Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-446/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis kao predsjednika vijeća, Ane Gradišek kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Željke Rožić Kaleb kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CE, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Križancu, odvjetniku u odvjetniku u Odvjetničkom društvu Križanec, Car-Pavlic & Poparić j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Grawe Hrvatska d.d., OIB:28406115764 iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 5, zastupanog po punomoćniku Petru Pavkoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj Pn-308/18-88 od 3. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj Pn-308/18-88 od 3. studenog 2023. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Poslovni broj Pn-308/18-88 od 3. studenog 2023. u pobijanom dijelu pod toč. II. i III. izreke i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 93.143,19 Eur sa zateznom kamatom na pojedine iznose, pobliže naveden u toč. I. izreke, te je naloženo tuženiku počem od 1. siječnja 2022., plaćati tužitelju mjesečnu rentu u iznosu od 469,07 Eur sa pripadajućom zateznom kamatom, pobliže navedenim u toč. I. izreke. U toč. II. izreke, odbijen je tužitelj sa zahtjevom za isplatu iznosa od 41.010,91 Eur sa kamatom na pojedine iznose pobliže navedene u toč. II. izreke, te je odbijen zahtjevom za isplatu mjesečnog iznosa rente u visini od 206,53 Eur počem od 1. siječnja 2022. sa zatraženom kamatom. Točkom III. izreke, naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 41.729,85 Eur, sa zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. Presudu u dijelu pod toč. II. izreke pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, preinačiti pobijanu presudu na način da dosudi tužitelju zatraženu naknadu u cijelosti, te preinači odluku o troškovima postupka i dosudi tužitelju i iznos troška s kojim tužitelj nije uspio, podredno, ukine presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tuženik pobija presudu u dijelu pod toč. I. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže, preinačiti presudu u pobijanom dijelu i odbiti uženi zahtjev u cijelosti, podredno, presudu ukinuti u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Na žalbu tuženika tužitelj je podnio odgovor u kojem osporava osnovanost navoda žalbe i predlažu žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrdi presudu u pobijanom dijelu.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

6. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

7. Nisu pobijanom presudom ni postupkom koji joj je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23-u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete s osnova izgubljene zarade za razdoblje od listopada 2001. do siječnja 2022., te zahtjev za isplatu novčane rente počevši od siječnja 2022. pa nadalje dok budu za to ispunjeni zakonski uvjeti, koju štetu je pretrpio kao posljedicu ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći dana 20. kolovoza 2001.

9. U ovom predmetu nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika.

Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, odnosno trpi li tužitelj štetu po osnovi izgubljene zarade, u visini zarade "na crno", te je li dosadašnjim isplatama po istom štetnom događaju, iscrpljena svota osiguranja.

10. Odredbom čl. 195. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/1991,73/1991,3/1994,111/1993,107/1995,7/1996,91/1996,112/1999,88/2001,35/2 005 – dalje ZOO), na koju se pravilno poziva prvostupanjski sud, propisano je da ako povrijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili smanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati povrijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za tu štetu. S tim u vezi, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da svaka zarada, koju je tužitelj ostvarivao ili mogao ostvarivati, a zbog štetnog događaja nije ju ostvario, predmet je gubitka u njegovoj imovini, odnosno pravna je osnova za naknadu štete u smislu čl. 195. st. 2. ZOO.

11. Prihvativši iskaze, tužitelja i svjedoka EE, KE, ZE, IE i UE, kao životne i logične, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj radom "na crno" ostvarivao prihod, izrađujući kožnu galanteriju, a iz iskaza tužitelja i svjedoka EE, zaključuje da je tužitelj tada ostvario prosječnu zaradu u mjesečnom iznosu od 3.000,00 kn, a što je niže od prosječne neto plaće SSS radnika u Republici Hrvatskoj (list 609 spisa) u tom razdoblju.

12. Nije sporno da je tužitelj podneskom od 9. studenog 2022. povisio tužbeni zahtjev, tako da potražuje izgubljenu zaradu za razdoblje od rujna 2001. do travnja 2010. , u visini koja odgovora prosječnoj mjesečnoj neto plaći SSS radnika u Republici Hrvatskoj, a za razdoblje od svibnja 2010. do prosinca 2021. kao razliku prosječne mjesečne neto plaće SSS radnika u RH i isplaćene mirovine. Navedenu visinu izgubljene zarade, prvostupanjski sud je prihvatio, utvrdivši da je tužitelj sam iskazao da je prije štetnog događaja ostvarivao prihod od rada "na crno" u visini od 3.000,00 kn, što je približno jednako prosječnoj mjesečnoj neto plaći SSS radnika u RH, a prema podacima Državnog zavoda za statistiku.

S tim u vezi, prvostupanjski sud zaključuje da bi prihod tužitelja bio u porastu, jednako kao i prosječna neto plaća SSS radnika u RH, pa stoga prihvaća da bi zarada tužitelja rasla kao i neto plaća SSS radnika u RH.

13. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, a cijeneći dokaze predloženih svjedoka od strane tužitelja, da je prije štetnog događaja tužitelj "na crno" izrađivao kožnu galanteriju, koju je prodavao po školama, bolnicama. Jednako tako, pravilno je utvrdio i visinu zarade koju je tužitelj ostvarivao, prihvativši iskaze svjedoka EE i tužitelja, te uzimajući u obzir podatke Državnog zavoda za statistiku o prosječnoj mjesečnoj neto plaći SSS radnika u RH.

14. S tim u vezi, neosnovan je žalbeni navod tuženika, da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđen. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, u smislu čl. 8 ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Valja pritom prihvatiti i da je pravo na ocjenu provedenih dokaza pridržano za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP) kojem pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), pa postupanjem prema toj ovlasti, i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tužitelja, taj sud nije ostvario neku od postupovnih povreda.

15. Vezano uz žalbene navode koji se odnose na zastaru potraživanja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužba u ovom predmetu podnesena unutar tri godine od dana štetnog događaja (šteti događaj je bio 20. kolovoza 2001. a tužba je podnesena 20. srpnja 2004.) pa je u smislu odredbe čl. 376. st. 1. ZOO prigovor zastare neosnovan.

16. Jednako tako, niti za preinačeni dio tužbenog zahtjeva nije nastupila zastara, obzirom se ne radi o novom zahtjevu, jer taj preinačeni dio proizlazi iz iste činjenične i pravne osnove. Pritom je potrebno imati u vidu i shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj 2/24, od 27. svibnja 2024. (SU-IV-123/2024-5, od 27. svibnja 2024.) "da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP) zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva."

17. Prvostupanjski sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću, a na okolnost prigovora iscrpljene svote osiguranja. Iz nalaza vještaka proizlazi da je u vrijeme štetnog događaja (kolovoz 2001.) minimalna osigurana svota na koju se moralo ugovoriti osiguranje od automobilske odgovornosti za štete na osobama za ostala motorna vozila (osim autobusa i teretnih vozila) iznosila 1.400,000,00 kn. Predmetnom policom ugovorena je osigurana svota za štete na osobama u iznosu od 1.400,000,00 kn.

18. Vezano uz prigovor iscrpljene svote osiguranja, prvostupanjski sud je utvrdio da su u predmetnom štetnom događaju kao oštećenici osim tužitelja, sudjelovali GE, C DE, ŽE, ĆE, te da su HZZO i HZMO potraživali od tuženika naknadu materijalne štete, po osnovi troškova liječenja tužitelja (HZZO) i po osnovi regresa isplaćenih mirovina tužitelju (HZMO). Pritom, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelj potraživao nematerijalnu štetu, naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege te naknada štete izgubljene zarade; EE, DE i JE, nematerijalnu štetu; ŽE, nematerijalnu štetu, ĆE, nematerijalnu štetu, HZZO-troškove liječenja a HZMO, regres isplaćenih mirovina.

19. Radi utvrđenja osnovanosti prigovora iscrpljene svote osiguranja, prvostupanjski sud je trebao utvrdio koliko bi iznosila nematerijalna šteta svakog sudionika prema cijenama i kriterijima u vrijeme nastanka štetnog događaja.

Tužitelj smatra kako prvostupanjski sud to nije učinio, već je naknadu nematerijalne štete tužitelja i EE, DE i FE, te ŽEi ĆE utvrdio prema cijenama u vrijeme donošenja odluka, odnosno zaključenja sudskih nagodbi.

20. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da bi naknada nematerijalne štete za naročito težak invaliditet tužitelja (oca DE i C te supruga EE) iznosio 150.000,00 kn, koliko je i suđeno presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici, Poslovni broj Gž1243/2015, koja je donesena 24. siječnja 2018. S tim u vezi, ovaj sud ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je ta šteta obračunata prema cijenama u vrijeme štetnog događaja koji je bio 2001., a presuda je donesena 17 godina kasnije.

U odnosu na nematerijalnu štetu nastalu PE, prvostupanjski sud utvrđuje da bi FE pripao iznos od 11.000,00 kn (nešto manje je suđeno presudom Općinskog suda u Zagrebu 14. travnja 2004. koja je preinačena presudom Županijskog suda Poslovni broj Gžn-1998/04), a tada mlljt DE s istog osnova bi pripao iznos od 9.350,00 kn, nešto više nego li je suđeno.

Supruga tužitelja, HE je dana 29. travnja 2002. zaključila izvansudsku nagodbu za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 34.000,00 kn, dok sud navodi da bi prema kriterijima u vrijeme štetnog događaja istoj pripadao iznos od 35.600,00 kn.

I oštećenica OE zaključila je dana 13. veljače 2002. s tuženikom sudsku nagodbu za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 6.500,00 kn, dok sud navodi da bi prema kriterijima u vrijeme štetnog događaja istoj pripadao iznos od 8.100,00 kn.

Oštećenica ĆE, je također zaključila sudsku nagodbu s tuženikom dana 29. travnja 2002. na iznos od 11.000,00 kn a sud navodi da bi joj i prema kriterijima u vrijeme štetnog događaja pripadao taj iznos.

Prvostupanjski sud je u predmetu naknade štete, donio presudu Poslovni broj Pn-7566/09 od 5. srpnja 2011. u kojoj je utvrdio da ukupna naknadna nematerijalne štete tužitelju, po predmetnom štetnom događaju iznosi ukupno 424.900,00 (računajući i iznos od 180.000,00 kn koji je isplaćen tužitelju u izvansudskom postupku i koji je odbijen od ukupnog iznosa štete), dok je sud utvrdio da bi tužitelju po cijenama u vrijeme štetnog događaja pripao iznos nematerijalne štete u iznosu od 480.396,20 kn.

21. Tako prvostupanjski sud utvrđuje da bi ukupna nematerijalna štete za sve oštećenike, prema kriterijima u vrijeme štetnog događaja iznosila ukupno 1.005,446,19 kn.

22. Međutim, s obzirom na iznijeto, osnovano navodi tužitelj kako prvostupanjski sud, nije utvrdio iznose šteta isplaćene svim oštećenicima temeljem predmetnog štetnog događaja, utvrđujući pravičnu novčanu naknadu koja bi oštećenicma pripala prema kriterijima u vrijem štetnog događaja. Prvostupanjski sud je sve naknade nematerijalne štete računao, uglavnom onako kako su suđene presudom, odnosno utvrđene sudskom nagodbom, a da za takvu odluku nije dao jasne razloge.

23. Kod utvrđivanja limita obveze osiguratelja iznos štete prema kojem se utvrđuje opseg odgovornosti osiguratelja obračunava se tako što se novčana šteta uzima u iznosu u kojem je nastala, nenovčana imovinska šteta i neimovinska šteta prema cijenama, odnosno kriterijima u vrijeme štetnog događaja, dok se kod ocjene limita odgovornosti po osnovi naknade imovinske štete u obliku novčane rente visina štete utvrđuje kapitaliziranjem rente prema cijenama u vrijeme nastanka štetnog događaja. Ako tako utvrđeni iznos štete ne prelazi iznos osigurane svote, osiguratelj je dužan potpuno naknaditi štetu i kad visina štete prema cijenama odnosno kriterijima u vrijeme donošenja sudske odluke prelazi iznos osigurane svote. Ako je iznos štete utvrđen na prethodno navedeni način veći od osigurane svote, osiguratelj je dužan naknaditi dio štete prema razmjeru između osigurane svote i tako utvrđenog iznosa štete, s tim da se zatezne kamate i parnični troškovi dosuđuju bez obzira na limit osiguranja (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj: Rev-2689/11, Rev-231/2007., Rev x-430/09, i Rev-x-507/16 i dr.).

24. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela održanoj 15. rujna 2014. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem kada u parnici po zahtjevima više oštećenih iz istog štetnog događaja sud nakon istaknutog prigovora limita utvrdi da ukupna šteta prelazi osiguranu svotu, sud će u granicama osnovanosti prigovora svakome od tužitelja dosuditi razmjeran dio naknade, tako da zbroj dosuđenih iznosa ne prijeđe limit obveze zajednice osiguranja, vodeći pri tome računa o odštetnim zahtjevima oštećenih osoba iz istog štetnog događaja postavljenih kod osiguratelja, u drugim parnicama kod istog ili drugog suda te o iznosima naknade utvrđenim nagodbom ili pravomoćnom presudom.

25. kako prvostupanjski sud naknadu nematerijalne štete nije utvrdio prema kriterijima na dan štetnog događaja, to se za sada ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda kako bi osiguranom svotom od 1.400,000,00 kn sve štete bile pokrivene u omjeru od 69,43%.

26. Primjenom odredbe čl. 85. st. 4. Zakona o osiguranju (Narodne novine br. 9/1994,20/1997,50/1999,116/1999,11/2002,140/2005,151/2005-dalje:ZO) a imajući u vidu navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tuženik je, u slučaju da je iscrpljen limit osiguranja, dužan naknaditi oštećenim osobama razmjeran dio naknade štete, ali tako da zbroj dosuđenih iznosa ne prijeđe limit obveze zajednice osiguranja.

27. Međutim, ako je osiguravatelj u smislu odredbe čl. 85. st. 4. ZO postupao u dobroj vjeri, ne znajući da postoje i druge oštećene osobe (shvaćanje revizijskog suda izraženo u odluci broj Rev-1355/12 od 2. prosinca 2015.), oslobađa se obveze isplatiti naknadu koja premašuje svotu propisanu u st. 1. istog članka (tako i odluka broj Rev-x-204/2017).

28. Naime, smisao principa razmjernosti iz odredbe čl. 85. ZO je u osiguranju jednakopravne zaštite svim osiguranim osobama, koji princip bi bio narušen ako bi se samo zbog toga što je jedan sudski postupak ranije dovršen drugim oštećenicima mogao pružiti niži stupanj sudske zaštite.

29. S obzirom da sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa nije postupio na opisani način, te visinu nematerijalne štete, isplaćene ostalim oštećenicima, nije utvrdio prema kriterijima na dan štetnog događaja, a nije utvrđeno niti je li tuženiku bilo poznato postojanje ostalih oštećenika iz ovog štetnog događaja, to se za sada ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da bi osiguranom svotom od 1.400,000,00 kn sve štete bile pokrivene u omjeru od 69,43%, te je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, zbog čega nije moguće ispitati ni pravilnost primjene materijalnog prava.

30. S obzirom na navedeno, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi presudu u dijelu pod toč. I. izreke, a temeljem odredbe čl. 370. ZPP prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti presudu u dijelu pod toč. II. izreke i riješiti kao u toč. I. izreke rješenja.

31. U nastavku postupka sud prvog stupnja otkloniti će povrede na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će nakon održane nove glavne rasprave, ovisno o dokaznim prijedlozima strankama, upotpuniti činjenično stanje i pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjeva, s tim da će za svoju odluku dati jasne i neproturječne razloge, utemeljene na činjeničnom stanju utvrđenom provedenim dokazima i njihovom ocjenom u smislu odredbe čl. 8 ZPP.

32. Kako je djelomično ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka.

33. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 16. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Andrina Raspor Flis