Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1904/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od Tihane Marije Miladin, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Ivice Veselića i članice vijeća Vlatke Paškvalin Bošković, u pravnoj stvari tužiteljice UL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Roko Lukšić, odvjetnik u Jelsi, protiv tuženice ĐL, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Andro Duboković, odvjetnik u Jelsi, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P- 1348/2021 od 7. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu poslovni broj P-1348/2021 od 7. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica 5/96 dijela nekretnine označena kao čes.zem.979/2, z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II. Ovlaštena je tužiteljica temeljem ove presude, a po njenoj pravomoćnosti zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na č. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] za 5/96 dijela na svoje ime i u svoju korist uz istovremeni izbris toga prava sa imena tuženice.

III. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 995,00 EUR-a, u roku od 15 dana."

2. Tuženica se žali protiv navedene presude zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 12/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj viši sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje postojanja prava vlasništva dosjelošću 5/96 dijela predmetne nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te uknjižbu svog prava vlasništva uz istovremeni izbris toga prava sa imena tuženice.

5. Kod donošenja pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj viši sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. U ovoj pravnoj stvari tužitelj činjenični i pravni supstrat svog zahtjeva temelji na institutu dosjelosti.

7. Dosjelost u stvarnom pravu označava stjecanje prava vlasništva neprekidnim vršenjem njegova sadržaja kroz određeno zakonom propisano vrijeme. Dosjelost pretvara, dakle, faktičnu vlast u pravnu, a posjed u subjektivno pravo čime posjednik stječe na originarni način ono što je do tada posjedovao kao pošteni posjednik kroz zakonom propisano vrijeme. Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost. Tako se uz činjenicu originarnog stjecanja prava vlasništva kao što je dosjelost vezuju pravni učinci i pretpostavke tog stjecanja te je potrebno utvrditi u konkretnom slučaju da li su takve pretpostavke ispunjene za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću pri čemu valja imati na umu da takav posjed mora biti samostalan, neprekinut i barem pošten kroz zakonom propisano vrijeme.

8. U provedenom postupku sud je utvrdio da je tužiteljica kupoprodajnim ugovorom iz 1983. godine kupila 1/3 suvlasničkog udjela na nekretnine označenoj kao čest. zem [katastarska čestica], zk [adresa] te da je u predmetu P-284/14 ishodila pravomoćnu presudu kojom je utvrđeno njeno suvlasništvo u navedenom omjeru. U tom postupku je kao sedmo tuženik sudjelovao pravni prednik tuženice koji pravo tužiteljice na suvlasništvo nije osporavao.

9. Sud je nadalje utvrdio da tužiteljica navedenu presudu nije mogla provesti u zemljišnim knjigama jer je pravni prednik tuženice u međuvremenu preminuo, a njegov suvlasnički udio naslijedila je tuženica koja je u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasnica u 5/32 dijela. Kako je tužiteljica u neometanom, zakonitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine još od 1983. godine, sud nalazi da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

10. Na temelju tako utvrđenih relevantnih činjenica prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev te zaključuje kako je posjed tužiteljice zasnovan na valjanoj pravnoj osnovi, da nije pribavljen silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja te da je savjestan. Slijedom navedenog riječ je o kvalificiranom posjedu u smislu odredbe čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 9/92, 77/92. ZOVO). Sukladno tome sud je utvrdio da je tužiteljica suvlasnica u 1/3 dijela suvlasničkog udjela tuženice, što u ukupnom suvlasničkom omjeru predmetne nekretnine iznosi 5/96 dijela.

11. Budući da je tužiteljica stupila u samostalni posjed predmetne nekretnine 1983. na sporni odnos između parničnih stranaka primjenjuje se Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 i 92/94 - dalje u tekstu: ZOVO) sukladno odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14).

12. Prema odredbi čl. 28. st. 2. ZOVO za stjecanje prava vlasništva dosjelošću traži se posjed određene kvalitete u vidu savjesnog (poštenog) i zakonitog posjeda, a takav posjed postoji ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja i kada posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, sukladno odredbi čl. 72. st. 1. i 2. ZOVO.

13. U ovom postupku tužiteljica je dokazala da idealni dio predmetne nekretnine, koji je stekla na temelju kupoprodajnog ugovora, neometano koristi i posjeduje još od 1983. te da njezin posjed ima sva obilježja zakonitog i poštenog posjeda, pa ovaj sud prihvaća kao pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da je tužiteljica dokazala da je posjed predmetne nekretnine trajao znatno dulje od zakonom propisanog roka od deset godina potrebnog za stjecanje vlasništva dosjelošću (čl. 28. st. 2. ZOVO).

14. Žalbeni prigovori tuženice da tužiteljica traži utvrđenje vlasništva na točno određenom fizičkom dijelu nekretnine u proturječju su sa sadržajem tužbenog zahtjeva. Naime, tužiteljica ne traži vlasništvo na fizički izdvojenom dijelu nekretnine, već utvrđenje suvlasništva u idealnom dijelu, i to u 1/3 dijela suvlasničkog udjela tuženice, što u ukupnom omjeru predmetne nekretnine iznosi 5/96 dijela.

15. Neosnovani su prigovori da posjed idealnog dijela nekretnine ne može dovesti do stjecanja suvlasništva, budući da je tužiteljica u ovom postupku dokazala da je idealni dio predmetne nekretnine neprekidno, mirno i u dobroj vjeri posjedovala kroz zakonom propisano vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Kako za stjecanje suvlasništva ZOVO ne propisuje posebne pravne temelje, koji bi bili različiti od onih na kojima se stječe pravo vlasništva u cijelosti, niti su za dosjelost propisana posebna pravila koja bi se odnosila isključivo na suvlasništvo, tužiteljica je takvim posjedovanjem stekla suvlasništvo cijele nekretnine u odgovarajućem suvlasničkom omjeru.

16. Konačno, tuženiku, također, valja odgovoriti da sud kod ocjenjivanja dokaza nije vezan za pravila o dokaznoj snazi izvedenih dokaznih sredstava, ali jest vezan pravilima iskustva, psihologije i znanosti općenito, a svakako i logike (tako i U, M. Građansko parnično pravo, Utvrđivanje činjenica, VII. knjiga, "Narodne novine", 2018., str. 474.). U tom su smislu upravo odlučujuća osnova za utvrđivanje istine sučevo poznavanje životnih zbivanja, njegova iskustva u ljudskoj zajednici i njegovo poznavanje ljudi, što znači njegove intelektualne i perceptivne sposobnosti te životno iskustvo. Stoga, upravo na toj osnovi, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud prvog stupnja donio je prvostupanjsku presudu.

17. Cjelokupan sadržaj žalbe tuženika svodi se na osporavanje pravnog pristupa prvostupanjskog suda te osporavanje načina na koji je prvostupanjski sud analizirao tužbu i dokumentaciju dostavljenu tijekom prvostupanjskog postupka kao i dokaze koje je proveo.

18. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvoga stupnja pravilno je primijenio odredbu čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, iz pobijane odluke je jasno razvidno koje radnje je sud prihvatio kao opravdane i nužne za vođenje ovog spora, a iz čega je razvidno i koliko bodova pripada tužiteljici za svaku pojedinu poduzetu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine”, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22). Na taj način sud prvog stupnja pravilno je ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite odluke o trošku parničnog postupka te pravilno primijenio i materijalno pravo odlučujući o trošku.

19. Zbog svega izloženog, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Tihana Marija Miladin