Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1218/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža, kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ĆP iz [adresa], Ć 17, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice CP iz [adresa], Ć 17, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Kristini Cerin Načinović, odvjetnici u Rovinju, Andree iz Bala 2, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 1403633877, zastupan po punomoćnici Mariji Radelja, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 47, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-1001/2019-34 od 26. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-1001/2019-34 od 26. siječnja 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice Addiko Bank d.d. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-1001/2019-34 od 26. siječnja 2023. u točki I. izreke.

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom II. i III. izreke i sudi: Odbija se tužbeni zahtjev 1. tužitelja OP i 2. tužiteljice FP koji glasi:

„Nalaže se tuženoj Addiko bank d.d., OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6 da prvotužitelju ĆP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 85.155,76 HRK /11.302,10 EUR zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, i to do 31. srpnja 2008. po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zakonske zatezne kamate, od 01. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i to:

- na iznos od 48,06 EUR / 362,11 kn tekućim od 01.04.2008. do isplate

- na iznos od 38,54 EUR / 290,36 kn tekućim od 01.05.2008.

- na iznos od 34,77 EUR / 262,00 kn tekućim od 01.06.2008.

- na iznos od 39,41 EUR / 296,94 kn tekućim od 01.07.2008.

- na iznos od 32,60 EUR / 245,61 kn tekućim od 01.08.2008.

- na iznos od 32,94 EUR / 248,16 kn tekućim od 01.09.2008.

- na iznos od 38,04 EUR / 286,60 kn tekućim od 01.10.2008.

- na iznos od 67,56 EUR / 509,03 kn tekućim od 01.11.2008.

- na iznos od 52,14 EUR / 392,86 kn tekućim od 01.12.2008.

- na iznos od 67,14 EUR / 505,90 kn tekućim od 01.01.2009.

- na iznos od 15,18 EUR / 114,39 kn tekućim od 03.01.2009.

- na iznos od 86,37 EUR / 650,79 kn tekućim od 03.02.2009.

- na iznos od 88,22 EUR / 664,72 kn tekućim od 03.03.2009.

- na iznos od 83,13 EUR / 626,32 kn tekućim od 01.04.2009.

- na iznos od 84,10 EUR / 633,66 kn tekućim od 01.05.2009.

- na iznos od 76,31 EUR / 574,96 kn tekućim od 02.06.2009.

- na iznos od 70,57 EUR / 531,73 kn tekućim od 01.07.2009.

- na iznos od 72,10 EUR / 543,22 kn tekućim od 01.08.2009.

- na iznos od 75,12 EUR / 566,00 kn tekućim od 01.09.2009.

- na iznos od 74,86 EUR / 564,03 kn tekućim od 01.10.2009.

- na iznos od 71,80 EUR / 540,99 kn tekućim od 03.11.2009.

- na iznos od 77,54 EUR / 584,21 kn tekućim od 01.12.2009.

- na iznos od 26,54 EUR / 200,00 kn tekućim od 29.12.2009.

- na iznos od 55,44 EUR / 417,74 kn tekućim od 01.01.2010.

- na iznos od 88,68 EUR / 668,17 kn tekućim od 02.02.2010.

- na iznos od 87,18 EUR / 656,86 kn tekućim od 02.03.2010.

- na iznos od 96,06 EUR / 723,79 kn tekućim od 01.04.2010.

- na iznos od 94,38 EUR / 711,08 kn tekućim od 01.05.2010.

- na iznos od 91,48 EUR / 689,28 kn tekućim od 01.06.2010.

- na iznos od 0,02 EUR / 0,16 kn tekućim od 02.06.2010.

- na iznos od 6,31 EUR / 47,54 kn tekućim od 15.06.2010.

- na iznos od 98,07 EUR / 738,88 kn tekućim od 02.06.2010.

- na iznos od 2,14 EUR / 16,13 kn tekućim od 09.07.2010.

- na iznos od 25,56 EUR / 192,58 kn tekućim od 16.07.2010.

- na iznos od 120,37 EUR / 906,93 kn tekućim od 03.08.2010.

- na iznos od 138,10 EUR / 1.040,53 kn tekućim od 01.09.2010.

- na iznos od 131,93 EUR / 994,00 kn tekućim od 01.10.2010.

- na iznos od 121,99 EUR / 919,16 kn tekućim od 03.11.2010.

- na iznos od 142,95 EUR / 1.077,07 kn tekućim od 01.12.2010.

- na iznos od 152,46 EUR / 1.148,71 kn tekućim od 01.01.2011.

- na iznos od 4,66 EUR / 35,09 kn tekućim od 04.01.2010.

- na iznos od 138,51 EUR / 1.043,63 kn tekućim od 01.02.2011.

- na iznos od 145,70 EUR / 1.097,80 kn tekućim od 01.03.2011.

- na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kn tekućim od 18.03.2011.

- na iznos od 6,51 EUR / 49,02 kn tekućim od 01.04.2011.

- na iznos od 138,98 EUR / 1.047,13 kn tekućim od 01.05.2011.

- na iznos od 66,36 EUR / 500,00 kn tekućim od 26.05.2011.

- na iznos od 95,48 EUR / 719,37 kn tekućim od 01.06.2011.

- na iznos od 0,02 EUR / 0,12 kn tekućim od 03.06.2011.

- na iznos od 10,62 EUR / 80,00 kn tekućim od 08.06.2011.

- na iznos od 51,89 EUR / 390,96 kn tekućim od 01.07.2011.

- na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kn tekućim od 02.07.2011.

- na iznos od 183,44 EUR / 1.382,13 kn tekućim od 02.08.2011.

- na iznos od 13,67 EUR / 103,00 kn tekućim od 10.08.2011.

- na iznos od 132,72 EUR / 1.000,00 kn tekućim od 24.08.2011.

- na iznos od 63,40 EUR / 477,70 kn tekućim od 01.09.2011.

- na iznos od 0,03 EUR / 0,26 kn tekućim od 02.09.2011.

- na iznos od 174,95 EUR / 1.318,19 kn tekućim od 01.10.2011.

- na iznos od 148,21 EUR / 1.116,67 kn tekućim od 01.11.2011.

- na iznos od 147,01 EUR / 1.107,65 kn tekućim od 01.12.2011.

- na iznos od 151,70 EUR / 1.142,98 kn tekućim od 01.01.2012.

- na iznos od 0,03 EUR / 0,26 kn tekućim od 03.01.2012.

- na iznos od 2,69 EUR / 20,28 kn tekućim od 05.01.2012.

- na iznos od 160,89 EUR / 1.212,24 kn tekućim od 01.02.2012.

- na iznos od 161,76 EUR / 1.218,77 kn tekućim od 01.03.2012.

- na iznos od 157,29 EUR / 1.185,07 kn tekućim od 01.04.2012.

- na iznos od 160,31 EUR / 1.207,82 kn tekućim od 01.05.2012.

- na iznos od 157,90 EUR / 1.189,66 kn tekućim od 01.06.2012.

- na iznos od 0,01 EUR / 0,04 kn tekućim od 02.06.2012.

- na iznos od 4,45 EUR / 33,55 kn tekućim od 20.06.2012.

- na iznos od 158,90 EUR / 1.197,20 kn tekućim od 01.07.2012.

- na iznos od 0,03 EUR / 0,19 kn tekućim od 03.07.2012.

- na iznos od 157,68 EUR / 1.188,03 kn tekućim od 01.08.2012.

- na iznos od 0,01 EUR / 0,04 kn tekućim od 02.08.2012.

- na iznos od 2,11 EUR / 15,87 kn tekućim od 24.08.2012.

- na iznos od 157,20 EUR / 1.184,45 kn tekućim od 01.09.2012.

- na iznos od 0,02 EUR / 0,12 kn tekućim od 02.09.2012.

- na iznos od 151,65 EUR / 1.142,62 kn tekućim od 02.10.2012.

- na iznos od 157,65 EUR / 1.187,85 kn tekućim od 01.11.2012.

- na iznos od 160,54 EUR / 1.209,56 kn tekućim od 01.12.2012.

- na iznos od 148,78 EUR / 1.121,02 kn tekućim od 01.01.2013.

- na iznos od 9,43 EUR / 71,03 kn tekućim od 31.01.2013.

- na iznos od 147,11 EUR / 1.108,42 kn tekućim od 01.02.2013.

- na iznos od 0,09 EUR / 0,68 kn tekućim od 02.02.2013.

- na iznos od 156,73 EUR / 1.180,91 kn tekućim od 01.03.2013.

- na iznos od 157,57 EUR / 1.187,24 kn tekućim od 03.04.2013.

- na iznos od 153,80 EUR / 1.158,83 kn tekućim od 01.05.2013.

- na iznos od 141,37 EUR / 1.065,17 kn tekućim od 01.06.2013.

- na iznos od 0,70 EUR / 5,28 kn tekućim od 29.06.2013.

- na iznos od 141,78 EUR / 1.068,27 kn tekućim od 02.07.2013.

- na iznos od 144,66 EUR / 1.089,91 kn tekućim od 01.08.2013.

- na iznos od 149,27 EUR / 1.124,71 kn tekućim od 01.09.2013.

- na iznos od 155,67 EUR / 1.172,91 kn tekućim od 01.10.2013.

- na iznos od 152,37 EUR / 1.148,04 kn tekućim od 01.11.2013.

- na iznos od 154,71 EUR / 1.165,65 kn tekućim od 01.12.2013.

- na iznos od 157,36 EUR / 1.185,62 kn tekućim od 01.01.2014.

- na iznos od 59,74 EUR / 450,14 kn tekućim od 01.02.2014.

- na iznos od 0,01 EUR / 0,06 kn tekućim od 02.02.2014.

- na iznos od 62,53 EUR / 471,15 kn tekućim od 01.03.2014.

- na iznos od 61,62 EUR / 464,27 kn tekućim od 01.04.2014.

- na iznos od 58,53 EUR / 441,03 kn tekućim od 01.05.2014.

- na iznos od 57,55 EUR / 433,58 kn tekućim od 01.06.2014.

- na iznos od 57,99 EUR / 436,94 kn tekućim od 01.07.2014.

- na iznos od 61,49 EUR / 463,32 kn tekućim od 01.08.2014.

- na iznos od 64,44 EUR / 485,54 kn tekućim od 02.09.2014.

- na iznos od 63,83 EUR / 480,93 kn tekućim od 01.10.2014.

- na iznos od 66,38 EUR / 500,14 kn tekućim od 01.11.2014.

- na iznos od 68,11 EUR / 513,18 kn tekućim od 02.12.2014.

- na iznos od 67,09 EUR / 505,50 kn tekućim od 01.01.2015.

- na iznos od 67,38 EUR / 507,64 kn tekućim od 01.02.2015.

- na iznos od 67,38 EUR / 507,64 kn tekućim od 01.03.2015.

- na iznos od 67,38 EUR / 507,64 kn tekućim od 01.04.2015.

- na iznos od 67,38 EUR / 507,64 kn tekućim od 01.05.2015.

- na iznos od 67,38 EUR / 507,64 kn tekućim od 02.06.2015.

- na iznos od 67,38 EUR / 507,64 kn tekućim od 01.07.2015.

- na iznos od 58,01 EUR / 437,09 kn tekućim od 01.08.2015.

- na iznos od 9,36 EUR / 70,55 kn tekućim od 07.08.2015.

- na iznos od 62,90 EUR / 473,91 kn tekućim od 01.09.2015.

- na iznos od 4,48 EUR / 33,74 kn tekućim od 19.09.2015.

- na iznos od 65,61 EUR / 494,31 kn tekućim od 01.10.2015.

- na iznos od 1.480,17 EUR / 11.152,33 kn tekućim 01.10. 2015.“

Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke utvrđeno je da su ništetne odredbe čl. 2., 3., 4., 6., i 7. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenim 26. veljače 2008., ovjeren kod javnog bilježnika Rine Zujića u [adresa] pod br. OV-1618/08 dana 18. travnja 2007. između tužitelja i tuženice, kojim je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima tuženice te kojima je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici Addiko bank d.d. da tužiteljima isplati iznos od 85.155,76 kn/11.302,10 eura[1] -a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je to navedeno u točki II. izreke. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 3.027,23 EUR- a/22.808,66 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

2. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tuženice za izuzećem vještaka Dinka Brajnovića.

3. Protiv ove presude i rješenja pravovremenu žalbu je podnijela tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatražila je trošak žalbe specificiran u žalbi. U odnosu na rješenje žalba ne sadrži određeni žalbeni prijedlog.

4. Žalba tuženice protiv presude je djelomično osnovana, a protiv rješenja nije osnovana.

U odnosu na žalbu na rješenje:

5. Prvostupanjski sud je odbio zahtjev za izuzeće vještaka uz obrazloženje da samo činjenica da vještak vodi parnični postupak kao tužitelj protiv tuženice u drugim psotupcima ne može dovesti u sumnju njegovu nepristranost prije nego što vještak izradi svoj nalaz i mišljenje.

6. Tuženica se u zahtjevu za izuzećem poziva na razlog za izuzeće u smislu odredbe čl. 254. st. 1. u vezi s čl. 71. toč. 7. ZPP, odnosno da sama činjenica da vještak kao stranka vodi parnični postupak protiv tuženice u drugom predmetu dovodi u sumnju njegovu nepristranost.

7. Pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da se zahtjev za izuzeće može staviti tek nakon što vještak izradi svoj nalaz i mišljenje, jer u smislu odredbe čl. 254. st. 2. ZPP stranka je dužna staviti zahtjev za izuzeće odmah nakon što sazna za razlog za izuzeće, a najkasnije prije izvođenja dokaza vještačenjem, a kako je tuženica i postupila.

8. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da sama činjenica da vještak kao stranka vodi parnični postupak protiv tuženice bez konkretiziranja okolnosti radi kojih bi ta činjenica dovela u sumnju nepristranost vještaka nije razlog za izuzeće vještaka.

9. Stoga je zahtjev za izuzeće pravilno odbijen te je žalba odbijena i rješenje potvrđeno temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP.

10. Prvostupanjska presuda sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u obrazloženju navodi o sadržaju zapisnika i isprava priležećih spisu i samih tih zapisnika i isprava tako da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajno ukazuje žalba tuženice.

11. Ispitivanjem prvostupanjske utvrđeno je da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

12. Time što nije saslušana svjedokinja ĆPN činjenično stanje nije ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer je navedena svjedokinja predložena općenito na okolnost nemogućnosti predviđanja tečaja CHF, a radi se o činjenici koja je raspravljena u postupku po kolektivnoj tužbi.

13. Pravilno je odbijen i dokazni prijedlog za saslušanje javnog bilježnika, jer njegovim saslušanjem ne može utvrditi obaviještenost tužitelja kao potrošača prije sklapanja ugovora o kreditu, niti javni bilježnik za to ima zakonske ovlasti.

14. Sud prvog stupnja je pobijanom presudom utvrdio ništetnost odredbe članka 2., 3., 4., 6. i 7. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljenog 26. veljače 2008. u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima tuženice te kojima je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak te naložio isplatu iznosa navedenih u točki II. izreke pobijane presude kojeg tužitelji temelji na odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine„ br. 35/05, 41/08, 8/15 i 29/18 – dalje: ZOO) i tvrdnji da im tuženica navedeni iznos duguje s osnova razlike preplaćenih mjesečnih anuiteta i povećanja glavnice, nastale upravo zbog povećanja redovne kamate i tečajne razlike zbog valutne klauzule u CHF u razdoblju otplate kredita, u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 4,40 % po Ugovoru o kreditu do izvršene konverzije Ugovora o kreditu.

15. Između stranaka je nesporno da je između 1. tužitelja kao korisnika kredita, 2. tužiteljice kao sudužnika i ĐP kao založnog dužnika i tuženice, kao kreditora, zaključen Ugovor o kreditu br.[broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 26. veljače 2008., kojim je 1. tužitelju za adaptaciju stana i refinanciranje kredita druge banke odobren kredit u iznosu od 105.300,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju CHF na dan korištenja kredita, s početno ugovorenom kamatnom stopa u visini od 5,20 % godišnje, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s jednostranom odlukom tuženice i drugim internim aktima tuženice, te je ugovorena valutna klauzula švicarski franak uz koju je vezana glavnica kredita.

16. Odlučujući o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu čl. 2., 3. i 4. 6. i 7. kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, a da o promjeni nije pojedinačno pregovarano, ništetna sukladno članku 322. ZOO-a te člankom 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12 i 56/13. - dalje: ZZP/07). Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio na temelju iskaza tužitelja i svjedokinje UP, djelatnice tuženice, koja je nesporno obradila zahtjev tužitelja za odobrenje kredita da se o odredbama Ugovora o kreditu koje se tiče odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi radilo o odredbama na koje tužitelji nisu mogli utjecati, jer se radilo o uvjetima kreditiranja koje je odredila banka.

17. Tako je utvrđeno, a u svezi ugovorene promjenjive kamatne stope od strane djelatnika banke, da tužiteljima prilikom razgovora nije bilo obrazloženo niti objašnjeno pod kojim uvjetima i uz koje kriterije će banka mijenjati kamatnu stopu. Isto tako je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF nepoštena, jer se o njoj nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati budući da je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru pa time položaj tužitelja pri sklapanju ugovora o kreditu bio nepovoljniji pri čemu je pravilno sud prvog stupnja utvrdio da tužitelji u vrijeme zaključenja ugovora u cijelosti nisu bili informirani o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženica postupila suprotno odredbi čl. 86. st. 1. ZZP/07, što sporne ugovorne odredbe u dijelu gdje je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa koja se mijenjala jednostranim odlukama banke, čine nepoštenim i stoga ništetnim.

18. Stoga je prvostupanjski sud na temelju iskaza tužitelja, isprava priloženih u spisu i vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž- 6632/2017 te primjenom odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine” broj 41/14, dalje: ZZP-a/14), te čl. 322. ZOO-a pravilno utvrdio da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

19. S tim u vezi, valja reći da za nepoštenu odredbu o jednostranoj promjeni stope ugovornih kamata iz izvornog Ugovora o kreditu potrošač nakon zaključenog Aneksa Ugovora o kreditu 346-5/2008 od 20. siječnja 2016. nije vezan, jer se smatra kao da te nepoštene odredbe nikad nije niti bilo te je zamijenjena odredbama Dodatka 1 Ugovora o kreditu kao da je za sve vrijeme kredita isti bio denominiran u EUR s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi za kredite u EUR. Zbog navedenog valjalo je žalbu tuženice valjalo u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a pobijanu presudu u točki I. izreke potvrditi.

20. Nije sporno da je između 1. tužitelja, kao korisnika kredita, 2. tužiteljice kao sudužnika i ZP kao založnog dužnika i pravne prednice tuženice Hypo Alpe Adria Bank d.d., zaključen Aneks Ugovora o kreditu 346-5/2008 od 20. siječnja 2016., kojim je predmetni kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Zaključenim Aneksom ugovorne strane su suglasno utvrdile (čl. 2. Aneksa) da preplata kredita na dan 30. rujna 2015. iznosi 23.598,49 kn, za koji iznos je ugovoreno da će se koristiti za namirenje budućih anuiteta najviše do 50 % dospjelog anuiteta, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, s rokom vraćanja kredita 28, veljače 2038., u mjesečnim anuitetima prema planu otplate, koji je tužiteljima kao korisnici kredita dostavljen uz Izračun konverzije kredita (čl. 4. Aneksa).

21. Odbijen je i prigovor zastare, obzirom da je zastarni rok kod stjecanja bez osnove 5 godina, a pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako tužitelji traže utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu rok počinje teći od 13. lipnja 2014., a kod utvrđenja ništetnom ugovorne odredbe zbog valutne klauzule rok teče od 14. lipnja 2018. pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2019., pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a.

22. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po sudskom vještaku Dinku Brajnovićur kojim je utvrđeno da su tužitelji zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule više preplatili do sklapanja Aneksa Ugovora o kreditu iznos od 85.155,76 HRK /11.302,10 EUR-a.

23. Prvostupanjski sud je primjenom 1111. ZOO-a prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti nalažući tuženici isplatiti tužiteljima iznos od 85.155,76 HRK/11.302,10 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a.

24. Tuženica tijekom postupka i u žalbi osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva ističući da je tužiteljica s prednicom tuženice dana 20. siječnja 2016. sklopila Aneks Ugovora o kreditu, kojim je na temelju Zakona izvršena konverzija osnovnog ugovora u kredit s valutnom klauzulom u EU sukladno odredbama ZID ZPK/15 temeljem kojeg su se suglasnom voljom ugovornih strana izmijenile odredbe osnovnog Ugovora o kreditu s učinkom sklapanja od dana sklapanja takvog ugovora na način da se položaj tužiteljice izjednači s položajem potrošača koji je koristio kredit s valutnom klauzulo, u EUR.

25. Međutim, ovaj sud ne može prihvatiti utvrđenje suda prvog stupnja da predmetnim Aneksom ugovora o kreditu koji je zaključen temeljem ZID ZPK/15 da sklapanjem sporazuma o konverziji nije riješeno pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

26. Naime, ZID ZPK/15 je donesen nakon što je ocijenjeno da je u području potrošačkog kreditiranja došlo do znatne neravnoteže u odnosima između korisnika kredita kao potrošača i banaka kao kreditora (trgovca) u odnosu na ugovore o kreditu sklopljene posebno u razdoblju od 2004. do 2008. koji se denominirani u kunama s valutnom klauzulom u CHF, i to stoga što je na domaćem tržištu s vremenom izrazito jačao tečaj CHF, rasle su ugovorene promjenjive kamatne stope što je potrošače, u ispunjavanju kreditnih obveza, dovelo u izrazito težak položaj. Stoga je ZID ZPK/15 imao za cilj otkloniti nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i osigurati otplatu kreditnih zaduženja u iznosu i pod uvjetima koji potrošače kao dužnike ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditora kao vjerovnika, vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u €. Ovaj zakon u tom smislu predstavlja snažnu, izvanrednu, jednokratnu, retroaktivnu i vremenski ograničenu zakonodavnu intervenciju u području potrošačkog kreditiranja.

27. Treba navesti da je ZID ZPK/15 bio predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom RH, ali je Ustavni sud RH ZID ZPK/15 ocijenio usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske i nije prihvatio prijedlog većeg broja predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti tog Zakona s Ustavom (odluka broj U-I-3685/2016 od 4. travnja 2017.). Ocjenjujući da, ZID ZPK/15 zadovoljava kriterije formalne i materijalne ustavnosti, Ustavni je sud posebno naglasio, da ZID ZPK/15 ima legitiman cilj, jer se njime povećava socijalna zaštita, sprječava se nastavljanje nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize, pri čemu je predmetna mjera u vidu konverzije ocijenjena razmjernom legitimnom cilju koji se želio postići zato što su propisane mjere bile prikladne i nužne, a nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera, s jedne strane, dok, s druge, njome nije nametnut ni prekomjeran teret kreditnim institucijama kao adresatima.

28. Pitanjem valjanosti sporazuma o konverziji sklopljenog temeljem ZID ZPK/15 bavio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Gos 1/2019 u kojem je doneseno rješenje 4. ožujka 2020. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u tom predmetu na postavljeno pravno pitanje: ''Je li sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) nepostojeći ili ništetan u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli'', odgovorio da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'' broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Pritom je VS RH ocijenio da je ZID ZPK/15 poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila koja uređuju matično područje obveznog prava, odnosno ZOO slijedom čega ne mogu opća pravila ZOO o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK o konverziji dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji.

29. U konkretnom slučaju između stranaka je nesporno da je predmetni Aneks Ugovoru o kreditu sačinjen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 koji predstavlja kogentnu (prisilnu) pravnu normu.

30. U naprijed opisanim okolnostima, posebno imajući na umu da je predmetni Aneks Ugovoru o kreditu sklopljen na temelju (prisilnog) propisa koji je uspješno prošao test ocjenjivanja ustavnosti u ustavnosudskom postupku, valja zaključiti da njegove odredbe obvezuju stranke, jer nemaju elemenata koji bi im davali obilježje nepoštenosti i imali za posljedicu njegovu ništetnost.

31. U pogledu pravnih učinaka konverzije izvršene predmetnim Aneksom Ugovoru o kreditu, treba kazati da, sukladno odredbi članka 19.c stavka 1. ZID ZPK/15, konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i da se provodi na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u €, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom, što je inače načelo konverzije kredita u skladu s odredbom članka 19.b ZID ZPK/15.

32. Međutim, suprotno shvaćanju suda prvog stupnja to ne znači da je izvršena konverzija imala svrhu i učinak samo na promjenu valute, a ne i na otklanjanje posljedica ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i načinu njezine zamjene kao nepoštene odredbe novom ugovornom odredbom koja nema elemente nepoštenosti. Naime, sud prvog stupnja ocjenjuje da ZID ZPK/15 ne obuhvaća razliku preplaćenih anuiteta nastalih promjenom kamatne stope te da se tuženica konverzijom ne oslobađa obveze vratiti tužiteljima neosnovano naplaćeni iznos koji predstavlja razliku između plaćenih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi te valutnoj klauzuli u CHF.

33. Stoga se nepravilnim ukazuje shvaćanje prvostupanjskog suda kako sklapanjem Aneksa, sporazuma o konverziji nije riješeno pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, jer na činjenicu da izvršena konverzija uključuje i plaćanja učinjena po osnovi kamatne stope sasvim jasno i nedvosmisleno upućuje sadržaj odredbe članka 19.c stavka 1. točaka 2., 3. ZID ZPK/15 kao i odredbe članka 19.c stavka 1. točaka 4. i 5. istog Zakona koja uređuje pitanje načina iskorištavanja iznosa koji se odnose na prethodno izvršene uplate po osnovi osnovnog ugovora o kreditu. Naime, u skladu s točkama 1. i 2. stavka 1. članka 19.c ZID ZPK/15, kamate i početno odobrena glavnica kredita koje su plaćene temeljem kredita u CHF pretvaraju se u kamate i glavnicu plaćenu u € u skladu s tečajem koji je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik (banka) na dan uplate primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u €. Naprijed navedene uplate su korištene, u skladu s točkom 4. stavka 1. članka 19.c ZID ZPK/15, za namirenja anuiteta po osnovi konvertiranog kredita u €, uz iznimku uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije. To znači da je povrat preplaćenih iznosa ostvaren putem korištenja izvršenih uplata za otplatu dospjelih anuiteta kredita u €, koji je zamijenio kredit u CHF, na način da je, u ovisnosti o visini preplate, iznos preplate korišten za otplatu budućih obroka kredita u € u slučaju da preplata nije dovoljna za zatvaranje kreditnih obveza prema novom otplatnom planu ili je vraćen potrošaču u slučaju da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka u valutnoj klauzuli u € prema novom otplatnom planu (točke 4. i 5. stavka 1. članka 19.c ZID ZPK/15). Na taj su način nakon konverzije uplate koje su izvršili tužitelji kao potrošači po osnovi nepoštenih odredbi ugovora o kreditu iskorištene za otplatu njihovog kredita u € i to radi nemirenja postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novim otplatnim planom koji je zamijenio prethodni otplatni plan za kredit u CHF.

34. Također valja reći da stroga pravila o konverziji i načinu njezina izračuna nisu narušila ravnotežu između 1. tužitelja, korisnika kredita i 2. tužiteljice, sudužnika i ZP, založnog dužnika kao potrošača i banke kao kreditora zamjenom nepoštenih ugovornih odredaba kredita za CHF novim ugovornim odredbama, obzirom da je od odlučnog značenja i da tužitelji kao potrošači, u skladu s odredbom članka 19.d ZID ZPK/15, informirana o posljedicama konverzije i da je, u skladu s odredbom članka 19.e ZID ZPK/15, imali mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije.

35. Stoga, ovaj sud ocjenjuje da je sklapanjem predmetnog Aneksa Ugovoru o kreditu na način propisan odredbom člana 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi kreditora kao banke putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u € koji je zamijenio kredit u CHF do čega je došlo na temelju informiranog pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije i na koju su t1. tužitelj, kao korisnik kredita i 2. tužiteljica, kao sudužnik slobodno pristali.

36. Kada su, dakle, iznosi koje su tužitelji platili više na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njihovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni novi otplatnim planom koji je zamijenio otplatni plan iz osnovnog ugovora o kreditu, tada ti više plaćeni iznosi nisu ostali u imovini tuženice, pa nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog zahtjeva u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a na primjenu kojeg propisa upućuje odredba članka 2. stavka 2. ZZP/07 koja predviđa supsidijarnu primjenu ZOO u slučaju kada posebnim propisom nije uređeno neko pitanje u pravnom odnosu između potrošača i trgovca, a ovo pitanje nije uređeno odredbama ZID ZPK/15. Naime, konverzija izvršena prema ZID ZPK/15 je imala za posljedicu prestanak obveze tuženice kao kreditora (trgovca) prema tužiteljima kao potrošaču na postupanje prema ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz konvertiranog (izvornog) kredita, jer je ta odredba zamijenjena novom koja nema obilježja nepoštenosti, a time posljedično ni ništetnosti.

37. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženice odbiti kao djelomično neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi u točki I. izreke te temeljem odredbe čl. 373. st. 3. ZPP, preinačiti pobijanu presudu i odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan u dijelu pod točkom II. izreke kojim je tuženici naložena isplata.

38. Obzirom da je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka pod točkom III. izreke te odlučiti o troškovima temeljem odredbe članka 166. stavka 2. ZPP. Imajući u vidu činjenicu da su tužitelji u ovom sporu zatražili pravnu zaštitu kao potrošači i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu, i to u pravnoj stvari u kojoj domaća sudska praksa nije ustaljena, ovaj sud naslanjajući se na praksu Europskog suda za ljudska prava (primjerice C i O, zahtjev broj 72152/13 presuda od 6. rujna 2016.) ocjenjuje da je, u skladu sa sadržajem i pravnim domašajem konvencijskog i ustavnog prava tužitelja na pristup sudu, usprkos činjenici da su tužitelji djelomično uspjeli u parnici, primjereno odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka uključujući i trošak žalbe tuženice. To stoga, što tužitelji, u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa kojemu nije obilježje stranačka ravnopravnost, nisu mogli predvidjeti svoje izglede za uspjeh, jer sudska praksa o spornom pitanju nije ustaljena. U takvim okolnostima tužitelji nije mogli biti svjesna da njihov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh.

39. Stoga je valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoj trošak.

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

JadrankaTravaš