Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-5282/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivice Veselića kao predsjednika vijeća, Vlatke Paškvalin Bošković kao člana vijeća i izvjestitelja, te Tihane Marije Miladin, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Kuduz, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika OTP banka d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB:52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Belizar Tomaić odvjetnik u Osijeku, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-1057/2023-22 od 7. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu poslovni broj P-1057/2023-22 od 7. listopada 2024., u pobijanom dijelu pod točkom II. i IV. izreke.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđene su ništetnim odredbe t. 1., t. 9., t. 10. i t. 15. Ugovora o [broj kredita] od 07. srpnja 2006. sklopljenog između tuženikovog prednika HVB Splitska banka d.d. kao kreditora i tužitelja NČ kao korisnika kredita u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke kao i u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (točka I. izreke), naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju preplaćene anuitete s osnove valutne klauzule vezane za tečaj CHF u iznosu od 3.437,34 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana dospijeća pojedinog anuiteta do isplate (točka II. izreke), odbijen je kao neosnovan preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu na ime povrata stečenog bez osnove u iznosu od 8,66 EUR (točka III. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu 2.155,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja (točka IV. izreke).
2. Protiv citirane presude u dijelu pod točkom II. i IV. izreke žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u visini od 312,50 EUR.
3. Žalba tuženika nije osnovana.
4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio odluci, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP) na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2.
ZPP-a pazi po službenoj dužnosti
5. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. ZPP) valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valuta u švicarskim francima (CHF), te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa anuiteta s osnove ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli.
7. Sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev ocjenjujući ništetnim označene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojeg su tužitelj, kao korisnik kredita i prednik tuženika, kao kreditor sklopili dana 7. srpnja 2006., prema kojem je tužitelju isplaćen iznos od 26.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju banke na dan korištenja, upućivanjem na utvrđenja primjenom direktnog učinka (čl. 502. s. ZPP-a) iz pravomoćne presude u kolektivnom sudskom postupku vođenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, za čija utvrđenja je vezan, da je saslušanjem tužitelja utvrđeno da mu prilikom sklapanja ugovora nisu objašnjeni mehanizmi promjene kamatne stope i značenje valutne klauzule, a tuženik u postupku nije dokazao suprotno, pa primjenom pravila o vraćanju stečenog bez osnove pritom prihvaćajući nalaz financijsko knjigovodstvenog vještačenja dosuđuje tužitelju preplaćene iznose anuiteta s osnove ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli.
8. Tuženik u žalbi u bitnom osporava to što prvostupanjski sud pri odlučivanju o restitucijskom zahtjevu nije uzeo u obzir izračun negativnih razlika, odnosno manje plaćenih anuiteta u iznosu od 214,01 EUR te ističe da preplata po osnovi tečajnih razlika koju tužitelj potražuje primjenom pravila o stjecanju bez osnove, ne može biti veća od iznosa koji je tuženik eventualno stekao i da tužitelj nema pravo na povrat iznosa koji je nominalno veći od iznosa za koji se njegova imovina umanjila. Stoga smatra da je sud prvog stupnja morao umanjiti dosuđeni iznos razlike anuiteta zbog porasta tečaja CHF prema kuni za iznos manje plaćenih anuiteta otplate kredita zbog pada tečaja CHF prema kuni.
9. Neosnovano tuženik smatra da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju odlučujući o visini tužbenog zahtjeva trebao ukupno zatraženi iznos na ime preplaćenih mjesečnih iznosa umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja CHF, tečaja na dan isplate kredita.
10. U situaciji kada tuženik samo osporava visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate.
11. Navedeno je u skladu s pravnim shvaćanjem Proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske (VSRH) od 13 sudaca u odluci poslovni broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023., koje glasi: ''U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK - CHF bio manji od tečaja HRK - CHF na dan isplate kredita.", slijedom čega je neosnovano pozivanje tuženika na ranije odluke revizijske odluke donesene prije 18. prosinca 2023.
12. Stoga kako je odluka prvostupanjskog suda u pogledu instituta stjecanja bez osnove u skladu sa praksom Vrhovnog suda Republike Hrvatske (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske i u odlukama Rev-457/2024 od 26. ožujka 2024. i Rev- 545/2023 od 23. siječnja 2024.), a tuženik nije imao primjedbi na matematički izračun iz nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještačenja FČ dipl. oec, koja je nalaz i mišljenje sačinila u skladu sa odredbama čl. 258. -261. ZPP-a, niti je tuženik postavio prigovor radi prebijanja, materijalnopravni prigovor prijeboja ili protutužbu, prvostupanjski sud je zakonito i pravilno prihvatio sva utvrđenja financijskog vještačenja i tuženiku nisu povrijeđena ustavna i konvencijska prava, na koje povrede glede primjene instituta stjecanja bez osnove se poziva u žalbi.
13.1. Tuženik nadalje osporava odluku o troškovima postupka i smatra da je sud prvog stupnja o troškovima postupka odlučiti primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a jer je tužitelj tijekom postupka povukao tužbu za iznos od 1.554,00 EUR, kojem povlačenju se tuženik nije protivio, ali da je istaknuo da potražuje parnični trošak za povučeni iznos.
13.2. Razmatranjem spisa utvrđeno je da je točno da je tužitelj podneskom od 2. srpnja 2024. djelomično povukao tužbu i to za iznos od 1.554,00 EUR, koji podnesak tužitelja je tuženik zaprimio dana 15. srpnja 2024.g., a što je utvrđeno uvidom u dostupne podatke u e-spisu, pa se protekom roka od 15 dana od dana primitka podneska tužitelja kojim je obaviješten o djelomičnom povlačenju tužbe, u smislu odredbe čl. 193. st. 2. ZPP-a smatra da je pristao na povlačenje, iako se kasnije podneskom od 3. rujna 2024. izjasnio da pristaje na povlačenje, no nije specificirao svoj zahtjev za naknadom troškova.
13.3. Stoga se u konkretnom slučaju prvenstveno ima presumirati da je tuženik pristao na povlačenje i nema mjesta primjeni odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a jer je tužitelj u cijelosti uspio sa postavljenim zahtjevom te je sud prvog stupnja pravilno, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. ZPP-a odlučio o troškovima postupka.
14. Slijedom navedenoga, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. i IV. izreke.
15. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka, jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP-a).
16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 16. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivica Veselić
