Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-330/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Ivone Rupić i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika AD i OV, zbog kaznenog djela iz 236. stavak 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15; dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika AD i OV podnesenim protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovnog broja K-1054/2017-134 od 5. lipnja 2024., u sjednici održanoj 16. prosinca 2025. u prisutnosti branitelja optuženika OV, Zorana Pilipovića, odvjetnika u Zagrebu, a u izočnosti optuženika OV i zamjenice Županijskog državnog odvjetništva u Splitu

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženika AD i OV kao neosnovane te se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu optuženici AD i OV proglašeni su krivima da su počinili kaznena djela protiv imovine i to optuženi AD, kazneno djelo prijevare opisano po članku 236. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 236. stavak 2. KZ/11 i kazneno djelo iznude opisano u članku 243. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 243. stavak 2. KZ/11 u svezi članka 52. KZ/11 i člankom 51. KZ/11, a optuženi OV kazneno djelo iznude opisano u članku 243. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 243. stavak 2. KZ/11. Nakon toga, na temelju članka 236. stavak 2. KZ/11 optuženom AD je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 243. stavak 2. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, potom je na temelju članka 51. KZ/11 optuženi AD osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 57. KZ/11 izrečena mu je djelomična uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca ima izvršiti, a dio kazne zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca se neće izvršiti ukoliko optuženi AD u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, s time da rok provjeravanja počinje teći od izdržane kazne.

1.1. Na temelju članka 243. stavka 2. KZ/11 optuženi OV osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a na temelju članka 57. KZ/11 izrečena mu je djelomična uvjetna osuda s time da se kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od 8 (osam) mjeseci ima izvršiti, a kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci se neće izvršiti ukoliko optuženi OV u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, s time da rok provjeravanja počinje teći od izdržane kazne.

1.2. Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu: ZKP/08) oštećenoj GD je u cijelosti dosuđen imovinskopravni zahtjev, na način da je naloženo optuženicima AD i OV da oštećenoj GD naknade i to optuženi AD iznos od 240.000,00 eura, a optuženi OV iznos od 22.000,00 eura, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točke 1. do 6. ZKP/08 optuženici AD i OV su dužni nadoknaditi sudu troškove kaznenog postupka i to svaki u paušalnom iznosu od 1.000,00 eura.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi AD po branitelju Draženu Ivaniću, odvjetniku u Zagrebu, i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o imovinsko pravnom zahtjevu, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik AD oslobodi od optužbe.

2.1. Protiv navedene presude žalbu je podnio i optuženik OV po branitelju Zoranu Pilipoviću, odvjetniku u Zagrebu i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati na ponovno odlučivanje, te da se branitelj optuženika pozove na sjednicu vijeća drugostupanjskog suda.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Spis je u suglasju s člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Na temelju članka 475. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje u tekstu: ZKP/08) sjednica vijeća održana je u nazočnosti branitelja optuženika OV, Zorana Pilipovića, odvjetnika u Zagrebu, koji je naveo da ostaje kod svih navoda i prijedloga istaknutih u žalbi, a u izočnosti optuženika OV i Županijskog državnog odvjetnika u Splitu, koji su uredno obaviješteni o održavanju sjednice vijeća.

6. Žalbe optuženika AD i OV su neosnovane.

7. Optuženici AD i OV uvodno navode da prvostupanjsku presudu pobijaju zbog žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka, međutim nisu pravno označili o kojoj povredi bi se radilo niti je opisan način na koji bi ta povreda bila ostvarena, a iz sadržaja žalbi optuženika AD i OV proizlazi da se žalbeni razlozi u stvari odnose na žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Ovaj sud nije našao da bi bila počinjena ni koja druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka ni povreda kaznenog zakona na štetu optuženika na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. i 2. ZKP/08.

8.1. O ostalim žalbenim navodima kojima optuženici AD i OV obrazlažu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka u naravi se odnosi na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koja će se cijeniti u okviru navedene žalbene osnove.

8.2. Što se tiče žalbene osnove pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u žalbi optuženika AD i OV se na detaljan način analizira izvedene dokaze u postupku i pobijana presuda, te ukazuje na to kako je prvostupanjski sud odluku donio isključivo na temelju iskaza oštećene GD za koju se može pretpostaviti da je doista preko optuženika AD došla do osoba koje su od nje tražile novac za otkup stana u [adresa] i upis u zemljišne knjige, koji novac je oštećena uplaćivala na različite bankovne račune fizičkih osoba, svjedoka ZD, ŽD i HD.

8.3. Nadalje se ističe da je točna tvrdnja da je oštećena GD upoznala optuženika AD preko njegovih roditelja kada je teško bolesnog supruga vodila kod njih na liječenje jer su se oni bavili alternativnom medicinom, pa mu se oštećena GD obratila preko njegove majke za pomoć oko otkupa stana jer je on tada radio u kampanji za izbor gradonačelnika grada [adresa]. Žalbom optuženika AD želi se ukazati na to da je neprihvatljiv navod oštećene GD da je očekivala pomoć oko otkupa stana od optuženika AD koji je ovisnik o opojnim drogama za kojeg je teško povjerovati da bi bilo kome mogao pomoći u postupku dodjele i otkupa gradskog stana. Nadalje, žalbom optuženika AD se ističe i to da (dopušta mogućnost) da je doista optuženik AD primio dio novca od oštećene i predao ga nekim njemu nepoznatim ljudima, a možda i dio novca zadržao za sebe, ali povjerovati u iskaz oštećene GD i navode optužbe da je AD od oštećene uzeo novac u iznosu od 240.000,00 eura je neistinit.

9. U žalbi optuženika OV se navodi da niti iz činjeničnog opisa optužbe, pa ni obrazloženja pobijane prvostupanjske presude ne proizlazi niti jedna radnja iz koje bi bilo nedvojbeno utvrđeno da bi optuženik OV zajednički i dogovorno sa optuženikom AD počinio inkriminirano kazneno djelo iznude. Nadalje se ističe da je iskaz oštećene GD proturječan, neuvjerljiv i neživotan kada tvrdi da su optuženici OV i AD u noćnim satima nazivali oštećenu telefonom te joj ozbiljno prijetili na način kako to tvrdi optužba, a proizlazi i iz činjeničnog opisa izreke presude te je ona u strahu za vlastiti život i za život svog djeteta predala optuženiku OV novčani iznos od 22.000,00 eura.

10. Nisu u pravu optuženici AD i OV kada prvostupanjsku presudu pobijaju iz naprijed navedenih razloga, s obzirom da je prvostupanjski sud o svim svojim zaključcima dao valjane i uvjerljive razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, s obzirom na to da imaju potporu u stanju u spisu. U žalbama optuženika AD i OV daje se subjektivna ocjena provedenih dokaza koja se razlikuje od ocijene prvostupanjskog suda i kojom se optuženike nastoji eskulpirati. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda proizlaze iz dokaza izvedenih u postupku, a posebice iz uvjerljivog, logičnog, detaljnog i okolnosnog iskaza oštećene GD kojeg je prvostupanjski sud pravilno prihvatio vjerodostojnim, te iskaza ispitanih svjedoka ZD, ŽD i HD, pa i iskazom majke optuženika AD, ADB.

11. Naime, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud optuženik AD postupio je s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist na način da je lažno predočio oštećenoj GD kako joj može pomoći glede otkupa stana na adresi u [adresa], u kojem je kao podstanar iselila kao student i dijete poginulog branitelja, te je smatrala da će steći pravo na otkup tog stana u kojem je redovito plaćala režije i sve ostale potrebne pristojbe. Međutim odselila je u Švedsku gdje se udala te joj se suprug teško razbolio i liječio od karcinoma. Upoznala je roditelje optuženika AD koji su se bavili terapijskim načinom liječenja teških bolesti. Kada je njezin suprug preminuo od njegovog životnog osiguranja dobila je 240.000,00 eura od kojeg novca je imala namjeru otkupiti ovaj stan u [adresa]. Majka optuženika ADB imala je saznanja o njezinim problemima oko stana te joj je rekla da njezin sin optuženik AD poznaje osobe koje bi joj mogle pomoći oko otkupa stana. Povjerujući u takve navode optuženiku AD je najprije predala iznos od 12.000,00 eura smatrajući da će na taj način osigurati budućnost sebi i svom djetetu. Međutim optuženik AD joj je kazao da su ga određene osobe počele "pritiskati" zbog njezinog stana i da mu treba dati najprije 56.000,00 kuna i nakon toga dodatnih 33.000,00 kuna na ime poreza na stan te je ove novčane iznose upravo i predala optuženiku AD kao i cjelokupnu dokumentaciju vezano za stan.

11.1. Nakon određenog vremena optuženik AD nastavio je na nju vršiti pritisak tražeći daljnje isplate novca te je bila primorana novac posuditi od majke i na račune fizičkih osoba čija imena i brojeve računa joj je dao optuženik AD, na račun ŽD uplatila iznos od 37.700,00 kuna, na račun ZD iznos od 180.000,00 kuna i na račun HD iznos od 76.000,00 kuna, a koje uplaćene novčane iznose su vlasnici ovih bankovnih računa podizali i predali ih optuženom AD, a što je utvrđeno i materijalnom dokumentacijom, izvoda tekućih računa. Nadalje, oštećena GD je naknadno još i u tri navrata zbog ozbiljnih prijetnji upućenih od strane optuženog AD u strahu za vlastiti život i život svog djeteta predala mu iznose od 5.000,00 eura, 10.000,00 eura i 5.000,00 eura.

11.2. Ovakav iskaz oštećene GD nadopunjen je iskazima ispitanih svjedoka ĐD, ZD i HD, da su na njihove tekuće račune isplaćeni navedeni iznosi koje su predali optuženom AD. Majka optuženog AD, ADB također je iskazivala o dugogodišnjem poznanstvu sa oštećenom GD i njezinim problemima oko otkupa stana, kao i činjenicama da je obitelj ADB dobro bila upoznata sa imovinskim prilikama oštećene, pa joj je ponudila pomoć za rješavanje problema otkupa stana preko njezinog sina, optuženika AD, a koji je bio zaposlen u kampanji gradonačelnika grada [adresa]. Stoga je neosnovana žalba optuženika AD kada tvrdi da optuženik nije bio podobna osoba kojoj je oštećena mogla povjerovati da bi joj isti mogao ponuditi pomoć oko otkupa stana.

12. Dakle, s obzirom na sve naprijed navedeno pravilno je prvostupanjski sud, a što prihvaća i ovaj sud zaključio da je optuženik AD s ciljem pribavljanja nepripadne imovinske koristi u znatnom iznosu doveo oštećenu lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i naveo je da na štetu svoje imovine nešto učini, kada joj je lažno predočio da joj može pomoći glede otkupa stana, a potom kada mu je ista povjerovala predala mu novčane iznose od 12.000,00 eura, 56.000,00 kuna i 33.000,00 kuna, međutim ništa u tom pravcu nije poduzeo, pa su se na opisan način u ponašanju optuženika AD ostvarila obilježja kaznenog djela prevare iz članka 236. stavak 1. i 2. KZ/11.

12.1. Nakon toga kada je oštećena GD stekla povjerenje prema optuženiku AD, tada je on zajednički i dogovorno sa optuženikom OV, kojeg poznaje od ranije jer su zajedno radili u klubu "[obrt]" u Zagrebu, smislio plan kako da i nadalje prisile oštećenu GD na davanje novca, upoznao je sa optuženikom OV koji joj se predstavio kao osoba koja će joj čuvati stan i pronaći odvjetnike i pomoći u otkupa stana, pa su optuženici AD i OV zajednički i dogovorno nastavili sa ozbiljnim prijetnjama, upravo na način kako to proizlazi iz činjeničnog opisa prvostupanjske presude te je ona zbog straha za vlastiti život i život njezinog djeteta, optuženiku ĆD predala novčani iznos od 10.000,00 eura, pa potom 5.000,00 eura, a nakon toga i iznos od 7.000,00 eura, te je nadalje i optuženom AD preko računa fizičkih osoba i to ZD predala iznos od 180.000,00 kuna, ŽD iznos od 37.500,00 kuna i HD iznos od 76.000,00 kuna te naknadno na ruke optuženog AD iznose od 10.000,00 eura i u dva navrata po 5.000,00 eura, pa su na opisan način optuženici AD i OV svojim ponašanjem ostvarili obilježja kaznenog djela iznude iz članka 243. stavak 1. i 2. KZ/11.

12.2. U odnosu na optuženog AD prvostupanjski sud je ispravno prihvatio nalaz i mišljenje sudske vještakinje dr. Sanje Radeljak, koja je u pisanom nalazu i mišljenju navela da je optuženik AD osoba kod koje nisu utvrđene duševne smetnje i koja je u mogućnosti shvatiti značenje svog postupanja, pa je i u tom dijelu neosnovana žalba optuženika da je optuženik AD osoba lišena svake kritičnosti i svijesti o pogibeljnosti protupravnog postupanja. Budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su se u ponašanju optuženika AD i OV ostvarila sva bitna obilježja navedenih kaznenih djela, te ih je prvostupanjski sud potpuno opravdano kao ubrojive počinitelje koji su ova kaznena djela počinili s izravnom namjerom i bili svjesni protupravnosti svog postupanja kod nepostojanja ni jednog ispričavajućeg razloga proglasio krivim.

13. Optuženik AD u uvodu žalbe navodi da podnosi žalbu zbog odluke o kazni koju posebno ne obrazlaže, dok optuženik OV što se tiče žalbene osnove odluke o kazni navodi da je prvostupanjski sud na strani optuženika cijenio kao otegotnu okolnost dosadašnju osuđivanost optuženog OV, dok olakotnih okolnosti nije pronašao te je propustio cijeniti zaposlenost optuženika, na koji način je prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazneno pravne sankcije podcijenio značaj olakotnih okolnosti na strani optuženika. Međutim, suprotno žalbenim navodima oboje optuženika, prvostupanjski sud je prilikom odluke o izboru kazneno pravne sankcije u potpunosti pravilno utvrdio sve okolnosti koje mogu imati utjecaja na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža te ih je adekvatno vrednovao, što svojim žalbenim navodima optuženici nisu doveli u pitanje.

14. Što se tiče optuženika AD prvostupanjski sud je ispravno utvrdio olakotne okolnosti, njegovu dosadašnju neosuđivanost i činjenicu da je otac jednog maloljetnog djeteta, dok otegotnih okolnosti nije pronašao. U odnosu na optuženog OV ispravno je prvostupanjski sud cijenio kao otegotnu okolnost njegovu dosadašnju osuđivanost zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama, dok olakotnih okolnosti nije pronašao. Navode žalbe optuženog OV u kojima se navodi da prvostupanjski sud nije cijenio optuženikovu zaposlenost kao olakotnu okolnost, nije od odlučnog značaja te ne dovodi u pitanje pravilnost odluke o izboru vrste i mjere kazne.

14.1. U ovakvoj situaciji potpuno je ispravno prvostupanjski sud ocijenio da se svrha kažnjavanja u odnosu na oboje optuženika može ostvariti isključivo zatvorskom kaznom, pa je stoga ispravno optuženiku AD utvrdio pojedinačne kazne zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci za kazneno djelo iz članka 236. stavak 2. KZ/11 te za kazneno djelo iz članka 243. stavak 2. KZ/11. U takvoj situaciji, potpuno opravdano je optuženiku izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci nakon čega mu je ispravno na temelju članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda s time da ima izvršiti kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, a dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca se neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo s time da rok provjeravanja počinje teći od izdržane kazne zatvora. Kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca koju ima izvršiti optuženik AD je i po ocijeni ovog prvostupanjskog suda primjerena stupnju krivnje optuženika, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra, svim okolnostima vezanim uz počinjenje ovih kaznenih djela, kao i osobnih i obiteljskih prilika optuženika te je pravilno prvostupanjski sud zaključio da će se isključivo ovakvom kazneno pravnom sankcijom i u navedenom trajanju s uspjehom ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.

14.2. Što se tiče optuženika OV za navesti je da je pravilno prvostupanjski sud prilikom odabira vrste i mjere kazne te cijeneći olakotne i otegotne okolnosti opravdano optuženika na temelju članka 243. stavak 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci te na temelju članka 57. KZ/11 izrekao mu djelomičnu uvjetnu osudu s time da se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci ima izvršiti, a dio kazne u trajanju od 10 (deset) mjeseci se neće izvršiti ukoliko optuženik u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, s time da rok provjeravanja počinje teći od izdržane kazne. U takvoj situaciji potpuno je opravdana izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci koju optuženik OV ima izvršiti, koja kazna je i po ocijeni ovog drugostupanjskog suda prilagođena stupnju krivnje optuženika i svim okolnostima pri počinjenju kaznenog djela, jačini ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, te osobnim i obiteljskim prilikama optuženika, što svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje. Zbog svega navedenog neosnovane su žalbe optuženika i u pogledu žalbene osnove odluke o kazni.

15. U odnosu na žalbu optuženika AD zbog odluke o imovinsko pravnom zahtjevu, pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenoj GD dosudio imovinsko pravni zahtjev na način da je naloženo optuženom AD naknaditi iznos od 240.000,00 eura, što se odnosi na okolnost da je utvrđeno da je oštećena optuženom AD predala na ruke novčane iznose od 12.000,00 eura, 56.000,00 kuna i 33.000,00 kuna, te preko računa fizičkih osoba uplatila za optuženika AD iznose od 180.000,00 kuna, 37.500,00 kuna i 76.000,00 kuna te naknadno na ruke optuženog AD iznose od 10.000,00 eura i u dva navrata po 5.000,00 eura.

15.1. U odnosu na žalbu optuženika OV u kojoj navodi da je nejasno zašto je prvostupanjski sud odluku o imovinsko pravnom zahtjevu izrazio u eurima, pravilno je prvostupanjski sud primijenio Zakon o uvođenju eura, kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22) te primjenom odredbe članka 14. ovog Zakona novčane iznose koji se moraju platiti ili obračunati preračunao uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje sukladno članku 4. i 5. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, pa je naloženo optuženom OV da na ime imovinsko pravnog zahtjeva, a primejnom odredbe članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećenoj GD naknadi iznos od 22.000,00 eura, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

16. Budući da je ovaj sud utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda prvostupanjskog suda pobija kao ni povrede zakona iz članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 na koje sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci presude ovog drugostupanjskog suda, u suglasju s člankom 482. ZKP/08.

U Splitu 16. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj