Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3527/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja,u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NI iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Ljubičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić & Vrdoljak u Splitu, protiv 1. tuženice 1. OI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Neven Penjak, odvjetnik u Splitu i 2. tuženika RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tatjana Marković, odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja i ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-197/2024-13 od 12. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja NI kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-197/2024-13 od 12. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I podtočka 1. i 2. izreke.

II Preinačuje se presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P- 197/2024-13 od 12. svibnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom I podtočka 3. i pod točkom II izreke te sudi:

Općinskom sudu u Splitu, zemljišnoknjižnom odjelu u Makarskoj, nalaže se brisanje uknjižbe prava vlasništva stana na dvanaestoj etaži na 50/1114 dijela čest. zem. [katastarska čestica], upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Baška Voda, s kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo s jednosobnog stana na drugom katu oznake S12, koji se sastoji od hodnika, blagavaonice i dnevnog boravka, kuhinje, degažmana, sobe i kupaonice, ukupne površine 40,99 m2, u nacrtu označen smeđom bojom, sa pripadajućim sporednim dijelom balkonom, reducirane površine 0,70 m2, u nacrtu označene smeđom bojom te parkirališnim mjestom oznake PM4 površine 9,63 m2, sveukupne površine 50,62 m2 u korist 2. tuženika RI, OIB: [osobni identifikacijski broj] a koja su prava na 2.tuženiku RI upisana u zemljišnim knjigama na temelju Ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na predlagatelja osiguranja, ovjerenog od strane javnog bilježnika Zrinke Milić Štrkalj, pod posl. br. OV-4623/16 od 13. travnja 2016. godine, uz upis vlasništva istih nekretnina na ime prednice tužitelja NI, LI, OIB: [osobni identifikacijski broj].

Svaka stranka snosi svoj trošak cijele parnice.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužiteljica LI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], vlasnica stana koji se nalazi na 12. etaži na 50/1114 dijelu č. zem. [katastarska čestica] ZU 3294 k. o. [katastarska općina]-[adresa], sve upisano u [broj poduloška], s kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo sa jednosobnim stanom na II katu, oznake S12, koji se sastoji od hodnika, blagavaonica+dnevnog boravka, kuhinje, degažmana, sobe i kupaonice, ukupne površine 40,99 m2 u nacrtu označen smeđom bojom, sa pripadajućim sporednim dijelom balkonom, reducirane površine 0,70 m2, u nacrtu označene smeđom bojom, te parkirališnim mjestom oznake PM4 površine 9,63 m2, sveukupne površine 50,62 m2, što je tužena OI, OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna priznati i izdati joj valjanu tabularnu ispravu za uknjižbu vlasništva stana opisane nekretnine uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženih, jer će u protivnom takvu ispravu zamijeniti presuda.

2. Utvrđuje se ništav i ne proizvodi pravne učinke Ugovor o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na predlagatelja osiguranja, ovjerenog od strane javnog bilježnika Zrinka Milić Štrkalj, pod posl. br. OV-4623/16, od 13. 4. 2016. godine u onom dijelu kojim je tužena pod 1) prenijela na tuženika pod 2) vlasništvo stana koji se nalazi na 12. etaži na 50/1114 dijelu č. zem. [katastarska čestica] ZU 3294 k. o. [katastarska općina]-[adresa], sve upisano u [broj poduloška], s kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo sa jednosobnim stanom na II katu, oznake S12, koji se sastoji od hodnika, blagavaonica+dnevnog boravka, kuhinje, degažmana, sobe i kupaonice, ukupne površine 40,99 m2 u nacrtu označen smeđom bojom, sa pripadajućim sporednim dijelom balkonom, reducirane površine 0,70 m2, u nacrtu označene smeđom bojom, te parkirališnim mjestom oznake PM4 površine 9,63 m2, sveukupne površine 50,62 m2.

3. Općinskom sudu u Splitu, zemljišnoknjižnom odjelu u [adresa], nalaže se brisanje uknjižbe prava vlasništva u korist tuženog RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], a radi osiguranja uredne naplate tražbine, a koja su prava na tuženiku pod 2) upisana u zemljišnim knjigama temeljem Ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na predlagatelja osiguranja, ovjerenog od strane javnog bilježnika Zrinka Milić Štrkalj, pod posl. br. OV-4623/16 od 13. 4. 2016. godine, sve uz ponovni upis vlasništva istih nekretnina na ime tuženice pod 1), a kako bi se potom temeljem ove odluke tužiteljica mogla upisati kao vlasnica."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku pod 1. naknadi parnične troškove u iznosu od 6.000,00 eur, a tuženiku pod 2. u iznosu od 24.410,90 eur, oboje zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, a koja teče od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda odredbi parničnog postupka s prijedlogom, preinačiti prvostupanjsku presudu, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Tužbenim zahtjevom prednica tužitelja je zatražila utvrditi njezino vlasništva stana koji se nalazi na dvanaestoj etaži zgrade upisane u k. o. [katastarska općina]-[adresa] na k. č. br. [katastarska čestica] te 1. tuženici naložiti izdavanje tabularne isprave zbog toga, što je 15. srpnja 2003. sa 1. tuženicom sklopila Ugovor o kupoprodaji nekretnine, istovremeno isplatila cijenu te odmah stupila u posjed stana koji se nalazi na II. katu zgrade na adresi [adresa], u čijem posjedu je bila više od 13 godina, plaćala sve račune i naknade te koncem rujna 2016. utvrdila da se uplatnice za komunalnu naknadu odnose na ime 2. tuženika a provjerom u zemljišnim knjigama utvrdila da je kupljeni stan pogrešno označen tako, da je izgrađen na k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Voda a na kojoj čestici su suvlasnici osobe od kojih nije kupila nekretninu.

4.1. Budući da je u cijelosti ispunila svoje obveze prema Ugovoru o kupoprodaji i stupila u posjed stana, traži utvrditi ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor o zajmu sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na predlagatelja osiguranja, ovjerenog od strane javnog bilježnika Zrinka Milić Štrkalj, pod posl. br. OV-4623/16, od 13.4.2016. zaključenog između 1. i 2. tuženika radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na 2. tuženika (dalje: Ugovor o zajmu) budući da 1. tuženica nije mogla prenijeti vlasništvo stana kojega je već prodala tužiteljici čime je takav Ugovor suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva a 2. tuženik kod sklapanja Ugovora o zajmu nije ispitivao činjenicu da je sporni stan već u nečijem posjedu pa njegovo postupanje nije bilo u dobroj vjeri.

5. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu pod točkom 1. i 2. tužbenog zahtjeva zbog toga, što nije ispunjen uvjet iz odredbe čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 9/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) odnosno, vlasništvo nekretnine prednica tužitelja nije stekla upisom vlasništva u zemljišnoj knjizi a Ugovor kojega je sklopila s 1. tuženicom nije podoban za uknjižbu u zemljišne knjige jer je zemljišnoknjižno stanje u vrijeme sklapanja kupoprodajnog ugovora još bilo nesređeno i stan se nalazio u nelegalnoj zgradi pa se na temelju kupoprodajnog ugovora prednica tužitelja nije mogla uknjižiti kao vlasnica stana.

5.1. Nadalje, Ugovor o zajmu sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na 2. tuženika ocjenjuje valjanim jer je 2. tuženik već uknjižen kao vlasnik te "ne egzistira“ tužbeni zahtjev na utvrđenje Ugovora o zajmu ništetnim jer je u cijelosti realiziran.

6. Između stranaka je tijekom parnice utvrđeno nespornim da je nekretnina koja se odnosi na stan na dvanaestoj etaži na 50/1114 dijela k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-Baška voda upisan u [broj poduloška] s kojim suvlasničkim dijelom je povezano vlasništvo s jednosobnim stanom na drugom katu oznake S12, koji se sastoji od hodnika, blagavaonice i dnevnog boravka, kuhinje, degažmana, sobe i kupaonice, ukupne površine 40,99 m2 u nacrtu označen smeđom bojom, sa pripadajućim sporednim dijelom balkonom, reducirane površine 0,70 m2, u nacrtu označene smeđom bojom te parkirališnim mjestom oznake PM4 površine 9,63 m2 predmet spora, predmet Ugovora o zajmu i predmet Ugovora o kupoprodaji nekretnine kojega su 15. srpnja 2003. zaključili prednica tužitelja LI kao kupac te 1. tuženice kao prodavatelja (dalje: Ugovor o kupoprodaji-list 5 spisa).

7. Vlasništvo na temelju pravnog posla stječe se tek upisom u zemljišne knjige a sklapanjem ugovora o kupoprodaji daje se tek pravna osnova za upis prava vlasništva nekretnine u zemljišnu knjigu, sve sukladno odredbi čl. 119. st. 1. ZVDSP pa bi stoga činjenica sklapanja Ugovora o kupoprodaji davala prednici tužitelja tek pravnu osnovu za upis prava vlasništva nekretnine u zemljišne knjige a tako dugo, dok ona nije upisana kao vlasnica nekretnine, može postaviti određeni zahtjev prema 1. tuženici za upis prava vlasništva ali ne i zahtjev na utvrđenje prava vlasništva.

7.1. Naime, kupac koji je sklopio valjani ugovor o kupoprodaji nekretnine, sklapanjem ugovora nije stekao njezino vlasništvo ako se nije upisao u zemljišne knjige pa sve do tog upisa ne može zahtijevati da ga se kao kupca utvrdi vlasnikom nekretnine jer sklapanjem ugovora stječe tek pravnu osnovu za upis kupljenih nekretnina sa imena prodavatelja na svoje ime i sve dok to pravo ne realizira upisom u zemljišne knjige, ne može se smatrati vlasnikom nekretnine zbog čega je ovaj odbijajući dio prvostupanjske odluke donijet pravilnom primjenom materijalnog prava.

8. U Ugovoru o kupoprodaji je sadržana tabularna izjava (čl. 4.) a budući da se radi o tabularnoj ispravi koja se odnosi na nekretninu označenu drugim oznakama od onih u zemljišnoj knjizi, tužiteljica tužbenim zahtjevom uz utvrđenje prava vlasništva traži i izdavanje tabularne isprave.

9. Zahtjev za izdavanje tabularne isprave je međutim obveznopravni zahtjev koji zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina prema odredbi čl. 371. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91., 73/91., 11/93., 3/94., 107/96., 91/96., 112/99., 88/01. - dalje: ZOO/91) odnosno, čl. 225 Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO).

10. Kada se radi o stjecanju prava vlasništva na temelju pravnog posla a predmet spora je zahtjev za izdavanje tabularne isprave, radi se o parnici na ispunjenje ugovora dakle, obveznopravnoj a ne vlasničkoj tužbi jer se vlasništvo nekretnine stječe upisom u zemljišnu knjigu dok je ugovor o kupoprodaji samo osnova za stjecanje vlasništva.

11. Stoga je glede ovog obveznopravnog zahtjeva koji zastarijeva, osnovan prigovor zastare istaknut po tuženicima budući da je od sklapanja Ugovora o kupoprodaji (2003. godine) do podnošenja predmetne tužbe (2016. godine) proteklo više od 5 godina te je u smislu odredbe čl. 214. st. 1. i 2. ZOO prestalo pravo tužitelja zahtijevati ispunjenje ove obveze od 1. tuženice.

12. U odnosu na odbijeni dio tužbenog zahtjeva gdje je tužiteljica zatražila utvrditi ništavim Ugovor o zajmu sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na 2. tuženika koji je sklopljen 13. travnja 2016. u dijelu gdje je 1. tuženica prenijela na 2. tuženika vlasništvo predmetnog stana kao i da takav Ugovor ne proizvodi pravne učinke, treba reći kako nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 322. st. 1. ZOO jer taj ugovor nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

12.1. Predmetni Ugovor o zajmu a gdje je cijena izražena u stranoj valuti nije samo zbog toga ništetan već se primjenjuje odredba čl. 22. st. 3. ZOO prema kojoj se isplata može zahtijevati u protuvrijednosti valute Republike Hrvatske.

12.2. Budući da je Ugovor o zajmu zaključen tako, da 2. tuženik daje 1. tuženici svotu od 41.000,00 eura ali u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan zaključenja Ugovora, neosnovani su žalbeni razlozi tužitelja kojim upućuje na ništetnost tog Ugovora zbog toga što je sklopljen i realiziran u stranoj valuti i time u suprotnosti sa prisilnim propisima.

13. Slijedom iznijetog, a imajući na umu da prvostupanjski sud glede ovog dijela tužbenog zahtjeva nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP te je također ocjenom dokaza sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, trebalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi dio prvostupanjske presude pod točkom I izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu pod točkom 1. i 2. njegove izreke.

14. Prvostupanjski sud potom odbija i tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži naložiti brisanje uknjižbe prava vlasništva u korist 2. tuženika na predmetnom stanu sve uz upis prednice tužitelja kao vlasnice (što je smisao postavljenog tužbenog zahtjeva iako je zatražen ponovni upis vlasništva nekretnine naime 1. tuženice ali oznakom da bi se prednica tužitelja mogla upisati kao vlasnica).

14.1. Ovaj dio odluke donosi ocjenom da, iako je tužitelj preko svojih prednika bio u kvalificiranom posjedu stana preko 13 godina, je 2. tuženik svoje pravo vlasništva upisao dok pravo njegovih prednika tužitelja stečeno na temelju zakona, nije bilo upisano pa je upisom stekao pravo vlasništva jer tužitelj nije dokazao da 2. tuženik nije postupao u dobroj vjeri niti prilikom sklapanja ugovora, niti u trenutku kada je zatražio upis prava.

15. Donoseći ovaj dio odluke prvostupanjski sud je nepotpuno ocijenio dokaze što je dovelo i do pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 125. ZVDSP u svezi čl. 124. ZVDSP ocjenom, kako činjenica da 2. tuženik nije istraživao izvanknjižno stanje predmetnog stana, niti ga je išao vidjeti nije predstavljalo njegovu obvezu sukladno odredbi čl. 122. st. 3. ZVDSP pa se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo stoga što nije istraživao izvanknjižno stanje a tužitelj nije uspio dokazati niti da 2. tuženik nije bio u dobroj vjeri u trenutku kad je zatražio upis prava s time, da mu je OI, 1. tuženica predala ključ s kojim je ušao u stan pa tužitelj nije uspio dokazati da 1. tuženica nije bila u posjedu stana.

16. Prema odredbi čl. 125. st. 1. ZVDSP, kad je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva.

16.1. Međutim, odredbom čl. 125. st. 2. ZVDSP je predviđena mogućnost brisanja upisa vlasništva ove osobe koja je prva zatražila upis u zemljišnu knjigu i to od osobe kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed, ako dokaže da stjecatelj nije postupio u dobroj vjeri jer je u trenutku kad je sklopio pravni posao s otuđivateljem znao da je nekretnina već valjano otuđena i predana u samostalni posjed.

17. Budući da je tužbeni zahtjev kojim se traži brisanje upisa vlasništva 2. tuženika na predmetnoj nekretnini tužitelj zatražio u roku od tri godine od upisa čije se brisanje zahtijeva, u ovom je postupku bilo odlučno ocijeniti je li 2. tuženik postupio u dobroj vjeri, kako u trenutku sklapanja pravnog posla s 1. tuženicom tako i u trenutku upisa punopravnog vlasništva odnosno, njegovo znanje da je drugomu već valjano otuđen i predan u samostalni posjed.

18. Suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda, iz iskaza samog 2. tuženika na ročištu održanom 25. travnja 2018. je moguće utvrditi da je nakon prethodno sklopljenog Ugovora o zajmu izvršio uknjižbu 23. siječnja 2017. i tek tada prvi puta otišao do predmetnog stana te je prilikom ulaska u stan utvrdio da je stan namješten i izgledao kao da je pripremljen za iznajmljivanje a na poštanskom sandučiću se nalazilo prezime LI dakle, prezime prednice tužitelja a iz iskaza svjedoka NIM je utvrđeno da je i iznad garažnog mjesta stajao natpis LI.

19. Stjecanje vlasništva nekretnine u smislu odredbe čl. 325. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24) je stjecanje na temelju zakona a ne na temelju pravnog posla pa nije od značaja kada će takav stjecatelj biti uveden u posjed i kada će izvršiti uknjižbu svog prava vlasništva u zemljišne knjige odnosno brisanje ranije fiducijarnog vlasništva jer se radi o pretpostavkama iz čl. 129. st. 1. ZVDSP.

20. Tužitelj odnosno njegova prednica je podnijela tužbu i iznoseći činjenice o tome da joj je sporna nekretnina prodana prvo njoj a potom je došlo do prijenosa prava vlasništva na tuženika iako je ona već i dosjelošću stekla pravo vlasništva jer je od vremena sklapanja Ugovora o kupoprodaji pa do 2016. godine proteklo 13 godina kroz koje razdoblje je bila samostalni, zakoniti, istinit i pošten posjednik a glede činjenice da je nekretnina već ranije bila otuđena te tužbeni zahtjev na brisanje uknjižbe postavlja na temelju odredbe čl. 125. ZVDSP.

21. Po ocjeni ovoga suda tužitelj je u ovom postupku dokazao da 2. tuženik kao stjecatelj nekretnine koja je prednici tužitelja bila predana u samostalni posjed nije postupao u dobroj vjeri kako u trenutku sklapanja pravnog posla s 1. tuženicom tako i onda kada je zatražio upis u zemljišne knjige jer je znao i morao znati da je nekretnina prednici tužitelja već otuđena i predana u samostalni posjed.

22. Ovo je utvrđeno već iskazom 2. tuženika koji je kod prvog dolaska do predmetnog stana utvrdio prezime na poštanskom sandučiću različito od imena prezimena 1. tuženice te da se radilo o stanu koji je pripremljen za iznajmljivanje s time da je 1. tuženicu i njezinu djecu poznavao od ranije te su se i družili.

22.1. Naime, sklapati Ugovor o zajmu a potom stjecati vlasništvo nekretnine i ne utvrditi u kakvom se stanju nekretnina nalazi i to u vrijeme druženja sa 1. tuženicom, niti da li je predana već nekom drugom u posjed, što je bilo moguće utvrditi ne samo po oznaci prezimena na poštanskom sandučiću već i na parkirališnom mjestu, ne predstavlja savjesno postupanje.

23. Također ovaj sud utvrđuje da je 2. tuženik predmetnu nekretninu stekao ponašanjem koje nije u dobroj vjeri kako s obzirom na mogućnost saznanja da stan nije u posjedu osobe s kojom je zaključio Ugovor o zajmu, tako i cijeneći, u smislu odredbe čl. 269. st. 2. ZPP, uskraćivanje iskaza 1. tuženice u ovoj parnici a s druge strane, potpuno je neuvjerljivo ponašanje 2. tuženika koji u trenutku predaje zajma u visini od 41.000,00 eura, vraćanje kojega osigurava predmetna nekretnina, osim stanja u zemljišnim knjigama ne provjerava tko ima posjed te nekretnine te je neživotno da bi prije sklapanja ugovora o zajmu netko predao sredstva bez provjere stanja nekretnine koja osigurava vraćanje zajma s tim više, što je navodno uzeo ključeve stana u studenom 2016. a sve do izvršene uknjižbe punopravnog vlasništva nije provjeravao bilo što o stanu već je samo znao njegovu lokaciju.

24. Primjena instituta višestrukog otuđenja iste nekretnine dolazi u obzir kada postoje dva valjana pravna posla a u konkretnom slučaju radi se o valjanim pravnim poslovima, Ugovoru o kupoprodaji i Ugovoru o zajmu te je, prema odredbi čl. 125. st. 2. ZVDSP brisanje i uknjižbu u svoju korist moguće zatražiti a prema tužbenom zahtjevu ga je prednica tužitelja postavila tako, da se izvrši ponovni upis vlasništva na 1. tuženicu kako bi se prednica tužitelja upisala kao vlasnica, pa je ispunjen uvjet iz odredbe čl. 125. st. 2. ZVDSP jer je zapravo zatražila uknjižbu u svoju korist.

25. 2. tuženik prilikom sklapanja Ugovora o zajmu nije bio savjestan odnosno, znao je i mogao znati da predmetna nekretnina nije isključivo vlasništvo 1. tuženice pa se kao nesavjesni stjecatelj ne može pozvati na načelo povjerenja u zemljišne knjige, jer upis vlasništva u zemljišnoj knjizi u korist određene osobe nije apsolutni dokaz o njegovom stvarnom vlasništvu a stjecatelj je postupao u dobroj vjeri ako niti u trenutku sklapanja pravnog posla, niti u trenutku kad je stavio prijedlog za upis, nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano u zemljišnim knjigama nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja.

26. Stoga 2. tuženik kao stjecatelj nije postupao u dobroj vjeri (čl. 122 ZVDSP) pa njegovo povjerenje u zemljišne knjige ne uživa zaštitu ako je makar i u jednom od ta dva trenutka znao da je stvarno posjedovno stanje drukčije od zemljišnoknjižnog ili ako je, da nije postupao nemarno, s obzirom na okolnosti morao posumnjati da postoji ta razlika naročito stoga, što je predmetna tužba podnijeta 12. listopada 2016. a tuženik je svoj upis u zemljišnim knjigama zatražio 27. siječnja 2017. iako je tužbu primio 18. studenog 2016. te mu je u trenutku traženja upisa prava vlasništva predmetne nekretnine moralo biti poznato da zemljišnoknjižno stanje nekretnine ne odgovara stvarnom stanju

27. Zbog toga osnovano tužitelj u žalbi ukazuje da je 2. tuženik kao fiducijar morao biti savjestan i u trenutku sklapanja Ugovora o zajmu kao i u trenutku traženja upisa prava vlasništva predmetne nekretnine te mu je moralo biti poznato da zemljišnoknjižno stanje nekretnine ne odgovara stvarnom stanju, upućujući na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-602/14 od 20. ožujka 2018., Rev- 2909/2017 od 26. siječnja 2021., Rev-1816/2016 od 11. srpnja 2018. te Rev- 252/2018 od 5. srpnja 2022.

28. Tako je ocjenom svih provedenih dokaza pojedinačno i u njihovoj ukupnosti utvrđeno da 2. tuženik nije postupao u dobroj vjeri prilikom stjecanja predmetne nekretnine te se ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 125. st. 2. ZVDSP.

29. Naime, sukladno odredbi čl. 159. st. 1. i 2. ZVDSP dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari dok samostalni posjednik, čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja.

30. Prednica tužitelja je bila u zakonitom posjedu predmetnog stana (čl. 18. st. 1. ZVDSP) na temelju valjanog Ugovora o kupoprodaji prema kojemu je isplatila ugovorenu cijenu i stupila u njegov posjed (čl. 3. i 7. Ugovora o kupoprodaji).

30.1. Budući da je iz iskaza nesrodnog svjedoka NIM moguće utvrditi da je tužitelj sa ključem kojim je raspolagao neometano otvarao ulazna vrata zgrade, garažnog mjesta a prethodno, dok 2. tuženik nije promijenio ulazna vrata, i vrata predmetnog stana s time, da sa velikom sigurnošću potvrđuje kako su svi računi režija glasili na prezime LI (koji računi prileže spisu) a podmirivao ih do svoje smrti prednik tužitelja i to od kupoprodaje stana do trenutka kada su promijenjena vrata po 2. tuženiku i kada je stan korišten isključivo po tužitelju i njegovoj prednici LI, što je potvrdio i nesrodni svjedok MI i to glede nesmetanog posjeda predmetnog stana po pok. JI, prvostupanjski sud je u razlozima svoje odluke pravilno utvrdio kako je vlasništvo tog stana stečeno dosjelošću jer je posjed tužitelja i njegovih prednika bio istinit i pošten u smislu odredbe čl. 18. st. 2. i. 3. ZVDSP i to u vrijeme sklapanja Ugovora o zajmu te upisa prava vlasništva 2. tuženika jer je do tada protekao rok od deset godina njihovog kvalificiranog posjeda.

31. Budući da je provedenim dokazima utvrđeno kako je prednica tužitelja bila u samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu od sklapanja Ugovora o kupoprodaji pa do 2017. kada se tuženik uknjižio u zemljišnim knjigama kao punopravni vlasnik a tuženiku je morala biti poznata činjenica da je nekretnina već ranije otuđena i predana u posjed, je sukladno odredbi čl. 373. toč. 3. ZPP preinačena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva pod točkom I podtočka 3. izreke, koji dio zahtjeva je prihvaćen.

32. Budući da su stranke sada uspjele u približno jednakim dijelovima u parnici, određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove primjenom odredbe čl. 154. st. 4. ZPP i to troškove cijele parnice sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP zbog čega je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP preinačena i odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II izreke pobijane prvostupanjske presude.

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis