Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž-3558/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Andrine Raspor Flis, predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dean Ilijevski, odvjetnik u Labinu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Antonio Šćulac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-382/2022-36 od 13. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja ŠT kao neosnovana i potvrđuje presuda presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pn-382/2022-36 od 13. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži naložiti tuženiku isplatu svote od 1.817,60 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. siječnja 2022. pa do isplate dok je pod točkom II izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parnice u svoti od 1.595,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog pogrešno odnosno, nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22., 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 13. svibnja 2025. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga (str. 117 spisa), sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1072. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO).
6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio 27. prosinca 2021. u prometnoj nesreći kada se osiguranik tuženika, upravljajući vozilom marke Škoda Felicia kretao odvojkom M. Kontuša te kod kbr. 5. prešao vozilom na dio kolnika koji je namijenjen kretanju vozila iz suprotnog smjera i kojim se kretalo osobno vozilo marke Toyota Yaris vlasništva tužitelja pa kako je za nastanak predmetne prometne nesreće odgovoran osiguranik tuženika, traži naknadu imovinske štete umanjene za svotu od 4.095,00 kuna, koliko je tuženik tužitelju isplatio kao nespornu svotu naknade štete.
7. Prvostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza a na temelju nalaza i mišljenja (izrađenog sukladno odredbama čl. 258. do 261. ZPP) te iskaza prometnog vještaka zaključuje, kako je vozač vozila tužitelja isključivo kriv za štetni događaj jer bi do izbjegavanja sudara došlo da je radnju skretanja ulijevo vršio ne zahvaćajući pritom i prometnu traku kretanja vozila osiguranika tuženika dok, propuštanje stajanja na kolniku gdje se nalazio znak Stop osiguranika tuženika, ne predstavlja njegov doprinos nastanku štete jer se u trenutku sraza to vozilo kretalo unutar granica dopuštene brzine i u kretanju nije prelazio u prometnu traku kojom se kretao vozač vozila tužitelja, već je isključivi uzrok nesreće način kretanja vozila tužitelja koje je imalo obvezu prilikom skretanja ulijevo napraviti veći luk i ne prijeći na traku kretanja osiguranika tuženika.
8. Donoseći pobijanu odluku prvostupanjski sud je pravilno ocijenio, kod ove štete prouzročene pogonom dvaju vozila, kako svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj a to je tužitelj (čl. 1072. st. 1. ZOO) jer je vozač njegovog vozila postupio suprotno odredbi čl. 56. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24 – dalje: ZOSPC) prema kojoj odredbi je vozač vozila koji skreće ulijevo, dužan skretanje obaviti krećući se krajnjom lijevom prometnom trakom koja se prostire uz središnju crtu i uz zamišljeni ili obilježeni luk koji spaja dvije središnje crte bočnih kolnika.
9. Kako je šteta uzrokovana isključivo načinom vožnje vozača vozila tužitelja jer je sjeklo traku vozila u kojoj se nalazilo vozilo osiguranika tuženika i to zaustavnu crtu koju osiguranik tuženika nije prelazio a što je jasno moguće utvrditi, kako u vremenskoj prostornoj analizi, tako i iz iskaza vještaka na ročištu održanom 13. svibnja 2025., nakon kojeg iskaza stranke nisu imale niti pitanja niti primjedbi na utvrđenja vještaka, nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja koji upućuje da je vozač osiguranika tuženika morao biti zaustavljen zbog obaveznog znaka Stop uključujući se iz sporedne ceste na glavnu cestu a imao je mogućnost uočavanja svih drugih sudionika, pa tako i vozila tužitelja.
10. Ovo stoga, što vozač vozila osiguranika tuženika, prema mjestu kako je ucrtao vještak u svojoj vremenskoj prostornoj analizi nakon izvršenog očevida na licu mjesta (str. 89 i 90 spisa) niti u jednom trenutku nije prelazio prometnu traku namijenjenu za kretanje vozila iz njegovog smjera dok je vozilo vlasništva tužitelja u skretanju ulijevo prešlo na prometnu traku kojom se kretao osiguranik tuženika i time isključivo uzrokovao nesreću.
11. Budući da vozač vozila osiguranog kod tuženika nije prelazio u prometnu traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera odnosno, vozila koja skreću, neodlučni su žalbeni navodi o postojanju oznake Stop na mjestu nesreće, na što ne upućuje niti činjenica da se u trenutku nesreće kretao brzinom od 7,7 km/h a vozač vozila tužitelja od najviše 12,6 km/h.
11.1. Tako ne postoji doprinos odnosno, razmjerni stupanj krivnje osiguranika tuženika budući da je isključivi uzrok prometne nesreće način vožnje vozača vozila tužitelja jer, da je napravio veći luk i nije prešlo na prometnu traku namijenjenu za kretanje vozila iz smjera kretanja vozila osiguranika tuženika, do nesreće ne bi došlo, neovisno o tome je li vozač vozila osiguranog kod tuženika zaustavio svoje vozilo ili je bio u kretanju budući da vozilom nije prelazio u prometnu traku vozila tužitelja pa nije odlučno da li je u trenutku sraza bio zaustavljen ili u kretanju, zbog čega nije ostvaren žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojega sadržajno ističe tužitelj.
12. Kako dakle nesreća ne bi bila izbjegnuta da je bio zaustavljen u zaustavnoj traci Stop, jer bi i tada vozilo tužitelja naletjelo na vozilo osiguranika tuženika s obzirom na kretanje i prelazak u prometnu traku osiguranika tuženika pa se možebitno propuštanje cjelovitog zaustavljanja ne može ocijeniti doprinosom za nastup štetnih posljedica budući da je osiguranik tuženika postupio sukladno odredbi čl. 47. st. 2. ZOSPC odnosno, kretao se obilježenom prometnom trakom koja se proteže uz desni rub kolnika i koja je obilježena te se u kretanju držao što bliže desnom rubu kolnika ne ugrožavajući druge sudionike u prometu niti izlažući sebe opasnosti.
13. Slijedom iznijetog je, budući da je prvostupanjski sud uz ostalo, pravilno primijenio i odredbe čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I izreke.
14. Odluka o parničnom trošku donijeta je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) te je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena paušalna žalba tužitelja protiv odluke o troškovima sadržana pod točkom II izreke prvostupanjske presude.
U Zagrebu 16. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća:
Andrina Raspor Flis
