REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-1057/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnik Mauricio Macan, odvjetnik u Puli te punomoćnici OD, Goran Smerdel, Fran Pelicarić i Hugo Pelicarić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Pelicarić i Smerdel d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupaju punomoćnici ZD, LD, AD, Sandra Pleša i Josip Pažin, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić i partneri u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn- 2310/2021-37 od 5. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje točka II. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2310/2021-37 od 5. travnja 2024.

II. Prihvaća se žalba tuženika te se preinačavaju točke I. i III. presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2310/2021-37 od 5. travnja 2024., tako da sada glase:

„ I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

Nalaže se tuženiku Hrvatska osiguravajuća kuća d.d., OIB: 00432869176, Zagreb, Capraška 8, isplatiti tužitelju ĆD OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 1.491,15 EUR, uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 92,91 EUR od 18. svibnja 2007.,

- na iznos od 95,96 EUR od 23. kolovoza 2011.,

- na iznos od 119,45 EUR od 26. rujna 2011.,

- na iznos od 39,82 EUR od 24. listopada 2011.,

- na iznos od 79,63 EUR od 1. srpnja 20016.,

- na iznos od 464,53 EUR od 23. srpnja 2008.,

- na iznos od 331,81 EUR od 14. srpnja 2009.,

- na iznos od 66,36 EUR od 23. srpnja 2008.,

- na iznos od 200,68 EUR od 14. srpnja 2010., obračunate do 31. prosinca 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi koja se određuje prema Uredbi o visini stope zatezne kamate, od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015., po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.312,50 eura, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka, kao i zahtjev tužitelja u cijelosti.“

III. Tužitelj je dužan nadoknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura, u roku od 15 dana, a zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka se odbija.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, točkom I., naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.491,15 eura, uvećan za zakonske zatezne kamate, kako su podrobnije navedene. Točkom II. je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja za preostali traženi iznos od 10.505,03 eura, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama. Točkom III. je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 412,91 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 5. travnja 2024. do isplate, po propisanoj stopi, u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude pravovremene žalbe podnijele su stranke.

2.1. Tužitelj se žali protiv odbijajućeg dijela presude, točke II., zbog počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019. i 80/2022., 155/2023., dalje: ZPP) jer tužitelju nije dostavljen poziv za ročište koje je radi provođenja dokaza zamolbenim putem održano 22. svibnja 2023. kod Općinskog suda u Rijeci, u predmetu poslovni broj Pom-81/2023. Poziv za ročište dostavljen je odvjetniku Mauriciu Macanu koji u tom trenutku nije imao ni dužnost ni pravo zastupati tužitelja. Time je, propuštanjem dostave, tužitelj onemogućen raspravljati pred sudom. Tužitelj je pravovremeno predložio provođenje dokaza izvršenjem uvida u dokumente koji predstavljaju potvrde o plaćanjima koji se u tužbi spominju i sud je odlučio provesti taj dokaz, ali ga nije proveo. Time je na štetu tužitelja počinio bitnu povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a koja je bila od presudnog utjecaja na presudu jer, u slučaju neprovođenja svih dokaza predloženih na okolnost koja se zbog pravila o teretu dokazivanja smatra neutvrđenom, nema mjesta odbijanju tužbenog zahtjeva prema odredbi članka 221.a ZPP-a, kakav je stav izražen i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-204/07, Rev-950/21 i Rev x 125/15. Omaškom nije priložio te dokaze o uplatama honorara za zastupanje svom bivšem odvjetniku i tuženicima za troškove postupka prema pravomoćnim presudama. Prvostupanjski sud nalazi tužbeni zahtjev u cijelosti utemeljenim u pogledu osnove (tuženikove odgovornosti), ali u manjem dijelu, u pogledu visine, smatrajući kako tužitelj nije dokazao taj dio štete, što je pogrešno. Iz spisa Općinskog suda u Rijeci broj P-1479/2007 proizlazi iznos kompenzacije za materijalne nedostatke stvari koji bi tužitelju pripao da odvjetnik HD nije učinio propust u zastupanju i promašio pasivnu legitimaciju od 25.000,00 kuna (3.318,07 eura) uz zakonsku zateznu kamatu od 16. travnja 2007. do isplate (prema dokazu vještačenjem). Stoga je ta visina nastale štete dokazana. Okolnost što je tužitelj omaškom propustio dostaviti dokumente navedene u tužbi kao: "preslik računa uplatnice i ostalih dokaza o plaćanju" ne znači da se iznos štete za taj dio štete nije mogao dokazivati i na drugi način, tako i uvidom u presudu Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-528/2015 od 14. lipnja 2016. i P-1479/2007, budući da je upravo u tom spisu, u propisanoj proceduri ZPP-a, izračunato koliku je štetu tužitelj izvorno pretrpio zbog materijalnih nedostataka kupljene stvari, kao i da naknadu te štete tužitelj nije uspio ostvariti isključivo zbog propusta u zastupanju za koje odgovara tuženik. Preostala šteta također proizlazi iz spisa, 28.702,50 kuna uz traženu zakonsku zateznu kamatu na ime naknade tuženicima ND i TD za troškove postupka u iznosu od 20.295,00 kuna, uvećano kamatu od 6. lipnja 2011. tuženiku Nova Boats d.o.o. za troškove postupka u iznosu od 8.407,50 kuna uz kamatu od 14. lipnja 2016., sve do isplate. Smatra kako te činjenice, same po sebi, predstavljaju dokaz o nastanku imovinske štete zbog greške u zastupanju pa je neutemeljeno odbijanje tog dijela zahtjeva jer "tužitelj osim specifikacije troškova koje je sam načinio nije predložio izvođenje drugih dokaza…". Predlaže preinačenje presude prihvaćanjem i daljnjeg dijela tužbenog zahtjeva, podredno, ukidanje pobijane presude u odbijajućem dijelu i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na novo suđenje.

2.2. Tuženik se žali iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Ne prihvaća stavove prvostupanjskog suda jer nije utvrdio kumulativno ispunjenje svih pretpostavki odgovornosti za naknadu štetu koje Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018. i 126/2021., dalje: ZOO) propisuje. Pravomoćnom presudom nije utvrđeno da je osiguranik tuženika učinio propust u zastupanju jer nije utužio prodavatelja BD i da tužitelju nije pružio adekvatnu pravnu zaštitu propisanu člankom 15. stavak 2. Uvjeta za osiguranje od odgovornosti odvjetnika (dalje: Uvjeti), čime mu je počinio štetu iz članka 27. pa da bi posljedično tužitelju bila učinjena šteta iz članka 27. Uvjeta, čime bi nastupio osigurani slučaj iz članka 18. Uvjeta i postojala obveza tuženika da tužitelju nadoknadi štetu primjenom članka 1045. ZOO-a. Pogrešan je i zaključak da je postojanje takvog propusta osiguranika tuženika dovoljno da se osiguratelj obveže tužitelju nadoknaditi štetu. Jedino što je utvrđeno je da je tužitelj pravomoćno izgubio spor koji je prethodio predmetnoj parnici. Sva ostala utvrđenja su tek pretpostavke jer je tužitelj bio dužan dokazati da bi, da nije bilo navedenog, navodnog „propusta" odvjetnika, on uspio u cijelosti u sporu i da bi naplatio navedeno potraživanje, na način da bi ostvario naknadu u navedenom iznosu (kako u pogledu glavnice, tako i u pogledu troškova koje je snosio zbog gubitka navedenog spora), kao i sve preostale pretpostavke odgovornosti za štetu, kako su prethodno navedene. U pogledu štetne radnje (pogreške ili propusta u zastupanju) bio je dužan dokazati da je baš navedena štetna radnja, kroz propust odvjetnika, dovela do štete u iznosu koji tužitelj potražuje tužbom i tek ako bi sve spomenute pretpostavke za naknadu štete bile utvrđene, tek bi tada postojala odgovornost tužitelja za štetu. Počinjena je relativno bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a jer sud pogrešno u pobijanom dijelu primjenjuje odredbu članka 221.a ZPP-a i apsolutno bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Iako sud navodi kako je utvrđeno da je osiguranik tuženika počinio pogrešku, ni jednom riječju ne navodi bi li tužitelj u cijelosti uspio u parnici koja je prethodila tom sporu da te pogreške nije bilo, a na tu okolnost tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije predložio ni jedan dokazni prijedlog. Pogrešno je primijenjeno materijalno pravo jer odredba članka 1045. ZOO-a nije primijenjena na pravilan način. Sud pogrešno smatra da je sama činjenica "propusta" dovoljna za dosudu navedenih iznosa. Pogrešno je time utvrđeno i činjenično stanje. Tuženikov osiguranik nije počinio nikakav propust, već je postupao u skladu s uputom stranke i utužio stvarnog vlasnika pokretne stvari. U tom smislu je izdvojeno mišljenje dao i dr.sc. Branko Brkić, ustavni sudac u izdvojenom mišljenju ustavne odluke, a koji jasno navodi da tuženikov osiguranik nije počinio nikakav propust. Odvjetnik ne može garantirati strankama uspjeh u sporu niti se od njega to može očekivati. Može biti odgovoran za očite pogreške ili propuste, no ovdje to nije slučaj. Pravomoćnom presudom nije utvrđena krivnja osiguranika tuženika niti njegov propust pa je pravno promašen stav suda prvog stupnja da bi iz nje proizlazilo pravomoćno utvrđenim da je osiguranik tuženika napravio propust. Očito se svi ne slažu s time da Nova Boats d.o.o. nije pasivno legitimirana, tako ni Ustavni sud. Sud je ispravno, pozivom na članak 221.a ZPP-a, odbio tužitelja s preostalim tužbenim zahtjevom, no to je trebao učiniti u cijelosti jer tužitelj do zaključenja predmetnog postupka nije ni predložio ni dokazao jasnu uzročno-posljedičnu vezu između eventualnog propusta njegovog ranijeg punomoćnika i nastale mu štete. Pogrešna je odluka i o kamatama i o troškovima postupka. Predlaže preinačenje presude u smislu žalbenih razloga te traži naknadu troška žalbe.

3. Tužitelj je dostavio odgovor na žalbu tuženika. Osporava u svemu žalbene navode tuženika te predlaže odbijanje njegove žalbe.

4. Žalba tuženika je osnovana, a žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu radi naknade nastale mu štete. Prema navodima tužbe (i navedenom činjeničnom supstratu), isplatu traži od tuženika, kao osiguratelja odvjetnika HD od odgovornosti, i to u vidu troška za uplaćene pristojbe u predmetima poslovni broj P-1479/07 i Pn-528/15 Općinskog suda u Rijeci u iznosu od ukupno 3.220,00 kuna, predujma za vještačenje i izlazak suda te za dopunu vještačenja u istim predmetima u iznosu od 6.000,00 kuna, troška svjedocima ID i BD u predmetu poslovni broj P-1479/07 u iznosu od 2.012,00 kuna, troška popravka motora glisera prema prvostupanjskoj presudi u iznosu od 25.000,00 kuna, troškova postupka u predmetima poslovni broj P- 1479/07 plaćenih ND, MD, odvjetnicima Bošković i partnerima u predmetima poslovni broj P-1479/07 i Pn-528/2015, u ukupnom iznosu od 40.451,90 kuna, troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku HD, u predmetima poslovni broj P-1479/07 i Pn-528/2015 u iznosu od 9.701,25 kuna, troškova zastupanja odvjetnika Peršića u kaznenom postupku u ukupnom iznosu od 4.000,00 kuna, odnosno ukupno iznosa pretrpljene štete od 90.385,15 kuna, protuvrijednosti u eurima u iznosu od 11.996,18 eura, sve s pripadajućom zateznom kamatom po propisanoj stopi na pojedinačno naznačene iznose, od pojedinačno naznačenih datuma. Tvrdi da mu je štetu prouzročio osiguranik tuženika HD koji ga je, kao odvjetnik, neprofesionalno zastupao u parnicama poslovni broj P- 1479/2007 i Pn-528/2015 jer je pri podnošenju tužbe promašio pasivnu legitimaciju, budući da je umjesto tuženika MD, ND i Nova Boats d.o.o. trebao podnijeti tužbu protiv vlasnika glisera BD, a koji je jedini u skladu sa ZOO-om mogao odgovarati za materijalne nedostatke na istom, a takva mu okolnost nije mogla ostati nepoznata jer je ugovor o kupoprodaji spornog glisera od 4. srpnja 2005. dostavio već uz samu tužbu, iako je i sam, kao neuka stranka, bio u uvjerenju da je brod kupio od Nova Boats d.o.o. koja je tvrtka oglašavala prodaju glisera i, u konačnici, po MD izvršila primopredaju broda u ime Nova Boats d.o.o. Smatra, dakle, da je odvjetnik HD, kao profesionalac, bio dužan podnijeti tužbu i protiv BD jer je iz ugovora o kupoprodaji od 4. srpnja 2005. i punomoći od 13. travnja 2004. jasno da je on vlasnik spornog plovila, a da je tužba podnesena i protiv njega (ili samo protiv njega) prigovor pasivne legitimacije ne bi bio osnovan jer bi onda ili Nova Boats d.o.o., kao stvarni vlasnik, ili BD, kao formalni vlasnik, morali odgovarati za evidentne materijalne nedostatke na brodici koje je sudski vještak u parničnom postupku utvrdio u iznosu od 25.000,00 kuna. Za pretpostaviti je da bi tada BD izvršio pritisak na Nova Boats d.o.o. da mu nadoknade štetu jer je toj tvrtki prepustio sporni gliser radi daljnje prodaje, sve kako bi uplatio manju cijenu za novi brod (po principu staro za novo), čime bi pravna pozicija tužitelja tada bila mnogo sigurnija jer bi imao stopostotne šanse za naknadu štete zbog materijalnih nedostataka na gliseru. Kako nije tako postupio, tužitelj je pretrpio ogromnu štetu, budući da je u cijelosti odbijen sa svojim tužbenim zahtjevom pa isplatu pretrpljene štete traži od osiguratelja odvjetnika HD.

6. Prvostupanjski sud je djelomično prihvatio takav tužbeni zahtjev tužitelja i naložio tuženiku isplatu tužitelju iznosa od 1.491,15 eura uz zakonske zatezne kamate kako je navedeno u točki I. presude, po propisanoj stopi do isplate (za tražene pristojbe u predmetu P-1479/07, odnosno u predmetu Pn-528/15; predujam za vještačenje i izlazak suda te predujam za dopunu vještačenja, trošak svjedoku ID i BD), zaključivši kako su dokazi o plaćanju tih troškova priloženi u spisu predmeta poslovni broj P-1479/07 Općinskog suda u Rijeci. Prethodno zaključuje kako iz spomenutih pravomoćnih presuda proizlazi da je odvjetnik HD, osiguranik tuženika, učinio propust u zastupanju tužitelja u parničnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci u predmetu poslovni broj Pn-528/15 (ranije poslovni broj P- 1479/07), propustivši na pasivnoj strani naznačiti BD, kao osobu koja je odgovorna za štetu koja je nastala tužitelju zbog materijalnih nedostataka na kupljenoj stvari (gliseru "Glastron" SSV 177), čime tužitelju nije pružio adekvatnu pravnu zaštitu propisanu člankom 15. stavak 2. Uvjeta. Posljedično, ocjenjuje da je time nastupio osigurani slučaj iz članka 18. Uvjeta te su ispunjeni i uvjeti iz članka 11. stavak 2. Uvjeta, a iz čega, u konačnici, proizlazi odgovornost tuženika koji je dužan naknaditi tužitelju spomenutu štetu jer je njegov osiguranik spomenutim propustom prouzročio štetu tužitelju, sve i prema odredbi članka 1045. ZOO-a u. Ocjenjuje kako mu zatezna kamata pripada u skladu s odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a i 1086. ZOO-a, od trenutka nastanka štete, plaćanja svakog pojedinog iznosa te kako nije osnovan ni prigovor zastare.

7. U preostalom dijelu odbija tužbeni zahtjev, budući da tužitelj nije dokazao kako su mu preostali troškovi doista i nastali, kao ni njihovu visinu (koju je tuženik također osporio) jer, osim dostavljene specifikacije troškova koju je sam sačinio za potrebe postupka, nije predložio izvođenje drugih dokaza na navedenu okolnost pa je primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a odbio tužbeni zahtjev kao nedokazan, time i neosnovan.

8. Protivno žalbi tužitelja, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, budući da tužitelju nezakonitim postupanjem suda nije oduzeta mogućnost raspravljanja pred sudom, tako ni prilikom izvođenja dokaza zamolbenog saslušanja svjedoka HD pred zamolbenim Općinskim sudom u Rijeci 22. svibnja 2023. Naime, iako su nesporno u trenutku izvođenja dokaza zamolbenim saslušanjem tog svjedoka tužitelja zastupali i odvjetnici iz Odvjetničkog društva Pelicarić i Smerdel u Zagrebu (kako su poimenično navedeni u uvodu presude, u skladu s izdanom punomoći), prema podacima u spisu tužitelj nije opozvao ni danu punomoć punomoćniku Mauriciu Macanu, odvjetniku u Puli, pa je njegovim obavještavanjem o ročištu radi zamolbenog saslušanja (što nije sporno između stranaka, a i tužitelj na to ukazuje žalbom jer to proizlazi iz zapisnika s ročišta) tužitelj bio obaviješten o tom ročištu. Stoga, ako preostali punomoćnici i nisu bili obaviješteni o tom ročištu, sud time nije počinio spomenutu bitnu povredu odredaba postupka jer je o ročištu uredno obaviješten tužiteljev punomoćnik kojem on punomoć nije opozvao u smislu odredbe članka 99. ZPP-a, odnosno nije o tome pismeno obavijestio sud pred kojim se vodi postupak ni izjasnio se o tome na zapisnik. Iz predmeta spisa ne proizlazi niti da bi sam punomoćnik, odvjetnik Mauricio Macan otkazao tu punomoć niti sudu prileži obavijest o tome, sve prema odredbi članka 99. stavak 2. ZPP-a. Osim toga, niti na ročištu 14. veljače 2024. punomoćnik tužitelja, odvjetnik Goran Smerdel, nije zatražio ponovno saslušanje svjedoka HD u prisutnosti tih punomoćnika niti je ukazivao na počinjenje navodne bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, nego je, naprotiv, izjavio kako nema daljnjih dokaznih prijedloga i predložio zaključenje glavne rasprave (kao i punomoćnica tuženika).

9. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 221.a ZPP-a jer je sud u danim okolnostima predmetnog postupka, s pravom, o spomenutim odlučnim činjenicama odlučivao prema odredbi članka 221.a ZPP-a.

9.1. Protivno žalbenim navodima tužitelja, na pripremnom ročištu je tužitelj predložio izvršiti uvid u dokumentaciju koja je priložena uz tužbu i podnesak od 15. srpnja 2020., što proizlazi i iz zapisnika s pripremnog ročišta 17. ožujka 2022. Nesporno tužitelj uz tužbu ni spomenuti podnesak nije dostavio račune, uplatnice i dokaze o plaćanju navedenih troškova pa neosnovano tvrdi kako je sud odlučio da će se ti dokazi provesti. Naime, cijeneći zapisnik s pripremnog ročišta, prvostupanjski sud je na njemu odlučio provesti po strankama predložene dokaze, što u odnosu na tužitelja znači dokaze uvidom u dokumentaciju koja je priložena uz tužbu i podnesak od 15. srpnja 2020., u skladu s njegovim prijedlogom na pripremanom ročištu i dostavljenom dokumentacijom, u što nesporno nisu spadali računi, uplatnice i daljnji nedostavljeni dokazi o plaćanju navedenih troškova.

9.2. Protivno žalbi tuženika, prvostupanjski sud nije počinio ni bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, u njoj su navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama. Također, ne postoji ni proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava pa ni time nije počinjena spomenuta bitna povreda odredaba parničnog postupka.

9.3. Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.

10. Između stranaka nije sporno da je tužitelj 16. travnja 2007. podnio tužbu protiv MD, ND i trgovačkog društva Nova Boats d.o.o. radi naknade štete zbog materijalnih nedostataka na stvari, spomenutom gliseru "GLASTRON" SSV 177, u iznosu od 25.000,00 kuna i povrede prava osobnosti u iznosu od 10.000,00 kuna; da je Općinski sud u Rijeci presudom i rješenjem posl. br. P-1479/07 od 6. lipnja 2011. djelomično prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika Nova Boats d.o.o. (točka I. te presude), djelomično odbio tužbeni zahtjev u odnosu na njega (točka II. izreke presude) te odbio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženike MD i ND (točka III. izreke presude), naložio tuženiku Nova Boats d.o.o. naknaditi tužitelju parnične troškove (točka IV. izreke presude) i tužitelju nadoknaditi tuženicima MD i ND parnične troškove (točka V. izreke presude), a rješenjem utvrdio da je povučena tužba za iznos od 10.000,00 kn (zbog povrede prava osobnosti); da je po žalbama tužitelja i tuženika Nova Boats d.o.o. Županijski sud u Rijeci donio presudu i rješenje posl. br. Gž-201/12 od 27. kolovoza 2015. te odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-1479/07 od 6. lipnja 2011. u točki II., III. i V. izreke, a ukinuo je u točkama I. i IV. izreke (kojima je naloženo tuženiku Nova Boats d.o.o. nadoknaditi tužitelju štetu na ime materijalnih nedostataka i platiti mu troškove postupka) i u tom dijelu vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje; da je Općinski sud u Rijeci, presudom posl. br. Pn-528/15 od 14. lipnja 2016. u odnosu na preostalog tuženika Nova Boats d.o.o., odbio tužbeni zahtjev tužitelja (točka I. izreke presude) uz obrazloženje da tužitelju za materijalne nedostatke prodane stvari odgovara prodavatelj, što je u konkretnom slučaju, po ocjeni tog suda bio vlasnik BD pa da tužitelj zato neosnovano potražuje od tuženika naknadu štete za materijalne nedostatke na prodanoj stvari, a tužitelju je naložio da nadoknadi tuženiku Nova Boats d.o.o. parnični trošak (točka II. izreke presude); da je protiv te presude tužitelj izjavio žalbu koja je presudom Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-1882/16-2 od 28. lipnja 2017. odbijena i potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci posl. br. Pn-528/15 od 14. lipnja 2016. uz prihvaćanje zaključka prvostupanjskog suda kako tuženik nije bio prodavatelj ni vlasnik predmetnog glisera pa da već zato ne može odgovarati tužitelju za naknadu štete prema pravilima o odgovornosti prodavatelja za materijalne nedostatke prodane stvari; da je protiv te presude Županijskog suda u Rijeci tužitelj podnio ustavnu tužbu Ustavnom sudu Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj U- III-3772/2017 koja je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 9. srpnja 2019. odbijena, s time da je ustavni sudac dr.sc. Branko Brkić izdvojio mišljenje u odnosu na tu odluku, smatrajući da je podnesena ustavna tužba osnovana jer da je u vrijeme kupoprodaje glisera vlasnik tog plovila bilo trgovačko društvo Nova Boats d.o.o. Nije sporno, cijeneći nesporan sadržaj spomenutih pravomoćnih odluka da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u odnosu na sve tuženike zbog nepostojanja njihove pasivne legitimacije.

13. Prvostupanjski sud je dokazivanjem utvrdio i sljedeće odlučne činjenice:

- iz prihvaćenog iskaza tužitelja ĆD da su on i njegovi sinovi u 7. mjesecu 2005. pronašli oglas firme Nova Boats d.o.o. za prodaju glisera koji bi njemu odgovarao, 1. srpnja 2005. otišli pogledati gliser koji im je „na suhom“ pokazao tuženik MD, kojem su i platili su dogovorenu cijenu za gliser, a on je taj novac uzeo u ime firme Nova Boats; da je nakon 10-15 dana stigao kupoprodajni ugovor iz kojeg je bilo razvidno da je vlasnik glisera BD, a isti je bio zastupan po ND, direktoru Nova Boatsa d.o.o.; da su po stavljanju glisera u more nastupili problemi te je o navedenom obavijestio gospodina MD i rekao mu da motor lupa na što mu je isti odgovorio da je brod stajao 2 godine na suhom, da ga samo nastave voziti i on će se sam razraditi, nakon čega je došlo do ozbiljnog kvara pa je gliser bio neupotrebljiv i morali su ga izvaditi iz mora; da je kontaktirao Nova Boats d.o.o., a oni su mu ponudili 5.000,00 kn, što je za njega bilo neprihvatljivo; da je osiguranika tuženika, odvjetnika HD, poznavao od ranije i, kada se našao u problemima s gliserom, došao je kod njega da ga zastupa radi naknade štete zbog nedostataka na gliseru; da je u travnju 2007., zastupan po odvjetniku HD, podnio tužbu protiv Nova Boatsa d.o.o., ND i MD, a odvjetnik nije tužio BD jer je njegovo tumačenje bilo da je BD bio samo formalni vlasnik, a da je u konkretnom slučaju prodavatelj bio Nova Boats d.o.o.; da je navedeni postupak trajao 4 godine i prilikom prvog presuđenja dobili su spor protiv Nova Boatsa d.o.o. kojima je naloženo da mu isplati 25.000,00 kn i oko 11.000,00 kn parničnog troška, a po žalbi tuženika Nova Boats d.o.o. prvostupanjska presuda je ukinuta u odnosu na istoga te je postupak vraćen na ponovno suđenje samo u odnosu na njega (tužba je odbijena u odnosu na Ć i MD), a u ponovljenom postupku je sud donio presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev i u odnosu na njega te mu je naloženo da mu isplati parnični trošak u iznosu od oko 8.000,00 kn; da navedenu presudu Županijski sud u Rijeci potvrđuje 28. lipnja 2017.; da mu je HD potom sugerirao da podnese ustavnu tužbu jer je i nadalje smatrao kako je odgovoran Nova Boats d.o.o.; da je odvjetnika HD slušao i plaćao ogromne troškove (vještačenja, pristojbe); da mu je odvjetnik HD savjetovao i da podnese kaznenu prijavu protiv ND, a za koji postupak je angažirao drugog odvjetnika, Peršića, i u tom kaznenom postupku je odbijen iz razloga što nije bilo dokaza, a za dio je nastupila zastara; da su 2019. dobili odluku Ustavnog suda kojom se ustavna tužba odbija i nakon toga je pokrenuo ovaj postupak jer su prethodni postupak izgubili zbog promašene pasivne legitimacije; da smatra kako je trebalo tužiti BD i tada bi uspjeli u postupku; da su se obratili HOK-u koji je njihov zahtjev nakon mjesec dana odbio, a 3. srpnja 2020., prije nastupa zastare, podnijeli su tužbu u ovom postupku;

- da iz iskaza svjedoka HD proizlazi kako smatra da nije bila promašena pasivna legitimacija u parničnom predmetu koji je vođen pred Općinskim sudom u Rijeci pod posl. br. P-1479/07 protiv tuženika TD, ND i Nova Boats d.o.o., radi naknade štete; da smatra da je donesena odluka nezakonita, što proizlazi i iz izdvojenog mišljenja ustavnog suca dr. sc. Branka Brkića iz kojeg proizlazi da bi podnijeta ustavna tužba bila osnovana; da smatra kako u vrijeme kupoprodaje glisera BD više nije bio vlasnik tog glisera jer je bio prodan tvrtki Nova Boats d.o.o. koja je i oglašavala njegovu prodaju od koje je tužitelj ĆD i kupio sporni gliser; da je predujam za kupnju na ruke dan MD koji je brodski mehaničar i čuvao je taj gliser za Nova Boats d.o.o. do prodaje; da je ostatak kupoprodajne cijene isplaćen tvrtki Nova Boats d.o.o.; da su se odmah po preuzimanju plovila utvrdili veliki materijalni nedostaci – kvar na motoru i tužitelj ĆD je reklamaciju podnio tvrtki Nova Boats d.o.o. koja je reklamaciju prihvatila i ponudila istome iznos od 5.000,00 kn kao odštetu za taj nedostatak, a što nije bilo prihvaćeno jer je šteta bila barem pet puta veća; da se TD izuzetno angažirao u cilju uklanjanja utvrđenih nedostataka do trenutka kada je rekao "ja tu više ništa ne mogu i obratite se tvrtki Nova Boats d.o.o.", da je tuženik ND bio vlasnik i zakonski zastupnik tvrtke Nova Boats d.o.o., sa sjedištem u [adresa]; da se radilo o kupoprodaji polovnog glisera zaključenoj 4. srpnja 2005. između prodavatelja Nova Boats d.o.o. i kupca ĆD, da je naknadno, prilikom registracije plovila, dostavljen od strane Nova Boats d.o.o. kupoprodajni ugovor u kojem je kao prodavatelj naznačen vlasnik BD, po njegovom saznanju taj ugovor je sačinio ND ili neka osoba po nalogu istog i registracija plovila je izvršena pri Lučkoj kapetaniji Raša; da je prijeporno plovilo još 2002. bilo vraćeno od strane vlasnika BD tvrtki Nova Boats d.o.o. od koje je kupio veći gliser marke "Regal" američke proizvodnje, cijena kojeg je umanjena za 10.000,00 dolara na ime vraćenog plovila i punomoći za daljnju prodaju istog; da je dakle učinjena nazad kupnja spornog plovila od strane tvrtke Nova Boats d.o.o., ali bez ikakvih dokumenata, radi utaje poreza; da zato ne stoji tvrdnja tužitelja ĆD da je u vođenoj parnici za naknadu štete bila promašena pasivna legitimacija;

- da je tužitelj platio troškove pristojbi u predmetu P-1479/07 i predmetu Pn-528/15, predujam za vještačenje i izlazak suda, za dopunu vještačenja, troškove svjedoka ID i BD, sve u traženim iznosima, navedenih dana, ukupno 1.491,15 eura/ 11.232,00 kn.

13.1. Ujedno, zaključuje da tužitelj nije dokazao plaćanje preostalih troškova čiju naknadu traži, a koja bi proizlazila samo iz njegove specifikacije (evidencije troškova koje je, po njegovoj ocjeni, imao u vezi s parnicom koju je na koncu izgubio Pn-528/16).

14. Tako utvrđeno odlučno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud jer dijelom nije sporno, a u dijelu proizlazi iz izvedenih dokaza o kojima prvostupanjski sud iznosi valjane razloge, prihvatljive. Ovaj sud prihvaća i njegovu ocjenu o nedokazanosti nastale štete, preostalih troškova, koju pravilno prvostupanjski sud obrazlaže primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a.

15. Tuženik, međutim, osnovano ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava na utvrđeno odlučno činjenično stanje, pogrešne materijalnopravne zaključke prvostupanjskog suda o tome da je pravomoćnim presudama utvrđena odgovornost odvjetnika HD za eventualnu štetu pretrpljenu po tužitelju, kao osnovi za dosudu tražene naknade štete tužitelju. Naime, okolnost pravomoćnog odbijanja tužbenog zahtjeva u odnosu na tuženike u toj parnici (zbog promašene pasivne legitimacije) ne znači, sama po sebi, da bi istovjetan tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren protiv prodavatelja BD (cijeneći i postojanje njegove pasivne legitimacije prema sporu radi naknade štete zbog materijalnih nedostataka prodane stvari), kao tuženika, bio osnovan (i to u cijelosti, upravo kako je tražen od tuženih u ranijem predmetu) jer tužitelj ne navodi činjenice niti dokazuje osnovanost takvog zahtjeva za naknadu štete zbog materijalnih nedostataka u odnosu na BD (osim pozivom na spomenute pravomoćne presude) prema mjerodavnim odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/1991., 73/1991., 111/1993., 3/1994., 7/1996., 91/1996., 112/1999. i 88/2001., dalje: ZOO/91) koje se primjenjuju jer se radi o obvezama nastalima prije 1. siječnja 2006., prema članku 1163. stavka 1. ZOO-a u pogledu odgovornosti za naknadu štete.

15.1. Naime, kod ugovora s naknadom svaki ugovaratelj odgovara za materijalne nedostatke svog ispunjenja (čanak 121. ZOO/91); vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi (članak 262. ZOO/91); vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi, koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate (članak 266. ZOO/91). Prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u času prijelaza rizika na kupca, bez obzira na to da li mu je to bilo poznato, ali i za one materijalne nedostatke koji se pojave nakon prijelaza rizika na kupca ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga (članak 478. ZOO/91). Nedostatak postoji ako stvar nema potrebna svojstva za njezinu redovnu upotrebu ili za promet, ako stvar nema potrebna svojstva za naročitu upotrebu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila poznata prodavaocu ili mu je morala biti poznata, ako stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili prešutnu ugovorene odnosno propisane, odnosno kad je prodavalac predao stvar koja nije jednaka uzorku ili modelu, osim ako su uzorak ili model pokazani samo radi obavijesti (članak 479. ZOO/91). Prodavatelj ne odgovara za nedostatke ako su u času sklapanja ugovora bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati, a smatra se da nisu mogli ostati kupcu nepoznati oni nedostaci koje bi brižljiva osoba s prosječnim znanjem i iskustvom osobe istog zanimanja i struke kao kupac mogla lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari. Ali, prodavatelj odgovara i za nedostatke koje je kupac mogao lako opaziti ako je izjavio da stvar nema nikakve nedostatke ili da stvar ima određena svojstva ili odlike (članak 480. ZOO/91).

15.2. Kako tužitelj nije ni tvrdio ni dokazao kako su ispunjene sve pretpostavke odgovornosti BD za naknadu štete tužitelja zbog materijalnih nedostatak prodane stvari, osim pasivne legitimacije, pogrešan je zaključak o utvrđenoj odgovornosti osiguranika tuženika i tuženika u ovoj pravnoj stvari za nastalu štetu tužitelju, upravo onako kako je tražena i protiv tuženika u spomenutom pravomoćno okončanom postupku (po osnovi i visini), zato i odgovornost tuženika za sve troškove koje je tužitelj imao u vezi s time.

16. Prema odredbi članka 7. stavak 1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. O tome koje će činjenice uzeti kao dokazane, u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, odlučuje sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

16.1. Odredbom članka 219. stavak 1. ZPP-a propisano je kako je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Stranka je prema odredbi članka 231. stavak 1. ZPP-a dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda i to u trenutku predlaganja tog dokaza, osim ako sud odredi drukčije.

16.2. Odredbom članka 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

17. Protivno ocjeni prvostupanjskog suda, kako iz spomenutih utvrđenih odlučnih činjenica, prvenstveno spomenutih pravomoćnih odluka, ne proizlazi odgovornost tuženika, odnosno njegovog osiguranika za eventualnu štetu koju je tužitelj pretrpio u vezi sa spomenutom parnicom i uslijed njenog rezultata u smislu odredbe čl. 1045. ZOO-a i spomenutih odredaba Uvjeta, valja reći kako tužitelj njima nije dokazao potrebne pretpostavke prema kojima bi osiguranik tuženika, odvjetnik HD, bio odgovoran za eventualnu štetu koju je tužitelj pretrpio zbog gubitka parnice (i drugih postupaka koje je pokretao), dakle prema mjerodavnim odredbama obveznog prava i posebnih zakona i akata koje valja primijeniti.

17.1. Kako tužitelj nije dostavio račune, uplatnice i dokumente na koje se u tužbi poziva, a na pripremnom ročištu predlaže izvođenje onih dokaza koje je priložio uz tužbu i podnesak od 15. srpnja 2022. (sam je bio dužan iznijeti činjenice i predložiti dokaze na koje se pozivao), u nedostatku takvih dokaza, prvostupanjski sud je pravilno o djelomičnom odbijanju tužbenog zahtjeva odlučio i zbog nedokazanosti visine predmetnog dijela zahtjeva prema odredbi čl. 221.a ZPP-a.

17.2. Prema odredbi članka 7. stavak 1. Zakona o odvjetništvu (Narodne novine broj 9/1994., 117/2008., 50/2009., 75/2009., 18/2011., 126/2021., 98/2025. – dalje ZO) odvjetnici su dužni pružati pravnu pomoć savjesno, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, zakonima, statutu i drugim općim aktima komore te kodeksu odvjetničke etike, dok je stavkom 2. tog članka propisano da odvjetnici imaju pravo i dužnost u granicama zakona i dobivenih ovlasti poduzimati sve što po njihovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pružaju pravnu pomoć. Odredbom članka 44. stavak 1. ZO-a propisano je da je odvjetnik dužan osigurati se od odgovornosti za štetu koju bi mogao počiniti trećima obavljanjem odvjetništva.

17.3. Prema članku 14. stavak 1. Uvjeta predmet osiguranja je zakonska odgovornost odvjetnika za štetu koju prouzroči obavljanjem odvjetništva, dok je prema članku 18. Uvjeta, a u vezi s člankom 14. i 15. Uvjeta osigurani slučaj svaki pojedinačno određeni propušteni oblik pravne zaštite ili pogreška prema članku 15. stavak 2. Uvjeta kojim se trećim osobama prouzrokuje šteta. Odredbom članka 15. stavak 2. Uvjeta propisano je da se pod oblicima pravne zaštite podrazumijeva osobito: - davanje pravnih savjeta;

- sastavljanje isprava; - sastavljanje tužbi, žalbi, prijedloga, zahtjeva, molbi, izvanrednih pravnih lijekova i drugih podnesaka; - zastupanje stranaka, a prema čl. 22. Uvjeta šteta se utvrđuje u skladu s odredbama ZOO-a.

18. Izdavanjem punomoći za zastupanje stranka i odvjetnik zapravo sklapaju ugovor o nalogu iz članka 763. ZOO-a te se odgovornost odvjetnika, kao nalogoprimca, prosuđuje prema odredbama ZOO-a koje reguliraju ugovor o nalogu. Odredbom članka 765. stavak 3. ZOO-a propisano je da ako nalogodavac nije dao određene upute o poslu koji treba obaviti, nalogoprimac je dužan, rukovodeći se interesima nalogodavca, postupiti kao dobar privrednik (dobarr stručnjak). U slučaju povrede ugovorne obveze iz ugovora o nalogu (zastupanju), odvjetnici su dužni strankama naknaditi štetu nastalu takvom povredom prema odredbi članka 1045. stavak 1. ZOO- a, a prema članku 943. stavak 1. ZOO-a zajedno s njima i njihovi osiguratelji (ovdje tuženik).

19. Tužitelj tužbom traži naknadu štete zbog spomenute navodne povrede ugovorne obveze odvjetnika HD iz ugovora o nalogu (zastupanju), što ga je sklopio s njim. Tvrdi da je svoju obvezu prekršio utuženjem osoba koje nisu bile pasivno legitimirane, što je rezultiralo gubitkom parnice u odnosu na njih i trpljenjem troškova u vezi s tom parnicom. Također, tvrdi da je odvjetnik HD, kao odvjetnik, trebao znati da treba tužiti formalnog vlasnika plovila BD jer bi time ostvario uspjeh u parnici, kakav uspjeh je tražio izgubljenom parnicom. Pritom, na te okolnosti predlaže dokaze uvidom u sve spomenute spise, odnosno donesene odluke i izdvojeno mišljenje suca Ustavnog suda Branka Brkića u povodu njegove ustavne tužbe te saslušanje tužitelja.

20. Tužitelj je, kako je navedeno točkom 16. i 16.1. ovog obrazloženja, bio dužan dokazati svoje tvrdnje o odštetnoj odgovornosti osiguranika tuženika, time i tuženika. To znači da je bio dužan dokazati da su bile ispunjene sve opće pretpostavke odgovornosti za štetu: postojanje subjekata obveznog odnosa odgovornosti za štetu (štetnika i oštećenika), štetne radnje štetnika, štete, uzročne veze između štetne radnje i štete te protupravnost štetne radnje (i to objektivni element (činjenicu da je štetna radnja protivna nekom pravilu) i subjektivni element (činjenicu da je štetna radnja počinjena krivnjom štetnika) te daljnje dvije posebne pretpostavke: postojanje ugovora, odnosno ugovorne obveze te povredu te obveze, sve navedene pretpostavke kumulativno. Ocjena je i ovog suda, što osnovano tvrdi tuženik u žalbi, kako tužitelj sve te pretpostavke kumulativno nije pokušao adekvatno dokazati niti dokazao priloženim dokazima i činjenicama koje se iz njih mogu utvrditi.

20.1. Naime, ukoliko bi se, pored dokazanog postojanja subjekata obveznog odnos (štetnika i oštećenika), uzelo da je tužitelj i dokazao štetnu radnju osiguranika tuženika (da je to predstavljalo pogrešno označavanje tuženika u spomenutoj, pravomoćno dovršenoj parnici, iako se od odvjetnika doista zahtijeva potreban stupanj pažnje i brižljivosti u poslovima, kao standard potrebne pažnje prosječnog profesionalca, određeno stručno znanje i vještina obavljanja profesije, poznavanje odredaba materijalnog prava i poznavanje i poštivanja odredaba procesnog prava, ali sud treba voditi računa i o činjenici da se, u pravilu, odvjetnik ne obvezuje da će zaista postići određeni uspjeh, već da će upotrijebiti svoje profesionalno znanje i vještinu s određenim stupnjem pažnje u cilju postizanja određenog rezultata u interesu stranke) pa i štetu, on nije dokazao uzročno posljedičnu vezu između štetne radnje i štete pa, već zbog toga, ni odgovornost osiguranika tuženika, time ni tuženika za štetu.

21. Prvostupanjski sud je na temelju navedenog odlučnog činjeničnog stanja s pravom zaključio kako je tužbeni zahtjev tužitelja iz spomenute parnice tužitelja protiv MD, ND i Nova Boats d.o.o. pravomoćno odbijen, a nesporno je da je do odbijanja tužbenog zahtjeva došlo isključivo zbog nepostojanja pasivne legitimacije tuženika. Dakle, u tom postupku, cijeneći nesporan sadržaj istih, nisu ni utvrđene preostale pretpostavke (da bi se tužitelju mogla dosuditi naknada štete zbog materijalnih nedostataka prodane stvari prema mjerodavnim odredbama ZOO-a), osim što je zaključeno kako bi pasivno legitimiran u toj parnici bio BD. Zbog navedenog bi se, zato, doista moglo zaključiti kako je odvjetnik HD pogrešno naznačio tuženike u toj parnici, pri čemu prvostupanjski sud takvo njegovo označavanje definira propustom, ne izjašnjavajući se podrobnije o uzročnoj vezi takve radnje odvjetnika HD sa štetom čiju naknadu u ovoj pravnoj stvari tužitelj traži, osim pozivanjem na spomenute pravomoćne presude.

21.1. Međutim, da bi postojala odštetna odgovornost odvjetnika HD, tužitelj je trebao dokazati i da bi parnica koju bi tužitelj pokrenuo protiv BD (umjesto protiv spomenutih tuženih MD, ND i Nova Boats d.o.o.) bila riješena na način da bi njegov tužbeni zahtjev bio prihvaćen, upravo u iznosu što ga je zatražio u prvotnoj parnici. Prvostupanjski sud, prihvaćanjem kako iz pravomoćnih presuda protiv spomenutih tuženika, proizlazi i odgovornost odvjetnika HD zbog nastale štete tužitelju, nije pravilno primijenio spomenute odredbe materijalnog prava ni Uvjeta (kada je očito ocijenio da već iz spomenute pravomoćne presude P-518/16 proizlazi uzročna veza između štetne radnje štetnika i štete).

22. Iako je pravilan stav prvostupanjskog suda da pravomoćne presude donesene u predmetima poslovni broj P-1479/07 i Pn-528/15 ne dopuštaju njihovo preispitivanje, valja reći kako je njima odlučeno o nepostojanju pasivne legitimacije tuženika u toj parnici, zbog čega je tužbeni zahtjev odbijen. Okolnost da tuženici iz tog postupka nisu bili pasivno legitimirani ne znači nužno da bi tužitelj uspio u postupku protiv BD, a za kojeg drži da je bio pasivno legitimiran i da je to osiguranik tuženika, u skladu sa svojim znanjem, kao profesionalac, trebao znati te da se radi o okolnosti koja očito govori o postupanju protivno pažnji dobrog stručnjaka.

22.1. Navedeno, dakle, nije dovodilo u pitanje obvezu tužitelja da dokaže da bi podnošenjem tužbe protiv BD uspio u pokrenutoj parnici, cijeneći sve tvrdnje tuženika, prvenstveno osnovanu tvrdnju da je na tužitelju teret dokazivanja navedenog, što proizlazi iz citiranih odredbi ZOO-a u točki 16. ovog obrazloženja.

23. Slijedom navedenog, u pravu je tuženik kada ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio dokazanom odgovornost osiguranika tuženika, odnosno tuženika za štetu nastalu tužitelju, zbog čega je pogrešna i odluka iz točke I. presude prvostupanjskog suda pa je u tom dijelu valjalo preinačiti presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i u tom dijelu, sve prema odredbi članka 370. točka 3. ZPP-a. Odluka u dijelu kojim je zahtjev tužitelja odbijen pravilna je, iako prvenstveno zbog neutvrđene odgovornosti tuženika, odnosno njegovog punomoćnika, zbog čega je u tom dijelu potvrđena pobijana presuda prvostupanjskog suda prema odredbi članka 368. stavak 2. ZPP-a.

24. Budući da je djelomičnim preinačenjem i djelomičnim potvrđivanjem presude tuženik posve uspio u postupku, valjalo je preinačiti i odluku o trošku, dosuđivanjem tuženiku potrebnih troškova postupka prema odredbi članka 166. st. 2. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a. Priznati su mu zatraženi troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema mjerodavnoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023., dalje Tarifa) i to troškovi sastava odgovora na žalbu i podneska od 29. ožujka 2023. po Tbr. 8/1, 100 bodova po radnji, zastupanja na ročištima 17. ožujka 2022., 8. studenog 2022. i 14. veljače 2024. po Tbr. 9/1 te na ročištu 6. travnja 2023. 25 bodova (odbijen je za preostalih 75 bodova jer se ročište odgodilo bez prethodnog raspravljanja) po Tbr. 9/5, što uz PDV i vrijednost boda od 2 eura iznosi ukupno 1.312,50 eura. Priznati su mu i troškovi žalbenog postupka prema odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a u iznosu od 312,50 eura.

U Puli 16. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća:

Zoran Šarić