REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: K-272/2018-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D U

Općinski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od suca toga suda Davora Dubravice, kao predsjednika vijeća, i sudaca porotnika Varie Šunde Nikolić i Marine Jadrešin kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Vidaković kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv I-okrivljenika ON i II-okrivljenika UN zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. u daljnjem tekstu: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru (dalje u tekstu: ODO Zadar) broj K-DO-59/16 zaprimljene kod ovoga suda 24. ožujka 2017., izmijenjene podneskom 4. veljače 2021. nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 15. prosinca 2025., dana 16. prosinca. 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

I. Na temelju čl. 455. Zakona o kaznenom (Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24, 72/25 u daljnjem tekstu ZKP/08)

I-okrivljenik ON, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin O i U, rođen **.**.1995. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]. 19, državljanin Republike Hrvatske, trenutno nezaposlen, živi od ušteđevine, neoženjen, otac jednog maloljetnog djeteta, osuđivan u Njemačkoj na novčane kazne,

k r i v  j e

što je dana 6. siječnja 2016., oko 22,45 sati, u Zadru, u ulici Polačišće bb, na kružnom toku ispred trgovačkog centra City Galeria, a nakon što je s UN uočio oštećeno dijete žrtvu LN rođenog **.**.2000., za kojeg su znali da nema navršenih osamnaest godina, dijete SN, rođenog **.**.2000. i dijete CN, rođenog **.**.2000. kako stavljaju sjedalice na ulicu i onemogućavaju promet, najprije im prišli te se lažno predstavili kao policajci, na što su djeca počela bježati, pa su u bijegu spriječili oštećeno dijete žrtvu LN i dijete CN, te je s ciljem da se uz primjenu fizičkog nasilja i zastrašivanja domogne tuđih stvari pogodnih za preprodaju, I. okrivljenik mlađi punoljetnik ON je šakom udario oštećeno dijete žrtvu LN u glavu, te rekli : "Ideš sad s nama u policijsku postaju, debilu !", na što je oštećeno dijete žrtva izvadilo mobitel marke Iphone 5 bijele boje, IMEI broja [IMEI broj], sa umetnutom karticom pozivnog broja [broj telefona] vrijedan oko 7.000 kuna, na što je I. okrivljenik mlađi punoljetnik ŽN zatražio da mu isti preda, te ga je I. okrivljenik upitao da kaže šifru od tog mobitela, te nadalje obojica mu govorili da ide s njima i da će mu napraviti "mokre novine", što se odnosilo na udaranje po tijelu bez tragova, pa je oštećeno dijete žrtva u strahu predalo mobitel I. okrivljeniku, koji je pri tome u ruci imao nož kojim je mahao ispred njegove glave, te je dijete uhvatio za vrat i od njega zatražio da im pokaže svoju kuću i preda papire od mobitela, dok su dijete CN poslali da ide kući, pa je oštećeno dijete zbog straha I. okrivljenika koji ga je po putu povremeno držao rukom za nadlakticu odvelo do svoje kuće u [adresa] i tamo uzelo kutiju od mobitela sa pratećom dokumentacijom i bacilo ih prema I. okrivljeniku, koji je te predmete odnio sa sobom te je mobitel uz posredovanje prodao, čime se za točno neutvrđen iznos okoristio na štetu imenovanog djeteta,

dakle, uporabom sile protiv neke osobe i prijetnjom da će izravno napasti na njezino tijelo oduzeo tuđu pokretnu stvar s ciljem da je protupravno prisvoji,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine – razbojništvom iz čl. 230. st. 1. KZ/11

pa se na temelju čl. 230. st. 1. KZ/11 I-okrivljenik ON

osuđuje na

KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE

I. Na temelju članka 56. KZ/11 okrivljeniku ON se

izriče

UVJETNA OSUDA

pa se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo. Ukoliko okrivljenik u navedenom roku provjeravanja počini novo kazneno djelo uvjetna osuda se može opozvati temeljem odredbe članka 58. KZ/11.

II. Temeljem čl. 54. KZ/11 u izrečenu kaznu zatvora okrivljeniku se uračunava vrijeme lišenja slobode i to od dana 13. siječnja 2016. pa do puštanja na slobodu.

III. Temeljem čl. 189. st. 1. ZKP/08 vraćaju se prvookrivljeniku ON privremeno oduzeti predmeti oduzeti temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU Zadarske, broj 924441 od 13. siječnja 2016 i to mobilni uređaj marke Sony experia St23i Imei broja [IMEI broj] a koji je na čuvanje preuzeo prvookrivljenik NN .

IV. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 nalaže se I-okrivljeniku snositi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. ZKP/08 u ukupnom iznosu od 50,00 eura (pedeseteura) u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

II.

V. Nasuprot tome, temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08,

II-okrivljenik UN, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin L i S, rođen **.**.1985. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, stolar, zaposlen, s mjesečnim primanjima od oko 900,00 eura, oženjen, otac jednog maloljetnog djeteta, neosuđivan

o s l o b a đ a  s e  o d  o p t u ž b e

da je dana 6. siječnja 2016., oko 22,45 sati, u Zadru, u ulici Polačišće bb, na kružnom toku ispred trgovačkog centra City Galeria, zajednički i po prethodnom dogovoru sa I-okr ON, a nakon što su uočili oštećeno dijete žrtvu LN rođenog **.**.2000., za kojeg su znali da nema navršenih osamnaest godina, dijete SN, rođenog **.**.2000. i dijete CN, rođenog **.**.2000. kako stavljaju sjedalice na ulicu i onemogućavaju promet, najprije im prišli te se lažno predstavili kao policajci, na što su djeca počela bježati, pa su u bijegu spriječili oštećeno dijete žrtvu LN i dijete CN, te s ciljem da se uz primjenu fizičkog nasilja i zastrašivanja domognu tuđih stvari pogodnih za preprodaju, nakon čega bi tako dobiveni novac podijelili, I. okrivljenik mlađi punoljetnik ON je šakom udario oštećeno dijete žrtvu LN u glavu, pa su ga obojica okrivljenika držali za majicu, te rekli : "Ideš sad s nama u policijsku postaju, debilu !", na što je oštećeno dijete žrtva izvadilo mobitel marke Iphone 5 bijele boje, IMEI broja [IMEI broj], sa umetnutom karticom pozivnog broja [broj telefona] vrijedan oko 7.000 kuna, na što su oni zatražili da im isti preda, te ga je I. okrivljenik upitao da kaže šifru od tog mobitela, te nadalje obojica mu govorili da ide s njima i da će mu napraviti "mokre novine", što se odnosilo na udaranje po tijelu bez tragova, pa je oštećeno dijete žrtva u strahu predalo mobitel I. okrivljeniku, koji je pri tome u ruci imao nož kojim je mahao ispred njegove glave, te je dijete uhvatio za vrat i od njega zatražio da im pokaže svoju kuću i preda papire od mobitela, dok su dijete CN poslali da ide kući, dok mu je II. okrivljenik za to vrijeme prijetio da će u suprotnom dobiti batine te da briše jer da će ga ubiti, pa je oštećeno dijete zbog straha I. okrivljenika koji ga je po putu povremeno držao rukom za nadlakticu odvelo do svoje kuće u [adresa] i tamo uzelo kutiju od mobitela sa pratećom dokumentacijom i bacilo ih prema I. okrivljeniku, koji je te predmete odnio sa sobom do II. okrivljenika, te je mobitel uz posredovanje prodao, čime su se okoristili na štetu imenovanog djeteta za gore navedeni iznos,

dakle, uporabom sile protiv neke osobe i prijetnjom da će izravno napasti na njezino tijelo oduzeli tuđu pokretnu stvar s ciljem da je protupravno prisvoje,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine – razbojništvom iz čl. 230. st. 1. u vezi sa čl. 36. st. 2. Kaznenog zakona

VI. Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi ovog d ijela kaznenog postupka padaju na teret Državnog proračuna.

Obrazloženje

1. Dana 24. ožujka 2017. ODO Zadar je sudu dostavilo optužnicu pod brojem K-DO- 59/16 izmijenjene podneskom 4. veljače 2021. protiv I-okrivljenika ON i dr. tereteći ih za učin kaznenog djela iz čl. 230 st. 1. i dr. KZ/11. Ovaj sud je rješenjem od 15. rujna 2025. razdvojio postupak u odnosu na III -okrivljenika ZN dok je postupak u odnosu na I i II okrivljenika nastavljen pod poslovnim brojem K-272/18.

2. I-okrivljeni ON se izjasnio da se smatra krivim za djelo koje mu se stavlja na teret.

3. II-okrivljeni UN se izjasnio da se ne smatra krivim za djelo koje mu se stavlja na teret.

4. I-okrivljenik je u svojoj obrani na raspravi naveo da je navedenog dana bio vani s UN i popio par piva, a UN nešto manje te su krenuli kući. Putem su vidjeli dva ili tri momka kako su bacali neke stolice pa je on, budući je bio pijan, došao do njih, htio se praviti važan i predstavio im se kao policajac. Nešto je ili lupio ili gurnuo jednog momka, ne zna točno, pa je od njega zatražio da mu preda mobitel da ga provjeri radi istrage. Taj momak mu je dao mobitel, a on je tražio da mu da kutiju za koju je momak rekao da mu je kući pa je nekih pet minuta hodao s njim do njegove kuće da mu da tu kutiju. Na kraju nije izašao iz kuće. Što se tiče UN, on je u početku bio s njim, ali se odmicao, čak ga i odgurivao da ne napada tog momka, a kasnije je otišao kući i nije sa njim išao do kuće od tog momka. Budući se ne razumije u mobitele, kasnije ga je dao ZN da ga proda jer se on bavio s mobitelima. U to vrijeme. UN ništa nije govorio tim momcima, on je bio smiren, a samo je njemu govorio da idu kući, da se smiri i da ih ostavi. Navod i da bi se htio ispričati tim momcima kad bi ih vidio, za sve može reći da je bila "mladost, ludost" jer je i on tada imao 21 godinu. Zna da je to bilo ružno i to ne bi nikada više napravio.

5. Na prvom ispitivanju pred II-okrivljenik UN je naveo da su se doista on i I okr. predstavili kao policajci jer da su zatekli neku djecu kako stavljaju sjedalice iz obližnjeg kafića na cestu ali da se on nije okoristio te da je isključivo I-okr. otuđio predmetni mobitel i da on nema nikakve veze s tim mobitelom a da nije vidio da bi I- okr udario LN.

6. Na raspravi je II-okrivljenik UN je naveo da ostaje pri ranijoj obrani i da nema što dodati i da mu je žao što se našao u toj situaciji. Na upit je pojasnio da je točno se predstavljao kao policajac ali to je bilo samo radi stolica na cesti, a ne radi oduzimanja mobitela jer je to s mobitelom ŽN kasnije sam odradio, a kao što je on i sam rekao. Nije ništa grubo govorio, nije nikoga udario, niti mahao nožem. Nije spominjao niti mokre novine, a nije čuo ni da ŽN to govori. On je otišao u trenutku kad je taj dečko izvadio mobitel i držao ga u ruci a nije vidio da ga je ŽN uzeo. On je otišao na svoju stranu, a vidio je kasnije da se ŽN udaljava u drugom smjeru sa tim momkom.

7. U dokaznom postupku pročitana je materijalna dokumentacija u spisu i to potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (l.s.20), iskazi svjedoka C (l.s.105), svjedoka FN (l.s.106) te je ispitan svjedok LN.

8. Svjedok LN, je u svom iskazu naveo da je puno vremena prošlo od događaja pa se ne sjeća baš svega ali zna da je bio sa prijateljima kod City Gallerije u [adresa] i da su se nešto igrali na ulici. Tad su im prišla dva muškarca čini mi se da je ŽN imao oko 28 godina, a drugi preko 30 godina. Muškarac koji sjedi u sudnici ga je udario šakom u glavu, a njegovi prijatelji su pobjegli. Da se jedan zove ŽN zna jer kasnije pronašao njegov profil na Facebooku. Taj ŽN je vidio kod njega mobitel Iphone i rekao mu da ga da, bio je u strahu i osjećao se ugroženo pa mu ga je dao. Kasnije je ŽN išao s njim do kuće da mu da i kutiju mobitela što je isto napravio. Navodi da nije ništa učinio dobrovoljno, obadvojica su mu izgledali pijani. Međutim puno vremena je prošlo, bilo je što je bilo, vjeruje da su se momci opametili i on ih za ništa ne želim tužiti. Na upit zastupnika optužbe, ponavlja da ga je šakom u glavu udario okrivljenik nazočan u sudnici. Zastupnik optužbe predlaže da se predoči raniji iskaz u dijelu tko ga je udario. Nakon što mu je predočen raniji iskaz svjedok navodi da mu je u sjećanju da ga je udario nazočni okrivljenik, a očito je u ranijem iskazu rekao drugačije. Na upit branitelja II. okrivljenika navodi da na njega nije bio nasrnut nikakav nož. Nisu ga napadali obadvojica ali ne sjeća se. Nakon što su mu predočeni dijelovi ranijeg iskaza svjedok navodi da je točno da su mu se predstavili kao policajci. Poznato mu je da su mu prijetili mokrim novinama. Točno je da ga je taj drugi pozivao da se idu "trkati" i tko izgubi da će dobiti batine. Sjeća se da je taj drugi koji je sa ŽN bio grub na riječima ali ne može se sjetiti. Točno je da je taj drugi bio grublji na riječima od ŽN ali ne može točno reproducirati što je govorio. Ne sjeća se točno tko je od njih dvojice govorio da će mu napraviti mokre novine. Na daljnji upit odgovara da ga nitko nije razdvajao od nazočnih u trenutku kad je udaren. Jedino je razdvojen kada je mlađi muškarac rekao starijem da on ide sa njim a da ovaj drugi ide kući. Obadvojica su govorili da su policajci. Poznata su mi imena SN i ĐN i jedan od njih je bio sa njime ali ne zna točno koji. Drugog momka koji je bio sa njim su ta dva muškarca koji su im prišli poslali da ode od njih, nije sam pobjegao. Ne sjeća se da li mu je itko spominjao kokain. Mobitel mu je kasnije vraćen jer je lociran preko aplikacije pa nije imao nikakve materijalne štete.

9. Svjedok dijete SN je u svom iskazu (l.s.105) naveo da je toga dana sa LN, DN i RN bio na biljaru u Robnom centru na Relji, i kada su izašli iz centra, nalazili su se pored kružnog toka, uočili su ovu dvojicu koja su dolazili ispred pravca zgrade Ž, iz pravca zapada u odnosu na njih, mislili su da su samo prolaznici, no, u jednom trenutku netko je od te dvojice viknuo" Murija!". Kako je on u to vrijeme još bio "mulac", bojao se, a i bili su se malo glupirali, bacali su stolice iz jednog kafića u blizini, odnosno, samo su sa stolicama zatvorili cestu i kada je čuo "murija" on se prepao, preskočio je neki mali zidić i pobjegao, pošao je doma. Jedan od ove dvojice je počeo trčati za njim, misli da je to bio onaj stariji, jer mlađi je išao za ŠN, no, on je uspio pobjeći jer je njegova kuća tamo dosta blizu. Kad je pobjegao dalje ništa nije vidio što se događalo. S ŠN je ostao ĐN i možda je on mogao vidjeti što se dalje dogodilo, odnosno, bio je cijelo vrijeme s njim. On je poslije ŠN zvao na mobitel, a javio mu se neki stariji čovjek, kada je pitao tko je to , rekao mu je da je nebitno tko je, a kada je pitao gdje je ŠN, rekao mu je da ŠN nije tu. Začudio se. ĐN je te večeri negdje oko 1,00 sat došao kod njega i ispričao mu je što im se dogodilo kada je on otišao. Rekao mu je da je ovaj ŠN udario šakom u glavu, da mu je uzeo mobitel i mobitel dao ovom drugom starijem, on mu ne zna ime, i taj stariji kojem ne zna ime, da je prijetio nožem LN i ĐN. ĐN mu je rekao da su LN prijetili da će ga odvesti u neki podrum i da će tamo morati "povući crtu", misleći pritom na kokain, a ako to ne učini da neće biti dobro. Kada je on pričao sa ŠN o ovome on je bio cijeli u šoku i prestrašen.

10. Svjedok dijete ĐN je u svom iskazu (l.s.106) naveo da su se taj dan on, LN, SN i EN vraćali s biljara iz Robnog centra na Relji i kad su se nalazili ispred centra, pored kružnog toka, prolazila su dva lika koja on nije poznavao, a niti im zna imena. Jedan veći od njih, LN je pogodio šakom u glavu. Sjeća se samo da su rekli da su policajci i tada su SN i EN uspjeli pobjeći, a ŠN i on su ostali. On kaže da su tamo na cesti bile neke stolice od kafića i ispalo je da su ih oni stavili na cestu, a oni ih nisu stavili na cestu. Ovaj jedan je govorio da on policajac i da će njih dvoje ići s njima, a LN je pitao: "Možeš li ti to dokazati?", a on je odgovorio da može i to tako da će nas obojicu istući. On se nije prepao. Oni nisu ništa tražili od njih, išli su s druge strane ceste. Jedan od ove dvojice, visoki, tražio je od njih da zovu ovoga što je pobjegao, mislili su pritom na SN. ŠN je izvadio svoj mobitel i išao zvati C i tu su njih dvojica gledali Lukin mobitel, a njemu je jedan od njih dvojice rekao da mogu ići. On nije htio otići, tamo je stajao još nekih pet minuta i jedan od te dvojice je izvadio nož, išao je prema njemu, a LN i on su mu se smijali. Onda je on otišao, a ŠN je ostao s njima. Nije vidio kada su mu uzeli mobitel, tek sutra je to saznao. On je odmah otišao kući kod SN, bio je neko vrijeme kod njega i onda je otišao kod udomitelja u kuću. SN nije posebno pričao što se dogodilo, jer je on to većinom vidio, pa nisu ni komentirali ovaj događaj. Nož je izvadio ovaj visoki, stariji, a mlađi je cijelo vrijeme šutio. On je samo govorio da je policajac, a neke posebne prijetnje nije govorio. ŠN mu je sutra ispričao da su mu prijetili s nekim iglama i da su ga negdje odveli. Rekao mu je da su mu uzeli mobitel.

11. Obzirom da je I okrivljenik ŽN priznao počinjenje kaznenog djela na način kako mu je to optužnim aktom stavljeno na teret, a koje priznanje je u skladu s prikupljenim i na raspravi izvedenim dokazima sud nalazi dokazanim kako je I-okrivljenik počinio kazneno djelo iz čl. 230 st. 1. KZ/11.

12. S obzirom da se I okrivljenik ON o jedinoj točki optužbe očitovao na način da se smatra krivim, to obrazloženje presude sadrži samo podatke iz čl. 459. st. 6. ZKP/08.

13. Iz činjeničnog opisa je ispušten dio da je II-okr UN djelovao s njim zajednički i po prethodnom dogovoru pri počinjenu kaznenog djela , budući isto u dokaznom postupku nije dokazano a kako je to obrazloženo u ovoj presudi.

14. Prilikom odlučivanja o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije sud je I- okrivljeniku ON kao olakotno cijenio njegovo priznanje djela, maldu životnu dob u vrijeme počinjenam protek vremena od počinjenja djela, izraženo žaljenje i ispriku, dok je kao otegotnim cijenio ponašanje nakon počinjenja djela budući je nakon počinjenja djela koje je predmet ovog postupka počinio u Njemačkoj druga djela za koje je kažnjen novčanom kaznom . Stoga je imajući u vidu sve naprijed nabrojane okolnosti sud okrivljeniku izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz primjenu uvjetne osude, pa se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako I. okr u vremenu provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo smatrajući da s obzirom na naprijed navedene osobne prilike okrivljenika postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela. Ova kazna primjerena je obliku krivnje, pogibeljnosti ovog kaznenog djela kao i prouzročenim posljedicama a istom će se ostvariti svrha kažnjavanja, te će se utjecati kako na okrivljenika tako i na sve druge građane da ne čine kaznena djela i da poštuju pravni poredak RH. U vrijeme kazne uračunato je vrijeme lišenja slobode.

15. U postupku je utvrđeno da je mobilni uređaj vraćen oštećeniku a nije utvrđeno za koji točno iznos je I-okr preprodao mobitel pa nije moglo biti naloženo ni oduzimanje imovinske koristi.

16. Mobilni uređaj oduzet I-okrivljeniku a koji je on preuzeo na čuvanje mu je vraćen, budući ne postoji potreba za njegovim oduzimanjem.

17. Temeljem odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 I-okrivljeniku je naloženo plaćanje paušalnog troška u iznosu od 50,00 eura, koji iznos je dužan uplatiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe.

U odnosu na oslobađajući dio presude:

18. Nije bilo sporno da su I-okrivljenik ON i II-okrivljenik UN bili zajedno te večeri da su vidjeli maloljetnike kako po ulici postavljaju stolice, došli do njih i predstavili se kao policajci, a kako proizlazi iz provedenog dokaznog postupka. Međutim na temelju svega provedenog sud smatra da treba odvojiti događaje te večeri na dva dijela, prvi u kojem se oni obraćaju maloljetnicima radi stolica i predstavljaju se kao policajci i drugi u kojem je LN oduzet mobitel. II-okr ne spori da je sudjelovao u prvom dijelu događaja, ali poriče da ima išta sa oduzimanjem mobitela LN navodeći da ga je kasnije uzeo I-okr ON. I-okr ŽN u svojoj obrani navodi da je on uzeo mobitel i da II-okr nema ništa s time te da se II-okr odmicao, nikom ništa nije ružno govorio, njemu govorio da se smiri i potom otišao kući. Svjedok LN je naveo da ga je Nokr koji je sjedio u sudnici kad je svjedok ispitivan udario šakom u glavu. Kad mu je predočen raniji iskaz u kojem navodi da ga je I-okr udario, navodi da mu je u sjećanju da ga je udario nazočan okrivljenik ali je očito drukčije ranije iskazivao. Za I - okr navodi da je vidio kod njega mobitel i tražio da mu ga preda a i kasnije išao s njim do kuće po kutiju. Nisu ga napadali obadvojica. Svjedoci ĐN i SN su bili nazočni kad su stavljali stolice na cestu i kad su im prišli okrivljenici i obraćali im se i predstavljali kao policajci ali nisu vidjeli kad je LN uzet mobitel. Sud nije mogao u cijelosti prihvatiti iskaz svjedoka LN, budući je isti u svojim iskazima navodio različite osobe koje su ga udarile, a ostalih detalja po kojima bi se mogla provjeriti istinitost iskaza se ne sjeća ili su suprotni prvom iskazu. Međutim zna da mu je I-okr uzeo mobitel i išao sa njim doma. Kako je navedeno, II-okr je nedvojbeno sudjelovao u prvom dijelu događaja te večeri kad se neprimjereno ponašao prema maloljetnicima koji su na cestu stavljali stolice ali to njegovo ponašanje ima obilježja nekog prekršaja protiv javnog reda i mira ili eventualno nekog drugog kaznenog djela ali ne i kaznenog djela razbojništva. Što se tiče njegovog sudjelovanja u oduzimanju mobitela ono nije dokazano jer I-okr navodi da II-okr nema veze s time, a svjedok LN ne može nedvojbeno potvrditi da je II-okr sudjelovao. Sama nazočnost II-okr kad je I-okr oduzimao mobitel ne znači da je postupao s namjerom počinjenja kaznenog djela razbojništva tj. da je zajednički i dogovorno sa I-okr silom i prijetnjom oduzeo LN mobitel s ciljem da ga protupravno prisvoji, a upravo I-okr u svom iskazu navodi da II-okr u tom dijelu nije sudjelovao, da se II-okr odmicao i potom otišao kući.

19. Stoga, kako u ovom postupku uopće nije bilo moguće nedvojbeno dokazati da bi II-okr. UN inkriminirane prigode zajednički i dogovorno sa I-okr uporabom sile protiv LN i prijetnjom da će izravno napasti njegovo tijelo oduzeo istom mobitel u namjeri da ga protupravno prisvoji sud zaključuje da nema dokaza da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz čl. 230. st. 1. u sv. čl. 36. st. 2. KZ/11, pa ga je na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobodio od optužbe.

20. Sud je na temelju odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 riješio da troškovi ovog djela kaznenog postupka padaju na teret Državnog proračuna.

Zadar, 16. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Davor Dubravica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

DNA:

1. ODO Zadar, na broj K-DO-59/16

2. I-okrivljenik ON

3. II-okrivljenik UN

4. Branitelj I-okr MN, odvjetnik u [adresa]

5. Branitelj II-okr ONM, opdvjetnik u Zadru

6. U spis