REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2784/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Ivana Horvat, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o., sa sjedištem u Garešnici, V. Nazora 4, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, OIB 14036333877, sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 6, kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Radnička cesta 47, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlozima tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4076/2024-2 od 18. ožujka 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj P-531/2023-27 od 21. lipnja 2024., u sjednici održanoj 16. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Dopušta se tužiteljici revizija protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4076/2024-2 od 18. ožujka 2025. u dijelu pod točkom II. kojim je potvrđena točka III. izreke presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj P-531/2023-27 od 21. lipnja 2024., kao i u dijelu pod točkom III. kojim je preinačena točka II. izreke presude Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj P-531/2023-27 od 21. lipnja 2024. i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose preplate na ime utvrđenih ništetnih odredaba ugovora o kreditu o promjeni kamatne stope i o valutnoj klauzuli u CHF, koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 30. rujna 2015. zbog pravnog pitanja:

Predstavlja li konverzija apsolutnu zapreku za daljnje ostvarenje restitucije zbog djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu, u odnosu na isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose preplate zbog ništetnih odredaba ugovora o kreditu o promjeni kamatne stope i o valutnoj klauzuli u CHF, a koje kamate teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 30. rujna 2015.?

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.

III. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

IV. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica i tuženik su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4076/2024-2 od 18. ožujka 2025., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini poslovni broj P-531/2023-27 od 21. lipnja 2024.

2. Tužiteljica je u prijedlogu naznačila tri pravna pitanja, a tuženik dva cijeneći da su ta pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu. Razloge važnosti za naznačena pravna pitanja tužiteljica nalazi u odstupanju od prakse revizijskog suda (odluka broj Rev-1096/2022 od 8. studenog 2022.), Suda Europske unije (C-452/18, C-452/18 i C-118/17), kao i u neujednačenoj praksi županijskih sudova pri čemu je ukazano na odluke Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1297/2020-2 od dana 28. rujna 2021. godine, Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-42/2024-3 od dana 16. travnja 2024. godine, Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-210/2025-3 od dana 29. siječnja 2025. godine, Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-646/2024-4 i dr.

2.1. Tuženik, pak, razloge zbog kojih bi prvo naznačeno pitanje valjalo ocijeniti važnim i u odnosu na isto dopustiti reviziju nalazi u odstupanju shvaćanja izraženih u pobijanoj odluci sa pravnim shvaćanjima revizijskog suda izraženim u odlukama poslovni broj Revt-168/2013-4 od 15. lipnja 2021., Rev-1275/1998-2 od 29. srpnja 1998., Rev- 1793/1997-2 od 30. lipnja 1999., Rev-2458/2012-2 od 20. svibnja 2015. kao i u nejedinstvenoj praksi drugostupanjskih sudova pri čemu se poziva na odluke Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3944/2017-9 od 22. rujna 2020. i Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-604/17 od 8. svibnja 2020. U odnosu na drugo naznačeno pitanje kao razloge važnosti ističe odstupanja pobijane odluke od shvaćanja izraženih u odlukama Suda EU u predmetima broj C-567/20, C-243/20 i C- 932/19.

2.2. Tuženik prijedlog podnosi i zbog povrede temeljnih ljudskih prava na pravično suđenje, na jednakost svih pred zakonom te prava na djelotvoran pravni lijek, zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

3. Pitanja koja je tužiteljica naznačila u prijedlogu glase:

"1) Može li potrošač koji je sklopio Dodatak ugovoru temeljem ZID ZPK/15 (tzv. konverziju) i dalje tražiti isplatu razlike preplaćenih iznosa na temelju prethodno ništetnih odredbi;

2) Predstavlja li konverzija apsolutnu zapreku za daljnje ostvarenje restitucije zbog ništetnosti ugovornih odredbi, osobito kada financijsko vještačenje utvrdi da potrošač nije u potpunosti obeštećen;

3) Je li odbijanje zahtjeva za isplatu preplaćenih iznosa zbog sklapanja dodatka ugovoru suprotno stajalištima Vrhovnog suda RH (Rev-2868/2018, Rev-18/2018 i Rev- 1096/2022) i Suda EU (C-118/17 – Ž, C-705/21 i C-452/18)?".

4. Pitanja koja je tuženik naznačio u prijedlogu glase:

"1) Protivi li se odredbi članka 187. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) odluka suda kojom je prihvaćen zahtjev radi utvrđenja djelomične ništetnosti potrošačkog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredbe o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora i odredbe o vezivanju glavnice kredita za valutu CHF), ako je iz istog pravnog odnosa tužitelj postavio kondemnatorni zahtjev za isplatu;

odnosno

Ima li tužitelj pravni interes postavljati deklaratorni tužbeni zahtjev usmjeren na utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu ukoliko je uz isti postavio i kondemnatorni zahtjev usmjeren na isplatu stečenog bez osnove temeljem odredbi čiju ništetnost zahtijeva;

2) Je li sud ovlašten ispitivati poštenost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope jednostranom odlukom kreditora te odredbe o valutnoj klauzuli u CHF sadržanih u ugovoru o potrošačkom kreditu denominiranom u CHF i denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF, koje su zamijenjene prisilnim odredbama sporazuma o konverziji sklopljenog na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15)?".

5. Tuženik je odgovorio na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije te ga je predložio odbaciti, a ujedno je zatražio naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

6. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog tuženika.

U odnosu na prijedlog tužiteljice

7. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje drugo naznačeno pravno pitanje u dijelu kako je to naznačeno u izreci važnim u smislu spomenute zakonske odredbe.

7.1. Naime, o spornom pravnom pitanju vezanom za pravne učinke sporazuma o konverziji Vrhovni je sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje prihvaćeno na 7. sjednici Građanskog odjela održanoj 13. i 20. prosinca 2022. (pravno shvaćanje broj Su-IV-33/2022-21) koje glasi:

"Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.". Tim je pravnim shvaćanjem praksa najvišeg suda o tom pitanju ujednačena čemu u prilog govore odluke broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., Rev-925/2023-2 od 8. travnja i Rev-9/2025-2 od 15. srpnja 2025. koje su utemeljene upravo na tom pravnom shvaćanju.

7.2. Dodatno valja istaći da je u odlukama broj Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025. i Rev-9/2025-2 od 15. srpnja 2025. detaljno obrazloženo zbog kojih razloga je mehanizam ujednačavanja neujednačene prakse revizijskog suda putem odjelne sjednice o spornom pravnom pitanju, a u okolnostima konkretnog slučaja, u skladu s vrijednosnim okvirom vladavine prava koji izvire iz članka 19. stavka 1. podstavka 2. Ugovora o Europskoj uniji (Službeni list Europske unije, 202/15 od 7. lipnja 2016.) te su ujedno dani razlozi za odstupanje od drugačijih pravnih shvaćanja izraženih prije ujednačenja prakse revizijskog suda o spornom pitanju u odlukama broj Rev- 1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. i Rev-637/2019-2 od 15. studenoga 2022.

8. Pobijanom je presudom tužbeni zahtjev odbijen na temelju pravnog shvaćanja da tužiteljica kao korisnica kredita u CHF, koja je izvršila konverziju sukladno odredbama ZID ZPK/15, nema pravo na povrat svih ili dijela učinjenih plaćanja s naslova ugovora o kreditu uključujući i zatezne kamate na preplaćene iznose.

9. Iz naprijed navedenog je razvidno da u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate na pojedinačne iznose preplata na ime ništetnih odredaba ugovora o kreditu o promjeni kamatne stope i valutne klauzule odstupa od prakse revizijskog suda, slijedom čega su ostvarene pretpostavke za intervenciju najvišeg suda dopuštenjem revizije na temelju odredbe članka 385.a stavka 1. podstavka 1. u vezi s člankom 387. stavak 2. točka 3. ZPP radi čega je riješeno kao u točki I. izreke.

10. U odnosu na preostali dio drugonaznačenog pitanja te ostala naznačena pitanja tužiteljice smatra se da je prijedlog povučen (članak 389.b. stavak 3. ZPP).

U odnosu na prijedlog tuženika

11. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. ZPP valja reći da se u ovoj pravnoj stvari radi o individualnoj parnici za restituciju, proizašlu iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (na apstraktnoj razini) u kojem je utvrđena nepoštenost (time i ništetnost) ugovornih odredbi koje su predmet ovog spora, pri čemu se u ovoj parnici same odredbe konkretiziraju s obzirom na ugovor između stranaka. U ovom postupku tužiteljica traži restituciju zbog isključenja primjene nepoštene odredbe. Vezano za naznačena pitanja predlagatelj se upućuje na sadržaj odluke ovog suda Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. kojom je izraženo pravno shvaćanje:

"Prema ocjeni ovog suda, sama činjenica da su stranke sklopile 19. siječnja 2016. dodatak ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditu ("Narodne novine", broj 102/15 - u daljnjem tekstu: ZIDZOPK) – Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR – kojim su odredbe iz Ugovora o namjenskom kreditu od 21. lipnja 2007. izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita te je postignut sporazum o raspolaganju preplatom – ne znači da je korisnica kredita izgubila pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. To stoga što tužiteljica ističe da joj nije u cijelosti podmiren dug i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatom. Osim toga, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje članak 326. stavak 2. ZOO, a koji u predmetnom slučaju nisu ispunjeni (da je zabrana manjeg značaja i da je ugovor u cijelosti ispunjen). Tužiteljica stoga ima pravni interes i može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarila eventualna prava za koja smatra da joj pripadaju.".

12. Budući da su shvaćanja izražena u pobijanoj odluci u vezi s naznačenim pitanjima podudarna sa shvaćanjima ovog suda izraženim u prethodno citiranoj ovosudnoj odluci, dok prijedlog ne sadrži razloge koji bi doveli do zaključka o potrebi preispitivanja sudske prakse, ovaj je sud ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu tuženika nemaju zahtijevanu važnost, jer ne ispunjavaju kumulativne pretpostavke iz odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za dopuštenje revizije, zbog čega nema potrebe za intervencijom ovog suda (tako i u Revd-2556/2024-2 od 2. srpnja 2024.).

13. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog tuženika za dopuštenje revizije pa je riješeno kao pod točkom II. izreke.

14. Prema ocjeni revizijskog suda, tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim ni da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe članka 385.a stavka 2. ZPP.

14.1. U svojim presudama nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučne navode tuženika, a presude nižestupanjskih sudova su jasno i dostatno obrazložene. Glede tuženikovih navoda u dijelu kojim tvrdi da je do povrede prava na pravično suđenje došlo uslijed pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaknuti kako članak 29. Ustava i članak 6. stavak 1. Konvencije sadrže samo procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

14.2. U odnosu na tvrdnje o navodnoj povredi prava na djelotvoran pravni lijek zajamčenog člankom 13. Konvencije te člankom 18. stavak 1. Ustava, ovaj sud primjećuje da se tuženik koristio svojim pravom na žalbu protiv prvostupanjske presude, a činjenica da njegovi žalbeni navodi nisu prihvaćeni ne čini to pravno sredstvo nedjelotvornim. Nadalje, protivno navodima predlagatelja drugostupanjski je sud odgovorio na sve odlučne navode iz žalbe.

14.3. Što se tiče pritužbe koja se odnosi na navodnu povredu prava predlagatelja na jednakost svih pred zakonom, zajamčenog člankom 14. Ustava i člankom 14. Konvencije odnosno člankom 1. Protokola 12. uz Konvenciju treba istaći da je ova pritužba nedovoljno obrazložena, tim više što tuženik niti ne ističe da bi nekoj stranci u istim činjeničnim i pravnim okolnostima bila pružena pravna zaštita koja je njemu navodno uskraćena.

15. Stoga, kada tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava - pravo na pravično suđenje, pravo na jednakost svih pred zakonom te pravo na djelotvoran pravni lijek, zajamčena Ustavom i Konvencijom, njegov je prijedlog u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava valjalo odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavka 3. ZPP i riješiti kao u točki III. izreke rješenja.

16. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP, slijedom čega je riješeno kao u točki IV. izreke rješenja.

Zagreb, 16. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil