Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-4051/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZR (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik Mate Matić, odvjetnik iz OD Matić i Partneri iz Zagreba, protiv tuženika ČR (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik, Ana Posavčić odvjetnica iz Kutine, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj, poslovni broj Pn-61/2020-31 od 29. listopada 2025. godine, u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja ZR kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj poslovni broj Pn-61/2020-31 od 29. listopada 2025. godine.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 31.853,47 eura sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da mu se naloži ukloniti svu drvenu masu sa pripadajućeg suvlasničkog dijela nekretnine tužitelja, sastojećeg od ½ kč. [katastarska čestica] kuća sa dvorištem u selu, površine 561 m2 i kč. [katastarska čestica], vrt Podkućnica u selu površine 2449 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
2. Ujedno se nalaže tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. listopada 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.
3. Protiv te presude žali se tužitelj iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traži trošak sastava žalbe.
4. Žalba nije osnovana.
5. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
6. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.
7. Između stranaka nije sporno da su stranke suvlasnici u ½ dijela čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] odjel [adresa], budući da je na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Kutini broj P Ob-282/18, od 13 prosinca 2019. godine, bivša supruga tužitelja ĐR stekla suvlasništvo predmetnih nekretnina u ½ dijela, te je svoj suvlasnički dio darovala tuženiku.
8. Stoga strankama kao suvlasnicima predmetne nekretnine, sukladno odredbi čl. 42. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP), pripada pravo na suposjed predmetnog zemljišta.
9. Tužitelj ničim nije dokazao da bi mu tuženik onemogućavao korištenje njegovog suvlasničkog dijela tih nekretnina, a tek ukoliko bi suvlasnik odbio predati drugome suvlasniku suposjed nekretnina, tada suvlasniku bez suposjeda pripada pravo na novčanu naknadu u visini tržišne zakupnine određene proporcionalno visini njegovog suvlasničkog dijela.
10. Osim toga, da bi suvlasnik stvari koju drugi koristi imao pravo na naknadu stečene koristi, mora se doista ta korist i ostvariti i na strani suvlasnika koji stvar koristi, sukladno odredbi čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO), prema kojoj kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.
11. Međutim, tužitelj nije dokazao da bi protupravnom radnjom tuženika bio onemogućen koristiti suvlasništvo svog zemljišta, a s obzirom da je tužitelj tražio naknadu štete u vidu izmakle koristi, morao je konkretno i uvjerljivo dokazati da mu je doista nastala šteta izmakle koristi na način da bi redovnim razvojem okolnosti stekao određenu imovinu, te da mu je zbog štetne radnje tuženika to stjecanje onemogućeno.
12. Prema tome, kako tužitelj nije dokazao da bi protupravnom radnjom tuženika bio onemogućen u korištenju i mirnom uživanju svog suvlasničkog dijela zemljišta, niti je dokazao da bi na bilo koji način tuženik ostvarivao korist upotrebljavajući njegov suvlasnički dio, to nema pravo tražiti od tuženika isplatu naknade za bespravno korištenje suvlasničkog dijela njegove nekretnine, što je pravilno utvrdio i sud prvog stupnja.
13. I glede zahtjeva za uklanjanjem drvne mase sa suvlasničkog dijela nekretnine tužitelja, tužitelj nije dokazao da bi tuženik koristio tu nekretnine držanjem drvne mase na način kojim vrijeđa njegovo pravo korištenja te nekretnine.
14. Svjedokinja GR u svom iskazu navodi da tuženik koristi manji dio predmetnih nekretnina za odlaganje drvne mase, a strojevi za piljenje i cijepanje drva nalaze se na prostoru koji je koristila firma koju je vodila njezina majka još od 80-ih godina prošlog stoljeća i taj je obrt prenijela na tuženika, koji se nalazi na istom prostoru na kojem je bio i kada je otvoren.
15. I svjedokinja ĐR potvrđuje da se za odlaganje drvne mase koristi samo manji dio predmetnog zemljišta i da je tužitelj bio upoznat s načinom korištenja tog zemljišta još dok je bio u braku sa svjedokinjom i nije se tome protivio, a da se zemljište na kojem se odlaže drvna masa koristi još od kad je otvoren obrt 1988. godine i to se zemljište nije nikad obrađivalo kao poljoprivredno zemljište, nego se uvijek tretiralo kao građevinsko zemljište, a na preostalom dijelu nekretnine ništa se ne sije unazad 15 godina.
16. Prema odredbi čl. 38. st. 1. ZVDSP nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj djela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa pravo ostalih suvlasnika.
17. Prema tome, kako su stranke suvlasnici predmetne nekretnine u idealnom dijelu, to tuženik ima pravo držati na predmetnoj nekretnini drvnu masu, bez suglasnosti tužitelja, tim više što prema iskazima svjedoka koristi manji dio te nekretnine za odlaganje drvne mase, a ta se nekretnina nikad nije koristila ni obrađivala kao poljoprivredno zemljište, niti se na preostalom dijelu zemljišta ništa nije sijalo unazad 15 godina, pa tuženik time ne vrijeđa pravo tužitelja da kao suvlasnik koristi predmetnu nekretninu
18. Stoga je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev, pa svi suprotni žalbeni navodi nisu osnovani.
19. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.
U Zagrebu 16. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Željka Rožić Kaleb
