Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3680/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Okmaca, odvjetniku u Pazinu, protiv 1. tuženika VK pok. Č, [adresa], nepoznata boravišta, kojeg zastupa privremena zastupnica Marina Cvitko Tomić, odvjetnica u Labinu te i 2. tuženika Općine Gračišće, Gračišće, Loža 1, OIB 54846336787, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Zustović, Marina Matanović i Zoran Sloković, odvjetnicima u Pazinu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 2. tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-775/2024- 29 od 29. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 2. tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj P-775/2024-29 od 29. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke kao i pod točkom V. u dijelu kojim mu je naloženo da tužitelju naknadi troškove postupka.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev 2. tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr. dvorište zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u cijelosti, pa je 1. tuženik MK dužan trpjeti da se na temelju ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti izvrši uknjižba prava vlasništva navedene nekretnine u korist tužitelja. Nadalje, pod točkom II. izreke utvrđeno je da je tužitelj vlasnik nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr. dvorište zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa da je 2. tuženik Općina [adresa] dužan trpjeti da se na temelju ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti izvrši uknjižba prava vlasništva navedene nekretnine u korist tužitelja. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženicima da tužitelju naknade troškove postupka u iznosu od 1.170,31 €, dok je pod točkom IV. odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu, a pod točkom V. je odbijen zahtjev 2. tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti. Pod točkom VI. privremenoj zastupnici Marini Cvitko Tomić, odvjetnici u Labinu, odobrena je naknada za zastupanje I. tuženika u iznosu 250,00 € te je naloženo tužitelju da privremenoj zastupnici Marini Cvitko Tomić isplati navedeni iznos.

2. Protiv navedene presude u dijelu izreke pod točkom II., III. i V. izreke, žali se 2. tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači u skladu sa žalbenim navodima odnosno podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva nekretnine k. č. [katastarska čestica] zgr. dvorište zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa da je 2. tuženik dužan trpjeti da se na temelju presude, a po njezinoj pravomoćnosti izvrši uknjižba prava vlasništva navedene nekretnine u korist tužitelja, pri čemu tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao dosjelošću.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji im je prethodio nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuje žalitelj. Naime, sud prvog stupnja u obrazloženju presude dao je jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što niti ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

6. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, time da u svojoj žalbi 2. tuženik navodi neodlučne činjenice prema kojima bi činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno, a svode se zapravo na ocjenu provedenih dokaza od strane žalitelja odnosno njegovog viđenja predmetne pravne situacije.

7. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka na temelju izvedenih dokaza utvrđeno:

- da iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je 2. tuženik Općina Gračišće upisan kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] zgr. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a prema povijesnom zemljišnoknjižnom izvatku kao vlasnik k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] upisana je bila FK i to od 8. lipnja 1915. Na temelju rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Marije Blečić, kao povjerenika suda, posl. br. O 413/2014 od 14. srpnja 2016. utvrđeno je da je imovina (uključujući i k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]) preminule ZK prešla u vlasništvo Općine [adresa] kao ošasna imovina;

- da iz prijepisa posjedovnog lista proizlazi da K. č. [katastarska čestica] zgr. dolazi upisana u posjedovnom listu 277 na ime posjednika: Republika Hrvatska u površini 79 m2;

- da iz uviđaja i mjerničnog vještačenja TK proizlazi da K. č. [katastarska čestica] zgr. u katastru je upisana kao ruševina površine 79 m2, a predmetna katastarska čestica nalazi se na ulazu u selo [adresa], s istočne strane i na istoj je izgrađen gospodarski objekt koji je danas u ruševnom stanju bez krova, a visina zidova je od dva do tri metra, zarašten u bršljan i predmetnoj čestici pripada i dvorište na kojemu su danas drva za ogrjev, a ona je dio kompleksa građevina gospodarske namjene, koje su u lošem stanju, a neke su i ruševine, u vlasništvu tužitelja. Pristup na predmetnu katastarsku česticu je preko k. č. [katastarska čestica], a preko koje prolazi makadamski put;

- da iz iskaza ŽK koji cijeli život stanuje u susjednom selu [adresa], proizlazi da tužitelja i njegovog sina, kao ranije i njegovog oca EK vidio je kako koriste objekt na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] i to koriste i danas, a od djetinjstva pamti da su u tom objektu držali životinje, kao i alate za obavljanja poljoprivrednih poslova. Zatim, proizlazi da je otac tužitelja GK stanovao u [adresa] gotovo do svoje smrti, možda par mjeseci prije smrti ga je tužitelj uzeo živjeti kod sebe, a navedeno mu je poznato jer je često prolazio kroz [adresa] kada bi išao u [adresa], a dolazio je i u posjete kod tužitelja i njegove obitelji te nije čuo da bi tužitelj bio u svađi s bilo kime vezano za predmetne nekretnine;

- da iz iskaza svjedokinje HK proizlazi da objekt na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] izgleda gotovo isto otkad pamti s time da je danas više obrastao nego ranije i ne pamti da je taj objekt imao krov, već je bio natkriven samo s nekom gumom-linoleum, a do toga objekta u nastavku, bliže putu, otac tužitelja je držao krave, a nije čula za 1. tuženika MK (Franju) Širola, kao ni za FK (Fošku) Širol, a niti nije čula da bi bilo kakvih sporova vezano za predmetne nekretnine;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da njegovom ocu EK, a ni njemu, nitko nije osporio korištenje prijepora te mu je otac dolazio upisan u evidencijama i kao V i kao GK (EK) i otkad pamti tamo je njegov otac držao svinje. Na taj način je stekao i vlasništvo k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina]. Na toj zgradi nije bilo krova, već je bila natkrivena s nekom gumom, a vlasnici su svih ostalih nekretnina u nizu k. č. [katastarska čestica] zgr. koje zajedno čine cjelinu te su u drugom dijelu te cjeline držali krave. Nadalje je naveo da nikad njemu ni njegovoj obitelji nitko nije osporio pravo korištenja prijepornih nekretnina, a za AK nije čuo te je prije nekih deset godina saznao da ne dolazi upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina, a mislio je da ih je stekao nasljeđivanjem iza smrti oca GK, koji je preminuo 2010.

8. Temeljem takvih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da su svjedoci NK i BK međusobno podudarno naveli da su k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] koristili tužitelj i njegovi roditelji kao štalu za potrebe držanja domaćih životinja, a ujedno su podudarno iskazali da je taj objekt bio natkriven za potrebe držanja životinja s obzirom na to da na zgradi dulji niz godina ne postoji krov. Isto tako, prvostupanjski sud zaključuje da usporedbom iskaza JK te UK i BK utvrđeno je da su NK i BK znatno više vremena provodili u [adresa], a oboje su iskazivali kako su si njihove obitelji međusobno pomagale u poljoprivrednim poslovima te međusobno se posjećivali, za razliku od svjedoka JK, iz čijeg iskaza ne proizlazi da bi provodio više vremena u [adresa]. Također iz iskaza tužitelja, prvostupanjski sud utvrđuje da su on i njegovi prednici koristili prijepornu česticu, a k. č. [katastarska čestica] zgr. je dio kompleksa građevina gospodarske namjene, a koji kompleks je, izuzev ovog spornog dijela, u vlasništvu tužitelja dok iz iskaza tužitelja proizlazi da su on i njegova obitelj koristili sve građevine kao jednu cjelinu, uključujući i prijepornu k. č. [katastarska čestica] zgr., a to posebno proizlazi iz njegovih navoda da je KK zazidao ulaz u k. č. [katastarska čestica] zgr. kada je odlučio u tom dijelu držati svinje, pa se otada u štalu sa svinjama ulazilo kroz štalu gdje su držali krave, slijedom čega prvostupanjski sud prihvaća kao životno i uvjerljivo da su tužitelj i njegova obitelj koristili cijeli kompleks nekretnina kao jednu cjelinu s obzirom da je i na terenu vidljivo da se radi o nekretninama u gotovo istovjetnom stanju.

9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene utvrđuje da je tužitelj zajedno sa svojim prednicima više od sedamdeset godina u samostalnom, poštenom i istinitom posjedu utuženih nekretnina te utvrđuje da se radi o razdoblju neprekidnog posjeda od više od sedamdeset godina s obzirom na to da je otac tužitelja stekao te nekretnine nasljeđivanjem obitelji M (F), a svjedok ŠK rođen 1946. ne pamti da bi ta obitelj živjela u [adresa], odnosno poznato mu je samo po pričanju njegovog oca da je ta obitelj živjela u [adresa] prije njegovog rođenja, tako da je otac tužitelja te nekretnine stekao prije rođenja svjedoka JK. Isto tako, prvostupanjski sud utvrđuje da svjedokinja BK pamti od djetinjstva (rođena 1956.) da bi te nekretnine koristio otac tužitelja tako da je otac tužitelja GK bio u samostalnom, istinitom i poštenom posjedu spornih nekretnina od kada ih je naslijedio od obitelji M (F), a po smrti oca, tužitelj je nastavio samostalan, istinit i pošten posjed tih nekretnina. Također, prvostupanjski sud zaključuje da su tužitelj, a ranije i njegov otac, bili pošteni posjednici, što je vidljivo iz činjenice da su se ponašali kao vlasnici nekretnina te im nitko nikada nije protivio da koriste prijeporne nekretnine niti im je osporio pravo vlasništva te nisu nisu znali niti su imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, a tužitelj je tek unazad deset godina saznao da ne dolazi upisan kao vlasnik tih nekretnina u zemljišnim knjigama.

10. Prema tome, prvostupanjski sud zaključuje da u odnosu na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], upisane kao vlasništvo II. tuženika, pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ispunile su se prije 14. prosinca 1999., protekom 40-godišnjeg roka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u korist ĆK, a ĆK u cijelosti je naslijedio tužitelj, koji je nastavio samostalan, miran i nesmetan posjed prijepora. Stoga je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina kao stečeno pravo nasljeđivanjem iza pok. oca GK 2010. pa je 2. tuženik dužan trpjeti da se izvrši uknjižba prava vlasništva navedene nekretnine u korist tužitelja pa prvostupanjski sud odlučuje kao pod točkom II. izreke.

11. Takva utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

12. Tuženik žalbenim navodima osporava činjenično stanje utvrđeno od strane suda prvog stupnja, te u žalbi iznosi vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Međutim, ta ocjena, prema stajalištu ovog suda, nema podlogu u rezultatu dokaznog postupka, te ne može dovesti u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog stanja utvrđenog od strane suda prvog stupnja, jer je izvedene dokaze sud prvog stupnja prosudio po slobodnom uvjerenju, opravdavši svoje uvjerenje uvjerljivim i logičnim zaključcima, koje uvjerenje ima pravnu i činjeničnu utemeljenost.

13. Naime, 2. tuženik žalbenim navodima ističe da na strani tužitelja nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za stjecanje predmetne nekretnine dosjelošću budući da svjedoci nisu potvrdili navode tužbe o tužiteljevom poštenom posjedovanju sporne nekretnine kroz zakonom propisano razdoblje.

14. Međutim, takvi navodi žalitelja su neosnovani. U konkretnom slučaju je utvrđeno da je tužitelj zajedno sa svojim prednicima više od sedamdeset godina u samostalnom, poštenom i istinitom posjedu utuženih nekretnina te se radi o razdoblju neprekidnog posjeda od više od sedamdeset godina s obzirom na to da je otac tužitelja stekao te nekretnine nasljeđivanjem obitelji M (F), a svjedok ŠK rođen 1946. ne pamti da bi ta obitelj živjela u [adresa], odnosno poznato mu je samo po pričanju njegovog oca da je ta obitelj živjela u [adresa] prije njegovog rođenja, tako da je otac tužitelja te nekretnine stekao prije rođenja svjedoka JK.

15. Paragrafom 1455. Općeg građanskog zakonika koji se primjenjivao kao pravno pravilo prema Zakonu o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Službeni list FNRJ" br. 84/46, 105/46 i 96/47), a od 1991. na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", br. 73/91) propisano je da se sve što se može steći može i dosjesti, dok prema Načelnom mišljenju Opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 4. travnja 1960. savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Nadalje, paragrafom 1460. OGZ, propisano je da je za stjecanje kroz dosjelost, potrebno da onaj koji ovim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar, a uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno. Paragrafom 1477. propisan je izuzetak od ovog pravila po kojem tko dosjelost svojeg posjeda osniva na vremenu od trideset ili četrdeset godina, taj nije dužan pokazati zakoniti naslov stečenja svojeg, a s obzirom da se ovdje radi o nekretnini kojom je upravljalo općinsko tijelo za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potreban je protek od 40 godina (paraf 1472 OGZ).

16. Dakle, pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću su: 1. samostalan posjed određene kakvoće, 2. neprekidno trajanje posjeda kroz zakonom određeno vrijeme, 3. sposobnost stvari da bude objektom stjecanja i 4. sposobnost stjecatelja da bude vlasnikom stvari.

17. Slijedom toga, obzirom da tužitelj tvrdi da su njegovi pravni prednici pravo vlasništva nad spornim nekretninama stekli dosjelošću, sud je dužan utvrditi, odnosno tužitelj je bio dužan dokazati, činjenicu posjeda tj. da je on odnosno njegovi pravni prednici posjedovali nekretnine kroz zakonom propisano vrijeme potrebno da se vlasništvo stekne dosjelošću. Ako tvrdi da je posjed bio zakonit i pošten, tada je dužan dokazati i zakonitost i istinitost posjeda. Međutim, poštenje posjeda kao jednu od pretpostavki za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti, ako dokaže činjenicu samog posjedovanja tj. da je imao faktičnu vlast na nekretnini, tužitelj ne mora dokazivati jer se poštenje posjeda presumira.

18. Naime, poštenje posjeda, sukladno par. 328. Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), čl. 72. st. 3. ZOVO i čl. 18. st. 5. ZVDSP se pretpostavlja, što znači da onaj koji tvrdi drugačije da to mora dokazati. To znači da ako tužitelj dokaže činjenicu posjeda, tad ne mora dokazivati da im je posjed pošten, već je teret dokaza u tom slučaju na suprotnoj strani tj. tuženik treba odgovarajućim dokaznim sredstvima dokazati da je tužitelj nepošten posjednik.

19. Tijekom postupka niti jedan izvedeni dokaz ne ukazuje na zaključak o nepoštenju posjeda tužitelja i njegovih prednika, a na poštenje tužiteljevog prednika ukazuje i način na koji su oni raspolagali predmetnom nekretninom. Tako iz iskaza svjedoka svjedoci UK i BK koji su međusobno podudarno proizlazi da su k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina] koristili tužitelj i njegovi roditelji kao štalu za potrebe držanja domaćih životinja, a ujedno su podudarno iskazali da je taj objekt bio natkriven za potrebe držanja životinja s obzirom na to da na zgradi dulji niz godina ne postoji krov.

20. Slijedom navedenog, budući da je nekretnina uknjižena kao vlasništvo jedinice područne samouprave Općine Gračišće, za prihvaćanje zahtjeva potrebno dokazati dvostruki protek vremena samostalnog posjedovanje tužitelja i njegovih prednika prije utuženja, za ispunjenje pretpostavki za izvanredno dosijedanje, dakle 40 godina. Prvostupanjski sud je utvrdio u odnosu na k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], upisane kao vlasništvo 2. tuženika da su se pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ispunile prije 14. prosinca 1999., protekom 40-godišnjeg roka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u korist ĆK, a kojeg je u cijelosti naslijedio tužitelj, koji je nastavio samostalan, miran i nesmetan posjed prijepora. Stoga je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina kao stečeno pravo nasljeđivanjem iza pok. oca GK 2010.

21. Prema tome, pokraj čitavog utvrđenog činjeničnog stanja, ne mogu se prihvatiti žalbeni navodi da na strani tužitelja nisu ispunjeni zakonom propisani uvjeti za stjecanje predmetne nekretnine dosjelošću jer su tužitelj i njegovi preci još prije 1959. nesmetano uživali predmetnu nekretninu kao vlasnici, a kako to proizlazi iz provedenog dokaznog postupka.

22. Nadalje, valja reći da je o pravnom pitanju može li se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini koja je bila u društvenom vlasništvu računati i vrijeme posjedovanja u razdoblju od 6. travnja 1941. do 8. listopada 1991. Vrhovni sud je zauzeo mišljenje u brojim odlukama npr. broj Rev- 291/14 od 17. travnja 2018., Rev- 1480/16 od 5. studenoga 2019., Rev-2344/2018 od 17. studenog 2020. i drugim, a iz kojeg proizlazi da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Dakle, rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

23. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" Republike Hrvatske, broj 53/1991 od 8. listopada 1991.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima. Nakon toga je ZVDSP-a., u čl. 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Ustavni sud je 17. studenoga 1999., ukinuo čl. 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996. (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I- 237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., Narodne novine, broj 137/99 od 4. prosinca 1999.) Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske) na koje se revidentica i poziva, ali i na presudama toga suda u predmetima Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 4945/2019-3 9. svibnja 2023.)

24. Slijedom navedenog, bitno je da je vrijeme dosjedanja dovršeno prije utuženja što, o čemu je VSRH također iznio svoje pravno shvaćanje, a što je u konkretnom slučaju ispunjeno. Stoga bi suprotni navodi o vremenskom ograničenju za primjenu shvaćanja iz predmeta Trgo protiv RH bili nepravilni i neosnovani, a isto tako u postupku nije utvrđeno postojanje pretenzija trećih osoba koje bi bile inkompatibilne s pretenzijama podnositelja zahtjeva, a u odnosu na osobe javnog prava jer stranke to nisu ni tvrdile u ovom postupku, niti se na to ukazuje u žalbi.

25. Slijedom navedenog, tužitelj je suprotno žalbenim navodima dokazao potrebnu kvalitetu odnosno poštenje kao i trajanje posjeda te je prvostupanjski sud o navedenim utvrđenjima dao jasne, uvjerljive i neproturječne razloge koje kao pravilne prihvaća i ovaj sud, a koje 2. tuženik svojim žalbenim navodima kojima ocjenjuje izvedene dokaze nije uspio u žalbenom postupku dovesti u sumnju.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna kako u pogledu osnove (čl. 154. st. 1. ZPP) tako i u pogledu visine (čl. 155. ZPP) troškova koji su odmjereni tužitelju dok 2. tuženiku ne pripada parnični trošak jer je izgubio u parnici.

27. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu 2. tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom II. III. i V. kao zakonitu i pravilnu pa odlučiti kao u izreci ove odluke pod točkom I.

28. Zahtjev 2. tuženika za naknadom troška sastava žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio te je stoga valjalo, sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i 166. st. 1. ZPP, odlučiti kao pod toč. II. izreke presude.

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić