Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3754/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DDR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Gulić Ninčević d.o.o., Zadar, protiv tuženice OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupana po punomoćniku Miroslavu Plašćaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Žurić i Partneri d.o.o., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1530/2020-46 od 29. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1530/2020- 46 od 29. svibnja 2024. u dijelu pod točkama I. i III. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Nalaže se tuženici da tužitelju isplati iznos od 26.567,93 EUR-a zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 8,63 eura tekućom od 16.06.2006. godine do isplate,

- na iznos od 3,86 eura tekućom od 16.07.2006. godine do isplate,

- na iznos od 5,62 eura tekućom od 16.09.2006. godine do isplate,

- na iznos od 5,65 eura tekućom od 16.10.2006. godine do isplate,

- na iznos od 29,34 eura tekućom od 16.02.2008. godine do isplate,

- na iznos od 49,18 eura tekućom od 16.03.2008. godine do isplate,

- na iznos od 44,87 eura tekućom od 16.04.2008. godine do isplate,

- na iznos od od 20,50 eura tekućom od 16.05.2008. godine do isplate,

- na iznos od 29,69 eura tekućom od 16.06.2008. godine do isplate,

- na iznos od 60,33 eura tekućom od 16.07.2008. godine do isplate,

- na iznos od 60,54 eura tekućom od 16.08.2008. godine do isplate,

- na iznos od 60,25 eura tekućom od 16.09.2008. godine do isplate,

- na iznos od 89,43 eura tekućom od 16.10.2008. godine do isplate,

- na iznos od 99,82 eura tekućom od 16.11.2008. godine do isplate,

- na iznos od 145,21 eura tekućom od 16.12.2008. godine do isplate,

- na iznos od 218,77 eura tekućom od 16.01.2009. godine do isplate,

- na iznos od 219,54 eura tekućom od 16.02.2009. godine do isplate,

- na iznos od 194,83 eura tekućom od 16.03.2009. godine do isplate,

- na iznos od 200,50 eura tekućom od 16.04.2009. godine do isplate,

- na iznos od 201,63 eura tekućom od 16.05.2009. godine do isplate,

- na iznos od 193,77 eura tekućom od 16.06.2009. godine do isplate,

- na iznos od 237,64 eura tekućom od 18.07.2009. godine do isplate,

- na iznos od 229,69 eura tekućom od 16.08.2009. godine do isplate,

- na iznos od 235,60 eura tekućom od 18.09.2009. godine do isplate,

- na iznos od 230,45 eura tekućom od 17.10.2009. godine do isplate,

- na iznos od 236,28 eura tekućom od 17.11.2009. godine do isplate,

- na iznos od 234,11 eura tekućom od 17.12.2009. godine do isplate,

- na iznos od 257,80 eura tekućom od 17.01.2010. godine do isplate,

- na iznos od 269,60 eura tekućom od 16.02.2010. godine do isplate,

- na iznos od 269,47 eura tekućom od 17.03.2010. godine do isplate,

- na iznos od 282,34 eura tekućom od 17.04.2010. godine do isplate,

- na iznos od 304,72 eura tekućom od 16.05.2010. godine do isplate,

- na iznos od 303,51 eura tekućom od 17.06.2010. godine do isplate,

- na iznos od 328,31 eura tekućom od 21.07.2010. godine do isplate,

- na iznos od 352,76 eura tekućom od 18.08.2010. godine do isplate,

- na iznos od 385,37 eura tekućom od 17.09.2010. godine do isplate,

- na iznos od 357,62 eura tekućom od 19.10.2010. godine do isplate,

- na iznos od 358,41 eura tekućom od 23.11.2010. godine do isplate,

- na iznos od 422,35 eura tekućom od 21.12.2010. godine do isplate,

- na iznos od 412,38 eura tekućom od 16.01.2011. godine do isplate,

- na iznos od 373,66 eura tekućom od 16.02.2011. godine do isplate,

- na iznos od 331,77 eura tekućom od 16.03.2011. godine do isplate,

- na iznos od 332,17 eura tekućom od 16.04.2011. godine do isplate,

- na iznos od 364,61 eura tekućom od 18.05.2011. godine do isplate,

- na iznos od 411,95 eura tekućom od 21.06.2011. godine do isplate,

- na iznos od 460,07 eura tekućom od 19.07.2011. godine do isplate,

- na iznos od 522,33 eura tekućom od 16.08.2011. godine do isplate,

- na iznos od 425,48 eura tekućom od 16.09.2011. godine do isplate,

- na iznos od 392,89 eura tekućom od 16.10.2011. godine do isplate,

- na iznos od 390,09 eura tekućom od 17.11.2011. godine do isplate,

- na iznos od 399,56 eura tekućom od 16.12.2011. godine do isplate,

- na iznos od 429,24 eura tekućom od 19.01.2012. godine do isplate,

- na iznos od 436,14 eura tekućom od 16.02.2012. godine do isplate,

- na iznos od 426,92 eura tekućom od 16.03.2012. godine do isplate,

- na iznos od 425,54 eura tekućom od 16.04.2012. godine do isplate,

- na iznos od 433,34 eura tekućom od 18.05.2012. godine do isplate,

- na iznos od 438,32 eura tekućom od 16.06.2012. godine do isplate,

- na iznos od 428,19 eura tekućom od 16.07.2012. godine do isplate,

- na iznos od 425,40 eura tekućom od 16.08.2012. godine do isplate,

- na iznos od 400,57 eura tekućom od 16.09.2012. godine do isplate,

- na iznos od 421,98 eura tekućom od 16.10.2012. godine do isplate,

- na iznos od 431,94 eura tekućom od 16.11.2012. godine do isplate,

- na iznos od 425,32 eura tekućom od 16.12.2012. godine do isplate,

- na iznos od 417,38 eura tekućom od 16.01.2013. godine do isplate,

- na iznos od 414,64 eura tekućom od 16.02.2013. godine do isplate,

- na iznos od 411,81 eura tekućom od 16.03.2013. godine do isplate,

- na iznos od 431,79 eura tekućom od 18.04.2013. godine do isplate,

- na iznos od 402,50 eura tekućom od 16.05.2013. godine do isplate,

- na iznos od 397,75 eura tekućom od 16.06.2013. godine do isplate,

- na iznos od 400,59 eura tekućom od 16.07.2013. godine do isplate,

- na iznos od 397,60 eura tekućom od 16.08.2013. godine do isplate,

- na iznos od 408,36 eura tekućom od 18.09.2013. godine do isplate,

- na iznos od 415,13 eura tekućom od 16.10.2013. godine do isplate,

- na iznos od 418,49 eura tekućom od 16.11.2013. godine do isplate,

- na iznos od 430,47 eura tekućom od 16.12.2013. godine do isplate,

- na iznos od 247,97 eura tekućom od 29.01.2014. godine do isplate,

- na iznos od 175,78 eura tekućom od 16.02.2014. godine do isplate,

- na iznos od 181,56 eura tekućom od 16.03.2014. godine do isplate,

- na iznos od 176,52 eura tekućom od 16.04.2014. godine do isplate,

- na iznos od 169,30 eura tekućom od 16.05.2014. godine do isplate,

- na iznos od 170,86 eura tekućom od 16.06.2014. godine do isplate,

- na iznos od 175,91 eura tekućom od 17.07.2014. godine do isplate,

- na iznos od 180,13 eura tekućom od 16.08.2014. godine do isplate,

- na iznos od 181,18 eura tekućom od 16.09.2014. godine do isplate,

- na iznos od 187,99 eura tekućom od 22.10.2014. godine do isplate,

- na iznos od 191,92 eura tekućom od 16.11.2014. godine do isplate,

- na iznos od 191,15 eura tekućom od 28.12.2014. godine do isplate,

- na iznos od 193,57 eura tekućom od 29.01.2015. godine do isplate,

- na iznos od 193.57 eura tekućom od 16.02.2015. godine do isplate,

- na iznos od 193,57 eura tekućom od 16.03.2015. godine do isplate,

- na iznos od 193,57 eura tekućom od 16.04.2015. godine do isplate,

- na iznos od 193,57 eura tekućom od 22.05.2015. godine do isplate,

- na iznos od 193,57 eura tekućom od 16.06.2015. godine do isplate,

- na iznos od 193,57 eura tekućom od 22.07.2015. godine do isplate,

- na iznos od 193,57 eura tekućom od 20.08.2015. godine do isplate,

- na iznos od 193,57 eura tekućom od 16.09.2015. godine do isplate,

- na iznos od 193,57 eura tekućom od 16.10.2015. godine do isplate,

- na iznos od 193,57 eura tekućom od 16.11. 2015. godine do isplate,

- na iznos od 193,57 eura tekućom od 22.12.2015. godine do isplate,

- na iznos od 193,57 eura tekućom od 16.01.2016. godine do isplate,

sve po stopi koja se od dana 16.06.2006. godine pa do dana 31.12.2007. godine obračunava po stopi od 15%, od dana 01.01.2008. godine pa do dana 30.06.2011. godine obračunava po stopi od 14%, od dana 01.07.2011. godine pa do dana 31.07.2015. godine po stopi od 12%, od dana 01.08.2015. godine pa do dana 31.12.2015. godine po stopi od 8,14%, od dana 01.01.2016. godine pa do dana 30.06.2016. godine po stopi od 8,05%, od dana 01.07.2016. godine pa do dana 31.12.2016. godine po stopi od 7,88%, od dana 01.01.2017. godine pa do dana 30.06.2017. godine po stopi od 7,68%, od dana 01.07.2017. godine pa do dana 31.12.2017. godine po stopi od 7,41%, od dana 01.01.2018. godine pa do dana 30.06.2018. godine po stopi od 7,09%, od dana 01.07.2018. godine pa do dana 31.12.2018. godine po stopi od 6,82%, od dana 01.01.2019. godine pa do dana 30.06.2019. godine po stopi od 6,54%, od dana 01.07.2019. godine pa do dana 31.12.2019. godine po stopi od 6,3%, od dana 01.01.2020. godine pa do dana 30.06.2020. godine po stopi od 6,11%, od dana 01.07.2020. godine do dana 31.12.2020. po stopi od 5,89%, od dana 01.01.2021. godine pa do dana 30.06.2021. godine po stopi od 5,75%, od dana 01.07.2021. godine pa do dana 31.12.2021. godine po stopi od 5,61%,od dana 01.01.2022. godine pa do dana 30.06.2022. godine po stopi od 5,49%, od dana 01.07.2022. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi od 5,31%, a za period od 01. siječnja 2023. godine pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.“

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1530/2020-46 od 29. svibnja 2024. u točki. II. izreke bez vraćanja na ponovni postupak.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 26.567,93 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos kako je to pobliže navedeno pod navedenom točkom, pod točkom II. utvrđeno je da ne postoji tražbina tuženice prema tužitelju u iznosu od 3.068,60 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. siječnja 2016. pa do isplate i pod točkom III. izreke naloženo je tuženici da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.068,60 EUR-a zajedno sa zateznom kamatom, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu je podnijela tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatražila je trošak žalbe specificiran u žalbi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženice je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu uslijed ništetnih odredbi Ugovora o kreditu broj 060328214868 od 28. ožujka 2006. sklopljenog između tuženice, kao kreditora i tužitelja, kao korisnika kredita kojima je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF te promjenjiva kamatna stopa.

6. Pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika priležećih spisu i samih tih isprava i zapisnika, tako da se u cijelosti može ispitati njezina pravilnost i zakonitost pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje žalba tuženice.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

8. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je protivno žalbenoj tvrdnji tuženice sud prvog stupnja u provedenom postupku u potpunosti i pravilno raspravio činjenice od kojih zavisi zakonitost presuđenja u ovoj pravnoj stvari (čl. 8. ZPP).

9. Sporno je u žalbenom postupku da li je sklapanjem Dodatka 1. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 29. siječnja 2016. sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK), a radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR riješeno pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženice kao banke koji ugovor je solemniziran od strane javnog bilježnika Vere Marčine u [adresa] podbrojem OU-257-06 te osnovanost prigovora prijeboja.

10. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev za isplatu utvrdivši kao prethodno pitanje da su ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa te polazeći od stajališta da izvršena konverzija ne utječe na prestanak obveze tuženice na ime stečenog bez osnove, jer tužitelj sklapanjem konverzije nije u potpunosti obeštećen po osnovi kamatne stope i tečajnih razlika.

11. Prvostupanjski sud pobijanim dijelom odluke pod toč. I. izreke dosudio je tužitelju pretplaćenu razliku između stvarno plaćenih anuiteta po tečaju CHF koji se mijenjao tijekom razdoblja otplate kredita i kamatu u odnosu na početno ugovorenu (26.567,93 EUR-a), a sve na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

12. Ovaj sud ne može prihvatiti utvrđenje prvostupanjskog suda da Dodatkom 1 ugovora o kreditu od 27. siječnja 2016. koji je zaključen temeljem ZID ZPK nije riješeno pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

13. ZID ZPK/15 je donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji se denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u €. Ovaj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.

14. ZID ZPK bio je predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH, ali je Ustavni sud RH ZID ZPK ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I- 3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

15. Vrhovni sud je u oglednom predmetu Gos-1/2019 odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava odgovorio da je sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o Potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Ocijenjeno je i da je ZID ZPK lex specialis u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava odnosno ZOO slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

16. Dodatak koji je sklopljen u skladu sa ZID ZPK sadrži odredbe koje su odraz prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK koji je prošao ocjenu ustavnosti zbog kojega se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1. i 5. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 – dalje: ZZP/15) te njegove odredbe obvezuju stranke, jer Dodatak nema elemenata koji bi mu davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.

17. U smislu odredbe čl. 19.c st. 1. ZID ZPK konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi potrošač bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je načelo konverzije kredita u skladu s odredbom čl. 19.b ZID ZPK.

18. Odredbom čl. 1. Dodatka 1 ugovora o kreditu broj 151109069970 je izrijekom propisano da se isti sklapa na temelju odredbi ZID ZPK, stranke su suglasno utvrdile da je tužitelj prihvatio izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem da dan 30. rujna 2015. sukladno čl. 19.c ZID ZPK, utvrđena je preostala neotplaćena glavnica konvertiranog kredita sa stanjem na 30. rujna 2015., utvrđen je mjesečni anuitet na dan sklapanja Dodatka, utvrđena je visina kamatne stope na dan sklapanja Dodatka, ugovorena je promjenjiva kamatna stopa i definirani parametri od kojih ovisi visina promjenjive kamatne stope te je tužitelji upozoren od strane tuženice na rizik promjene tečaja kao i na moguće promjene iznosa ugovorne obveze u kunama nastalog uslijed promjene tečaja.

19. Tuženica je na temelju kogentnih odredbi članka 19.c ZID ZPK u izračun konverzije uvrstila sve iznose koje je za vrijeme otplate kredita primila od tužitelja, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema promijenjenoj kamatnoj stopi i anuiteta koji bi bio obračunat da je primijenjena kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi na kredite u valuti EUR-o, kao i sve svote koje je primila uz primjenu valutne klauzule u CHF, uključivo i razliku između stvarno naplaćenog anuiteta koji je obračunat prema primijenjenom tečaju i tečaja koji je bio važeći na dan korištenja kredita te je postignut sporazum o korištenju preplate po konverziji kredita vezanog za CHF valutnu klauzulu, pa razlika koju tužitelj zahtijeva tužbom, nakon zaključenog Dodatka nije (više) u imovini tuženice bez pravne osnove pa nisu ispunjene pretpostavke za povrat propisane člankom 1111. ZOO.

20. Primjena ZID ZPK derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti na način da se svote koje su plaćene na temelju nepoštene ugovorne odredbe o jednostranoj izmjeni stope ugovorene kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su u skladu s Dodatkom ugovora iskorištene za ispunjenje ugovornih obveza proizašlih iz valjanih ugovornih odredbi Dodatka, odnosno koriste se za namirenje budućih obroka ili anuiteta prema novom otplatnom planu.

21. Tuženica je na temelju sklopljenog Dodatka, u izračun konverzije koji je propisan ZIDZPK, unijela svote zatražene predmetnom tužbom, a koje su doista na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i jednostranoj izmjeni kamatne stope sadržane u osnovnom Ugovoru o kreditu, bez osnove prešle u njezinu imovinu. Te su svote međutim, zajedno s ostalim svotama uplaćenim radi namirenja početno utvrđenih anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF u skladu sa sklopljenim Dodatkom, iskorištene za namirenje anuiteta u valutnoj klauzuli EUR-o utvrđenih po novom otplatnom planu s valutnom klauzulom u EUR-u, a preplata je korištena za namirenje budućih anuiteta s valutnom klauzulom u EUR-u. Tako je valjano prestala obveza tuženice, izrijekom ugovorena odredbom čl. 1. Dodatka 1 ugovora o kreditu, sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO za povrat više plaćenih svota s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, a koje su proizlazile iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženice.

22. Dakle, tražbina tužitelja na povrat preplaćenih svota po osnovi ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, budući da je zaključio Dodatak na temelju odredbi ZID ZPK i posljedično izvršenoj konverziji u skladu sa ZID ZPK, je podmirena, jer su i uplate izvršene po toj osnovi u cijelosti uračunate prilikom obračuna konverzije kredita i na taj je način obveza kreditora na povrat tih svota prestala.

23. Sklapanjem Dodatka sukladno odredbi čl. 160. st. 1. ZOO, a prema odredbama ZID ZPK tužitelj je restituiran za nepoštenu ugovornu odredbu o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, koja je sadržana u osnovnom ugovoru o kreditu, jer ga, s jedne strane, te odredbe ne obvezuju, a s druge strane, isplate koje je na temelju njih učinio, vraćene su u njegovu imovinu na način da su iskorištene za njegov račun, u ispunjenju valjane obveze preuzete Dodatkom dok je preplata iskorištena za ispunjenje obveza koje je preuzela valjanim Dodatkom pa muj ne pripadaju isplate koje se traže tužbom.

24. Dakle, sklapanjem Dodatka na način propisan odredbama čl. 19.c ZID ZPK osiguran je povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača (tužitelja) za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR-u koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informativnog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju je tužitelj kao korisnik kredita slobodno pristao.

25. Stroga pravila o konverziji i načinu izračuna nisu narušila ravnotežu između tužitelja (potrošača) kao korisnika kredita i banke kao kreditora zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba kredita u CHF, u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, novim ugovornim odredbama obzirom da je tužitelj kao potrošač informiran u skladu s odredbom čl. 19.d ZID ZPK o posljedicama konverzije i imao je mogućnost prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije u skladu s odredbom čl. 19.e ZID ZPK.

26. Izvršena konverzija nije imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, već i otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu zamjene kao nepoštenih ugovornih odredbi novom ugovornom odredbom koja kako je već gore navedeno nema elemenata ništetnosti, jer izvršena konverzija uključuje i plaćanja učinjena po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

27. Slijedom izloženoga valjalo je temeljem odredbe čl. 373. st. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u točki I. izreke i odbiti zahtjev tužitelja za isplatu.

28. Kako je ovom presudom utvrđeno da tražbina tužitelja nije osnovana, to nema osnove za odlučivanje o prigovoru tuženice radi prebijanja, jer tuženica nije istaknula zahtjev za ostvarenje svoje tražbine u obliku samostalnog tužbenog zahtjeva, nego uvjetno u svrhu prebijanja njezine tražbine sa tužiteljevom, pa je prigovor postao procesno pravno irelevantan ex tunc. Stoga je valjalo ukinuti u tom dijelu prvostupanjsku presudu, jer nema mjesta odlučivanju o ovom prigovoru tuženice odnosno odlučiti kao u izreci ovog rješenja pod točkom I. rješenja.

29. Kako je ovom presudom djelomično preinačena i djelomično ukinuta prvostupanjska presuda bez vraćanja na ponovno suđenje u ukinutom dijelu valjalo je odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP.

30. Prilikom donošenja odluke o troškovima postupka sud je cijenio činjenicu da je tužitelj potrošač i slabija ugovorna strana protiv banke kao jače strane u njihovom međusobnom odnosu kao i da u ovoj pravnoj stvari sudska praksa u odnosu na konvertirane kredite nije ustaljena. Stoga ovaj sud oslanjajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava (npr. D i O, presuda od 6. rujna 2016. po zahtjevu broj 72152/13) ocjenjuje da je u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pristup sudu, primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka uključujući i trošak žalbe tuženice. To stoga, što tužitelj, u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh u odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena te u takvim okolnostima tužitelj nije mogao biti svjestan da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh.

32. Obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Jadranka Travaš