Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-884/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u predmetu tužitelja CC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa Odvjetničko društvo Juranović i dr. j.t.d. iz Nove Gradiške, protiv tuženika Lovačke udruge "Nazime", OIB: 14127992981, Gređani 200, Općina Stara Gradiška, koga zastupa punomoćnica Ksenija Penić, odvjetnica u Slavonskom Brodu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi od 26. listopada 2023., poslovni broj Pn-70/2022- 23, 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi od 26. listopada 2023., poslovni broj Pn-70/2022-23.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 964,50 eur/7.267,03 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kao i trošak postupka od 1.878,67 eur/14.154,83 kn također sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 dalje ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu, a podredno istu ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje te traži naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl.458. ZPP-a, presuda se prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

4.1. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a na koju upućuje tuženik, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, niti o odlučnim činjenicama postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu na ime naknade štete radi uništenja stabljika kukuruza od strane divljači (divljih svinja) iz lovišta "Međustrugovi", a kojim gospodari tuženik, u visini od 964,50 eur/7.267,50 eur.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka, a sada i u žalbenom postupku, sporno je je li se tužitelj obratio tuženiku o nastanku štete u roku, te je li počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP uzevši u obzir da je presuda između ostalog temeljena na nalazu i mišljenju vještaka iz drugog postupka te je li ĆC saslušan kao vještak, ili u svojstvu svjedoka.

7. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj zakupnik kč. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina] i da je tu katastarsku česticu 2021. zasijao kukuruzom,

- da je na kč. br. [katastarska čestica] k.o. [katastarska općina] od kraja rujna 2021. došlo do rušenja stabljika kukuruza, a koje stabljike su srušile divlje svinje kojih na tom području ima veći broj, kao i druge divljači,

- da je tužitelj ovu katastarsku česticu ogradio električnim pastirom koji je stalno radio nakon što je zasijan kukuruz,

- da s obzirom je na području katastarske čestice bio veći broj divljih svinja, da su one probijale žicu električnog pastira i oštetile klipove kukuruza,

- temeljem nalaza i mišljenja poljoprivrednog vještaka da je prinos tužitelja na toj katastarskoj čestici zbog uništavanja stabljika kukuruza umanjen za 22% odnosno za 3.215 kg što po cijeni od 0.30 eur/kg iznosi 964,50 eura,

- da je tužitelj poduzimao propisane mjere za sprječavanje štete od divljači koristeći električnog pastira na cijeloj nekretnini koju je imao u zakupu,

- da tuženik nije dokazao da je kao lovoovlaštenik poduzimao mjere za sprječavanje štete od divljači.

8. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je primjenom čl. 76. i čl. 77., čl. 78. st. 1., čl. 79. st. 1., čl. 80. st. 1. i st. 2. i čl. 82. Zakona o lovstu ("Narodne novine" 99/2018, 32/2019, 32/2020, dalje: ZL) prihvatio tužbeni zahtjev i odlučio kao u pobijanoj odluci.

9. Odredbom čl. 82. st. 1. ZL je propisano da za štete iz članka 78. točaka 1. i 2. ZL-a oštećenici su se dužni u roku od sedam dana od dana nastanka štete pisanim putem obratiti lovoovlašteniku na čijem se području šteta dogodila, s tim da je lovoovlaštenik dužan u daljnjem roku od sedam dana odgovoriti oštećeniku. Stavkom 2. istog članka je propisano da nakon isteka rokova iz stavka 1. ovoga članka oštećenik je dužan u daljnjem roku od 30 dana predložiti lovoovlašteniku sklapanje sporazuma o naknadi štete, a lovoovlaštenik je dužan na takav prijedlog oštećenika odgovoriti u daljnjem roku od 30 dana te ako dođe do sklapanja sporazuma, taj sporazum predstavlja ovršnu ispravu.

10. U konkretnom slučaju, tužitelj se 8. listopada 2021. obratio tuženiku radi dogovora oko nastanka štete, a 25. listopada 2021., nakon što se tuženik oglušio na prijavu štete, tužitelj je podnio prijedlog za sklapanje sporazuma radi naknade štete, koji nije prihvaćen.

11. Tuženik je tijekom postupka isticao da je prijava štete zakašnjela, odnosno da je podnesena izvan prekluzivnog roka od 7 dana iz čl. 82. st. 1. ZL-a te da ne postoje procesni uvjeti za vođenje parničnog postupka.

12. Točno je da je prijava štete podnesena izvan roka iz čl. 82. st. 1. ZL-a, ali je presudu valjalo potvrditi.

13. Naime, u svom iskazu tužitelj je naveo da je prilikom obilaska polja kukuruza, uključujući i česticu koja je predmet ovog postupka 30. rujna 2021. primijetio da su stabljike kukuruza uništene. Tuženik se 8. listopada 2021. obratio tuženiku da mu je nastala šteta. Stoga, ispunjen je uvjet iz čl. 82. st. 1. ZL-a o prethodnoj prijavi štete tuženiku, ali izvan roka.

13.1. Međutim, vještak je iskazivao da je šteta nastajala u rujnu i listopadu 2021., dakle sukcesivno, što nije u suprotnosti sa iskazom tužitelja jer je isti naveo da je 30. rujna 2021. uočio štetu. Dakle, šteta je nastajala i u listopadu 2021. što znači da je ista nastajala i nakon što je poslana prijava štete tuženiku.

14. Prema mišljenju ovog suda, primjena odredbe čl. 82. st. 1. ZL-a u konkretnom slučaju je nepravična i pretjerano stroga u odnosu na tužitelja, te bi primjena iste predstavljala povredu čl. 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno povredu prava na pristup sudu. Naime, ograničenja u pristupu pravosuđu dopustiva samo ako su razmjerna legitimnom cilju te ako ne ograničavaju i ne smanjuju pristup pravosuđu pojedinca na način ili u mjeri koja zadire u samu srž prava, pri čemu razmjernost određenih prepreka uvelike ovisi i posebnim okolnostima slučaja.

14.1. Uzevši u obzir da je šteta nastajala sukcesivno, da je tužitelj istu prijavio tuženiku, te da je isti zakasnio jedan dan te da je u smislu čl .79. st. 1. ZL-a kao dobar gospodar poduzeo sve mjere za sprečavanje štete, primjena čl. 82. st. 1. ZL u konkretnom slučaju bi predstavljala pretjerani formalizam i onemogućila bi tužitelja da pred sudom ostvaruje pravo na naknadu štete koja je nesporno nastala.

15. Da se radi o neustavnoj odredbi, potvrđuje i odluka Ustavnog suda koji je u odluci U-I-325/2023 od 8. listopada 2024., proveo test razmjernosti upravo radi donošenja odluke o ustavnosti odredbe čl. 82. st. 1. ZL-a koja propisuje rok od 7 dana radi prijave štete lovoovlašteniku. Ustavni sud je u navedenoj odluci zaključio da je legitimni cilj navedene odredbe otvaranje mogućnosti strankama (fizičkim i pravnim osobama) u postupcima radi naknade štete protiv lovoovlaštenika da učinkovito rješavaju svoje odštetne zahtjeve bez vođenja sudskih postupaka, s jedne strane, te uz istodobno rasterećenje sudova, s druge strane. Međutim, da ograničenje propisano člankom 82. ZL nije razmjerno legitimnom cilju koji se njime želio postići jer rok od 7 dana je nerazuman i restriktivan kao procesna pretpostavka za vođenje parnice, te predstavlja grubo nerazmjerno i nepotrebno ograničavanje i onemogućavanje oštećenika u ostvarivanju njihovog prava na pristup sudu te u pravu na vlasništvo. Konačno Ustavni sud zaključuje da se radi o neustavnoj odredbi jer da:

"Polazeći od legitimnog cilja (smanjenje broja sudskih postupaka, ubrzanje reparacije štete te sprječavanje daljnje štete od divljači na vrijeme), Ustavni sud smatra da se u okolnostima cjelokupnog normiranja sprječavanja štete i naknade štete koju počini divljač ili koja je prouzorčena izvođenjem lova, nerazmjerno otežava položaj oštećenika u odnosu na lovoovlaštenika."

16. Iz navedenog razloga, iako je točno da je tuženik zakasnio u odnosu na prekluzivni rok prijave štete iz čl. 82. st. 1. ZL, uzevši u obzir odluku Ustavnog suda U-I-325/2023 te činjenicu da je tužitelj čim je primijetio štetu u roku iz čl. 82. st. 1. ZL- a obavijestio tuženika o šteti, a sve s obzirom da je šteta nastajala sukcesivno tijekom rujna i listopada 2021. i da je tužitelj poduzeo mjere za sprečavanje štete, to je mišljenje ovog suda da je zadovoljena procesna pretpostavka za vođenje ovog postupka, iako je prijava podnesena izvan roka.

17. Na žalbene navode da ukoliko se parnični postupak provodi na temelju nalaza iz osiguranja dokaza da je u parničnom postupku nužno provesti poljoprivredno vještačenje po drugom vještaku te da je vještak u konkretnom postupku zapravo iskazivao o svojim saznanjima u svojstvu svjedoka, valja reći da predstavljaju relativno bitne povrede zbog kojih se presuda male vrijednosti ne može pobijati (čl. 467. st. 1. ZPP), slijedom čega ih ovaj sud nije razmatrao.

18. Međutim, ovaj sud pojašnjava da prvostupanjski sud odlučuje na temelju činjenica i dokaza koje je svaka stranka dužna iznijeti, s time da se to odnosi i na stranku koja pobija navode i dokaze protivnika (čl. 219. st. 1. ZPP).

19. U ovom postupku je korišten nalaz i mišljenje iz postupka osiguranja R1- 169/2021, pri čemu se tuženik nije protivio korištenju navedenog nalaza i mišljenja u postupku niti je predložio novo vještačenje na okolnost nastanke štete, odnosno visine.

20. Slijedom svega navedenog, a kako nisu nađene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP u svezi s čl. 467. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci presude.

21. I odluka o troškovima postupka je pravilna kako u osnovi tako i visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP) čemu tuženik ne prigovara određeno.

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

Sudac:

Josip Grubišić