Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1709/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur., kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Marini Lacković, odvjetnici iz Daruvara, S. Radića 14, protiv tuženika OE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Nives Rolić, odvjetnici iz Grubišnog Polja, Kolodvorska 4, radi predaje nekretnina u suposjed i isplate, odlučujući o žalbama stranka izjavljenim protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, poslovni broj P-1112/2020-61 od 12. siječnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, poslovni broj P-1112/2020-61 od 12. siječnja 2023., u pobijanom dijelu i to:

- pod točkom III. izreke kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice za iznos od 15.369,70 kn / 2.039.91 €[1] ,

- pod točkom IV. izreke u dijelu kojim tužiteljici nije dosuđen parnični trošak preko iznosa od 1.488,19 € / 11.212,50 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

II. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, poslovni broj P- 1112/2020-61 od 12. siječnja 2023., u pobijanom dijelu i to:

- pod točkom I. izreke kojom je naloženo tuženiku predati u suposjed nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], ukupno 17 katastarskih čestica pobliže opisanih predmetnom točkom I. izreke,

- pod točkom IV. izreke kojom je utvrđeno nepostojanje potraživanja tuženika preko iznosa od 614,55 € / 4.630,30 kn ( do iznosa 5.600,00 kn / 743,25 € ) te dijelu kojim je odbijen prigovor radi prijeboja za novčani iznos od 969,70 kn/ 128,70 €,

1 Prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 koji se odnosi na sve iznose u ovoj odluci iskazane u valutama HRK i EUR;

- pod točkom IV. izreke u dijelu kojim je tuženik dužan tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 712.83 € / 5.370,80 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, poslovni broj P-1112/2020-61 od 12. siječnja 2023., pod točkom II izreke kojom je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 614,55 € / 4.630,30 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose navedene pobliže tom točkom izreke, potom u dijelu točke IV. izreke kojom je utvrđeno nepostojanje potraživanja tuženika prema tužiteljici za iznos od 614,55 € / 4.630,30 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i u kojem dijelu je prigovor radi prijeboja odbijen kao neosnovan, kao i u dijelu pod točkom IV izreke kojom je tužiteljici dosuđen parnični trošak preko iznosa od 712,83 € / 5.370,80 kn pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te se sudi:

1. Utvrđuje se postojanje tražbine tužiteljice prema tuženiku u ukupnom iznosu od 614,55 €/ 4.630,30 kn sa zakonskom zateznom kamatom i to:

- na iznos od 926,06 kn od 31. prosinca 2016. godine,

- na iznos od 926,06 kn od 31. prosinca 2017. godine,

- na iznos od 926,06 kn od 31. prosinca 2018. godine,

- na iznos od 926,06 kn od 31. prosinca 2019. godine,

- na iznos od 926,06 kn od 31. prosinca 2020. godine,

2. Utvrđuje se postojanje potraživanja tuženika prema tužiteljici u iznosu od 614,55 € / 4.630,30 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 31. prosinca 2016. godine,

3. Usvaja se djelomično istaknuti prigovor radi prebijanja tuženika, te se potraživanje tužiteljice u iznosu 614,55 € / 4.630,30 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom utvrđeno pod točkom III/1. izreke ove presude, prebija sa potraživanjem tuženika utvrđenim u istovjetnom iznosu pod točkom III/2. ove presude.

4. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice do visine do koje je njezina tražbina prebijena s tražbinom tuženika, odnosno u odnosu na zahtjev za isplatom novčanog iznosa od 614,55 €/ 4.630,30 kn sa zakonskom zateznom kamatom kako je pobliže navedena pod točkom III/1. ove presude.

5. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 775,36 € / 5.842,00 kn ( preko iznosa od 712,83 € / 5.370,80 kn), kao neosnovan.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke je naloženo tuženiku predati u suposjed tužiteljici nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ukupno 17 katastarskih čestica pobliže opisanih tom točkom. Pod točkom II. izreke je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati ukupan iznos od 614,55 € / 4.630,30 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose od po 926,06 kn / 122,91 € koji dospijevaju godišnje počevši od 31. prosinca 2016. do zaključno 31. prosinca 2020., kako su pobliže navedeni pod točkom II. izreke pobijane odluke. Pod točkom III. izreke je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice preko dosuđenog iznosa 4.630,30 kn / 614.55 €, a zatraženog u iznosu od 20.000,00 kn / 2.654.46 €, tj. za iznos od 15.369,70 kn / 2.039.91 €, kao neosnovan. Pod točkom IV. je utvrđeno nepostojanje potraživanja tuženika u iznosu od 5.600,00 kn / 743.25 € te je odbijen prigovor radi prijeboja kao neosnovan. Također pod točkom IV izreke ( očiglednom pogreškom navedene kao i točke IV kojom je odlučeno od nepostojanju potraživanja tuženika ) prvostupanjski sud je odlučio o parničnim troškovima postupka te odredio da je tuženik dužan tužiteljici naknaditi iste u iznosu od 1.488,19 €/ 11.212,80 kn, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Protiv navedene presude u dijelu u kojem je odbijena sa tužbenim zahtjevom ( točka III. izreke ) te dijelu odluke o troškovima preko dosuđenog joj iznosa ( točka IV izreke ) žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točkom 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25- dalje: ZPP), s prijedlogom drugostupanjskom sudu da uvaži žalbu i preinači odnosno ukine pobijanu odluku i predmet vrati na ponovno suđenje.

Potražuje i troškove žalbenog postupka.

3. Protiv presude u dijelu kojem je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice ( točka I i II. izreke ), utvrđeno nepostojanje potraživanja tuženika te odbijen njegov prigovor radi prijeboja ( točka IV izreke ) kao i dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi troškove postupka ( i koje je prvostupanjski sud omaškom također naveo pod točkom IV izreke a tužitelj u žalbi pravilno ukazao da bi se radilo o točki V. izreke ), žali se tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točke 1. do 3. ZPP-a, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da uvaži njegovu žalbu i presudu u pobijanom dijelu ukine u cijelosti te predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu ili da donese presudu kojom odbija cjelokupni zahtjev kao neosnovan, uz obvezu tužiteljice da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka. Potražuje i daljnji trošak žalbenog postupka.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za predajom u suposjed ukupno 17 katastarskih čestica upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] sve u k. o. [katastarska općina] kao i zahtjev za isplatom naknade za koristi koje je tuženik imao za vrijeme posjedovanja. Osim navedenog, tuženik je u postupku istaknuo prigovor radi prijeboja te zahtjev za utvrđenjem postojanja njegovog potraživanja prema tužiteljici.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio u odnosu na tužbene zahtjeve tužiteljice, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Naime, sud prvog stupnja je u obrazloženju presude u odnosu na glavni tužbeni zahtjev iznio jasne, razumljive i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi, niti razlozima presude, kao što ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika. Ne postoje ni drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, slijedom čega nije ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju povredu izričito ukazuje tužiteljica navodima žalbe.

8. Međutim, u odnosu na pobijanu odluku u dijelu kojim je odlučeno o prigovoru tuženika radi prebijanja ( točka IV izreke ), prvostupanjski sud je iz pravilno utvrđenih činjenica izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, na kojima je utemeljio odluku o istaknutom prigovoru radi prebijanja ( čl. 373. toč. 2. ZPP ), a kako pravilno žalbenim navodima ukazuje tuženik.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da su tužiteljica i tuženik suvlasnici svatko u ½ dijela nekretnina i to:

a) upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od :

kčbr. [katastarska čestica] – kuća br. 65 s dvorištem u selu s 88čhv(317m2),

b) upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od :

kčbr. [katastarska čestica]-oranica u Krčevini s 1j674čhv(8179m2),

c) upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od:

kčbr. [katastarska čestica]/B- oranica u Račanskom Briegu s 834čhv(3000m2),

kčbr. [katastarska čestica]/A-oranica u [adresa] s 1033čhv(3715m2),

kčbr. [katastarska čestica]/B- oranica u [adresa] s 1033čhv(3715m2),

kčbr. [katastarska čestica]/A-oranica u Ogradi s 418čhv(1503m2),

kčbr. [katastarska čestica]/B/1-kuća br. 185 sa dvorištem u selu s 168čhv(604m2),

kčbr. [katastarska čestica]/B/2 – oranica u Ogradi s 317čhv(1140m2),

kčbr. [katastarska čestica]/C-oranica u Ogradi s 419čhv(1507m2),

kčbr. [katastarska čestica]/D-oranica u Ogradi s 419čhv(1507m2),

kčbr. [katastarska čestica]/E-oranica u Ogradi s 205čhv(737m2),

kčbr. [katastarska čestica]/A-sjenokoša T u [adresa] s 1j396čhv(7179m2), kčbr. [katastarska čestica]/B-sjenokoša T u [adresa] s 1222čhv(4395m2), kčbr. [katastarska čestica]/A/1-oranica [adresa] u [adresa] s 108čhv(388m2), kčbr. [katastarska čestica]/A/2-oranica Šušnjar u Račanskom Briegu s 559čhv(2011m2), d) upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se sastoje od :

kčbr. [katastarska čestica]/C-sjenokoša Šušnjar s 1223čhv(4399m2),

kčbr. [katastarska čestica]/A/3-oranica Šušnjar s 558čhv(2007m2).

- da su predmetne nekretnine bile suvlasništvo AE, izvanbračnog supruga tužiteljice i njegove sestre UE,

- da je tuženik kao zakupnik sklopio **.**.2009. sa FE kao zakupodavcem ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta i to u odnosu na ukupno 26 katastarskih čestica upisanih u posjedovni list 660, 658, 659 i 607, pri čemu je ugovor sklopljen na vrijeme od pet godina ( do završetka vegetacione sezone 2013.) a ugovorena zakupnina je iznosila 4.000,00 kn godišnje,

- da je tuženik suvlasništvo nekretnina koje su predmetom postupka u ½ dijela stekao temeljem kupoprodajnog ugovora od 27. lipnja 2013. sklopljenim sa JE UE,

- da je tužiteljica suvlasništvo predmetnih nekretnina stekla nasljeđivanjem iza pokojnog KE, preminulog **.**.2015., godine, kao izvanbračna supruga i zakonska nasljednica, temeljem deklaratornog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Čazmi, posl.broj: O-2885/15, UPP/OS- 188/15 od 23. ožujka 2016. i rješenja o naknadno pronađenoj imovini posl.broj: O-

2885/15, UPP/OS-188/15-1 20. listopada 2017.,

- da iz dopisa Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju ( dalje: Agencije) od 12.12. 2021. proizlazi da je tuženik kao nositelj OPG i korisnik podnio 24. 3. 2014. zahtjev za promjenu posjeda kojim su obuhvaćene nekretnine koje su predmetom postupka i temeljem kojih mu je upisano vlasništvo/posjed na ½ čestica za koje je podnesen zahtjev, dok je na ostalih ½ dijela vlasnik i posjednik bio AE te navedenoj Agenciji nije dostavljen Ugovor o zakupu iz 2014. koji bi se odnosio za taj dio predmetnih nekretnina,

- da je tuženik nesporno u utuženom periodu od 2016. do kraja 2020. bio u posjedu cjelokupne površine katastarskih čestica koje su predmetom postupka,

- da je tužiteljica putem punomoćnika dopisima od 1. 12. 2017. i 25. 05. 2018. pozvala tuženika na mirno rješenje spora u pogledu plaćanja naknade za korištenje suvlasničkog dijela njezinih nekretnina za 2016. i 2017., navodeći da će u protivnom morati sudskim putem ostvariti svoje pravo te tražiti isplatu i predaju u suposjed,

- da je tuženik kao predlagatelj pokrenuo 30. 08. 2018. izvanparnični postupak vođen pod poslovnim brojem spisa R1-109/2018 protiv tužiteljice kao protustranke u kojem je donesena odluka da se nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] razvrgnu civilnom diobom, a one upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], geometrijskom diobom, koja dioba nije provedena te je postupak obustavljen zbog ne plaćanja predujma od strane predlagatelja,

- da je tužiteljica dopisom od 29. 10. 2020. putem punomoćnika pozvala tuženika na predaju u posjed nekretnina,

- da je provedenim uviđajem na licu mjesta uz prisutnost vještaka gospodarsko tehničke struke GE koji je potom dostavio pismeni nalaz i mišljenje te naknadno isti iznio i usmeno na ročištu za glavnu raspravu, utvrđeno da ukupna poljoprivredna površina predmetnih nekretnina iznosi 4 hektara i 63 ara i 3m2 odnosno 8 kj i 74 čhv, da temeljem podataka Ministarstva financija, Ispostave Daruvar od 3. svibnja 2022. visina zakupa poljoprivrednog zemljišta na području općine [adresa] iznosi 400,00 kuna godišnje po hektaru pa bi zakupnina za cjelokupnu površinu od ukupno 46303 m2 iznosila 1.852,12 kn godišnje što predstavlja prosječnu zakupninu za poljoprivredno zemljište poput onog koje je predmetom postupka,

- da je tuženik na pripremnom ročištu 11. studenog 2021. istaknuo prigovor radi prijeboja iznosa od ukupno 5.600,00 kn navodeći da je tuženici 2016. godine predao iznos od 5.000,00 kn na ime kapare prilikom pregovora oko kupoprodaje njezina suvlasničkog dijela do kojeg u konačnici nije došlo,

- da je tužiteljica podneskom od 8. 3. 2021. potvrdila da je od tuženika tijekom 2016. primila iznos od 5.000,00 kn navodeći da joj je taj iznos predan na ima naknade za zakup zemljišta za 2015. godinu.

10. U odnosu na zahtjev za predajom u suposjed, pozivajući se na odredbe čl. 30. i 46. te čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP) nakon što je utvrdio da je tužiteljica suvlasnica predmetnih nekretnina u ½ dijela a iz provedenih dokaza saslušanjem svjedoka te samog tuženika nije sporno da tuženik drži u posjedu cjelokupne nekretnine te ih obrađuje, prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica ima pravo zahtijevati predaju stvari u suposjed, pri čemu je uz tužbu dostavila dokaz da je putem punomoćnice pozvala tuženika na mirno rješenje spora i to još dopisom od 1. prosinca 2017. te potom 25. svibnja 2018. i konačno 29. listopada 2020. godine, pa prihvaća u cijelosti tužbeni zahtjev u tom dijelu i nalaže tuženiku predati u suposjed nekretnine koje su predmetom postupka.

11. U odnosu na naknadu za korištenje predmetnih nekretnina polazeći od primjene odredaba čl. 164., 165. te čl. 18. ZVDSP, prvostupanjski sud utvrđuje tuženika nepoštenim posjednikom polazeći od toga da je sa pravnim prednikom tužiteljice AE imao zaključen ugovor o zakupu do zaključno 2013. kada je plaćao zakupninu AE i njegovo sestri JE, da bi potom 2013. od JE kupio suvlasnički dio te nastavio uživati cjelokupne nekretnine bez sklopljenog ugovora o zakupu u odnosu na suvlasnički dio AE, pri čemu je nakon njegove smrti 2015. sa tužiteljicom pregovarao oko kupovine tih nekretnina do čega međutim nije došlo, te je tuženik 2018. pokrenuo postupak radi razvrgnuća nekretnina u kojem je rješenjem određena djelomično geometrijska a djelomično civilna dioba, ali koja nije provedena, iz kojih svih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik znao da mu ne pripada pravo na cjelokupan posjed nekretnina koje je uživao, a tužiteljica ga je pozivala na plaćanje naknade za korištenje od 2016., pa priklanjajući u cijelosti vjeru nalazu i mišljenju gospodarskog vještaka u odnosu na visinu najma konkretnog poljoprivrednog zemljišta u [adresa], zaključuje da je tuženik dužan naknaditi tužiteljici korist koju je imao od posjedovanja njenog dijela nekretnina u visini zakupnine sukladno nalazu i mišljenju gospodarskog vještaka u utuženom periodu, pa djelomično prihvaća tužbeni zahtjev te nalaže tuženiku da tužiteljici plati 4.630,30 kn / 614,55 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate, dok odbija kao neosnovan preostali dio zahtjeva po toj osnovi za iznos od 15.369,70 kn/ 2.039.91 €.

12. U odnosu na istaknuti prigovor radi prijeboja koji je tuženik stavio na ročištu za glavnu raspravu 11. studenog 2021., navodeći da je tužiteljici na ime kapare isplatio iznos od 5.000,00 kn koji mu nije vratila a odustala je od zaključenja kupoprodajnog ugovora, nakon čega joj je dao još 600,00 kn i koji ukupan iznos od 5.600,00 kn stavlja u prijeboj sa iznosom traženog zakupa, prvostupanjski sud polazeći od toga da je iznos od 700,00 kn ( dan tuženici nakon smrti supruga KE ) predstavljao pomoć, te priznanja tužiteljice da je 2016. primila 5.000,00 kn, ali na ime zakupnine za period prije onog koji je predmetom ovog postupka, odnosno za 2015. godinu, prigovor prebijanja ne nalazi osnovanim te ga odbija u cijelosti i utvrđuje nepostojanje potraživanja tuženika u iznosu od 5.600,00 kn prema tužiteljici.

13. Tužiteljica žalbenim navodima pri svega osporava visinu dosuđene naknade za korištenje nekretnina smatrajući istu preniskom te ističući kako je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da je tuženik ostvarivao i državna poticajna sredstva sve do 2021. godine.

14. Tuženik s druge strane osporava odluku u dijelu u kojem mu je naloženo predati nekretnine u suposjed navodeći kako tužiteljica nije iskazivala volju i želju za faktičkim izvršavanjem suposjeda niti je od njega zahtijevala predaju u suposjed ( osim u odvjetničkim dopisima na koje je tuženik pozitivno odgovarao ), pri čemu ističe kako tužiteljica nema niti poljoprivredne strojeve te nije poljoprivrednik a živi više od 40 km od predmetnih nekretnina. Osim navedenog tuženik ističe da predlagao sa svoje strane različite načine rješavanja spora i to razvrgnućem suvlasništva i željom za kupnjom njenog suvlasničkog dijela do čega nije došlo uslijed nepristajanja tuženice, pa smatra da je pošten posjednik a da tuženica nije dokazala njegovo nepoštenje, pa da prvostupanjski pogrešno zaključuje da je njegov posjed bio nepošten. U odnosu na prigovor radi prijeboja, tuženik ukazuje da je tužiteljica potvrdila primitak novčanog iznosa od 5.000,00 kn na ime kapare za kupnju nekretnine od kojeg se odustalo, i koji iznos je zadržala, pa smatra nelogičnom i neživotnom odluku prvostupanjskog suda u sklopu koje odbija prigovor radi prijeboja.

15. Polazeći od tako iznesenih žalbenih navoda, pazeći i po službenoj dužnosti na povrede na koje je to ovlašten i dužan paziti, ovaj drugostupanjski sud u odnosu na tužbeni zahtjev za predajom u suposjed, nije utvrdio osnovanost i pravilnost iznesenih tvrdnji žalitelja, obzirom da je prvostupanjski sud na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno primijenio materijalno pravo te donio pravilnu i zakonitu odluku koju je obrazložio na dostatan, jasan i razumljiv način.

16. Naime, kako je tuženik držao u posjedu i obrađivao cjelokupne nekretnine koje su predmetom postupka, znajući da je tužiteljica suvlasnica istih u ½ dijela, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da tužiteljica u konkretnim okolnostima ostvaruje pravo na zaštitu temeljem odredbi čl. 46. i 161. i 162. ZVDSP, budući da svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakog one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, iz čega proizlazi i pravo na vlasnički zahtjev za povratom stvari, onda kada se nekretnina nalazi u cijelosti u posjedu drugog suvlasnika, a što u ovom postupku u osnovi i nije sporno.

17. U tom smislu valja primijetiti da zakonske pretpostavke propisane odredbom čl. 162. st. 1. i 2 ZVDSP (dokazivanje vlasništva/suvlasništva i faktične vlasti odnosno tuženikova posjed stvari te identitet stvari) u osnovi nisu sporne, obzirom da su predmetne nekretnine prije utuženog perioda bile u suvlasništvu prednika tužiteljice ( AE ) i prednika tuženika ( JE), te je tuženik 2013. kupoprodajom stekao suvlasnički dio JE. Međutim, u odnosu na suvlasnički dio AE, odnosno danas tužiteljice, utvrđeno je da je tuženik do 2013. posjedovao pravnu osnovu u pogledu tog suvlasničkog dijela ali je takva osnova otpala protekom roka na koji je ugovor o zakupu bio sklopljen. Da tuženik nakon 2013. nije imao pravnu osnovu za posjedovanjem i u odnosu na suvlasnički dio AE potvrđuje i dopis Agencije od 12.12. 2021. kojim je utvrđeno da u utuženom periodu od 2016. do 2020. nije dostavio Agenciji ugovor odnosno pravnu osnovu u pogledu tog dijela nekretnine, a što bi s obzirom na svoju djelatnost ( kao nositelj OPG-a) pretpostavljeno dostavio da je istom raspolagao.

18. Također, prvostupanjski sud je u tom dijelu pravilno cijenio činjenicu da je tužiteljica tuženika prije podnošenja tužbe, dopisima od 1. 12. 2017., 25. 05. 2018. i 29. 10. 2020., pozivala i tražila predaju u suposjed predmetnih nekretnina.

19. Stoga iz tako utvrđenih činjenica proizlazi osnovanost vlasničkog zahtjeva za predajom u suposjed od drugog suvlasnika pri čemu za takvo utvrđenje nisu odlučni razlozi koje tuženik iznosi u sklopu žalbe, odnosno tvrdnja da tužiteljica ne predstavlja osobu koja se bavi poljoprivredom, da nema stvarne i faktične mogućnosti obrađivati zemlju te da živi više od 40 km udaljenosti od tih nekretnina. Naime, vlasničkopravni zahtjev za povratom stvari pripada svakom vlasniku kao nezastarivo pravo, pri čemu na osnovanost tog zahtjeva utječe postojanje tuženikova posjeda cjelokupne stvari i činjenica da li je svojim djelovanjem ( u ovom slučaju obrađivanjem cjelokupne površine zemljišta ) u potpunosti ograničio i onemogućio tužiteljicu u posjedovanju i posljedično uživanju prava vlasništva, pri čemu životna dob suvlasnika kao niti činjenica da li posjeduje poljoprivredne strojeve i živi u blizini tih nekretnina, suprotno žalbenim navodima tuženika, ne predstavljaju odlučujuće okolnosti za procjenu osnovanosti tog dijela tužbenog zahtjeva.

20. U odnosu na tužbeni zahtjev za naknadom koristi, prvostupanjski sud je pravilno pošao od primjene odredbi čl. 164. i 165. ZVDSP, pri čemu ovaj drugostupanjski sud ukazuje da odluku o tom dijelu zahtjeva valja promotriti u svjetlu pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na četvrtoj sjednici Građanskog odjela 14. studenoga 2013., koje je izraženo upravo u vezi s konkurencijom takozvanog verzijskog zahtjeva iz članka 1120. ZOO-a i zahtjeva za naknadu koristi od stvari od nepoštenog posjednika iz članka 165. ZVDSP, i koje glasi:

"Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članka 164. stavka 1. i članka 165. stavka 1. ZVDSP, prema kojim je odredbama samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje."

21. Budući da nije sporno kako nekretnina koja se nalazi u posjedu tuženika, nije promijenila oblik, te u naravi čini poljoprivredno zemljište, to ne dolazi do primjene odredbe čl. 1120. ZOO-a ( i gdje bi tuženik bio dužan vratiti koristi bez obzira na poštenje odnosno nepoštenje) već odredbi čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZVDSP-a. To znači da je za naknadu koristi od uporabe odlučno utvrđenje kvalitete posjedovanja tuženika, te je prvostupanjski sud pravilno s obzirom na sve okolnosti slučaja utvrdio tuženika kao nepoštenog posjednika, polazeći od utvrđenja da je nakon isteka ugovora o zakupu 2013. nastavio koristiti cjelokupne nekretnine bez pravne osnove, da je 2018. pokrenuo postupak radi razvrgnuća suvlasničke zajednice protiv tužiteljice, da je sa istom pregovarao oko toga da bi kupio njezin suvlasnički dio, da se bavi poljoprivrednom djelatnošću a nadležnoj Agenciji nije dostavio pravnu osnovu za posjedovanje dijela nekretnine tužiteljice, te konačno činjenice da ga je tužiteljica dopisima od 2017. višekratno pozivala na plaćanje naknade za korištenje nekretnine.

22. Nakon takvog pravilnog utvrđenja nepoštenosti posjedovanja tuženika i primjene odredbe čl. 165. ZVDSP-a, prvostupanjski sud je pravilno temeljem provedenog dokaza gospodarskim vještačenjem i samog uviđaja na licu mjesta, utvrdio visinu zakupnine odnosno koristi koju bi tužiteljica temeljem samog položaja nekretnina i njihove namjene, mogla ostvarivati. U tom dijelu valja ukazati da nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice kojima osporava odbijajući dio tužbenog zahtjeva ( točka III izreke ), kao niti žalbeni navodi tuženika kojim osporava dosuđeni iznos ( točka II izreke ) obzirom da je vještak u sklopu nalaza i mišljenja iznio jasna i razumljiva stajališta u pogledu visine svoje procjene ( temeljeći istu na podacima Ministarstva financija, Porezne uprave, Ispostave Daruvar u Grubišnom polju te osobnog uvida u predmetne nekretnine ) očitujući se pri tome kako na iznesene prigovore tužiteljice, tako i tuženika ( str 182-187 spisa) te obrazlažući usmeno nalaz i mišljenje na ročištu 28. studenog 2022. ( čl. 260. st. 1. ZPP), koja stajališta je prvostupanjski sud pravilno vrednovao i prihvatio u sklopu točke 21. obrazloženja pobijane odluke.

23. Nakon što je pravilno utvrdio osnovanost tužbenog zahtjeva za predajom u suposjed te djelomičnu osnovanost zahtjeva za naknadom koristi, prvostupanjski sud je odlučivao o istaknutom prigovoru radi prijeboja koji je tuženik stavio na pripremnom ročištu 11. studenog 2021. za iznos od 5.600,00 kn, polazeći od tvrdnje da je tužiteljici prilikom pregovara oko kupnje njezinog suvlasničkog dijela dao 2016. na ime kapare iznos od 5.000,00 kn, a nakon toga i iznos od 600,00 kn, i koje dospjelo i novčano potraživanje tuženik smatra da bi trebalo prebiti sa eventualno utvrđenim potraživanjem tužiteljice.

24. Ovaj drugostupanjski sud ukazuje da je tužiteljica u postupku nesporno priznala da je tijekom 2016. primila od tuženika 5.000,00 kn na ime prodaje svojeg suvlasničkog dijela do čega u konačnici nije došlo, ali smatrajući da bi taj iznos trebalo koristiti za plaćanje zakupnine prije utuženog perioda, odnosno za 2015., dok je u odnosu na iznos od 600,00 kn - polazeći od iskaza supruge tuženika, prvostupanjski sud utvrdio da je riječ o iznosu koji je ( iako u nešto višem iznosu od 700,00 kn ) dan kao pomoć tužiteljici nakon smrti njenog supruga.

25. U odnosu na istaknuti prigovor tuženika valja prije svega ukazati na razlikovanje prijeboja u parnici na temelju odluke suda ( compensatio per judicem) predviđenog odredbama čl. 333. st. 3. i 338. st. 3. ZPP-a, od građanskopravnog prijeboja (compensatio civilis) čije osnove su uređene ZOO-om, i gdje je riječ o prijeboju u kojem dva subjekta steknu jedan prema drugom istovrsno i dospjelo potraživanje uslijed kojeg može doći do prestanka uzajamnih potraživanja prijebojem do visine do koje su uzajamna potraživanja jednaka i gdje je za konstituiranje potrebno da jedna od strana slobodnim očitovanjem volje drugoj strani da kompenzacijsku izjavu.

26. Kako tužiteljica u konkretnom postupku nije dala kompenzacijsku izjavu, to nije riječ o građanskopravnom prijeboju, već o institutu prijeboja u parnici na temelju odluke suda propisanog odredbama čl. 333. st. 3. i 338. st. 3. ZPP-a i koji nema iste učinke kao građanskopravna izjava o kompenzaciji. Kod procesnog prigovora prijeboja oba potraživanja egzistiraju i prigovor ih konstitutivno ne gasi. Ovo iz razloga što taj prigovor tek predstavlja zahtjev za kompenzaciju konstitutivnom odlukom suda koja ga treba utvrditi.

27. Stoga u sklopu istaknutog prigovora poput onog koji je predmetom ovog postupka, sud donosi odluku o postojanju ili nepostojanju takvog potraživanja ( čl. 333. st. 3. ZPP-a) te u slučaju osnovanosti prigovora radi prijeboja, provodi radnje u sklopu kojih prvo utvrđuje postojanje tužiteljeve tražbine, potom utvrđuje postojanje tuženikove tražbine do visine utužene tražbine tužitelja, zatim provodi konstitutivno prebijanje utvrđenih tražbina te naposljetku odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji je postavljen kondemnatorno, a ne na utvrđenje.

28. Kako je u konkretnim okolnostima slučaja utvrđeno postojanje dospjelog i novčanog potraživanja tuženika prema tužiteljici u iznosu od 5.000,00 kn ( čiji primitak je tužiteljica priznala ) i do kojeg je došlo tijekom 2016., prvostupanjski sud je na temelju tako pravilno utvrđene činjenice, izveo nepravilan zaključak o neosnovanosti istaknutog prigovora radi prijeboja obzirom da je riječ o dospjeloj i istovrsnoj ( novčanoj ) tražbini. U tom smislu pravilno tuženik u okviru žalbe smatra nelogičnim obrazloženje prvostupanjskog suda u sklopu kojeg je pošao od tumačenja da nesporno potraživanje tuženika prema tužiteljici, treba poslužiti za plaćanje zakupnine za 2015. odnosno period koji tužiteljica nije utužila.

29. Kako se prebijanje provodi samo do visine potraživanja tužiteljice ( koje je u ovom postupku utvrđeno u visini od 614,55 € / 4.630,30 kn sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne godišnje iznose od po 926,06 € dospjele od 31. prosinca 2016. do zaključno 31. prosinca 2020.), a sud treba konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj do iznosa tražbina koje se prebijaju ( ali ne i donijeti kondemnatornu odluku kojom bi naložio platiti tuženiku „višak" potraživanja ) to je temeljem čl. 373. toč. 2. ZPP valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu ( u odnosu na točku II kojom je naloženo tuženiku platiti tužiteljici iznos od 614,55 € / 4.630,30 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te točku IV. izreke kojom je utvrđeno nepostojanje potraživanja tuženika prema tužiteljici u tom istovjetnom iznosu i u kojem dijelu je prigovor radi prijeboja odbijen kao neosnovan), te utvrditi ( konstitutivno a ne kondemnatorno ) postojanje potraživanja tuženika prema tužiteljici ( točka III/1. izreke), potom utvrditi potraživanje tuženika prema tužiteljici u odnosu na njegovo potraživanje iz 2016. u sklopu kojega je tužiteljici dao novčani iznos koji visinom odgovara onom koji posjeduje tužiteljica prema njemu ( točka III/2. izreke ), potom provesti prebijanje tako utvrđenih tražbina do visine potraživanja tužiteljice djelomičnim usvajanjem istaknutog prigovora radi prijeboja ( točka III/3. izreke ) te konačno odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice do visine prebijenih tražbina ( točka III/4. izreke).

30. Kako preinačena odluka o prigovoru radi prijeboja utječe na cjelokupne troškove postupka, to je valjalo preinačiti i odluku kojom je prvostupanjski sud odlučio o istima, pri čemu je očiglednom omaškom o troškovima odlučio istovjetnom točkom IV izreke ( kao i onom koju je naveo u odnosu na prigovor radi prijeboja), i koju je sukladno odredbi čl. 342. st. 1. ZPP ovlašten ispraviti u svako doba. Prvostupanjski sud je u odnosu na troškove postupka pravilno ( točka 27. obrazloženja ) utvrdio djelomičan uspjeh tužiteljice u sporu i to u postotku od 123% ( 100% u odnosu na zahtjev za predajom u suposjed te 23% u odnosu na isplatu naknade za koristi ). Tome valja pridodati i razmjeran uspjeh stranaka u pogledu istaknutog prigovora radi prijeboja, gdje je tuženik uspio sa 83% ( iznosom od 614,55 € / 4.630,30 kn u odnosu na ukupno zatraženi iznos od 5.600,00 kn ) dok uspjeh tužiteljice u pogledu tog prigovora iznosi 17%. Kada se te tri osnove zbroje, proizlazi da je tužiteljica je u postupku uspjela sa 47% ukupnih zahtjeva ( 100% po osnovi predaje u suposjed, 23% po osnovi naknade koristi te 17% po osnovi prigovora radi prijeboja) dok se s druge strane ukupan uspjeh tuženika u sporu procjenjuje sa 53% ( nije uspio u odnosu na vraćanje u suposojed, 83% je uspio u pogledu prigovora radi prijeboja i 77% u odnosu na zahtjev za naknadom koristi).

31. Takav konačni uspjeh stranaka, u sklopu kojeg tužiteljica predstavlja stranku koja je uspjela u sporu sa 47%, a tuženik sa 53%, ukazuje na razmatranje opravdanosti primjene odredbe čl. 154. st. 4. ZPP i sukladno kojoj ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove primjenom članka 156. stavka 1. ovoga Zakona.

32. Stoga konkretne okolnosti slučaja upućuju na pravilnost i zakonitost primjene odredbe čl. 154. st. 4. ZPP i odluke u sklopu koje svaka stranka treba snositi svoje troškove postupka, osim materijalnih troškova plaćenog predujma za provođenje vještačenja u iznosu od 5.370,80 kn / 712.83 € koji je bio nužan i neophodan u smislu čl. 155. ZPP bez obzira na djelomičan uspjeh stranaka u sporu i koji je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici, pa je u pogledu odluke o naknadi parničnog troška valjalo preinačiti prvostupanjsku odluku te odbiti zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška za iznos od 775,36 € / 5.842,00 kn ( razliku iznosa od 712,83 € / 5.370,80 kn i dosuđenog iznosa prvostupanjskom odlukom u visini od 1.488,19 € / 11.212,80 kn) i odlučiti kao pod točkom III.5 izreke, dok je u dijelu kojim tužiteljica žalbom osporava odbijajući dio troška ( preko 1.488,19 € / 11.212,80 kn) valjalo odbiti žalbu i potvrditi odluku u tom dijelu ( točka I. izreke ).

33. Slijedom svega iznesenog, kako žalbeni razlozi tužiteljice i tuženika u sklopu kojih pobijaju prvostupanjsku odluku u odnosu na tužbene zahtjeve tužiteljice za predajom u suposjed ( točke I. i III. izreke pobijane odluke ) nisu osnovani, to je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu u tom dijelu te odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke ove presude, dok je u odnosu na istaknuti prigovor radi prijeboja primjenom odredbe čl. 373. toč. 2. ZPP valjalo preinačiti i odlučiti kao pod točkom III/1., III/2., III/3. i III/4 izreke ove presude. U odnosu na odluku o parničnom trošku je primjenom odredbe čl. 380 toč. 2. ZPP valjalo odlučiti kao pod točkom III/5. izreke.

34. Kako tužiteljica nije uspjela sa žalbom, to ne ostvaruje pravo na naknadu zatraženih troškova žalbenog postupka, pa je temeljem odredbi čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, valjalo odlučiti kao pod točkom IV. izreke.

35. Kako je tuženik povodom žalbe polučio djelomičan uspjeh ( nije uspio u odnosu na pobijanje točki I i II prvostupanjske odluke već samo djelomično u odnosu na prigovor radi prijeboja), to je primjenom temeljem čl. 166. st. 2. u svezi čl. 154. st. 4. ZPP-a valjalo odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka ( točka V. izreke ) obzirom da i u odnosu na taj dio sukladno ukupnom uspjehu u sporu, svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Zagrebu, 16. prosinac 2025.

Predsjednica vijeća:

Sabina Dugonjić