Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3920/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od predsjednice vijeća Tihane Marije Miladin, suca izvjestitelja i člana vijeća Ivice Veselića i članice vijeća Vlatke Paškvalin Bošković, u pravnoj stvari tužitelja EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Lidiji Horvat, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj Pn-4/2025-85 od 14. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 16. prosinca 2025.,
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, poslovni broj Pn-4/2025-85 od 14. kolovoza 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. i III. izreke te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"1. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, da isplati tužitelju EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.600,00eur zajedno sa zateznim kamatama od 19. travnja 2013. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.
2.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za daljnji iznos od 4.690,60eur sa zakonskom zateznom kamatom od 19. travnja 2013.
3. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."
2. Protiv dijela navedene presude pod točkom II. i III. izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troška žalbe.
3. Žalba je osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade štete po osnovi povrede prava osobnosti uslijed neadekvatnih uvjeta za vrijeme boravka u zatvorima i to Zatvoru u Splitu od 11. ožujka 2009. do 10. studenoga 2009. i od 7. prosinca 2009. do 28. siječnja 2010., u Zatvoru u Zagrebu od 28. siječnja 2010. do 2. ožujka 2010., zatim od 2. ožujka 2013. do 3. svibnja 2013. Kaznionici u Glini te potom nastavno ponovno u Zatvoru u Splitu od 3. svibnja 2013. do 4. listopada 2013. kada je otpušten.
5. U žalbenom postupku prijeporan je istaknuti prigovor zastare te visina naknade štete.
6. Tužitelj je podnio predmetnu tužbu 10. rujna 2013. dok se još nalazio na izdržavanju kazne zatvora po pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Splitu broj K-
42/09 od 10. studenoga 2009. godine.
6.1. Obzirom na istaknuti prigovor zastare, prvostupanjski sud je shvaćanja da je "zastara počela teći tek časom podnošenja odštetnog zahtjeva tužitelja dana 19. travnja 2013., te kako se razdoblje boravka tužitelja u Kaznionici u Glini od 2. ožujka 2010. do 19. travnja 2010. smatra "kontinuiranom situacijom", taj sud smatra da je novčana tražbina tužitelja na ime naknade štete za period lišenja slobode od 11. ožujka 2009. do 2. ožujka 2010. zastarjela i da se zato ne može više niti prisilnim putem ostvariti, a da je tužitelj unutar trogodišnjeg zastarnog roka podnio zahtjev za naknadu štete u odnosu na sporni period boravka u Kaznionici u Glini od 2. ožujka 2010. do 19. travnja 2010., što znači da u tom dijelu prigovor zastare nije osnovan".
6.2. Dakle, prvostupanjski sud je shvaćanja da je za tražbinu koja se odnosi na tužiteljev boravak u zatvoru od 11. ožujka 2009. do 2. ožujka 2010. u Splitu nastupila zastara u smislu članka 230. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 25/11 i 78/15, dalje: ZOO), imajući na umu da je odštetni zahtjev tužitelj podnio tuženoj 19. travnja 2013. godine.
6.3. Žalbeni prigovor tužitelja glede istaknutog shvaćanja suda prvog stupnja o zastari svodi se na pitanje: "Od kojeg trenutka počinje teći zastarni rok u postupcima za naknadu neimovinske štete radi nehumanih i ponižavajućih uvjeta u zatvorskim ustanovama?“.
7. Istaknuto shvaćanje suda prvog stupnja o nastupanju zastare dijela tužiteljeve tražbine valja shvatiti u kontekstu problematike radi li se o jedinstvenome zastarnome roku iz članka 230. ZOO za vjerovnika koji ostvaruje naknadu štete protiv Republike Hrvatske na ime povrede prava osobnosti zbog neadekvatnih uvjeta boravka u zatvoru tj. počinje li taj rok teći tek po konačnome izlasku iz zatvora, odnosno, prestanku povređivanja njegovih prava na drugi način, ako je postojao kontinuitet neadekvatnih uvjeta boravka u zatvoru u više zatvorskih ustanova, ili pojedinačni zastarni rokovi počinju teći za svaku zatvorsku ustanovu posebno nakon premještanja u drugu ustanovu.
8. U činjeničnim okolnostima kakve su utvrđene u ovome predmetu, shvaćanje je ovoga suda da nastanak neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog neadekvatnih uvjeta u zatvorskim ustanovama kontinuirano traje cijelo vrijeme boravka u tim zatvorima u Splitu, Zagrebu i Glini pa oštećenik tijekom trajanja zatvorskog tretmana ne može znati opseg i visinu nastale mu štete koja mu nastaje sve dok ne završi cjelokupno izvršenje kazne, jer tijekom cijelog toga vremena može biti izložen šteti zbog neprimjerenog smještaja unutar različitih kaznionica. Zato se zastarni rok za tražbinu po osnovi te štete ne može razmatrati zasebno za boravak u svakom od zatvora u kojem je kazna izvršavana, već jedinstveni rok zastare počinje teći kad prestane izdržavanje kazne ako je povreda trajala u kontinuitetu.
8.1. Ovdje valja imati na umu i shvaćanje iz presude Europskog suda za ljudska prava u predmetu Huber protiv Hrvatske, zahtjev broj 39571/16 od 7. srpnja 2022., konkretno: „Izdržavanje zatvorske kazne trebalo bi se smatrati 'kontinuiranom situacijom' sve dok je trajalo u istoj vrsti ustanove za izdržavanje zatvorskih kazni u bitno sličnim uvjetima. Zahtijevanjem od osoba koje izdržavaju zatvorsku kaznu da svoje odštetne zahtjeve protiv države podnesu prije okončanja takvih situacija tim se osobama nameće neprimjeren postupovni teret.“.
9. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u rješenju broj Rev-314/2023-2 od 27. kolovoza 2025. zauzeo shvaćanje koje prihvaća i ovaj viši sud, a koje glasi: „Zastarni rok za tražbine koje se odnose na naknadu neimovinske štete zbog nehumanih i ponižavajućih uvjeta u zatvorskim ustanovama kada je oštećenik boravio u više zatvorskih ustanova te se radilo o povredi u kontinuitetu počinje kao jedinstveni rok teći kad prestane izdržavanje kazne."
10. Kako sud prvog stupnja, zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nije niti utvrđivao činjenice u svezi s tužiteljevim boravkom u Zatvoru u Splitu od 11. ožujka 2009. do 2. ožujka 2010., valjalo je na temelju odredbe čl. 370. ZPP-a, pobijani dio presude pod točkom II. izreke presude ukinuti i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
11. S tim u svezi, valjalo je ukinuti i odluku o trošku pod točkom II. izreke o kojem će prvostupanjski sud u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom.
12. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će pravilno primijeniti materijalno pravo i potom donijeti, novu odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja.
13. Odluka pod točkom II. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
U Zagrebu 16. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Tihana Marija Miladin
