Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2936/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Kristina Pavlic, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika:

ADDIKO BANK d.d. (prije: HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.), OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupanog po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5237/2023-24 od 5. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5237/2023-24 od 5. svibnja 2025. u pobijanoj točki I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba tuženika te se preinačava rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5237/2023-24 od 5. svibnja 2025. u dijelu pobijane točke III. izreke, kojim je tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 61,16 eur, te se u tom dijelu zahtjev za naknadu troškova odbija kao neosnovan.

II Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje navedeno rješenje u pobijanoj točki II. i IV. izreke.

III Prihvaća se žalba tužitelja kao djelomično osnovana te se preinačava rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5237/2023-24 od 5. svibnja 2025. u dijelu pobijane točke III. izreke, kojim tužitelju nisu dosuđeni daljnji troškovi postupka te se tuženiku nalaže naknaditi tužitelju parnične troškove u daljnjem iznosu od 125,00 eur, sa zakonskim zateznim kamatama od 16. prosinca 2025. do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za druge odnose, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, u kojem tužitelju nisu dosuđeni daljnji troškovi parnice od 62,50 eur, žalba tužitelja odbija kao neosnovana i potvrđuje navedeno rješenje.

IV Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja citiranom u izreci odlučeno je:

„I.Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 4. Ugovora o [broj kredita] koji su dana 08.01.2008. sklopili tužitelj ŠF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kao kreditor, u dijelu koji glasi: "Kredit se otplaćuje u 84 (osamdeset četiri) mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 562,29 CHF (petstošezdeset dva švicarska franka i 29/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d."

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, sa naslova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplatiti tužitelju ŠF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 7.585,77 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 0,23 EUR od 1.3.2008. pa do isplate,

-na iznos od 5,69 EUR od 15.4.2008. pa do isplate,

-na iznos od 4,56 EUR od 7.5.2008. pa do isplate,

-na iznos od 0,05 EUR od 1.11.2008. pa do isplate,

-na iznos od 29,21 EUR od 1.12.2008. pa do isplate,

-na iznos od 7,55 EUR od 1.1.2009. pa do isplate,

-na iznos od 37,53 EUR od 1.2.2009. pa do isplate,

-na iznos od 37,75 EUR od 1.3.2009. pa do isplate,

-na iznos od 37,17 EUR od 1.4.2009. pa do isplate,

-na iznos od 30,50 EUR od 1.5.2009. pa do isplate,

-na iznos od 32,23 EUR od 1.6.2009. pa do isplate,

-na iznos od 25,23 EUR od 1.7.2009. pa do isplate,

-na iznos od 24,60 EUR od 1.8.2009. pa do isplate,

-na iznos od 21,23 EUR od 1.9.2009. pa do isplate,

-na iznos od 25,53 EUR od 1.10.2009. pa do isplate,

-na iznos od 23,03 EUR od 1.11.2009. pa do isplate,

-na iznos od 23,03 EUR od 1.12.2009. pa do isplate,

-na iznos od 27,75 EUR od 1.1.2010. pa do isplate,

-na iznos od 32,46 EUR od 1.2.2010. pa do isplate,

-na iznos od 37,98 EUR od 1.3.2010. pa do isplate,

-na iznos od 35,92 EUR od 1.4.2010. pa do isplate,

-na iznos od 43,15 EUR od 1.5.2010. pa do isplate,

-na iznos od 47,23 EUR od 1.6.2010. pa do isplate,

-na iznos od 72,33 EUR od 1.7.2010. pa do isplate,

-na iznos od 69,79 EUR od 2.9.2010. pa do isplate,

-na iznos od 87,94 EUR od 18.9.2010. pa do isplate,

-na iznos od 81,89 EUR od 5.10.2010. pa do isplate,

-na iznos od 72,62 EUR od 3.11.2010. pa do isplate,

-na iznos od 68,58 EUR od 1.12.2010. pa do isplate,

-na iznos od 99,73 EUR od 1.1.2011. pa do isplate,

-na iznos od 104,13 EUR od 22.2.2011. pa do isplate,

-na iznos od 96,51 EUR od 1.3.2011. pa do isplate,

-na iznos od 94,23 EUR od 1.4.2011. pa do isplate,

-na iznos od 91,08 EUR od 1.5.2011. pa do isplate,

-na iznos od 109,34 EUR od 1.6.2011. pa do isplate,

-na iznos od 126,95 EUR od 1.7.2011. pa do isplate,

-na iznos od 121,52 EUR od 1.8.2011. pa do isplate,

-na iznos od 141,33 EUR od 1.9.2011. pa do isplate,

-na iznos od 130,94 EUR od 1.10.2011. pa do isplate,

-na iznos od 123,63 EUR od 1.11.2011. pa do isplate,

-na iznos od 126,11 EUR od 1.12.2011. pa do isplate,

-na iznos od 130,04 EUR od 1.1.2012. pa do isplate,

-na iznos od 134,99 EUR od 1.2.2012. pa do isplate,

-na iznos od 139,87 EUR od 1.3.2012. pa do isplate,

-na iznos od 138,54 EUR od 1.4.2012. pa do isplate,

-na iznos od 135,37 EUR od 1.5.2012. pa do isplate,

-na iznos od 141,01 EUR od 1.6.2012. pa do isplate,

-na iznos od 140,30 EUR od 1.7.2012. pa do isplate,

-na iznos od 136,64 EUR od 1.8.2012. pa do isplate,

-na iznos od 135,84 EUR od 1.9.2012. pa do isplate,

-na iznos od 126,58 EUR od 1.10.2012. pa do isplate,

-na iznos od 136,89 EUR od 1.11.2012. pa do isplate,

-na iznos od 139,29 EUR od 1.12.2012. pa do isplate,

-na iznos od 133,32 EUR od 1.1.2013. pa do isplate,

-na iznos od 135,22 EUR od 1.2.2013. pa do isplate,

-na iznos od 127,46 EUR od 1.3.2013. pa do isplate,

-na iznos od 134,99 EUR od 1.4.2013. pa do isplate,

-na iznos od 137,30 EUR od 1.5.2013. pa do isplate,

-na iznos od 128,71 EUR od 1.6.2013. pa do isplate,

-na iznos od 124,98 EUR od 1.7.2013. pa do isplate,

-na iznos od 121,17 EUR od 1.8.2013. pa do isplate,

-na iznos od 124,98 EUR od 1.9.2013. pa do isplate,

-na iznos od 134,93 EUR od 1.10.2013. pa do isplate,

-na iznos od 130,90 EUR od 1.11.2013. pa do isplate,

-na iznos od 134,14 EUR od 28.12.2013. pa do isplate,

-na iznos od 137,16 EUR od 4.1.2014. pa do isplate,

-na iznos od 132,89 EUR od 1.3.2014. pa do isplate,

-na iznos od 141,67 EUR od 1.3.2014. pa do isplate,

-na iznos od 141,11 EUR od 1.4.2014. pa do isplate,

-na iznos od 139,44 EUR od 1.5.2014. pa do isplate,

-na iznos od 134,99 EUR od 1.6.2014. pa do isplate,

-na iznos od 134,68 EUR od 1.7.2014. pa do isplate,

-na iznos od 136,86 EUR od 1.8.2014. pa do isplate,

-na iznos od 142,86 EUR od 1.9.2014. pa do isplate,

-na iznos od 143,28 EUR od 1.10.2014. pa do isplate,

-na iznos od 146,43 EUR od 1.11.2014. pa do isplate,

-na iznos od 147,17 EUR od 1.12.2014. pa do isplate,

-na iznos od 147,96 EUR od 1.1.2015. pa do isplate,

-na iznos od 147,55 EUR od 1.2.2015. pa do isplate i to za razdoblje od dospijeća do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 0,85 eura.

II. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 18,70 eura.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.473,66 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 05. svibnja 2025. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova.“

2. Protiv navedene presude i rješenja tuženik je podnio žalbu, kojom presudu sadržajno pobija u točki I. i II. izreke, a rješenje u točki II., III. i IV. izreke, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a tuženiku dosude troškovi postupka uvećani za troškove žalbe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv dijela točke III. rješenja, kojim mu nisu dosuđeni daljnji troškovi parnice, zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. ZPP, uz prijedlog da se rješenje u tom dijelu preinači i tužitelju dosude daljnji troškovi.

4. Na žalbe nije podnesen odgovor.

5. Žalba tuženika protiv presude nije osnovana, dok su žalbe stranaka protiv odluke o troškovima iz točke III. presude djelomično osnovane.

6. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju se tuženik poziva. Presuda sadrži valjane razloge o svim odlučnim činjenicama, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a kako će biti nastavno obrazloženo.

7. Neosnovano tuženik prigovara da sud nije obrazložio zašto nije prihvatio prijedlog tuženika za provođenje financijskog vještačenja po metodologiji koju je tuženik predložio, nije utjecala na zakonitost pobijane presude, pa da bi na taj način bila ostvarena bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 261. ZPP.

8. U obrazloženju presude navodi se, da je prigovor tuženika metodologiji koju je vještak koristio prilikom izračuna, odnosno da je izračun izvršen na način kao da su stranke ugovorile kunski kredit pravne naravi i o njemu je sud iznio svoj stav u obrazloženju presude. Naime, vještak je proveo vještačenje sukladno zadatku suda, odnosno da uzme u tečaj CHF koji je bio u trenutku isplate kredita, pa se ne radi o primjeni pogrešne metodologije, već o zadatku vještačenja.

9. Stoga sud zaključuje da su svi prigovori tuženika neosnovani te je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, čime je o istom dao valjano obrazloženje.

10. U predmetnom postupku tužitelj traži isplatu preplaćenih iznosa po kreditu sklopljenom sa tuženikom, a radi ništetnosti odredaba ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli u CHF.

11. Između stranaka nije sporno da je između prednika tuženika Hypo Alpe-Adria- Bank kao kreditora i tužitelja, kao korisnika kredita, dana 8. siječnja 2008. sklopljen Ugovor o [broj kredita] koji je 14. lipnja 2005., na osnovu kojeg ugovora je tužitelj kod tuženika ishodio kredit u iznosu od 39.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama obračunato prema srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. na dan korištenja kredita, uz redovnu kamatnu stopu od 5,60% godišnje. Rok otplate kredita iznosi 7 godina s time da se kredit otplaćuje u 84 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 562,29 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Banke na dan plaćanja.

12. Tuženik je žalbu podnio i zbog zakonskog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ali navedeni žalbeni razlog ne obrazlaže, dok je prvostupanjski sud obrazložio zašto nije izveo dokaz saslušanjem djelatnika banke odnosno zaposlenika koji je sudjelovao u postupku odobravanja kredita (jer nisu dostavljeni podaci o osobi djelatnika do zaključenja glavne rasprave zbog čega se smatra da je tuženik odustao od navedenog dokaznog prijedloga), dok ostali predloženi dokazi – izjava djelatnice banke koja nije sudjelovala u postupku odobravanja konkretnog kredita, te predloženo saslušanje javnog bilježnika – nisu odlučni za utvrđivanje pravno relevantnih činjenica u ovom postupku.

13. Uvidom u rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Tt-16/22619 od 11.07.2016. (list 4 spisa) sud je utvrdio da je tuženik dana 11.07.2016 promijenio tvrtku iz Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. u Addiko Bank d.d.

14. Odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017- 10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-3948/2015-19 od 31. siječnja 2018., donesena u postupcima protiv ovdje tuženika a po tužbi Potrošača – Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača je utvrđeno da je tuženik u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena glavnica vezana za švicarski franak, što je prosječnom potrošaču nerazumljivo, nepošteno i prema tome ništetno jer su banke prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustile informirati potrošače o četiri činjenice: o općem riziku vezanom uz svaku valutnu klauzulu, o činjenici da je rizik intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak neusporedivo veći u odnosu na takav rizik u valutnoj klauzuli vezanoj uz euro (jer se tečajna politika Hrvatske narodne banke temeljila na održavanju stabilnog nominalnog tečaja kune prema euru, dok tečaj svih ostalih valuta u odnosu na kune nije bila pod kontrolom HNB, što proizlazi iz potvrde HNB od 7. lipnja 2013.), o tome da je rast tečaja švicarskog franka u kontekstu skorog uvođenja EURO zone gotovo potpuno izvjestan, te o povećanom riziku koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.

Navedena je presuda potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019.

15. Ovdje tuženica u tom predmetu također je tuženik te je istom presudom, i u odnosu na tuženika, utvrđeno da je ista u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući s njima ugovore o kreditima u kojima je koristila ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Time je postupano suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 93/03) i to čl. 81., 82. i 90 tog Zakona, u razdoblju od 1.1.2004. do 6.8.2007., te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., koja povreda traje i nadalje.

16. U obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda posl. br. Pž-7129/13 navodi se da se pojedini potrošači u postupku individualne pravne zaštite mogu pozvati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih prava i interesa, a što je u skladu s odredbom čl. 138.a. Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07 i dr., dalje: ZZP) te odluka u tom postupku u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona obvezuje ostale sudove u individualnim postupcima potrošača radi naknade štete uzrokovane postupanjem tuženika koje je predmet postupka povodom kolektivne tužbe.

17. U odluci Ustavnog suda U-III-5458/2021. od 30. lipnja 2022. obrazloženi su razlozi direktnog učinka presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača propisanog u čl. 502.c. ZPP.

18. Zato je pravilan zaključak, da je odredba o valutnoj klauzuli u CHF nepoštena i time ništetna u smislu čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 78/15, dalje: ZOO/05).

19. Pri tom je utvrđeno, da u kontekstu spornog ugovora tužitelj ima status potrošača te predmetni ugovor ima status potrošačkog ugovora, što se u žalbi više ne osporava.

20. U odnosu na učinak odluke povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, sud je pravilno zaključio da odluka iz tog postupka ima učinak na ovaj postupak upravo tako što je sud sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/2014, 110/2015, 14/2019, dalje: ZZP), odnosno odredbe čl. 126. trenutno važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22) i odredbi članka 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja iz te parnice, a sve u vezi s odredbom članka 122. ZZP-a (odredba čl. 130. trenutno važećeg Zakona o zaštiti potrošača).

21. U pogledu ugovorene valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF) Trgovački sud u Zagrebu presudom pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013., između ostalog, utvrdio je da je tuženik upravo u razdoblju na koje se odnosi i ovaj predmetni ugovor o kreditu (od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008.) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnog ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. travnja 2005. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U tom postupku je nadalje od strane sudova obrazloženo da takva odredba nije bila razumljiva za klijente jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredite kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima pri čemu su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

22. Zahtjev transparentnosti koji je sadržan u odredbi čl. 85. ZZP (prema kojoj, ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive), podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega.

23. Kod ocjene postupanja suprotno načelu savjesnosti i poštenja (zahtjev dobre vjere), treba ocijeniti je li tuženici bilo razumno očekivati da bi potrošači prihvatili takvu odredbu i slijedom pojedinačnih pregovora odnosno, je li banka uzela u obzir i zakonite interese potrošača pa da je shodno tomu mogla razumno pretpostaviti da bi potrošač pristao na spornu ugovornu odredbu. Iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru, da se o spornoj odredbi nije pregovaralo, prvostupanjski je sud osnovano zaključio da se radi o postupanju suprotnom načelu savjesnosti i poštenja.

24. U konkretnom slučaju se radi upravo o kreditu u kojem je ugovorena valutna klauzula kakva je bila predmet spora povodom tužbe za zaštitu kolektivnog interesa i prava potrošača.

25. Tuženik nije dokazao, da bi u konkretnom slučaju na valjan način tužitelju kao potrošaču pri sklapanju ugovora ponudio valjano objašnjenje posljedica i dosega ugovornih odredbi po njega kao potrošača kao i da bi se o takvoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo. Saslušanjem tužitelja kao stranke sud je utvrdio da je tužitelj došao u Autosalon Zubak jer je namjeravao kupiti automobil te su ga uputili u Hypo banku. U Hypo banci su mu rekli da je kredit u CHF najpovoljniji na tržištu te im je povjerovao, dok mu nije nuđen kredit u nekoj drugoj valuti. Ugovor o kreditu je pročitao te su mu odredbe Ugovora bile jasne u mjeri u kojoj su mu kao osobi srednje stručne spreme mogle biti jasne, dok za pojašnjenje pojedinih odredbi Ugovora nije ništa pitao, niti je pregovarao o pojedinim odredbama ugovora. Rate kredita su tijekom trajanja otplate rasle, nije znao kolika je na početku bila rata kredita, ali zna da se je nakon određenog vremena „poduplala“. Informirao se oko valutne klauzule, ali su mu u banci rekli da se ne brine jer je CHF stabilna valuta, te da bi razlike u tečaju mogle biti minimalne s time da ga banka nije informirala o rizicima ugovaranja valutne klauzule.

26. Budući da je odredbom iz čl. 323. ZOO propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, a sve u kontekstu odredbe čl. 324. ZOO-a, tužitelj ima pravo na isplatu po osnovi onoga što je platila na temelju ništetnog dijela odredbi.

27. U pogledu temelja za obračun tražbine, prvostupanjski sud je prihvatio pravni stav tužitelja da je potrebno uzeti u obzir prilikom obračuna visine tražbine tečaj CHF u odnosu na kunu koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, a sve s obzirom na zauzeti stav u vezi ništetnosti u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, budući da je smisao obračuna da se utvrdi je li došlo do preplate sukladno istaknutim parametrima, pa je stoga sud uzeo u obzir obračun iz nalaza i mišljenja vještaka koji je kao temelj za izračun upravo uzeo u obzir preplaćene iznose kad je tečaj rastao, a ne i kad je tečaj padao.

28. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka prvostupanjski sud je utvrdio, da ukupna razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema obračunu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan valute u odnosu na anuitete prema obračunu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan isplate kredita iznosi 57.014,15 kn, odnosno po fiksnom tečaju eura (1 EUR =7,53450 HRK) iznosi 7.567,07 EUR, dok ukupna razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule prema obračunu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan valute u odnosu na anuitete prema obračunu banke po srednjem tečaju banke važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen manje plaćeni iznos, iznosi - 140,97 kn, odnosno eurska protuvrijednost iznosi -18,70 EUR. u skladu s čim je u smislu odredbe čl. 1111. i 1115. ZOO usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

29. Sud je pravilno odredio tijek zakonskih zateznih kamata od plaćanja pojedinih mjesečnih iznosa a ne od podnošenja tužbe jer je tuženik koristio nepoštenu ništetnu odredbu prilikom sklapanja ugovora tako da se isti može smatrati nesavjesnim stjecateljem pa je na stečeni novčani iznos po čl. 1115 ZOO-a dužan tužitelju platiti zakonsku zateznu kamatu počevši od dana stjecanja, tj. dana isplate anuiteta.

30. Prvostupanjski sud pravilno je postupio, kada nije uzeo u obzir manje plaćene iznose tužitelja po kreditu (tzv. negativne razlike) te izvršio umanjenje potraživanja na ime negativnih razlika jer isto ne bi bilo u skladu sa odredbom čl. 323.st.1. i 2. ZOO.

30.1. Odredba članka 323. stavak 2. ZOO-a popisuje da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, a što je utvrđeno u ovom postupku. Isto tako, plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga ne bi niti postojala obveza vraćanja nečega što nije primio, što znači da se u konkretnom slučaju ne bi mogao primijeniti niti članak 323. stavak 1. ZOO-a.

31. Predmet ovoga spora je povrat uplata za koje se u smislu članka 1111. ZOO neosnovano obogatio tuženik kada je dio imovine tužitelja prešao u njegovu imovinu na temelju ugovorne odredbe koja je, jer uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, utvrđena ništetnom. Kako zakonska pravila vraćanja stečenog bez osnove (članci 1112. – 1120. ZOO) ne predviđaju nikakva uzajamna vraćanja niti je to po prirodi stvari moguće (pored činjenice da nikakva imovina tuženika nije bez pravne osnove prešla u imovinu tužiteljice), to prilikom ocjene osnovanosti kondikcijskog zahtjeva osnovano nisu uzete u obzir negativne tečajne razlike.

32. Tuženik u žalbi ne prigovara dalje zastari, o čemu je prvostupanjski sud pravilno odlučio imajući na umu shvaćanja Vrhovnog suda RH izraženo u odluci posl. br. Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. a prema kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva, kao što je predmetni, počinje teći ispočetka tek od dana pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu) radi čega zastara u konkretnom sporu, pokrenutom 6. lipnja 2023., nije nastupila. Radi toga, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito uređivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora, vođenjem kolektivnog spora došlo je do prekida zastare u smislu čl. 241. ZOO/05 jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.

33. Radi toga je na činjenično stanje utvrđeno u postupku pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je tuženik obvezan na isplatu kako je prethodno citirano, a o istom je sud dao i valjane razloge.

34. Prilikom donošenja odluke o troškovima pravilno je primijenjena odredba čl. 154. st. 5. i 155. st. 1. ZPP. Pravilno je sud postupio, kada je primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/2023, dalje: OT)) koja se, prema Tbr. 52/3 OT, primjenjuje u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Taj trošak za tuženika nastaje tek nakon donošenja odluke, pa nisu osnovani navodi žalbe da bi tuženik na taj način bio oštećen niti da bi na taj način, odredbe OT bile primijenjene retroaktivno.

35. Osnovano tuženik međutim prigovara odluci o troškovima postupka u dijelu, kojim je tužitelju dosuđen trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 61,16 eura, jer je prema čl. 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama (NN br. 51/2023, dalje: ZPS) koji se primjenjuje u ovom postupku, pokrenutom 6.6.2023., tužitelj u ovom postupku oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi (a iz spisa predmeta ne proizlazi niti da bi bio pozvan na plaćanje istih). Radi toga je trošak tužitelju u iznosu od 61,16 eur neosnovano dosuđen.

36. Osnovano i tužitelj prigovara odluci o trošku postupka u dijelu, u kojem mu sud nije dosudio trošak pristupa na ročište za objavu presude.

Pristup na ročište za objavu presude je povezan s pravom stranke na pristup sudu iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske (NN br. 59/99, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/105/14) te čl. 6. Konvencije o temeljnim ljudskim pravima i slobodama (NN Međunarodni ugovori br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) zbog saznanja o razlozima presude u smislu usmenog obrazloženja, dostave presude – za koju je pravilo da se izvršava upravo na ročištu za objavu kao i u odnosu na početak tijeka paricijskog roka.

U odnosu na podnesak od 12.3.2024. sud je pravilno primijenio čl. 155. st. 1. ZPP kada trošak istoga od 25 bodova nije dosudio.

37. Radi toga tužitelju pripada trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eur, na temelju Tbr. 9/3 u vezi Tbr. 7/1 OT, uz PDV od 25%, odnosno ukupno 125,00 eur.

38. Strankama nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer u pretežnom dijelu nisu uspjele sa žalbama, a u dijelu u kojem su uspjele, nisu nastali posebni troškovi.

39. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, čl. 380. t. 2. i 3. ZPP te, u odnosu na troškove žalbenog postupka, na temelju čl. 166. st. 1. i 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 16. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić