Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-206/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bruni Spitzu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pocrnić i Spiz, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika E.G.O. Elektro-komponente d.o.o., Radnička cesta 115, OIB: 67983870211, zastupanog po punomoćnici Jasni Belčić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Divjak, Topić, Bahtijarević & Krka u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-16979/2021-58 od 5. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-16979/2021-58 od 5. ožujka 2025.u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke kojom je tužitelju dosuđena naknada štete u iznosu od 2.980,43 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. prosinca 2021. do isplate, kao i pod točkom III. kojom je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 645,12 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. ožujka 2025. do isplate te pod točkom IV. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 16979/2021-58 od 5. ožujka 2025. u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 2.980,43 € (za iznos od 851,55 €) kao i u dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom III. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove preko iznosa od 645,12 € (za iznos od 697,50 €) i sudi:

1. Odbija se, kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa naknade štete od 851,55 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Odbija se, kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 697,50 € sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 84,00 €, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.831,99 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. prosinca 2021. do isplate. Pod točkom II. izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 2.273,26 € sa zateznim kamatama tekućim od 2. prosinca 2021. do isplate, dok je pod točkom III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.342,62 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. ožujka 2025. do isplate, a pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Protiv dijela navedene presude pod točkom I., III. i IV. izreke kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima odnosno podredno ukine i vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika osporava žalbene navode u cijelosti te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete zbog ozljede na radu koju je pretrpio dana 29. travnja 2021. kada je za vrijeme radnog vremena na radnom mjestu prilikom obavljanja poslova nošenja paketa otpadnog materijala zapeo za paletu uz sam kontejner nakon čega je pao na drugu paletu te zadobio ozljedu desnog ramena.

6. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP kao i žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su razlozi na kojima se temelji zaključak prvostupanjskog suda o nepostojanju većeg doprinosa od 10% tužitelja nastanku štetnog događaja nejasni te pobijana presuda sadrži proturječne razloge o odlučnim činjenicama kako to osnovano ističe tuženik. Međutim, primjenom čl. 373.a st. 3. ZPP prvostupanjsku je presudu moguće preinačiti u tom dijelu temeljem stanja spisa.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da je tužitelj zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o radu od 30. travnja 2014. za radno mjesto brigadira podešivač I, te je čl. 2. Ugovora o radu ugovoreno da radnik obavlja poslove potrebne za realizaciju zadatka odjela te naročito, postavljanje i podešavanje najsloženijih alata i postavljanje parametara za ispravan rad, rad na stroju za izradu plastičnih dijelova, korištenje el. viličara za manipulaciju alatima, puštanje strojeva u rad, uzimanje prvog uzorka te vizualna i mjerna kontrola, otklanjanje poremećaja tijekom procesa proizvodnje s ostalim tehničkim osobljem, otklanjanje proizvodnih problema u skladu s ostalim tehničkim osobljem, provođenje planskog preventivnog održavanja te briga o ispravnosti sredstava rada, obavljanje poslova organiziranja i osiguranja uvjeta za odvijanje planirane proizvodnje i njeno praćenje te optimalno iskorištavanje proizvodnih kapaciteta, a po potrebi i druge poslove po nalogu neposrednog rukovoditelja;

- da iz Prijave o ozljedi na radu proizlazi da se štetni događaj dogodio 29. travnja 2021. u vremenu od 10:00-10:59 u zatvorenoj proizvodnoj hali poslodavca tužitelja dok je tužitelj praznio sanduk sa škartnim proizvodima u kontejner, a da se događaj dogodio u trenucima dok je tužitelj prilikom podizanja sanduka krenuo prema kontejneru te nogom zapeo o paletu koja se nalazila u neposrednoj blizini, izgubio ravnotežu i pao na drugu paletu na koju su bili odloženi sanduci sa proizvodima, a pri padu je udario ramenom o sanduke složene na paleti.

- da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje priznao tužitelju ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu;

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da kada se popiknuo i pao išao je najkraćim putem od trake do kontejnera, a ta paleta na koju se popiknuo nikada nije tu stajala i vjerojatno ju je netko ostavio iz noćne smjene. Isto tako je naveo da je mogao nesmetano pristupiti kontejneru na način da je išao desno pa po transportnom putu pa sve okolo odnosno četiri pet metara pa okolo te od trake stroja do kontejnera zračnom linijom ima najviše četiri metra i u tom slučaju je komplicirano i teško ići okolo, a najkraći put do kontejnera iznosi oko 3,5 metra;

- da iz iskaza svjedoka BK koji je u trenutku štetnog događaja bio stručnjak zaštite na radu, proizlazi da u situaciji da se u prostoriji nalazi više paleta da i dalje ima prostora za kretanje oko kontejnera jer je kontejner tako pozicioniran da mu je moguć pristup sa sve četiri strane pri čemu je izlaz od stroja prema transportnim putovima moguć na sve četiri strane iako je uobičajeno da se kontejner puni sa prednje strane;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužitelja, nakon završetka liječenja kod tužitelja su zaostali povremeni bolovi u desnom ramenu i ograničena pokretljivost u ramenu u manjem stupnju, a navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 5%, uslijed čega trpi i odgovarajuće duševne boli. Zatim je utvrdio da je tužitelj trpio fizičke bolove jačeg intenziteta tri dana, srednjeg intenziteta 10 dana i manjeg intenziteta 2,5 mjeseca kumulativno, zaostali povremeni bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. Nadalje, trpio je primarni strah jačeg intenziteta kratkotrajno u trenutku štetnog događaja, u nastavku liječenja trpio je sekundarni strah (zabrinutost za zdravlje i ishod liječenja) jačeg intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 4 tjedana kumulativno, a tuđa pomoć i njega u opsegu od četiri sata dnevno bila mu je potrebna tri tjedna (nošenje imobilizacije na dominantnoj ruci), tri sata dnevno dva tjedna, te dva sata dnevno tri tjedna za pomoć kod održavanje osobne higijene, za obavljanje kućanskih poslova, nabavku i pripremu hrane i sl.

8. Temeljem takvih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj u procesu rada ispravne proizvode slagao na palete, a otpad je bacao u kontejner, da se palete slažu na označena mjesta, a da nakon što se palete popune dolazi radnik koji ih proknjižava i iste se odvoze na za njih odgovarajuća mjesta. Zatim je utvrdio iz iskaza svjedoka ĆK da bi tužitelj mogao iskoristio čitav prostor, nešto dalje, 5-6 metara nalazio se označeni prostor na kojem su se mogle slagati palete. Nadalje, iz iskaza svjedoka te iz fotografije koja prileži spisu sud je utvrdio da se kontejner za otpad nalazio blizu stroja te da je dostupan sa svih strana, dok je iz iskaza LK, EK i OK utvrdio da radnik na radom mjestu tužitelja slaže palete na označena mjesta te je odgovoran da sve palete stoje na svom mjestu kao i da se u navedenom procesu rada, radi olakšanja, radnik može koristiti drugim pomoćnim sredstvima kao što su viličar, rudle i sl. kako bi pune palete stavio uz transportni put radi dolaska kontrolora i provjere ispravnosti robe, a kako to proizlazi i iz iskaza svjedoka ZK.

9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je zaključio da do štetnog događaja ne bi došlo da je poslodavac pravovremeno promijenio prsten na cilindru odnosno otklonio poremećaje u proizvodnji kao i da je odvozom robe oslobodio tužitelju radni prostor odnosno da je tužitelju pripremio radni prostor za siguran rad. Stoga, u izvanrednim okolnostima nastalim radi poremećaja u procesu rada ne može se tužitelju stavljati na teret otklanjanje posljedica nastalih poremećaja u procesu rada i to dolaskom na svoje radno mjesto, a radi čega je sud ocijenio neosnovanim prigovor tuženika o odgovornosti tužitelja kao radnika za svoj radni prostor. Navode tuženika o mogućnosti da je štetni događaj nastao zbog tužiteljevog otežanog hodanja kao i mogućoj alkoholiziranosti tužitelja sud je ocijenio paušalnim i usmjerenima isključivo izbjegavanju odgovornosti. Slijedom toga, prvostupanjski sud je zaključio da na strani tuženika kao poslodavca u konkretnoj situaciji postoji odgovornost od 90 % iz razloga što nije pravilno organizirao rad na odjelu u smislu organizacije rada na siguran način i u smislu koordinacije radova u izvanrednim okolnostima, zbog čega je tužitelj doživio ozljeđivanje jer je zapeo za paletu na podu i pao, a pri čemu je zadobio ozljede dok s druge strane kako iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je bio svjestan da je paleta bila nepropisno postavljena kao i da je za rad izabrao uobičajeni put, jer je bio najkraći, iako je paletu mogao zaobići da je izabrao dulji put, sud je ocijenio da je tužitelj neopreznim kretanjem doprinio nastanku štetnog događaja odnosno šteti s 10 %

10. Međutim, takva utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda o doprinosu tužitelja od samo 10% u konkretnom slučaju u nastanku predmetne nezgode, a time i posljedicama proisteklim ne mogu prihvatiti pravilnim te osnovano tuženik ističe da je takav zaključak prvostupanjskog suda ne proizlazi iz provedenih dokaza te da nema razloga o odlučnim činjenicama.

11. Odgovornost tuženika u konkretnom slučaju temelji na odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine, br. 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22), po kojoj odredbi ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan nadoknaditi štetu po općim propisima obveznog prava odnosno da se u slučaju naknade štete koju pretrpi radnik na radu i u svezi s radom moraju primijeniti opće odredbe o odgovornosti tuženika iz odredbe čl. 1063. i čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) te odredbe o oslobođenju od odgovornosti iz čl. 1067. ZOO.

12. Naime, odredbom čl. 1067.st. 3. ZOO propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećeni djelomično pridonio nastanku štete.

13. Isto tako, odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18) propisano je da se smatra da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

14. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika kojima osporava utvrđenja suda prvog stupnja i s time u svezi primjenu materijalnog prava koja se odnose na postojanje tuženikove odgovornosti za nastanak štete. Naime, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tuženik, sukladno čl. 10. Zakona o zaštiti na radu, kao poslodavac bio dužan osigurati uvjete rada na siguran način, a kako bi se izbjegle moguće ozljede na radu. Tuženik to nije učinio odnosno nije pravilno organizirao rad na odjelu u smislu organizacije rada na siguran način i u smislu koordinacije radova u izvanrednim okolnostima, pa je stoga temeljem čl. 25. st. 1. ZZR odgovoran za štetu koja je nastala tužitelju.

15. Međutim, tuženik je osnovano tvrdio tijekom postupka da je pri ocjeni odgovornosti za nastali štetni događaj prvostupanjski sud propustio cijeniti odlučne činjenice, a to da iz Upute za siguran rad pri izradi plastičnih dijelova proizlazi da se radne površine trebaju održavati prohodnima i čistima u svrhu sigurnog rada, činjenicu da je tužitelj imao mogućnost koristiti pomoćno sredstvo i olakšati si prijenos pune palete, ali to nije učinio, zatim da je propuštanjem da isključi stroj uzrokovao nastajanje nove otpadne robe i punjenje sanduka s otpadnom robom, kojeg je potom nosio isprazniti u odgovarajući kontejner kao i da do štetnog događaja ne bi došlo da je tužitelj išao do kontejnera s otpadnom robom okolnim putem, koji je samo za 0,5 m do 1 m dulji od uobičajenog puta, slijedom čega da je tužitelj prilikom nastanka štetnog događaja postupao s krajnjom nepažnjom, bez obzira na svoje radno iskustvo, osposobljenost za rad na siguran način i primjenu mjera zaštite na radu, odnosno da bez opravdanog razloga nije upotrijebio dužnu pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječan čovjek, a koju osnovanost prigovora je prvostupanjski sud propustio cijeniti s obzirom na odredbe iz čl. 1063. i čl. 1067. ZOO.

16. Prema tome, uvažavajući sve okolnosti predmetnog slučaja po stavu ovog suda postoji veći doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja, kako to proizlazi iz rezultata dokaznog postupka jer je tužitelj bio svjestan da je paleta bila nepropisno postavljena kao i da je za rad izabrao uobičajeni put, jer je bio najkraći, iako je paletu mogao zaobići da je izabrao dulji put, s time da je i u opisu radnog mjesta tužitelja otklanjanje poremećaja tijekom procesa proizvodnje s ostalim tehničkim osobljem, a navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka LK, EK i OK da radnik na radom mjestu tužitelja slaže palete na označena mjesta te je odgovoran da sve palete stoje na svom mjestu kao i da se u navedenom procesu rada, radi olakšanja, radnik može koristiti drugim pomoćnim sredstvima kao što su viličar. Slijedom toga, u situaciji kada je došlo do povećanja broja paleta zatečene na svim mjestima okolo iz svih smjena, te kad je tužitelj opazio nepropisno postavljenu paletu, ali je ipak sam odlučio ići tim putem zbog čega se popiknuo na paletu te kad je svjesno odlučio da neće ići dužim putem za pola metra, opravdano se može zaključiti da je njegova odgovornost nastanku štetnog događaja veća. Pogotovo što iz iskaza svjedoka BK koji je u trenutku štetnog događaja bio stručnjak zaštite na radu, proizlazi da u situaciji da se u prostoriji nalazi više paleta da i dalje ima prostora za kretanje oko kontejnera jer je kontejner tako pozicioniran da mu je moguć pristup sa sve četiri strane pri čemu je izlaz od stroja prema transportnim putovima moguć na sve četiri strane.

17. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da radnik koji je osposobljen za rad na siguran način i kojemu su pružena sva zaštitna sredstva, mora biti u svakom trenutku svjestan posljedica obavljanja poslova suprotno pravilima zaštite na radu, što uključuje i propuštanje dužne pažnje što može biti od utjecaja na oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti za štetu, a pogotovo imajući u vidu da je tužitelj bio svjestan bio svjestan da je paleta bila nepropisno postavljena kao i da je za rad izabrao uobičajeni put, jer je bio najkraći, iako je paletu mogao zaobići da je izabrao dulji put. Slijedom toga, ovaj sud zaključuje da je tužitelj djelomično doprinio nastanku štetnog događaja u omjeru od 30%, dok je odgovornost tuženika 70%.

18. U odnosu na daljnje žalbene navode da je tužitelj iskazao da mu je tuđu pomoć i njegu pružala supruga na način da mu je kuhala i obavljala kućanske poslove pa da činjenica da je supruga tužitelja kuhala i obavljala kućanske poslove tijekom oporavka nije relevantna, jer bi ih obavljala i da se tužitelj nije ozlijedio, valja reći da su neosnovani. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć zbog nošenja imobilizacije na dominantnoj ruci te za pomoć kod održavanja osobne higijene, za obavljanje kućanskih poslova i za pripremu hrane, slijedom čega su žalbeni navodi tuženika u tom smislu neosnovani.

19. Slijedom svega navedenog, utvrđeni iznos neimovinske štete od 3.700,00 € i utvrđeni iznos imovinske štete od 557,76 €, odnosno ukupno 4.257,76 €, valjalo je umanjiti u omjeru od 30% s obzirom na doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja, tako da mu pripada na ime naknade štete iznos od 2.980,43 € te prvostupanjsku presudu u dijelu izreke pod točkom I. preinačiti temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP te odlučiti kao pod točkom II. izreke ove odluke i odbiti ga za iznos od 851,55 €. U preostalom dijelu žalba tuženika je neosnovana te je odlučeno kao u izreci pod točkom I. temeljem odredbe čl. 368. ZPP.

20. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 2. ZPP, preinačena je i odluka o troškovima postupka koja o uspjehu u sporu ovisi.

21. Tužitelj je u pogledu visine naknade štete uspio sa 48% svog zahtjeva dok je glede osnove uspio sa 70% (doprinos 30%) zahtjeva što ukupno iznosi 118%, podijeljeno s dva (pravna osnova i visina) je 59%, dok s druge strane tuženik je uspio u dijelu osnove zahtjeva od 30%, a u odnosu na visinu je uspio s 52%, a što je podijeljeno s dva (pravna osnova i visina) 41%. Kada se nakon toga oduzme veći postotak od 59% s kojim je uspio tužitelj od manjeg postotka uspjeha tuženika od 41%, dobije se 18% te tuženik treba tužitelju naknaditi 18% opravdanog i potrebnog troška.

22. Stoga tužitelju utvrđeni trošak od 1.937,50 kn sukladno uspjehu od 18% iznosi 348,75 € uz trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 265,45 € kao potreban i nužan te trošak sudskog dostavljača u iznosu od 30,92 € odnosno ukupno 645,12 €. Kako je tužitelju na ime parničnog troška dosuđen iznos 1.342,62 € kn to je valjalo odbiti tužitelja na ime parničnog troška za iznos od 697,50 € te odlučiti kao pod točkom II. toč. 2. izreke, dok je tuženik pravilno odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška kao pod točkom IV. izreke.

23. Kako je tuženik djelomično uspio sa žalbom, to su mu priznati i troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 € (Tbr. 10.1. OT), uz plaćeni trošak sudske pristojbe u iznosu od EUR 107,50 € kn što uz uspjeh u žalbenom postupku od 20% (jer je doprinos povećan za 20%), iznosi ukupno 84,00 € temeljem odredbe čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 2. ZPP, pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Josip Grubišić