Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3673/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje tog suda Jadranka Matić kao predsjednica vijeća, Ksenija Jakovčević kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Lidija Bošnjaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mati Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika KOŠARKAŠKI KLUB CIBONA, Zagreb, Savska cesta 30, OIB: 95728434073, zastupanog po punomoćniku Danijelu Papku, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 11359/2019-56 od 30. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-11359/2019-56 od 30. travnja 2025. pod točkom I. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju 2.654,45 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. kolovoza 2019. do isplate i sudi:

„Nalaže se tuženiku KOŠARKAŠKI KLUB CIBONA tužitelju BĐ isplatiti 2.654,45 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 27. kolovoza 2019. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.“

II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje pobijana presuda pod točkom I. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 265,44 EUR od 15. listopada 2016. do 26. kolovoza 2019.

- na iznos od 265,44 EUR od 15. studenog 2016. do 26. kolovoza 2019.

- na iznos od 265,44 EUR od 15. prosinca 2016. do 26. kolovoza 2019.

- na iznos od 265,44 EUR od 15. siječnja 2017. do 26. kolovoza 2019.

- na iznos od 265,44 EUR od 15. veljače 2017. do 26. kolovoza 2019.

- na iznos od 265,44 EUR od 15. ožujka 2017. do 26. kolovoza 2019.

- na iznos od 265,44 EUR od 15. travnja 2017. do 26. kolovoza 2019.

- na iznos od 265,44 EUR od 15. svibnja 2017. do 26. kolovoza 2019.

- na iznos od 265,44 EUR od 15. lipnja 2017. do 26. kolovoza 2019.

- na iznos od 265,44 EUR od 15. srpnja 2017. do 26. kolovoza 2019., kao neosnovan.

III. Preinačava se odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke pobijane presude i sudi:

„1. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka od 2.017,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka od 312,50 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 2.654,45 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako je pobliže određeno točkom I. izreke te je točkom II. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.937,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj te istu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), predlažući da se ista preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred drugim sucem. Potražuje naknadu troška sastava žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu 2.654,45 eura na ime naknade za pomoć pri školovanju igrača temeljem ugovora o djelu od 1. rujna 2015. sklopljenog između tuženika kao naručitelja i tužitelja kao izvođača (dalje: Ugovor) za razdoblje od rujna 2016. do lipnja 2017., zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

5. Sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude nedvojbeno utvrđuje da su stranke sklopile Ugovor o djelu 1. rujna 2015., kojeg su potpisali tužitelj i tadašnji direktor tuženika RĐ, i kojim se tužitelj obvezao osobnim radom za tuženika izvršiti posao vezan za pomoć pri školovanju igrača 2015./2016. (čl. 1.). O kojim se sve igračima tuženika radilo u Ugovoru nije navedeno, no između stranaka je nesporno da je trebalo izvršiti posao vezan za pomoć pri školovanju igrača UĐ, a odredbom čl. 5. Ugovora tužitelj se obvezuje ugovoreno djelo izvršiti od 1. rujna 2015. do 30. lipnja 2017. za trajanja školske godine, s time da je utuženo razdoblje od rujna 2016. do lipnja 2017. godine. Odredbom čl. 6. Ugovora Naručitelj se obvezao pregledati i primiti posao te po njegovom završetku, o čemu će Naručitelj i Izvršitelj sačiniti zapisnik o izvršenju svakog pojedinačnog posla, u roku od 30 dana isplatiti Izvršitelju na njegov žiro račun naknadu u iznosu od 2.000,00 kn (265,45 EUR prema fiksnom tečaju konverzije) mjesečno, međutim da zapisnik o izvršenju svakog pojedinačnog posla nije sastavljen. Nedvojbeno je i da je tužitelj pomagao UĐ, ali da je poslao izvješće o položenim ispitima kod Pučkog otvorenog učilišta tuženiku ničime nije dokazao. Tužitelj tvrdi da je jedino sačuvao izvješće od 8. veljače 2016. koje odražava trenutni broj položenih ispita prije utuženog razdoblja, slijedom čega navedena isprava ne dokazuje da je tužitelj svoju obvezu iz Ugovora o djelu doista u cijelosti izvršio. Moguće je da se školovanje UĐ odužilo radi ozljeđivanja, ali o završetku školovanja UĐ u smislu dostave dokumentacije nije sudu ponuđen nikakav dokaz, tako da i ti navodi predstavljaju nedokazane tvrdnje nepotkrijepljene drugim materijalnim dokazima. Sud vjeruje da je tužitelj želio da UĐ uspješno završi školovanje i da ga je poticao da se vrati školovanju te da je tužitelj nakon ozljede UĐ taj posao obavljao i na vlastitu inicijativu. Svjedok UĐ iskazivao je nesigurno te se ne sjeća u kojem razdoblju je trebala biti pomoć tužitelja pri školovanju niti što se događalo u vremenskom razdoblju od listopada 2016. do srpnja 2017. u pogledu njegovog školovanja ili njegove ozljede, kao niti u kojem razdoblju je trajalo njegovo školovanje tj. od koje do koje godine. Svjedok LĐ izričito ističe kako on nema saznanja je li doista ono što je dogovoreno tim ugovorom između tuženika i tužitelja izvršeno, a ističe i da nema saznanja na koje razdoblje se ta pomoć pri školovanju igrača odnosila, a o samom ugovoru o djelu nema saznanja niti svjedokinja DĐ. Tužitelj joj je rekao da postoji suradnja njega i tuženika u vrijeme upisa UĐ, no ona ne zna na koje točno razdoblje se odnosila ta suradnja. Dakle, svjedoci nemaju saznanja je li tužitelj u potpunosti izvršio svoje obveze koje proizlaze iz predmetnog ugovora, a osobito za utuženo razdoblje, dok Izvršitelj, tj. tužitelj nema pravo zahtijevati naknadu ako nije izvršio djelo kako je ugovoreno i po pravilima posla, pa niti za djelomično obavljanje posla. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da je sve svoje obveze iz navedenog ugovora izvršio i da stoga nema pravo na utuženu naknadu.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Međutim, osnovano tužitelj ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a budući da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno o odlučnoj činjenici (je li tužitelj uredno izvršio svoju ugovornu obvezu) postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima koji prileže spisu i samih tih isprava i zapisnika.

8. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka i sada u fazi žalbenog postupka nije sporno da su tužitelj i tuženik 1. rujna 2015. sklopili Ugovor o djelu kojim se tužitelj kao izvođač obvezao „izvršiti posao vezan za pomoć pri školovanju igrača 2015/2016“ (čl. 1.), dok iz odredbe čl. 5. Ugovora proizlazi da je isti sklopljen na vrijeme od 1. rujna 2015. do 30. lipnja 2017. godine za trajanja školske godine. Nije sporno niti da se prema odredbi čl. 6. Ugovora tuženik obvezao pregledati i primiti posao te po njegovom završetku (pri čemu se trebao sačiniti zapisnik o izvršenju svakog pojedinačnog posla, što nesporno nije učinjeno ni za jedan mjesec trajanja Ugovora) u roku od 30 dana isplatiti tužitelju na njegov žiro račun naknadu u iznosu od 2.000,00 kn (265,45 EUR) mjesečno, ali da tuženik tužitelju na ime predmetne naknade nije platio ništa. Također nije sporno da predmetni Ugovor nije raskinut niti poništen pa je stoga ugovorni odnos stranaka trajao sve do isteka roka na koji je Ugovor sklopljen, odnosno do 30. lipnja 2017., a tužitelj zaključno s navedenim danom i potražuje ugovorenu naknadu, i to za svaki mjesec po 2.000,00 kn/265,45 EUR (s time da nije utuženo razdoblje od 1. rujna 2015. do 1. rujna 2016.). Nadalje, nije sporno da tuženik nije prigovarao tužiteljevom radu, odnosno da nije ukazivao na nedostatke u ispunjenju tužiteljeve ugovorne obveze niti je tijekom trajanja ugovornog odnosa tvrdio da tužitelj ne postupa sukladno ugovoru ili općenito onako kako bi trebalo, a prigovora na rad tužitelja nije imao ni igrač UĐ kojem je tužitelj nesporno bio dužan pomagati pri školovanju, dok nijedna stranka ne tvrdi da je tužitelj bio dužan pomagati još nekom točno određenom tadašnjem igraču tuženika.

9. Sporno je, međutim, je li tužitelj u utuženom razdoblju zaista izvršio svoju ugovornu obvezu, uzimajući u obzir da tuženiku nije dostavljao izvješća o položenim ispitima, odnosno nije obavještavao o školskom napretku igrača UĐ.

10. Prema odredbi čl. 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15; dalje: ZOO), ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

11. Iz iskaza tužitelja u bitnom proizlazi da je pomagao UĐ u organizaciji praćenja nastave i polaganja ispita, i to na način da je dogovarao što isti treba naučiti od školskog gradiva, da mu je davao skripte u digitalnom obliku, a kada je UĐ nakon ozljede „psihički pao“, da mu je pomagao da ne odustane od školovanja, pri čemu su se često nalazili i kontaktirali telefonom. Navedeno je urodilo plodom jer je UĐ počeo ponovno odlaziti u Pučko otvoreno učilište u Karlovcu te je uspješno završio školovanje.

12. Iz iskaza svjedoka UĐ slijedi da je tužitelj, koji je bio profesor geografije, tijekom njegovog školovanja u Zagrebu dolazio u prostor te škole i davao mu skripte za lakše učenje, ali isti ne zna je li tužitelj sastavljao te skripte ili je to činio netko drugi. Također, imenovani u svom iskazu navodi da je tužitelj razgovarao s profesorima i suigračima kako bi njemu i nekim drugim suigračima pomogli i dali skripte za lakše učenje. Potom su ga tužitelj i menadžer GĐ upisali u privatnu ekonomsku školu, odnosno Pučko otvoreno učilište u Karlovcu i tada tužitelj nije dolazio u Karlovac, već bi se čuli telefonom. Tužitelj bi ga pitao kako mu ide školovanje te bi mu dao poneki savjet kako bi možda mogao nešto lakše naučiti, a tada su mu skripte davali profesori te škole. Tužitelj bi ga pitao također kakve su mu ocjene i što se događa u školi. Položio je ispite navedene u izvješću od 8. veljače 2016. godine. Kada se ozlijedio, ne zna je li to bilo tijekom 2015., 2016. ili neke druge godine, tužitelj ga je motivirao za učenje i polaganje ispita. Ne zna što je tužitelj s tuženikom ugovorio, ali misli da mu je trebao pružati pomoć pri školovanju za cijelo vrijeme trajanja njegovog školovanja.

13. Također, iz iskaza LĐ (Nikše) Prkačina u bitnom proizlazi da je tužitelj bio dužan voditi brigu o školovanju igrača tuženika kada se pojavi neki problem, ići na informacije u školu i organizirati instrukcije, kao i da je tužitelj pružao pomoć pri školovanju UĐ jer mu je pronašao školu u Karlovcu i organizirao termine ispita i instrukcija kako bi se UĐ izašlo u susret zbog klupskih obveza. Svjedok ujedno navodi da se UĐ ozlijedio kada je tužitelj vodio brigu oko njegovog školovanja, ali ne zna kada ni na koje razdoblje se ta pomoć odnosila.

14. Iz iskaza DĐ proizlazi da je ista u vezi školovanja UĐ razgovarala s tužiteljem koji joj je rekao da je zadužen za školovanje UĐ te se ista sjeća da je tužitelj s GĐ došao u Karlovac razgovarati s njom o navedenom, odnosno komunicirala je s tužiteljem uživo, a povremeno telefonskim putem.

15. Prvostupanjski je sud zanemario gore citirane dijelove iskaza stranaka i svjedoka i bez ocjene istih utvrdio da svjedoci nemaju saznanja je li tužitelj u potpunosti izvršio svoje obveze koje proizlaze iz predmetnog Ugovora, a osobito za utuženo razdoblje, slijedom čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, kako je već navedeno. No, opisana se povreda može otkloniti primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. točke 2. u svezi st. 3. ZPP-a jer je bitne činjenice moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.

16. Nastavno na navedeno, pravilno tužitelj ističe da je sud prvog stupnja u potpunosti zanemario personalne dokaze kada je, navodeći da „ne može suditi na temelju toliko nepouzdanih dokaza“, zaključio da tužitelj nije dokazao da je sve svoje obveze iz navedenog ugovora izvršio budući da nije dostavio materijalni dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je UĐ položio ispite i završio školovanje.

17. Ovo stoga što iz iskaza tužitelja i svih saslušanih svjedoka proizlazi da je tužitelj bio uključen u školovanje UĐ, dok sam zakonski zastupnik tuženika u svom iskazu navodi da Ugovor o djelu nije raskinut, da tužitelju nikada nije prigovarao radi neizvršenja ugovornih obveza, da tuženik prati rezultate igrača vezano za košarkaški rad, a ne za školovanje, da nije niti pokušao izvršiti pregled posla u smislu odredbe čl. 6. Ugovora niti je UĐ, njegovog oca ili tužitelja ispitivao o tome, kao i da je zaključio da se Ugovor ne izvršava (samo) jer nije bilo zapisnika ili kakvog drugog pisanog dokaza o položenim ispitima igrača, odnosno da on nema saznanja je li tužitelj obavljao obveze niti gdje ih je obavljao.

18. U tom smislu valja navesti da plaćanje paušalne mjesečne naknade prema Ugovoru nije uvjetovano postizanjem kvalitativno niti kvantitativno određenih rezultata rada tužitelja pa tako nije određeno da će tužitelj ostvariti pravo na naknadu pod uvjetom da pojedini igrač u vezi čijeg je školovanja angažiran ostvari određeni školski uspjeh (položi određeni broj ispita, u određenom roku, s određenom ocjenom i sl.). Dapače, isplata naknade nije uvjetovana niti završetkom školovanja UĐ ili kojeg drugog igrača tuženika. Isto tako, tužiteljeva naknada nije uvjetovana niti izvršenjem određenog broja ili određene vrste radnje, odnosno nije propisano koju i koliko radnji tužitelj mora poduzeti u okviru preuzete ugovorne obveze pomoći pri školovanju. Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo na ugovorenu paušalnu naknadu jer se stavio na raspolaganje igraču tuženika UĐ i istom organizirao termin instrukcija i ispita u školi, pribavio materijale za učenje te mu pružio podršku i motivirao ga da usprkos ozljedi ispunjava svoje školske obveze.

19. S obzirom na navedeno, za odlučivanje o osnovanosti predmetnog tužbenog zahtjeva nije odlučna okolnost da tužitelj tuženiku nije dostavljao izvješća o položenim ispitima igrača UĐ, kao niti okolnost da stranke nisu potpisale zapisnik o izvršenju svakog pojedinog posla, osobito jer iz same formulacije čl. 6. Ugovora, a uzimajući u obzir narav tužiteljeve obveze, nije jasno u čemu bi se ogledao „pojedini posao“ niti kada bi isti bio završen. Stoga propust stranaka da sačine predmetni zapisnik ne lišava tužitelja prava na ugovornu naknadu, pa u tom smislu tužitelj u žalbi osnovano ističe da bi takvo tumačenje čl. 6. Ugovora uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama stranaka ugovora na štetu tužitelja kao izvođača.

20. Visina potraživanja utvrđena je sukladno odredbi čl. 6. Ugovora prema kojem tužitelju pripada naknada od 2.000,00 kn/ 265,44 EUR za svaki mjesec utuženog razdoblja. Međutim, tužitelju ne pripadaju zatražene zakonske zatezne kamate koje na pojedini mjesečni iznos počinju teći petnaestog dana u mjesecu počevši od listopada 2016. pa do srpnja 2017. jer iz citirane ugovorne odredbe ne proizlazi da bi tuženik bio dužan ugovorenu naknadu za pojedini mjesec isplatiti do četrnaestog dana u mjesecu koji slijedi, već je ugovoreno da će tuženik tužitelju istu platiti u roku od 30 dana od završetka posla odnosno od dana sastava zapisnika o izvršenju svakog pojedinačnog posla, a koji zapisnici, kako je ranije navedeno, nisu sačinjeni. S obzirom na navedeno, valjalo je postupiti kao u situaciji kada rok u ugovoru nije određen. U tom smislu tražbina sukladno odredbi čl. 183. st. 2. ZOO-a dospijeva onoga dana kada je vjerovnik (tužitelj) zahtijevao od dužnika (tuženika) ispunjenje obveze. Kako je tužitelj podnošenjem tužbe od 27. kolovoza 2019. nedvojbeno zatražio ispunjenje obveze, a nije dokazao da bi isto zatražio ranije, pripadaju mu zatezne kamate od dana podnošenja tužbe do isplate budući da je tada tuženik došao u zakašnjenje u smislu odredbe čl. 29. st. 1. ZOO-a, dok je stopa zatezne kamate određena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

21. Stoga je primjenom odredbe čl. 373.a st. 1. toč. 2. i st. 3. ZPP-a valjalo odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske presude, a primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a kao pod točkom II. izreke.

22. Tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška jer je nakon preinačenja pobijane presude uspio u sporu samo u pogledu dijela sporednog zahtjeva (zateznih kamata prije podnošenja tužbe).

23. S druge strane, tužitelj koji je glede glavne stvari u cijelosti uspio u sporu ima pravo na naknadu troška prvostupanjskog postupka u granicama postavljenog zahtjeva, i to na ime nagrade za sastavljanje tužbe sukladno Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa) zatraženi iznos od 165,90 eura, za zastupanje na ročištima od 27. listopada 2020., 18. veljače 2021., 26. svibnja 2021. i 2. ožujka 2022. zatraženi iznos od 165,90 eura po ročištu, za zastupanje na ročištima od 24. travnja 2024., 3. listopada 2024. i 19. ožujka 2025. sukladno Tbr. 9.1. Tarife iznos od 250,00 eura po ročištu, za zastupanje na ročištu od 19. listopada 2021., koje je odgođeno prije početka raspravljanja, sukladno Tbr. 9.5. Tarife iznos od 62,50 eura, a za zastupanje na ročištima od 12. svibnja 2022., 19. listopada 2022. i 18. listopada 2023., na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima, sukladno Tbr. 9.2. Tarife iznos od 125,00 eura po ročištu, sve u smislu odredaba čl. 154. st. 1., čl. 155., čl. 164. st. 1. i čl. 166. st. 2. ZPP-a u svezi Tbr. 46., Tbr. 52.3. i Tbr. 54. Tarife i čl. 7. i 9. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj: 9/21, 18/22, 154/22), odnosno sveukupno 2.017,00 eura s PDV-om. Tužitelj nema pravo na naknadu troška „pristojbi po određenju suda“ jer takav zahtjev nije određen u smislu odredbe čl. 164. st. 2. ZPP-a.

24. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 166. st. 2. u svezi čl. 154. st. 1. ZPP- a valjalo je odlučiti kao pod točkom III. izreke ove odluke.

25. Budući da je tužitelj glede glavne stvari u cijelosti uspio sa žalbom, ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR na ime sastavljanja žalbe sukladno Tbr. 10.1., Tbr. 46., Tbr. 52.3. i Tbr. 54. Tarife, stoga je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić