REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyjev trg 11

23.P-360/22

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU po sucu toga suda Romini Markovinović u pravnoj stvari tužitelja Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, Zagreb, Trg Kralja Petra Krešimira IV br. 1, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika KALA d.o.o., Zagreb, Ulica Ede Peročevića 6, OIB: 94389348128, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Dumenčić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 08.prosinca 2025.g. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu presude 16. prosinca 2025.g.

p r e s u d i o  j e:

I Nalaže se tuženiku KALA d.o.o Zagreb, Ulica Ede Peročevića 6, OIB: 94389348128 da tužitelju Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB: 66486182714 isplati iznos od 7.897,01 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. srpnja 2018. do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu iznosa od 100.338,44 eur sa zateznom kamatom tekućom od 27. srpnja 2018. do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi iznos od 6.144,90 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 16.12.2025. do isplate određenom uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 12.442,6 eur.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi, u bitnom, da su stranke dana 14. srpnja 2017. sklopile Ugovor o izvođenju radova na izgradnji građevine u vojarni Savudrija UG-203-17-0541 vrijednost kojih radova iznosi 675.336,89 eur/5.088.325,84 kn sa rokom izvođenja do 15. prosinca 2017., da je bitan element ugovora rok izvođenja radova te je u članku 3.2 propisano da se izvođač, tuženik, obvezuje ugovorene radove izvesti sukladno ovjerenom dinamičkom planu radova s krajnjim rokom izvođenja do 15. prosinca 2017., da je člankom 4.4 izvođač se obvezao da će na gradilištu uredno voditi građevinski dnevnik i građevinsku knjigu, da je iz redovitih izvješća sa koordinacija od 07. rujna 2017. i 12. rujna 2017. bilo razvidno da se od strane izvođača ne izvršavaju sve obveze tako da je izvođač kasnio u izvođenju ugovorenih radova, ne poštujući dinamički i financijski plan sukladno odredbi čl. 3.2 Ugovora, da izvedeni radovi nisu u skladu s postojećim projektom, pravilima struke i uzancama o građenju, da na gradilištu nema propisane dokumentacije, građevinski dnevnik nije bio dostupan da gradilište nije formirano sukladno Zakonu o gradnji te odredbama Ugovora da je dana 11. rujna 2017. održan je redoviti koordinacijski sastanak u vojarni Savudrija na kojem je konstatirano da su od dana uvođenja izvođača u posao do 11. rujna 2017. radovi izvođeni samo 6 dana o čemu je tuženik bio obaviješten, da je tužitelj pozivao tuženika na otklanjanje svih propusta te osiguravanje nazočnosti stručne odgovorne osobe koja će na gradilištu, da je u privremenom izvješću nadzornih inženjera na dan 19. listopada 2017. konstatirano stanje radova na gradilištu te problematika koja se javlja prvenstveno kao rezultat kašnjenja u izvođenju radova, nedostatka radne snage na gradilištu kao i stručnog tehničkog osoblja, da potrebni radovi uopće nisu izvedeni odnosno izvedeni radovi imaju nedostatke te se radi loše kvalitete moraju izvoditi ponovno, da je u izvješću za 23. listopada 2017. Uprave za materijalne resurse, sektora za vojnu infrastrukturu također proizlaze nedostaci koji su uočeni na gradilištu, da je na sastanku dana 25. listopada 2017. zaključeno je kako radovi nisu izvedeni kvalitetno niti su izvedeni prema projektu, da se radovi na gradilištu obustavljaju do daljnjega, te da će se obavijestiti izvođač da su svi preduvjeti za raskid ugovora ispunjeni, da je stručni nadzor u svome očitovanju na službeni dopis glavnog izvođača od 26. listopada 2017. naveo da su tijekom izvođenja radova na betonaži podne ploče na gradilištu bila prisutna tri radnika koja su istovremeno postavljala armaturu i izvodila betonažu a da na gradilištu nije bio prisutan voditelj gradilišta niti druga osoba koja bi istoga zamijenila te da na gradilištu nije bilo građevinskog dnevnika u koji bi se evidentirala trenutna obustava radova, da je na gradilištu bio i nedostatan broj tehničkog osoblja, poslovođa i voditelja gradilišta, što nužno dovodi do grešaka pri izvedbi radova te nadzornom inženjeru nisu dostavljeni zatraženi podaci, a korigirani dinamički plan ocijenjen je kao neostvariv, da je iz navedenih razloga radovi na gradilištu su obustavljeni dana 23. listopada 2017. o čemu je tuženik obaviješten a što je potvrđeno na sastanku održanom dana 25. listopada 2017.

2. S obzirom na propuste u radu na gradilištu, tužitelj navodi da trpi štetu koja se sastoji troškova koje tužitelj kao naručitelj radova imao radi dovođenja gradilišta u prvobitno stanje, a da je neizravna šteta nastala radi nemogućnosti korištenja objekta u planirano vrijeme te zbog sredstava koji su uloženi u projektiranje. Do visine tužbenog zahtjeva s osnove naknade štete (iznos obične štete i iznos štete zbog nemogućnosti korištenja objekta) tužitelj dolazi po naručenom vještačenju po ovlaštenom vještaku u ukupnom iznosu od 815.500,00 kn/108.235,45 eur.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka, osporava tužbeni zahtjev u cijelosti navodeći u bitnom, da je netočno da tuženik nije uredno izvršio ugovorne obveze, da nije izvršio radove sukladno projektu, pravilima struke i uzancama o građenju te da su izvršeni radovi loše kvalitete, upravo suprotno da je sukladno odredbama Ugovora uredno i sukladno pravilima struke izvršavao preuzete obveze i izvodio naručene radove sve dok tužitelj dana 24.10.2017.g. nije jednostrano obustavio sve radove na izgradnji građevine u vojarni Savudrija te je tuženiku onemogućio daljnji pristup gradilištu, da radovi nisu nastavljeni do današnjeg dana, da nije izvršen obračun izvedenih radova niti je tužitelj raskinuo Ugovor, da je tužitelj, ukoliko je sumnjao u pravodobnost dovršetka radova trebao postupiti sukladno odredbi čl. 40. Posebnih uzanci u građenju i tražiti od izvođača da da poduzme potrebne mjere kojima se osigurava odgovarajuće ubrzanje radova i njihovo usklađivanje s ugovorenim planom građenja, da je ukoliko je imao primjedbe u vezi s načinom izvođenja radova, upotrijebljenim materijalom ili tokom izvođenja radova tužitelj ih je bio dužan bez odgode iznijeti tuženiku u pisanom obliku ili upisom u građevinski dnevnik, a što očito nije učinio, da je u skladu sa zahtjevima Ugovora, projektnom dokumentacijom i pravilima struke, pravovremeno izvršio narudžbu potrebnog materijala, ugovorio izvođenje pojedinih radova s podizvođačima, istima uplatio predujme u iznosu većem od 132.722,80 eur/1.000.000,00 kn, izveo sve radove na izgradnji temelja i temeljne ploče građevine, dostavio na gradilište sve montažne zidove i rešetkastu konstrukciju krova građevine u svrhu postavljanja montažne kuće koja je također dopremljena na gradilište, da je brojnim dopisima upozoravao tužitelja na sve navedeno te predlagao pronalazak zajedničkog rješenja, da pozitivnog prijedloga rješenja nastale situacije od strane tužitelja nije bilo, da je stoga dostavio tužitelju i nadzornom inženjeru odabranom od strane tužitelja i I. privremenu situaciju 01/2017 radi plaćanja izvedenih radova tuženiku, i Račun br. 174 1-1-2017 od dana 30.12.2017.g. koji glasi na iznos od 205.780,71 eur/1.550.454,77 kn, a po kojemu tužitelj nije izvršio plaćanje te je u tijeku parnični postupak pred naslovljenim sudom. Slijedom svega navedenog, u cijelosti osporava nastanak štete, štetnu radnju i uzročno-posljedičnu vezu između štetne radnje i štete, odnosno sve elemente štete kao pretpostavku za eventualnu odgovornost za štetu na strani tuženika, kao i visinu štete.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitani su Ugovor o izvođenju radova na izgradnji građevine u vojarni Savudrija UG-203-17-0541 od 14.07.2017.( list 6-12, 87-93 spisa), izvješća Uprave za materijalne resurse, sektor za vojnu infrastrukturu, služba za vojno graditeljstvo i energetsku učinkovitost od 07.09.2017.i 12.09.2017. ( list list 13-14 spisa), dopis MORH-a br. Klasa:

360-01/17-01/69 od 18.09.2017. (list 16-17 spisa), izvješće MORH-a od 3.10.2017. ( list 18-22 spisa), dopis MORH-a od 27.11.2017. uz očitovanje na službeni dopis glavnog izvođača od 26.10.2017. ( list 23-26 spisa), dopis Uprave za materijalne resurse, sektor za vojnu infrastrukturu, služba za vojno graditeljstvo i energetsku učinkovitost- zapisnik sa sastanka od 23.10.2017. ( list 27 spisa), nalaz i mišljenje ovlaštenog sudskog vještaka Gorana Mazije, dipl. inž. od srpnja 2018. ( list 28-64 spisa), I. privremena situacija 01/2017 od dana 23.10.2017.g. ( list 94-108 spisa), , II. privremena situacija ( list 109-123 spisa), , III. privremena situacija ( list 124-138 spisa) ,

IV. privremena situacija (139-153 spisa) , V. privremena situacija ( list 154- 160 spisa), Račun br. 174 1-1-2017 ( list 161,459 spisa), Građevinska knjiga ( list 162-444 spisa) , račun podizvođača BROLEX d.o.o. 8 list 445-446 spisa) , računi podizvođača DOMPROJEKT d.o.o. ( list 447-453 spisa),

Dopis tuženika od 17.01.2018.g., ( list 466 spisa) Dopis tuženika od 20.04.2018.g. ( list 464-465 spisa), Dopis tužitelja od 26.04.2018.g.( list 463 spisa), Dopis tuženika od 03.05.2018.g.( list 460-461 spisa), Dopis tužitelja od 11.05.2018.g. ( list 458 spisa), Dopis URBIS d.o.o. od 14.05.2018.g.( list 457 spisa), Dopis tuženika od 21.05.2018.g.( list 454-455 spisa), Dopisi tuženika od 30.07.2018.g ( list 472-473 spisa). i 22.11.2018.g.,( list 469-470 spisa), Dopisi tužitelja od 07.12.2018.g ( list 468 spisa). i 03.01.2019.g., ( list 467 spisa). , E-mail korespondencija u razdoblju od 14.02.2019.g. do 11.03.2019.g., ( list 475-478 spisa), sudska praksa ( list 489-501, 1130-1133 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Janka Artukovića u predmet broj P-3996/19 ( list 521-554 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Dimitrija Govorčinovića u predmet broj P-3996/19 ( list 555-554 spisa, dokumentacija ( list 645-731 spisa), elektrotehnički projekt tvrtke Arhingtrade d.o.o. ( list 926-1035 spisa), te je provedeno kombinirano građevinsko, elektrotehničko, strojarsko vještačenje po vještacima IMCB d.o.o., (mr. MV, dipl.ing.građevine)- Nalaz i mišljenje vještaka od 05.02.2024. ( list 1059- 1126 spisa), očitovanje vještaka od 12.04.2024. ( list 1149-1151 spisa), očitovanje vještaka od 12.04.2024. ( list 1152-1154 spisa), Nalaz i mišljenje dipl. ing. PV od 14.03.2025. ( list 1169-1174 spisa), Nalaz i mišljenje struč. spec. GV od 10.11.2025. ( list 1189-1205 spisa).

5. Tužitelj je tužbom zatražio na ime troškova dovođenja gradilišta u početno stanje i troškove zamjenskog smještaja sveukupno iznos od 815.500,00 kn/108.235,45 eur.

6. Podneskom 26.11.2025. na traženje suda da specificira tužbeni zahtjev tužitelj zahtijeva 7.897,01 eur na ime troška dovođenja gradilišta u početno stanje i 100.338,44 eur na ime troškova zamjenskog smještaja, sveukupno 108.235,45 eur.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom iznosa od 815.500,00 kn/108.235,45 eur po osnovi naknade štete- troškovi dovođenja gradilišta u prvotno stanje i troškovi zamjenskog smještaja koji se odnose na nastale troškove smještaja pripadnika oružanih snaga. U tužbi je navedeno i da tužitelj zahtijeva štetu koja mu je nastala radi nemogućnosti korištenja objekta u planirano vrijeme.

8. Provedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje u tekstu ZPP) te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Između stranka nije sporno da su tužitelj i tuženik dana 14. srpnja 2017. sklopili Ugovor o izvođenju radova na izgradnji građevine u vojarni Savudrija UG-203-17-0541 vrijednost kojih radova iznosi 675.336,89 eur/5.088.325,84 kn sa rokom izvođenja do 15. prosinca 2017. Nije sporno da su radovi obustavljeni od strane tužitelja kao naručitelja dana 23.10.2017. te da do nastavka radova nije došlo.

10. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva odnosno sporno je, je li tuženik uredno vršio svoje obveze iz ugovora( na vrijeme i skladu s pravilima struke ) te posljedično, pripada li tužitelju pravo na naknadu štete, sveukupno u iznosu od 815.500,00 kn/108.235,45 eur.

11. Ovdje je važno istaknuti da u konkretnom slučaju ne može biti riječ o izvan ugovornoj šteti na koju se primjenjuju odredbe članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Predmetno može biti samo riječi o ugovornoj šteti zbog toga što je tuženik postupio protivno ugovornim odredbama ugovora, a na koju štetu se primjenjuju odredbe članka 342. do 349. ZOO-a. Bitna razlika je u tome što se za postojanje odgovornosti za naknadu ugovorne štete ne traži protupravnost, već je dovoljno da ugovorna strana nije postupala u skladu s ugovornim odredbama i u tome što vjerovnik ima pravo zahtijevati naknadu samo predvidive štete, one koju je u trenutka sklapanja ugovora dužnik morao predvidjeti kao moguću posljedicu povrede ugovora.

12. Iz činjeničnih navoda tužitelja proizlazi, u bitnom, da je tuženik kasnio s izvođenjem radova, da potrebni radovi uopće nisu izvedeni, da izvedeni radovi imaju nedostatke, da nisu izvedeni prema projektu, da je tužitelj pozivao tuženika na otklanjanje propusta i pridržavanja ugovora i rokova po čemu tuženik nije postupao te su zbog svega navedenog radovi obustavljeni do daljnjega.

13. Iz činjeničnih navoda tuženik proizlazi u u bitnom, da je uredno izvršio ugovorne obveze, da je izvršio radove sukladno projektu, pravilima struke i uzancama o građenju te da izvršeni radovi nisu loše kvalitete.

14. Predmetni Ugovor je sklopljen između tužitelja kao naručitelja i tuženika kao izvođača. Predmet ugovora je izvođenje radova na izgradnji građevine u vojarni Savudrija u Savudriji, ugovorom je predviđeno izvođenje građevinsko-obrtničkih radova, radova elektroinstalacija, strojarskih radova i polaganja strojarskih instalacija te izvođenje radova instalacije vodovoda i kanalizacije, a vrijednost ugovorenih radova je 675.336,89 eur / 5.088.325,84 kn. Prema čl.3. st.3.2. Ugovora Izvodač se obvezuje ugovorene radove izvesti sukladno ovjerenom dinamičkom planu radova s krajnjim rokom izvođenja do 15. prosinca 2107. godine. Poštivanje dinamičkog i financijskog plana predstavlja bitnu odrednicu ugovora. Nepoštivanje rokova iz ovjerenog dinamičkog i financijskog plana predstavlja mogućnost za raskid ugovora i primjenu odredbi članka 3. 5. ovog ugovora, Ukoliko nastupe takve okolnosti da izvođač nije u mogućnosti završiti radove u ugovorenom roku zbog djelovanja više sile, upisuje ih u građevinski dnevnik i ima pravo tražiti produženje roka izvođenja radova, ali najkasnije prije isteka ugovorenog roka. Nadležna služba Naručitelja, Služba za vojno graditeljstvo i energetsku učinkovitost, će odluku o produljenju roka izdati u pisanoj formi. Naručitelj nije obvezan ovjeriti građevnu knjigu ukoliko ima nedostataka. ( čl. 3. st. 3.4.). U slučaju žurne potrebe radi zakašnjenja ili neispunjenja obveze Izvođača, Naručitelj ima pravo ustupiti radove drugom izvoditelju radi pokrića, pod uobičajenim uvjetima, u kom slučaju ima pravo tražiti od Izvođača naknadu razlike u cijeni samo za stavke ugovorene ovim ugovorom ( čl. 3. st. 3.5.). Izvođač se obvezuje na gradilištu uredno voditi građevinski dnevnik i građevinsku knjigu. ( čl. 4. st. 4.4.). Izvođač se obvezuje otkloniti sve nedostatke ustanovljene od strane povjerenstva za tehnički pregled i konačni obračun, u roku utvrđenom u izvješću povjerenstva Za otklanjanje nedostataka iz prethodnog stavka koji ne budu otklonjeni u utvrđenom roku, Naručitelj ima pravo otklanjanje nedostataka ustupiti drugoj osobi, bez obavijesti Izvodaču i naplatiti ih po ispostavljenom bankovnom jamstvu ili zadužnici Izvodača. Izvodač je obvezan, prije potpisa okončanog obračuna, dostaviti Naručitelju izvorno bankovno jamstvo ili zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika u vrijednosti 10 (deset) % izvedenih radova, kao jamstvo za otklanjanje nedostataka u trajanju jamstvenog roka određenog u članku 4. točka 1. ovog ugovora. Izvorno bankovno jamstvo ili zadužnica se, s priloženom preslikom ovjerene okončane situacije od strane nadzornog inženjera, dostavlja u Službu za provedbu postupaka javne nabave, Kralja Zvonimira 12, Zagreb . ( čl. 4. st. 4.10.). Ispunjenje roka izvođenja radova je bitan element ugovora. U slučaju bitne promjene dinamike izvođenja radova krivnjom izvođača, što će se utvrditi u odnosu na obostrano usvojeni dinamički plan izvođenja radova izvješćem nadzornog inženjera ili nadležne službe Naručitelja, Naručitelj ima pravo raskinuti ugovor i ugovoriti izvođenje preostalih radova s drugim izvođačem uz nadoknadu štete od strane izvođača. ( čl. 5. st. 5.5.). Ugovor je sklopljen na određeno vrijeme, a Naručitelj zadržava pravo raskida u slučajevima neispunjenja ili neurednog ispunjenja obveza od strane izvođača. Ugovor se raskida u pisanom obliku uz obrazloženje. Otkazni rok je 15 (petnaest) dana. ( čl. 5. st. 5.11.)

15. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u isprave u spisu.

16. Iz izvješća tužitelja Uprave za materijalne resurse, sektor za vojnu infrastrukturu, služba za vojno graditeljstvo i energetsku učinkovitost od 07.09.2017. i 12.09.2017., 18.09.2017., 03.10.2017. sa privremenim izvješćem nadzornih inženjera na dan 19.10.2017., od 27.11.2017. uz očitovanje na službeni dopis glavnog izvođača od 26.10.2017. te izvješća od 24.10.2017. proizlazi da su problemi sa radovima i kašnjenjem počeli vrlo rano od dana uvođenja u posao, već u 8. mjesecu 2017., da je naručitelj u više navrata opominjao i upozoravao tuženika na nedostatak radnika, neizvedenim radovima, da je navodio što je u toj fazi potrebno napraviti, da propisane dokumentacije nije bilo na gradilištu, da osim neadekvatnog broja radnika i stručnog osoblja na gradilištu, kvaliteta pojedinih (AB) elemenata nezadovoljavajuća te Armatura AB serklaža viri izvan betona, da radovi nisu kvalitetno izvedeni i da nisu izvedeni prema projektu. Proizlazi da je nadzor tražio očitovanje od izvođača, da je upozoravao na nedostatke ugradbe, da je u više navrata upozoravao izvođača da ukoliko ne otkloni nedostatke, ne poveća broj radnika i ne počne poštivati ugovorenu dinamiku radova da će se radovi morati obustavit zbog neuredno ispunjenja ugovora. Utvrđeno je da je tuženik višekratno upozoravan u pisanoj formi na kašnjenje i ne kvalitetu radova te 25.10.2017. , da su davani rokovi za ispunjenje te sam tuženik navodi da su radovi krenuli sa zakašnjenjem zbog nedostatka kooperanata.

17. Prema tome neosnovana je tvrdnja tuženika da nadzor nije upozoravao na nedostatke. Iz stanja spisa i svih navedenih isprava proizlazi da je nadzor kontinuirano stavljao primjedbe na pisani način, na koordinacijama i u formi izvješća jer građevinski dnevnik nije bio dostupan na gradilištu. Utvrđeno je iz navedenih isprava da su navedeni problemi i prigovori isticani kontinuirano, da su tuženiku davani rokovi za ispunjenje obveze a da tuženik unatoč upozorenjima nije poduzeo adekvatne radnje kako bi se problemi otklonili i kako bi ispunio svoje ugovorne obveze na vrijeme te je bilo očito da niti u naknadnom rokovima neće moći ispuniti svoje obveze te je došlo do obustave radova. Iz navedenog proizlazi kako je očigledno tužitelj tuženika obavijestio o nedostacima i pozvao ga da iste ukloni, kao što ga je upozoravao da radovi kasne i da ih treba dovršiti, ostavljajući mu za to daljnje rokove sve do obustave radova.

18. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da tuženik nije poštivao ugovorne odredbe, kašnjenje izvođača predstavlja bitnu povredu ugovorne obveze jer su stranke ugovorile da je rok izvođenja radova bitan element ugovora. Ako izvođač kasni s radovima zbog vlastite krivnje i to nedovoljnog broja radnika i loše organizacije, on krši ugovornu obvezu, a naručitelj u slučaju značajnog kašnjenja ili drugih povreda ugovora, ima pravo reagirati, između ostalog i privremeno obustaviti radove ili raskinuti ugovor, a obustava radova od strane naručitelja u konkretnom slučaju je posljedica izvođačevog nepoštivanja ugovornih rokova i radova koji su izvedeni protivno pravilima struke.

19. Naručitelj ima pravo na naknadu štete koja mu je nastala zbog zakašnjenja ili neispunjenja obveze od strane izvođača. Osnovni princip naknade štete je dovesti oštećenu stranu, naručitelja u položaj u kojem bi bila da je ugovor pravilno izvršen, a potreba za troškom dovođenja gradilišta u prvobitno stanje je nastala zbog propusta izvođača u organizaciji i kašnjenju s radovima. Naručitelj ima pravo tražiti trošak dovođenja gradilišta u prvobitno stanje, neovisno o tome je li raskinuo ugovor ili tražio ugovorne penale zbog zakašnjenja.

20. Radi utvrđenja, provjere i razjašnjenja daljnjih spornih činjenica ( opsega i kvalitete izvedenih radova do obustave gradilišta, imajući u vidu i poštivanje dinamičkog plana te okolnost visine troška za dovođenje gradilišta u prvobitno stanje) sud je proveo građevinsko vještačenje po vještaku MV.

21. Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka MV od 03.02.2024. (list 1059-1126 spisa), Očitovanja vještaka od 12.04.2024. (list 1149-1151 spisa ) Očitovanja vještaka od 12.04.2024. (list 1152-1154 spisa) te usmeno na ročištu dana 08.12.2025. sud je utvrdio kako opseg izvedenih radova do zastoja gradilišta iznosi 142.560,66 eur/1.074.123,30 kn bez pdv- a prema cijenama iz ponudbenog troškovnika (datum ovjerenog ponudbenog troškovnika je 10. 04. 2017. godine i datum zastoja gradilišta je 23. 10. 2017. godine). Vještak je pojasnio i da bez obzira na činjenicu, da je dostavljen dinamički plan isti, bez uporabe građevinskog dnevnika, nije ga moguće koristiti i ne može se provesti tehnički ispravna usporedba. Proizlazi da su radovi do obustave radova izvedeni nekvalitetno i da je vrijednost takvih nedostatka 19.840,00 eur/149.484,48 kn bez pdv-a prema cijenama iz ponudbenog troškovnika i to ne kvaliteta ugrađenog betona u iznosu od 13.609,80 Kn, ne kvaliteta ugrađene armature u iznosu od 1.552,85 eur/11.700,00 Kn, ne kvaliteta montažne zidne konstrukcije u iznosu od 16.480,81 eur/124.174,68 Kn, dakle ukupno ne kvaliteta iznosi 19.840,00 eur/149.484,48kn .Vještak je istaknuo i da postojeća konstrukcija ne zadovoljava profesionalne uvjete za kvalitetu.

22. Utvrđeno je da je visina troška za dovođenje gradilišta u prvobitno stanje iznosi 11.611,19 eur/87.484,54 kn bez pdv-a, prema cijenama iz 2017. godine (datum ovjerenog ponudbenog troškovnika je 10. 04. 2017. godine i datum zastoja gradilišta je 23. 10. 2017. godine).

23. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka u cijelosti prihvatio s obzirom da je vještak objektivno, argumentirano i u skladu s pravila struke odgovorio na zadani mu zadatak ,argumentirao svoje zaključke, utvrđenja i izračun te pojasnio okolnosti i parametre koje je uzeo u obzir prilikom procjene i vještak je prema mišljenju suda jasno otklonio prigovore tužitelja i tuženika.

24. S obzirom da se vještak, prilikom izrade nalaza i mišljenja i izračuna pozvao na, i koristio sudski spis poslovni broj P-360/22, Zakon o gradnji (NN 153/13, 20/17, 39/19, 125/19), Hrvatska norma za obračun površina i obujma građevina HRN ISO 9836:2011, Posebne uzance o građenju (NN 137/21),Stručna knjiga prof. IV pod nazivom „Normativi i cijene u graditeljstvu” izdanje 2003. godine, to sud prihvaća takav način izrade i obračuna s obzirom da se radi o mjerodavnim aktima za konkretni slučaj. Vještak je pojasnio odnosno obrazložio metodologiju koju je primijenio prilikom izračuna navodeći da je korišten dokument tvrtke ARHINGTRADE d.o.o. iz Zagreba (Prilog 1 ovog elaborata nalaza i mišljenja) koja je bila projektant cjelokupne građevine i najbolje poznaje kako projekte tako i troškovničke stavke. Ista je napravila pregled građevine (u fazi gradnje) i dala je svoje primjedbe, kako na količine izvedenih radova tako i na kvalitetu izvedenih radova koji su prikazani u Prilogu 1 ovog elaborata nalaza i mišljenja, da je izračun umanjenja na ime kvalitete građevinskog materijala i građevinskih radova provodi se na temelju Prijedloga HUP-a (Hrvatska udruga poslodavaca – Prilog 2 ovog elaborata nalaza i mišljenja) koja u točki 31. predlaže razdvajanje nedostataka u omjeru 10% estetski nedostaci i 50% funkcionalni nedostaci (Prilog 10 ovog elaborata nalaza i mišljenja) i to samo na građevinskom sklopu na koji se predmetni nedostatak i oštećenje odnosi. Sud u cijelosti prihvaća takvu metodologiju izračuna uzimajući u obzir da se radi o aktu koja reprezentira odluke svih poduzetnika među kojima se nalaze i građevinski poduzetnici koji obavljaju građevinske radove i svakom slučaju može ga se smatrati običajnim ili trgovačkim uzancama koje se redovito primjenjuju u istim situacijama. Radi se o uobičajenom i jedinom načinu utvrđenja takvih nedostataka i oštećenja u građevinskom poslovanju i smatra se običajnim pravilima struke, a Uzance se koriste samo u slučaju da se stranke slažu oko nedostataka, a što ovdje nije slučaj. Obzirom da se radi o važnom dokumentu koja ima i regulatorni okvir u praksi upravo radi zaštite sudionika u djelatnosti građenja , koji nije donese u korist ili protiv neke strane, to sud u cijelosti prihvaća takav izračun umanjenja na ime nedostatka. Sud smatra da vještak kao stručna osoba zasigurno može procijeniti trošak otklanjanja nedostataka povezano sa svim drugim parametrima koje je uzeo u obzir odnosno i da je mjerodavan procijeniti i da Prijedlog HUP-a je u skladu procjenom na temelju iskustva ne bi dovela do drugačijeg rezultata.

25. Ono što je temeljno za ovaj postupak je pojašnjenje vještaka o izračunu troškova za dovođenje gradilišta u prvobitno stanje koji trošak uklanjanja je vještak računao na osnovu Odluke o donošenju Programa mjera obnove zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko- zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije (NN 88/2022 od 29. 07. 2022. godine) godine, koja je definirala cijenu rušenja objekata u tabelarnom prikazu te je vještak pojasnio način izračuna i parametre koje je uzeo u obzir i izračunao iznos troška u kojem iznosu su uračunati troškovi strojnog i ručnog rušenja ostataka objekta, razvrstavanje i sortiranje šute i otpada (drvo, metal, beton i sl.), troškovi prijevoza šute i otpada do gradske deponije, troškovi plaćanja taksi za deponiju kao i troškovi zbrinjavanja otpada. Prema statističkom izračunu za svođenje cijene građevinskih radova sa 2022. na 2017. godinu, za ovu predmetnu građevinu, tog tipa i namjene, normalan trošak gradnje se određuje iz Priopćenja br. GRAD – 2022 – 4 – 1/2 pod nazivom “Cijene prodanih novih stanova za čitavu 2022. godinu“ izdanje Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske od 07. 03. 2023. godine, i on iznosi Jc = 9.956,00 Kn/m2 za ostala naselja. Za ovu predmetnu građevinu, tog tipa i namjene, normalan trošak gradnje se određuje iz Priopćenja br. PR 3.1.5/2 pod nazivom “Cijene prodanih novih stanova za čitavu 2017. godinu“ izdanje Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske od 07. 03. 2018. godine, i on iznosi Jc = 6.209,00 Kn/m2 za ostala naselja, dakle, 2017./2022. = 6.209,00 Kn/9.956,00 Kn = 0,624 pa prema tome 140.199,58 Kn x 0,624 = 87.484,54 Kn. Na prethodno način vještak je izračunao visinu troška za dovođenje gradilišta u prvobitno stanje koja iznosi 87.484,54 Kn bez PDV-a./11.611,19 eur.

26. Valja posebno istaknuti da sud treba izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, a vještak se koristi samo radi pomaganja u utvrđivanju činjenica ali sud utvrđuje činjenice. Isto tako sud ne koristi vještaka za primjenu pravnih pravila, već pravna pitanja rješava sud.

27. Dakle, ono što je bitno, utvrđeno je da je visina troška za dovođenje gradilišta u prvobitno stanje, a za koje je odgovoran tuženik iznosi 11.611,19 eur/87.484,54 kn bez pdv-a.

28. Valja reći da bez obzira što je tužitelj predložio vještačenje na okolnost kvalitete izvedenih radova, troškovi sanacije nedostataka nisu predmet spora, tužitelj ne potražuje i ne može potraživati troškove sanacije odnosno popravka izvedenih radova(bez obzira što je vještak izračunao i vrijednost ne kvalitete radova) i to zato što je tužitelj odustao od ugovora i tužitelj ne traži sanaciju specifičnih oštećenja ili kvarova niti traži eventualno potrebne popravke da bi se stvar ili objekt mogao koristiti nego je cilj koji tužitelj postići uspostaviti identično stanje odnosno isto funkcionalno stanje u kakvom je bila neposredno prije nastanka štete zbog želje za izgradnjom novog objekta i ta vrsta troškova uključuje radnje i izdatke poput troškova uklanjanja ostatka objekta, sortiranje šute, troškove raščišćavanja terena i slično što prema nalazu i mišljenju vještaka iznosi 87.484,45 kn/11.611,18 eur.

29. Dakle troškovi sanacije nepravilno izvedenih radova i troškovi dovođenja gradilišta u početno stanje su dvije odvojene stvari i tužitelj potražuje samo troškove dovođenja gradilišta u početno stanje.

30. U odnosu opseg i kvalitetu izvedenih radova do zastoja gradilišta koje je vještak izračunao, na koje je okolnosti, između ostalog, je tužitelj predložio vještačenje( ročište od 16.10.2021.), a što svakako može biti dio šire slike izvedenih radova, nedostataka u odnosu na izvedenost, ali potpuno je jasno da je fokus na tužiteljevom zahtjev za naknadu štete u vidu troškova dovođenja u početno stanje i da je bitan dio mišljenja vještaka onaj koji se odnosi na visinu troškova za dovođenje gradilišta u prvobitno stanje. Opseg izvedenih radova od strane izvođača u ovom predmetu može biti samo čimbenik kada se procjenjuje ne kvaliteta radova, a u ovom predmetu odlučuje se pravu tužitelja na naknadu štete uslijed kršenja ugovornih obveza tuženika, a u kršenje ugovornih obveza spadaju i radovi izvedeni protivno pravilima struke, tuženik nije podnosio protutužbu, a iz navoda stranka proizlazi i da se na pravo izvođača za isplatom izvedenih radove i visinu izvedenih radova od strane tuženika vodi i postupak pred ovim sudom, pa dovođenje u pitanje zadatka vještaku, koji je sam tužitelj predložio ili izračuna na okolnost izvedenih radova je nejasno i irelevantno. U odnosu navode tužitelja da vještak nije obuhvatio procjenu troškova zamjenskog smještaja valja reći da to nije bio zadatak vještaka, a osim toga sud smatra da ne postoji temelj za takav zadatak što je obrazloženo u nastavku presude. Sud prihvaća i korištenje fotografija iz nalaza i mišljenja vještak Mazije kojeg je naručio tužitelj (vještak pogrešno navodi da se radilo o osiguranju dokaza), a upravo zbog promijenjene situacije na terenu, fotografije iz ranijeg razdoblja jesu dokaz za utvrđivanje prijašnjeg činjeničnog stanja, a vještak u ovom postupku može te fotografije koristiti kao polazište, analizirati ih i usporediti sa trenutnim stanjem, te dati svoje mišljenje o promjenama, u svakom slučaju sva dokumentacija koju je vještak koristio su dio dokazne dokumentacije u spisu, a stranke se istom nisu protivile. Vještačenje se poduzima radi zapažanja činjenica koje postoje u trenutku suđenja i vještaci obavještavaju sud o svojim sadašnjim stručnim zapažanjima potrebnim za utvrđenje sadržaja neke relevantne činjenice, izvodeći zaključke i o činjenicama koje su se dogodile u prošlosti, a posebno zbog proteka vremena i izmijenjenost situacije. U tom smislu imajući u vidu stručno znanje i iskustvo vještaka sud je uzeo u obzir utvrđenje vještaka iz dokumentacije koju je vještak koristio kao vjerodostojne. Vještak je detaljno obrazložio metodologiju vještačenja, koristio je svu dostupnu dokumentaciju i fotografije, te se koristio svim potrebnim propisima i tehničkom literaturom. Stoga su svi prigovori stranaka odbijeni kao irelevantni.

31. S obzirom da prema stajalištu suda u nalazu i mišljenju vještaka nema proturječnosti i nedostataka i s obzirom da sud nije imao razloga posumnjati u pravilnost danog mišljenja, kao i da je nalaz jasan, precizan i argumentiran sud je odbio prijedlog tužitelja da se provede novo vještačenja po drugom vještaku.

32. Slijedom svega navedenog, visina trošak za dovođenja gradilišta u početno stanje koje je tužitelj ovlašten zahtijevati od tuženika iznosi 87.484,54 kn/11.611,19 eur.

33. Dalje, iz nalaza i mišljenja strojarskog vještaka dipl. ing.el. PV od 13.03.2025. (list 1170-1173 spisa) sud je utvrdio kako provedena analiza pokazuje da na predmetnom gradilištu nije započelo bilo kakvo izvođenje projektiranih i u troškovniku opisanih radova na strojarskim instalacijama pa stoga u tehničkom smislu ne postoje opseg i kvaliteta izvedenih radova na strojarskim instalacijama, a niti postoji trošak za dovođenje predmetnog gradilišta u prvotno stanje koji bi bio posljedica neizvođenja bilo kakvih radova na strojarskim instalacijama.

34. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka ocijenio nepristranim, jasnim, logičnim i argumentiranim, stranke nisu na njega imale primjedbi pa ga je kao takvog u cijelosti prihvatio. Stoga u strojarskom smislu ne postoji trošak dovođenja gradilišta u prvotno stanje koji bi tuženik trebao snositi.

35. Dalje, iz nalaza i mišljenja elektrotehničkog vještaka struč. spec. GV od 10.11.2025. (list 1189-1203 spisa), proizlazi da u vremenu aktivnog izvođenja elektro radova od 25.07.2017. godine (dan uvođenja u posao) do 23.10.2017. (dan obustave radova), izvođač je izveo radove vezane uz polaganje temeljnog uzemljivača i dijela instalacijskih cijevi potrebnih za polaganje energetskih i komunikacijskih instalacija. Isto tako je izvođač je osigurao i spojio privremeni gradilišni elektro ormar neophodan za funkcioniranje gradilišta. Utvrđeno je da je vrijednost izvedenih elektro radova do trenutka zastoja radova se procjenjuje na iznos od 762,49 eur/5.745,00kn + PDV. Kvaliteta izvedenih elektro radova je s obzirom na obim izvedenih radova i stupanj dovršenosti je prosječna bez vidljivih nedostataka. Za potpunu ocjenu kvalitetu izvedenih radova bi bilo potrebno postići punu funkcionalnost i napraviti sva potrebna ispitivanja i mjerenja. Proizlazi što se tiče troška dovođenja gradilišta u prvobitno stanje da je to elaborirao građevinski vještak MV u svom elaboratu i dao je vrijednost za kompletno dovođenje gradilišta u prvobitno stanje (u to su uključeni i izvedeni elektro radovi). Instalirana pocinčana traka i instalacijske cijevi su dio izvedenih radova i nemoguće ih je demontirati zasebno.

36. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka ocijenio nepristranim, jasnim, logičnim i argumentiranim, stranke nisu na njega imale primjedbi pa ga je kao takvog u cijelosti prihvatio.

37. Slijedom navedenog utvrđeno je da je visina troškova za uklanjanja nedostataka za koja je odgovoran tuženik odnosno visina troškova za dovođenje gradilišta u prvobitno stanje, a koji obuhvaćaju troškove strojnog i ručnog rušenja ostataka objekta, razvrstavanje i sortiranje šute i otpada (drvo, metal, beton i sl.), troškovi prijevoza šute i otpada do gradske deponije, troškovi plaćanja taksi za deponiju kao i troškovi zbrinjavanja otpada, iznosi 87.484,54 Kn bez PDV-a/11.611,19 eur.

38. Kako je do obustave radova došlo zbog kršenja ugovornih obveza izvođača zbog radova učinjenih protivno pravilima struke i kašnjenja izvođača naručitelj ima pravo na naknadu štete, koja uključuje troškove sanacije i vraćanja gradilišta u prijašnje stanje.

39. Trošak dovođenja gradilišta u prvobitno stanje predstavlja štetu za naručitelja jer taj trošak je nastao zbog kršenja ugovornih obveza i nesavjesnog postupanja izvođača radova, u svakom slučaju je posljedica neuspjelog ugovornog odnosa.

40. Prema odredbi čl. 1090. ZOO-a sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

41. Kako je naručitelj dokazao da je trošak dovođenja gradilišta u prvobitno stanje( što je i općenito obveza izvođača) izravna posljedica radnji propusta izvođača odnosno kršenja ugovora taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja po osnovi naknade štete sud je ocijenio osnovanim u iznosu od 7.897,01 eur ( prema zahtjevu tužitelja u specifikaciji od 25.11.2025.) te je odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

42. Kao što je već gore rečeno dio tužbenog zahtjeva odnosi se kako je navedeno u tužbi na štetu nastalu radi nemogućnosti korištenja objekta, a podneskom od 08.12.2023. tužitelj navodi da zahtijeva naknadu koja se sastoji od troškova smještaja pripadnika OS RH zbog ne izgradnje građevine koja je tome namijenjena- troškove zamjenskog smještaja.

43. Kako se tu radi o različitim vrstama štete koje tužitelj zahtijeva sud je razmotrio osnovanost obje od njih.

44. Osnovna razlika je u tome što se naknada štete radi nekorištenja nekretnine odnosi na apstraktnu , propuštenu korist koju je vlasnik mogao ostvariti da je nekretninu koristio ili iznajmljivao dok se naknada troška zamjenskog smještaja odnosi na stvarni (konkretni) trošak koji je oštećenik imao.

45. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Sve navedene pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno.

46. Prema odredbi čl. 1089. st. 1. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist, dobit). Stavkom 3. istog članka propisano je da će se pri ocjeni visine izmakle koristi uzeti u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovim radnjama ili propuštanjem. Izmakla korist predstavlja neostvarenu imovinsku vrijednost koja bi prema redovnom tijeku stvari ili u okolnostima konkretnog slučaja bila ostvarena (tj. ušla u oštećenikovu imovinu) da nije bilo postupka štetnika koji ga čini građanskopravno odgovornim.

47. Odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 156/22, 155/23; dalje ZOO) izmakla korist, kao oblik imovinske štete definiran je kao sprječavanje povećanja imovne oštećenika, a čl.1089. ZOO propisuje da pri ocjeni visine izmakle korist uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovao očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije ostvarivanje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

48. Dakle, izmakla korist predstavlja izgubljeni dobitak kojem se netko nada po redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Tužiteljevo pravo na izmaklu korist ne postoji samo po sebi činjenicom da objekt nije sagrađen na vrijeme ili da nije sagrađen uopće.

49. Pravo na naknadu štete moglo je trajati kroz vrijeme za koje je potpuno izvjesno da bi tužitelj s obzirom na prilike mogao ostvariti dobiti, koja se ocjenjuje prema okolnostima u kojima je tužitelj poslovao te subjektivne i objektivne prilike koje su bile od značaja. Međutim, iz spisa ne proizlazi da je činjenično stanje uopće opisano na način da je tužitelj dokazao da bi prema redovitom tijeku stvari mogao osnovano očekivati dobitak posebno u pogledu izvjesnosti davanja objekta u najam, zakup ili druge djelatnosti u utuženom periodu ili da potražuje vrijednosti korištenja koje mu je uskraćeno. Nije dovoljno samo to da je tuženik tužitelja zbog neizgrađenog objekta onemogućio u obavljanju poslovne djelatnosti ili korištenju nekretnine te da bi mu s tim prouzročio štetu s osnove izmakle koristi u visini teoretsko očekivanih prihoda poslovanja ili davanja u najam.

50. Pri ocjeni postojanja izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari, a ne samo apstraktna mogućnost da bi tužitelj ostvario dobitak. Da bi se potraživala naknada za izgubljenu dobit, mora postojati dovoljan stupanj vjerojatnosti da bi ta dobit zaista bila ostvarena. Ne može se raditi o pukim pretpostavkama, već o realnoj i dokazivoj mogućnosti, poput prethodnih ugovora, poslovnih planova i slično.

51. Dakle, sumarno gledajući, potrebno je istaknuti da za utvrđenje izmakle dobiti nije dovoljno navoditi da objekt nije sagrađen i da nije bilo mogućnosti korištenja objekta u planirano vrijeme, već je bilo potrebno dokazati da je zbog te činjenice tužitelj pretrpio štetu. Štetu bi tužitelj trpio u slučaju da je imao zaključene ugovore sa trećim osobama, odnosno da je imao ugovorene poslove ili ponude, pa da je zbog kršenja ugovora od strane tuženika izgubio potencijalni prihod i da trpi gubitak vrijednosti vlastite nekretnine kao izvor prihoda ili mjesta obavljanja djelatnosti ali tužitelj nije iznosio takve činjenice slijedom čega nije dokazao osnovanost izmakle dobiti i izvjesnost da bi bilo kakva korist bila ostvarena te koji bi to bio dobitak (korist) koji je mogao očekivati da je objekt sagrađen osim što paušalno navodi smještaj oružanih snaga bez navođenja konkretne osnove. Niti iz ugovora koji su stranke sklopile ne može se odrediti, osim što je predmet ugovora izgradnja vojarne Savudrija, niti iz činjeničnog supstrata tužbe, na koji način bi tužitelj inače koristio svoju imovinu ali zbog povrede ugovora ne uspijeva ostvariti očekivanu dobit, koje je to prihode tužitelj trebao ostvarivati i na koji način je imao mogućnost stjecati dobit koju nije mogao ostvariti.

52. U ovom slučaju izmaklu korist čini zarada koju bi tužitelj ostvario sud ne može temeljiti isključivo na nalazu i mišljenju vještaka i nije zadatak vještaka da utvrđuje sporne činjenice već suda koji prigovore kao i utvrđenje štete treba sam utvrditi, a visinu utvrditi vještačenjem, jer u suprotnom na taj način proizlazilo bi da je vještak utvrđivao i osnovu i visinu što nije zadatak vještaka. Tužitelj nije dostavio niti dokumentaciju iz koje bi se eventualno mogle utvrditi činjenice iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj trpio štetu na ime izmakle dobiti. Sud ne određuje financijsko ili građevinsko vještačenje bez da je prikladna i dostatna dokumentacija koja treba biti vještačena dostavljena u sudski spis od stranke koja taj prijedlog predlaže, a niti vještačenjem utvrđuje visinu zahtjeva, ukoliko je sporan osnov.

53. Zbog svih navedenih razloga ( jer tužitelj nije niti istaknuo činjenice postojanja štete niti činjenice na kojima bi temeljio uzročnu posljedičnu vezu između štetne radnje i štete koju bi tužitelj eventualno trpio) sud je odbio prijedlog za provođenjem vještačenja u odnosu na visinu izmakle koristi jer tužitelj nije isticao odnosno dokazao osnov izgubljene zarade.

54. Mišljenja vještaka izrađena po stalnim sudskim vještacima koje je naručio tužitelj, ne predstavlja dovoljan dokaz iz kojeg bi se mogla utvrdit osnov i visina tužbenog zahtjeva. Značaj nalaza i mišljenja vještaka ima samo nalaz i mišljenje onog vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio parnični sud, bez obzira na to što je riječ o stalnom sudskom vještaku, a ne i nalaz i mišljenje osobe koju je angažirala neka od stranaka. Člankom 251. ZPP propisano je da vještačenje obavlja vještak koji određuje parnični sud. Nalaz i mišljenje vještaka koje izradila jedna od stranka o svom trošku je pomoćna građa u parničnom postupku ali se ne može prihvatiti u konkretnom postupku ukoliko se jedna od stranaka tome protivi.

55. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja po osnovi naknade štete s naslova nemogućnosti korištenja nekretnine (izgubljena zarada) sud je ocijenio neosnovanim.

56. Tužitelj navodi u podnesku od 08.12.2023. da zahtijeva naknadu koja se sastoji od troškova smještaja pripadnika OS RH zbog ne izgradnje građevine koja je tome namijenjena (troškovi zamjenskog smještaja).

57. Trošak zamjenskog smještaja je oblik obične štete (lat. damnum emergens), što predstavlja smanjenje postojeće imovine oštećenika i predstavlja stvarni, nastali trošak plaćanja drugog smještaja. Međutim, niti u ovom slučaju iz spisa ne proizlazi da je činjenično stanje uopće opisano na način da je tužitelj dokazao da bi pretrpio štetu niti je te troškove specificirao u iznosu i vremenskom razdoblju niti je navodio ili dokazivao da je pretrpio konkretnu imovinsku štetu koja se sastoji od stvarnih, nastalih i plaćenih troškova za zamjenski smještaj pripadnika oružanih snaga, primjerice troškovi najma drugog objekta, hotela, dnevnice za smještaj i sl. Kod zamjenskog smještaja, dokazuju se stvarni izdaci (visina najamnine, računi).Dakle tužitelj je morao činjenično obrazložiti i dokazivati da je taj trošak stvarno i nastao, a što tužitelj nije učinio. Niti u ovom slučaju tužitelj nije dostavio niti dokumentaciju iz koje bi se eventualno mogle utvrditi činjenice iz kojih bi proizlazilo da je tužitelj trpio štetu npr. računi za najam stana, hotelski smještaj itd., a sud ne određuje građevinsko ili financijsko vještačenje bez da je prikladna i dostatna dokumentacija koja treba biti vještačena dostavljena u sudski spis od stranke koja taj prijedlog predlaže, a niti vještačenjem utvrđuje visinu zahtjeva ili realne tržišne cijene najma adekvatnog zamjenskog smještaja, ukoliko je sporan osnov štete. Dakle, da bi moglo doći do odgovornost za štetu, potrebno je da je neka osoba pretrpi. Ako šteta ne postoji nečije eventualno protupravno ponašanje ne može uroditi niti njegovom odštetnom odgovornošću.

58. Osim toga prema mišljenju ovoga suda oštećenik i ne može tražiti obje vrste naknade štete istovremeno za isto razdoblje ili se nadoknađuju stvarni troškovi drugog smještaja ili se nadoknađuje propuštena korist od nekretnine, a suprotno bi svakako bio izuzetak u slučaju da su eventualno oba troška ili gubitka nastala neovisno jedan o drugome, što u praksi nije uobičajeno.

59. U bitnom, prva naknada uključuje gubitak vrijednosti nekretnine kao izvora prihoda ili mjesta stanovanja, a troškovi zamjenskog smještaja odnose se na financijske izdatke nastale zbog potrebe za privremenim stanovanjem na drugoj lokaciji.

60. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja po osnovi naknade štete s naslova troškova zamjenskog smještaja za pripadnike OS sud je ocijenio neosnovanima.

61. Odatle neosnovanost tog dijela tužbenog zahtjeva ( nemogućnost korištenja objekta i troškovi zamjenskog smještaja) u cjelini te je stoga odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

62. S obzirom da je sud odlučne činjenice mogao utvrditi na temelju izvedenih dokaza i s obzirom na zauzeta pravna shvaćanja dana u obrazloženju, sud je izvođenje daljnjih dokaza ocijenio nepotrebnim jer se ne odnose na činjenice koje su prvenstveno relevantne za donošenje odluke ili se odnose na utvrđenje nespornih činjenica te je odbio daljnje dokazne prijedloge. Stranke su predložile očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka koje je sud odbio jer stanje objekta objekta više ne odgovara stanju koje je bilo nakon proglašenja zastoja radova dana 23. 10. 2017. godine i ne može se provesti očevid objekta od kojeg glavnine radova više nema na terenu pa stoga očevidom se ne bi mogle utvrditi bitne činjenice, a sve bitne činjenice za odluku u ovom predmetu su utvrđene vještačenjem i uvidom u isprave. Pri tome se ukazuje i na to da je prijedlog za provođenjem građevinskog vještačenja koji je usmjeren na utvrđivanje troškova zamjenskog smještaja ili utvrđivanje izmakle dobiti odbijen te je isti nepotrebno izvoditi s obzirom da sud smatra da ne postoji pravna osnova za isplatu izmakle dobiti kao ni troškova zamjenskog smještaja. Sud je odbio i prijedlog tužitelja i tuženika za saslušanjem svjedoka na okolnost nedostataka jer su bitne činjenice utvrđene vještačenjem, a sud smatra i da se ne može raditi osobama o osobama koje su stručnije od vještaka, a također odbijen je i prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka na okolnost sklapanja i primjene ugovora i pregovora o mirnom rješenju spora jer su sve odlučne činjenice mogu se utvrditi iz isprava u spisu, a odredbe ugovora sklopljenih između stranaka su jasne i primjenjuje se onako kako glase sukladno odredbi čl. 319. st. 1. ZOO- a,a primjena ugovora, pregovori oko mirnog rješenja spora, raskid ugovora i slično nije niti bitno za ovaj predmet niti je to predmet spora jer sukladno čl. 619. ZOO-a, a sve dok naručeno djelo nije dovršeno naručitelj može raskinuti ugovor kad god hoće, ali je u tom slučaju dužan isplatiti izvođaču ugovorenu naknadu, umanjenu za iznos troškova koje ovaj nije imao, a koje bi inače imao da ugovor nije raskinut, a i za iznos zarade što ju je ostvario na drugoj strani ili što ju je namjerno propustio ostvariti. Dakle, svi prigovori tuženika o izvedenosti radova, da tužitelj nije raskidao ugovor, da mu tužitelj nije platio izvedene radove nisu predmet postupka, jer kao što je već rečeno tuženik nije podnosio protutužbu i sud u ovom postupku ne vodi računa o eventualnom potraživanju tuženika stoga su svi takvi prigovori tuženika odbijeni kao irelevantni kao i dokazni prijedlozi na takve okolnosti.

63. Odluka o troškovima postupka iz t. III. i IV. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 2. ZPP-a, te se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

64. Uzevši u obzir činjenicu da je tužitelju konačno dosuđen iznos od 7.897,01 eur, a vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, proizlazi kako je tužitelj uspio s 28,64% (50% osnova + 7,29% visina= 57,29% podijeljeno s 2 = 28,64%) tužbenog zahtjeva.

65. Tuženik je uspio sa 71,35% tužbenog zahtjeva ( 50% osnova + 92,70% visina= 142,7% podijeljeno s 2= 71,35%). Oduzimanjem postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela u ovom dijelu spora (tuženik) od postotka one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tužitelj), dobiva se iznos od 42,71%.

66. Obveza je tužitelja da tuženiku nadoknadi 42,71 % troškova koje je sud odmjerio kao troškove koji su tuženiku nastali i koji su bili potrebni za vođenje ovog spora (čl. 151. st. 1., čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP), a odnose se na troškove sastava odgovora na tužbu iznosu od 1.630,00 EUR prema Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 – dalje: OT), u iznosu od po 50,00 EUR za sastav podnesaka od 06.02.2023. i 22.12.2023. (Tbr. 8/4 OT), u iznosu od po 1.630,00 EUR za sastav podnesaka od 02.04.2024., 28.03.2025., 25.11.2025. i 03.12.2025. (Tbr. 8/1 OT), u iznosu od po 1.630,00 EUR za pristup ročištima 16.10.2023. i 08.12.2025. (Tbr. 9/1 OT), sve uvećano za PDV 25% ili 2.877,50 EUR, odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 14.387,50 EUR.

67. Dakle, tuženiku je na ime troškova postupka dosuđeno 42,71% iznosa od 14.387,50 EUR, odnosno iznos od 6.144,90 EUR. Slijedom navedenog, tuženiku prema omjeru uspjeha u sporu ne pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 8.242,6 EUR.

68. Djelomično je ocijenjen neosnovanim zahtjev tuženika za sastav dijela podesaka od 06.02.2023. i 22.12.2023. jer se nije radilo o obrazloženim podnescima, niti o vrsti podnesaka u smislu Tbr.8/1 OT. Nije mu priznat trošak niti trošak sastava podneska 15.024 2025. zatražen u iznosu od 200,00 eur uvećano za PDV od 25% jer navedeni trošak u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio potreban radi vođenja parnice.

69. Stoga je odlučeno kao u toč. III i IV izreke presude.

U Zagrebu, 16. prosinca 2025.

SUDAC:

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

1. tužitelju, po pun. uz nalog za pristojbu na presudu

2. tuženiku, po pun.

3. kal. 30 dana