Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5129/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sabine Dugonjić, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] zastupanog po posebnom skrbniku EI, odvjetniku u [adresa], protiv tuženice OI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Mirjani Helebrant, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1049/18-107 od 11. srpnja 2024., u sjednici vijeća dana 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1049/18-107 od 11. srpnja 2024. u dijelu pod toč. I izreke.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužitelja te se preinačava odluka o trošku sadržana u toč. II iste presude i odbija zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 625,00 eur.

II Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana te se potvrđuje odluka o trošku sadržana u toč. II iste presude za iznos troška od 8.312,50 eur sa pripadajućom zateznom kamatom.

III Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje kako je neistinita, pravno nevaljana i ništava u cijelosti oporuka DIĆ, djevojački D s posljednjim prebivalištem u [adresa], koja je sačinjena u formi javne oporuke po Javnom bilježniku Ivanu Adžiji iz [adresa], pod br. OU-188/2011 od 29. studenog 2011. te isplatu parničnog troška dok se pod II nalaže tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 8.937,50 eura, sa zateznim kamatama tekućim od dana 11. srpnja 2024. do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), sa prijedlogom da se ista odluka ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužena se protivi navodima tužitelja i predlaže žalbu odbiti te potvrditi njome pobijanu odluku uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana u pogledu glavne stvari, dok je djelomično osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka.

5. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja utemeljen na tvrdnji kako je on sin i zakonski nasljednik iza svoje majke sada pok. DIĆ dok joj je tuženica se sestra i navodna oporučna nasljednica. Ističe da je njegova majka preminula **.**.2011., dok je predmetnu oporuku kojom je tuženicu imenovala svojom oporučnom nasljednicom sačinila 29. studenog 2011., dakle svega nekoliko dana prije smrti, navodeći da tuženica skrbi o njoj. Tužitelj navodi da je njegova majka bolovala od teškog oblika karcinoma dojke s metastazama na mozgu uslijed čega se u predmetno vrijeme nalazila u terminalnoj fazi bolesti, trpeći jake bolove, te nije bila sposobna za rasuđivanje i oporučivanje, odnosno da nije bila sposobna niti za sastavljanje javne oporuke.

7. U žalbi tužitelj ističe kako je podneskom od 12. studenoga 2023. iznio primjedbe i pitanja na dopunu nalaza i mišljenja vještaka dr. Branke Vidrih i dr. EIĆ od 28. rujna 2023. na koje se vještaci nisu očitovali usmenim putem. Tužitelj je u postupku predložio da se vještaci usmenim putem odgovore na postavljena pitanja čime je tužitelju onemogućeno raspravljanje pred sudom.

8. Dalje u žalbi tužitelj tvrdi kako svjedok UI kao patronažna sestra navodi u svome iskazu da je DIĆ bila vrlo svjesna situacije i smatra da je u vrijeme kada je dolazila kod nje bila sposobna za rasuđivanje iako osam dana prije njezinog odlaska u dom to više nije bilo tako jer da je oslabila oštrina uma, iako je i dalje bila svjesna. Nikada kod nje nije srela tuženu.

9. Također i svjedok dr. VI, koja je bila liječnik obiteljske medicine pok. OIĆ, prema navodima žalbe tvrdi da je pokojna od terapije bila na Paptoranu, Ketonalu forte i Moduretiku, koji ne utječu na svijest, te da joj je propisan Servdol flaster, da se radi o opijatu koji bi mogao utjecati na svijest jer da lagano sedira, uspava pacijenta, tako da smanji bolove, dok je 30. studenoga 2011. propisala Zaracet, lijek iz skupine opijata, radi smanjivanja bolova…a na pitanje kakav je učinak navedenih lijekova ako se koriste kroz dulje vrijeme, svjedok odgovara da je pacijent pospan, sediran, usporen, slabije koncentracije i da deprimiraju sve funkcije u organizmu… Ako je u rujnu 2011. prilikom pretraga utvrđeno kod pacijentice u krvi postojanje morfina, isto može utjecati na svijest tijekom toga dana.

10. Dalje, prema žalbi, svjedok PI, socijalna radnica, tvrdi da je odnos između majke i sina bio vrlo dobar, te je ona bila potpuno svjesna svog zdravstvenog stanja, svoje bolesti, te mi je rekla kako razmišlja prodati stan, od dobivenih novaca kupiti sinu E garsonijeru, a od ostatka bi sebi plaćala dom.

11. Svjedok ČI vidjela je pokojnu početkom prosinca 2011. te je imala dojam da tada nije bila svjesna a nakon par dana više uopće nije reagirala. I sam tužitelj navodi kako je kada nije mogao ući u kuću nazvao mamu na mobitel, pa mu je kazala da ju je sestra stavila u neku ubožnicu u [adresa] gdje će uskoro umrijeti… Dakle, tvrdi žalitelj, sud navedeni iskaz tužitelja uopće ne uzima u obzir niti cijeni jer uopće ne cijeni niti analizira iskaz tužitelja kao i iskaze ostalih svjedoka UI, dr. VI, PI i ČI, a koji potvrđuju iskaz tužitelja.

12. Sud prvog stupnja međutim analizirajući provedene dokaze utvrđuje kako je iskaz svjedokinje UI prihvaćen u cijelosti jer se radi o patronažnoj medicinskoj sestri koja je godinama dolazila medicinski pomagati obitelj OIĆ, tako da je svjedokinja iskazivala uvjerljivo i s poznavanjem okolnosti. Prihvaćen je iskaz javnog bilježnika Ivana Adžije koji je sastavio javnu oporuku, po kazivanju oporučiteljice, koja mu je, unatoč teškoj bolesti djelovala potpuno prisebno i razumno. Tvrdi da nije primijetio nedostatke u njezinoj svijesti koje bi ga odvratili od sačinjenja oporuke. Radi se o osobi javnog bilježnika koji u svom radu, između ostalog, bavi i sačinjavanjem javnih oporuka, te se susreće s većim brojem oporučitelja različitih mentalnih i psihičkih stanja. Stoga je od velike važnosti njegovo iskustvo u prepoznavanju eventualnih nedostataka u svijesti i kognitivnim sposobnostima konkretne oporučiteljice. Svjedokinja AI iskazivala je o okolnostima od kada je upoznala gđu OIĆ, a to je bio zadnji mjesec njezinog života, te je iskaz svjedokinje djelovao uvjerljivo i realno. Također je i iskaz socijalne radnice PI djelovao uvjerljivo dok je opisivala životne okolnosti u kojima je tužitelj živio s majkom. Iskaz svjedokinje dr VI sud je prihvatio, jer se unatoč proturječnostima može zaključiti da je u vrijeme kada je napisala očitovanje, bila neiskusna liječnica koja se upustila u davanje ocjene nečije sposobnosti za oporučivanje, na što nije ovlaštena niti u dovoljnoj mjeri educirana, jer nije psihijatar. Stoga i ona, kao i drugi svjedoci može dati svoje mišljenje o sposobnosti za rasuđivanje oporučiteljice, ali to mišljenje nije relevantno u stručnom pogledu. Upravo je i sama svjedokinja na ročištu ogradila, rekavši da nije imala ovlaštenje za davanje takve stručne ocjene, a i za lijek na kojeg upire tužitelj kao odlučan za ocjenu nepostojanja svjesnosti (O) ističe da ga je ordinirala nakon što je oporuka već bila sačinjena. Konačno i svjedok ČI sama tvrdi kako očito u zadnje vrijeme nije imala previše kontakata s pokojnom gđom OIĆ, već se to svelo na dva telefonska razgovora prije i poslije operacije a prihvaćen je i iskaz svjedoka dr U iako u konačnici i ovaj sud kao ključan dokaz u pogledu ocjene okolnosti sposobnosti pokojne za rasuđivanje uzima nalaz i mišljenje vještaka.

13. Navedeno medicinsko vještačenje utemeljeno je na činjenici da je pokojna DIĆ umrla bolujući od maligne bolesti dojki, koja je metastazirala u jetru i kosti. Nema medicinskih nalaza na temelju kojih se može govoriti da je primarni tm proces metastazirao u mozak te se u zdravstvenom kartonu na nekoliko mjesta spominju razne psihijatrijske dijagnoze, ali nema jasnog dokaza da je ikada psihijatrijski liječena. Godinama je uzimala sedative i povremeno Promazin, ali specifične antipsihotične terapije ili terapije za bipolarni afektivni poremećaj (dg koje se spominju u kartonu Liječnika opće medicine) nije uzimala. Stoga su i vještaci uzevši u obzir prvenstveno primarnu medicinsku dokumentaciju i iskaze svjedoka, zaključili da tempore acti 29. studenog 2011. godine nema elemenata na temelju kojih bi se moglo zaključiti da sada pokojna DIĆ nije bila sposobna za rasuđivanje, odnosno da nije bila u stanju sačiniti oporuku.

14. Na prigovore tužitelja vještaci su pisanim putem naveli da je vještačenje provedeno po pravilima struke i da ostaju kod pisanog nalaza i mišljenja, a ujedno su spremni pregledati i očitovati se o mogućoj novoj dokumentaciji. Zatražen je konačno i obdukcijski nalaz, te je zaprimljen dopis KB "Sveti Duh" ali detaljnim pretraživanjem arhive nisu uspjeli doći do podatka je li rađena obdukcija pokojne DIĆ. Konačno, na ročištu su vještaci naveli kako su lijekovi koje je pokojnica uzimala bili ordinirani primarno radi analgezije odnosno smanjivanja bolova, a takvi lijekovi mogu dovesti do sedacije, što je u takvim slučajevima i poželjno djelovanje lijeka. Objasnili su da se uzimanje takvih lijekova ordinira radi smanjenja patnje pacijentima u terminalnoj fazi bolesti, a osim sediranosti i psihomotorne usporenosti, ne djeluju na amnestičko kognitivne funkcije osobe koja lijek dobiva. U odnosu na prigovor da su uzeli u obzir iskaze samo nekih svjedoka, vještaci su naveli da su svoj nalaz i mišljenje učinili prema pravilima struke, a na stranici 5. detaljno su citirali dio iz udžbenika forenzičke psihijatrije koji se koristi pri izradi forenzičkih nalaza. Na ročištu dana 06. srpnja 2022. vještaci su se ponovno očitovali na prigovore i pitanja tužiteljske strane, te su ukratko naveli da je karcinom dojke najčešća maligna bolest u ženskoj populaciji, te su objasnili značenje izraza masivna diseminacija, rekavši da to znači da je bolest proširena, da postoji širenje maligne bolesti na više dijelova u tijelu, dakle postoje sekundarizmi koji su dokazani radiološkom obradom u području jetre i na nekoliko mjesta u kostima (kralježnica, zdjelica, natkoljenica). Vještaci su naveli da se prema nalazu MR mozga od 29. rujna 2011. godine ne uočava postojanje sekundarizama (metastaza) na mozgu. Očitovali su se o potvrdi dr. VI i naveli da su iskazi liječnice potpuno oprečni i da zato nisu uzeti u obzir u donošenju definitivnog zaključka. Vještaci su se pisanim putem očitovali i na novo zaprimljenu medicinsku dokumentaciju Klinike za psihijatriju Vrapče gdje je tužiteljica bila liječena od 26. rujna 2011. g. do 28. rujna 2011. godine, te su naveli da u cijelosti ostaju kod svog ranijeg pisanog nalaza i mišljenja. Objasnili su da navedeno otpusno pismo Klinike za psihijatriju Vrapče dokazuje da nema otklona u psihičkom statusu koji bi ukazivao na nemogućnost odlučivanja.

15. Dalje, po tvrdnji žalitelja, vještaci potpuno neosnovano i bez razloga u svom nalazu navode onu medicinsku dokumentaciju i isprave te parcijalne iskaze samo nekih svjedoka na temelju koje su donijeli potpuno pogrešno mišljenje. Pritom se ističe da su vještaci prilikom sačinjenja nalaza i mišljenja bili dužni uzeti u obzir iskaze svih saslušanih svjedoka tijekom postupka, a ne nekih po njima izabranih svjedoka. Stoga nije jasno iz kojih razloga vještaci prilikom evaluacije normalnosti motivacije opredjeljivanja za pojedine nasljednike u konkretnom slučaju sestre pok. DIĆ nisu uzeli u obzir gore navedene iskaze osoba koji su iskazivali objektivno i nemaju interes da tužitelj uspije u sporu a vještaci pri izradi nalaza uopće ne uzimaju u obzir niz psihičkih bolesti od kojih je ista bolovala osobito činjenicu da je pok. DIĆ bolovala od bipolarnog afektivnog poremećaja za koji nije uzimala terapiju. Bipolarni afektivni poremećaj je bolest koja je poznata po iznenadnim promjenama koje osoba ne može kontrolirati, a kreće se od depresiji do manije. Neuzimanje terapije kod bipolarnog afektivnog poremećaja može imati utjecaja na logičko razumijevanje i prosuđivanje osobe koja boluje od takve psihičke bolesti, a time i na sposobnost za rasuđivanje i sposobnost za oporučno raspolaganje, tako da je sud tužitelju onemogućio raspravljanje te je sud radi svih ovih nedostataka u izvođenju dokaza morao provesti dokaz novim medicinskim vještačenjem.

16. Unatoč navodima tužitelja iz podneska od 18. srpnja 2025. o tome da vještaci nisu odgovorili na pitanja iz ranijih primjedbi na njihov nalaz, sud je temeljem čl. 373. b ZPP dopunio činjenično stanje novim očitovanjem vještaka koji izričito ističu kako na primjedbe tužitelja iz podneska od 12. studenoga 2023. mogu tek reći da ostaju kod pisanog nalaza i mišljenja od 14. ožujka 2019., jer je uzeta u obzir sva medicinska dokumentacija, pa i otpusno pismo Klinike za psihijatriju. Tužitelj postavlja pitanje da li predmetna psihička bolest, njen intenzitet i pokušaj suicida te vrijeme nastupanja, moguće neliječenje u kombinaciji lijekova te opijata s ostalim dijagnozama može utjecati na sposobnost sastava oporuke. Vještaci su uzeli u obzir i okolnost iz otpusnog pisma PB Vrapče od 28. rujna 2011. o poremećaju prilagodbe na okolnost moguće terapije na bipolarni afektivni poremećaj pojasnivši da je pokojna prvi put hospitalizirana 26. do 28. rujna 2011. pod dijagnozom poremećaja prilagodbe nakon pokušaja suicida a iako se bipolarni afektivni poremećaj spominje u kartonu još u svibnju 2008., nema dokumentacije koja bi tu dijagnozu potkrepljivala. Radi se o poremećaju prilagodbe na tešku tjelesnu bolest radi čega je pokušan suicid uslijed trpljenja bolova, a kvaliteta života u bitnom je ometena bolesti pa nije neuobičajeno da se to ne prihvati i pokuša okončati bol i patnju oduzimanjem života – i to upravo svjesno i namjerno, ovdje radi metastatskog karcinoma dojke koji nije zahvaćao mozak. Stoga su vještaci u svemu ostali pri svome ranijem nalazu i mišljenju.

17. Stoga nema mjesta provođenju novog medicinskog vještačenja, jer su vještaci u svemu potpuno odgovorili na pitanja tužitelja i primjedbe iznesene na nalaz kao ključan dokaz u ocjeni činjenice sposobnosti za rasuđivanje, za koji je potrebno stručno medicinsko znanje.

18. Stoga i ovaj sud konačno prihvaća u svemu utvrđenje suda prvog stupnja o tome kako je u vrijeme sačinjavanja oporuke pred javnim bilježnikom, sada pokojna gđa UIĆ bila sposobna za rasuđivanje, prema čl. 26. Zakona o nasljeđivanju (Narodne Novine 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje ZON), jer oporuku može napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje starija od 16 godina života te je oporuka ništava ako u vrijeme sastavljanja oporučitelj nije imao 16 godina života ili nije bio sposoban za rasuđivanje, a pretpostavlja se da je oporučitelj u trenutku sastavljanja oporuke bio sposoban za rasuđivanje ili valja dokazati da nije bio u stanju shvatiti značenje svojeg očitovanja i njegove posljedice, ili nije bio u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem.

19. Stoga pravilno utvrđuje sud prvog stupnja kako tužitelj nije dokazao nesposobnost oporučiteljice za rasuđivanje, iako teško bolesna, u terminalnoj fazi malignog oboljenja, te je osjećala fizičke bolove radi kojih je uzimala jake lijekove koje su joj liječnici propisivali, a koji su imali funkciju smanjenja bolova i sediranja, te iako se psihički teško nosila sa svojom dijagnozom, nisu joj unatoč toga bile smanjene kognitivne sposobnosti u vrijeme sastavljanja oporuke, te je svjesno dala izjavu svoje posljednje volje. Pri tome i ocjenjujući sam sadržaj oporuke pravilno sud prvog stupnja utvrđuje kako nije neuobičajena izjava volje oporučiteljice da se njezina nekretnina nakon smrti proda i novac podijeli nasljednicima, jer čak i svjedok PI iskazala je da je želja gđe DIĆ bila da veliku nekretninu proda i da od kupoprodajne cijene svome sinu kupi garsonijeru, dok je ostatak novca namijenjen za troškove boravka u domu – iz čega jasno proizlazi kako je oporučiteljica u času sastava oporuke shvaćala značenje očitovanja i posljedice, te je bila u stanju vladati svojom voljom toliko da postupa u skladu s tim znanjem pa i ovaj sud u svemu prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja o tome kako je oporučiteljica bila sposobna za rasuđivanje i za oporučivanje u vrijeme sastavljanja oporuke, pa je opravdano tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan. Pri tome nije odlučno spominjanje dijagnoze bipolarnog poremećaja u osnovnom nalazu vještaka, jer isto vještaci tek citiraju u svom nalazu, ne unoseći istu kvalifikaciju u mišljenje o sposobnosti oporučitelja, a također tužitelj na ročištu nakon ovosudnog rješenja o izvođenju dokaza navodi da će tek odlučiti po primitku dopune nalaza hoće li tražiti usmeno očitovanje vještaka, te je stoga potreba za istim uslijed toga otklonjena te pravilno sud nije provodio i dokaz usmenim očitovanjem vještaka u situaciji kada je potpuno i cjelovito očitovanje dano na navedeni način, čime su otklonjeni svi prigovori na nalaz i mišljenje uslijed čega nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP i tužitelj ni u čemu nije onemogućen u raspravljanju.

20. Konačno, u pogledu parničnog troška, žalitelj navodi da je pogrešno dosuđen trošak za pristup na ročište od 15. travnja 2014. u visini od 25 bodova, a koje nije održano – no održano je ročište 09. travnja 2014. za koje trošak nije dosuđen, pa se očito radi o omašci u pisanju. Dalje žalitelj tvrdi kako su pogrešno dosuđene i nagrade za sastav podneska tuženika od 18. svibnja 2024. jer da isti nije bio potreban za vođenje parnice, kao i podnesak od 11. studenoga 2022. u visini od 25 bodova, a koji nije bio potreban za vođenje parnice jer se u pogledu dostavljene medicinske dokumentacije Psihijatrijske bolnice Vrapče od 28.09.2011. tuženik mogao očitovati i na ročištu, a također i za sastav podneska tuženika od 19. rujna 2023. kojim samo predlaže zakazati ročište što nije točno, jer je istaknut i dokazni prijedlog u pogledu pozivanja vještaka na ročište koje se predlaže zakazati, zatim za sastav podneska kojim se očitovao na dopunski nalaz i mišljenje vještaka odnosno podneska ponavlja navode koji su izneseni u ranijim podnescima tužitelja. Valja pri tome zamijetiti da je pravilno sud prvog stupnja ocijenio značaj i potrebnu podnošenja pojedinih od ovih podnesaka, dosuđujući u okviru odredbe Tbr. 8.1. odvjetničke tarife tek tri pune nagrade za pojedine podneske, čime nije pređen limit od četiri obrazložena podneska u okviru čitava postupka.

21. Ipak, osnovan je navod tužitelja da je tuženiku neosnovano dosuđena nagrada za sastav podneska tuženika od 16. svibnja 2024. u iznosu od 250 bodova jer navedeni podnesak ne prileži spisu te ga je sud neosnovano priznao kao trošak postupka tuženiku te je stoga ukupno dosuđen trošak valjalo sniziti za 250 bodova ili ukupno umjesto što je dosuđeno ukupno 3575 bodova valjalo je dosuditi 3325 bodova, odnosno 6.650,00 eura odnosno zajedno za PDV jest svega 8.312,50 eur ili za 625,00 eur manje, pa je u tome dijelu valjalo temeljem čl. 155. i 166. ZPP te čl. 380 toč. 3. ZPP preinačiti odluku o trošku.

22. U preostalom je pak dijelu, budući da je i odluka o troškovima pravilna i zakonita u smislu čl. 154. i 155. ZPP (jer je dosuđen trošak za sve radnje koje su bile neophodne za vođenje parnice), temeljem čl. 368. st. 1. ZPP budući da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo podnesenu žalbu protiv presude odbiti i njome pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić