REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-13637/2022

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Ivane Bosnić-Kovačić kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Mladena Genca kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika VIRTUS CIBUS d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenika ĆU, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 16. i st. 2. i čl. 228. st. 1. t. 13. i 14. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19), odlučujući o žalbi I okrivljenika VIRTUS CIBUS d.o.o. i II okrivljenika ĆU podnesenoj putem branitelja Branka Kirina, odvjetnika u Zagrebu, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 29. Pp-8132/2022, od 21. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe I okrivljenika VIRTUS CIBUS d.o.o., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni I okrivljeniku, na način da se I okrivljeniku VIRTUS CIBUS d.o.o. za djela iz izreke pobijane presude na temeljem istog propisa, uz primjenu čl. 37. st. 3. t. 2. u svezi s čl. 33. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) utvrđuje novčana kazna u iznosu od po 1.040,00 eura (tisućučetrdeseteura), za svako djelo, pa mu se na temelju čl. 39. PZ izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 3.120,00 eura (tritisućestodvadeseteura), koju kaznu je I okrivljenik dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, sukladno čl. 152. st. 3. PZ, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom.

I. Odbija se kao neosnovana žalba I okrivljenika VIRTUS CIBUS d.o.o. i II okrivljenika ĆU i u pobijanom a nepreinačenom dijelu pobijana prvostupanjska presuda se potvrđuje.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3c. Prekršajnog zakona, I okrivljenik VIRTUS CIBUS d.o.o. i II okrivljenik ĆU dužni su naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 eura (četrdeseteura), svaki, u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 24.000,00 kuna / 3.185,35 eura, I okrivljenik i od 6.000,00 kuna / 796,32 eura, II okrivljenik, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 16. i st. 2. i čl. 228. st. 1. t. 13. i 14. i st. 2. Zakona o radu, činjenično opisanih u izreci, uz pravilno upozorenje da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako u određenom roku plate dvije trećine izrečene kazne.

2. Istom presudom okrivljenici su dužni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 800,00 kuna / 106,18 eura, svaki.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su putem branitelja pravodobno podnijeli žalbu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio da u predmetu nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, a na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da je na temelju provedenih dokaza činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno i djela okrivljenika pravilno pravno označena kao prekršaji iz primijenjenih propisa.

7. Naime, na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud je osnovano zaključio da su okrivljenici počinili prekršaje koji im se stavljaju na teret, za koje su pravilno i zakonito proglašeni krivima i kažnjeni, o čemu je prvostupanjski sud dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a žalbenim navodima u kojima okrivljenici ne osporavaju da je navedeni radnik radio prekovremeno kako je opisano u izreci pod točkom 1., te da navedenim radnicima nije omogućen dnevni i tjedni odmor kako je opisano u točkama 2. i 3. izreke, navodeći da se ostvarenje prekršajnog djela dogodilo isključivo u navedenom razdoblju pojedino i jednokratno i to uslijed nemogućnosti drugačijeg organiziranja procesa rada kod poslodavca, naglašavajući da je isto učinjeno uz izričiti pristanak radnika kojima su za navedeni rad uredno isplaćena sva materijalna davanja uz pripadajući dodatak za prekovremeni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom i rad noću propisan Kolektivnim ugovorom za ugostiteljstvo, a što je utvrđeno i tijekom inspekcijskog nadzora, te da nije utvrđena krivnja okrivljenika, žalitelji nisu doveli u sumnju pravilnost činjeničnog utvrđenja niti pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Nadalje, sukladno čl. 25. Prekršajnog zakona za odgovornost za prekršaj je dovoljan nehaj, a neosnovana je tvrdnja žalitelja da njihova radnja nije poduzeta protupravno iz razloga što je ostvarenje bića prekršajnog djela počinjeno uslijed okolnosti nastalih kao posljedica pandemije virusa COVID 19, a što da svakako predstavlja neodoljivu silu, te da je poveći broj radnika okrivljenika bio istovremeno privremeno nesposoban za rad i u izolaciji. Ovo stoga što po je ocjeni ovog suda iznenadno bolovanje, odnosno izostanak radnika u uvjetima pandemije koronavirusa, koja je u vrijeme počinjenja prekršaja (siječanj i veljača 2022.) već trajala nešto kraće od dvije godine (od sredine ožujka 2020.) događaj koji se u vrijeme pandemije mogao očekivati i u skladu s tim se moralo organizirati poslovanje, što uključuje i zapošljavanje odgovarajućeg broja radnika.

9. Neosnovano žalitelji tvrde da im je povrijeđeno pravo obrane, navodeći da je prvostupanjski sud na ročištu održanom 17. studenog 2022. odvjetniku Branku Kirinu uskratio pristup ročištu zbog neraspolaganja valjano potpisanom punomoći za zastupanje u predmetu i to unatoč pristupu te traženju dodatnog roka za dostavu zbog nemogućnosti ostvarenja čina potpisa uslijed odsutnosti II okrivljenika izvan Republike Hrvatske, te činjenici da je zastupao okrivljenike u tijeku inspekcijskog nadzora. Naime, u konkretnom slučaju su bili ispunjeni uvjeti za održavanje glavne rasprave u odsutnosti uredno obaviještenih okrivljenika, a sukladno čl. 115. st. 2. Prekršajnog zakona branitelj je dužan sudu prije poduzimanja prve radnje u postupku predati od strane okrivljenika potpisanu punomoć, a u ovom slučaju spisu prileži samo punomoć odvjetniku Branku Kirinu potpisana od strane okrivljenika 15.12.2022., dakle nakon održane glavne rasprave od 17. studenog 2022.

10. Izrečena kazna okrivljenicima je u granicama zakona, valjano je obrazložena i nije prestroga, tim više što je prvostupanjski sud primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona kaznu za svako djelo I okrivljeniku maksimalno i II okrivljeniku znatno ublažio ispod donje granice propisane kazne za predmetne prekršaje (od 61.000,00 do 100.000,00 kuna, pravnoj osobi i od 7.000,00 do 10.000,00 kuna, odgovornoj osobi pravne osobe, te od 31.000,00 do 60.000,00 kuna, pravnoj osobi i od 4.000,00 do 6.000,00 kuna, odgovornoj osobi pravne osobe, za djela pod točkom 2. i 3. izreke), a koju kaznu i ovaj sud smatra primjerenom težini prekršaja, stupnju odgovornosti, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

11. Treba napomenuti da je nakon počinjenja predmetnih prekršaja i donošenja pobijane presude, dana 1.1.2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona i radu („Narodne novine“, broj 151/22) kojim je za predmetne prekršaje u članku 229. st. 1. t. 26. i st. 2. Zakona o radu propisana novčana kazna pravnoj osobi u iznosu od 4.110,00 do 7.960,00 eura 8090,00 do 13.270,00 eura, pravnoj osobi i od 920,00 do 1320,00 eura, odgovornoj osobi pravne osobe (točka 1. izreke) i u čl. 228. stavak 1. točka 16. i 1. i stavak 2. Zakona o radu propisana novčana kazna pravnoj osobi u iznosu od 4.110,00 do 7.960,00 eura, pravnoj osobi i odgovornoj osobi u pravnoj osobi u iznosu od 530,00 do 790,00 eura (točka 2. i 3. izreke), dok je raniji propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja propisivao za te prekršaje novčane kazne navedene u točki 11., dakle nešto strože novčane kazne. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz čl. 3. Prekršajnog zakona, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se najblaži propis za počinitelja. Međutim, ovaj sud prilikom donošenja drugostupanjske presude nije izmijenio pravnu kvalifikaciju i primijenio izmijenjene odredbe Zakona o radu kao blažeg propisa, s obzirom da je po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno odmjerio kaznu okrivljenicima i već za svako djelo I okrivljeniku maksimalno i II okrivljeniku znatno ublažio novčanu kaznu ispod zakonom propisane za te prekršaje propisom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, Zakonom o radu („Narodne novine“, broj 93/14,127/17, 89/19), a koja ujedno predstavlja ublaženu novčanu kaznu i prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona i radu („Narodne novine“, broj 151/22). Stoga, prema načelu konkretnosti nema mjesta primjeni tog blažeg propisa jer po stavu ovog suda, „novi zakon“, odnosno, navedene izmjene i dopune Zakona o radu ne dovode do povoljnijeg rezultata za okrivljenike.

12. Međutim, imajući u vidu da je prvostupanjski sud I okrivljeniku za svako djelo, primjenom odredbi o ublažavanju kazne, istu maksimalno ublažio do visine četverostrukog iznosa općeg zakonskog minimuma kazne pravnoj osobi (4x2.000,00 kuna), u skladu s tada važećom odredbom čl. 33. st. 1. Prekršajnog zakona, a u međuvremenu je 1.1.2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 114/22), kojim se mijenja odredba čl. 33. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), te je sada propisano da za prekršaj propisan zakonom za počinitelja prekršaja pravnu osobu ne može biti izrečena novčana kazna u iznosu manjem od 260,00 eura, u smislu čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, primijenjen je Zakon o izmjenama Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 114/22), kao blaži propis za počinitelja, te je u skladu s tim, po službenoj dužnosti, I okrivljeniku za svako djelo utvrđena novčana kazna u visini četverostrukog iznosa sada propisanog općeg zakonskog minimuma novčane kazne pravnoj osobi u iznosu od 1.040,00 eura, kao u izreci pod točkom I.

13. Slijedom navedenog, bez obzira na žalbene navode okrivljenika o okolnostima pod kojima su se prekršaji dogodili, te da nije nastala nikakva šteta, odnosno da je eventualna šteta u cijelosti uklonjena, ovaj sud nije našao uvjeta za primjenu čl. 38. Prekršajnog zakona i oslobađanje okrivljenika od kazne ili primjenu čl. 24.a. Prekršajnog zakona, kako to neosnovano predlažu žalitelji.

14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika i određen je u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka pred ovim sudom.

15. Iz izloženih razloga trebalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Ivana Bosnić-Kovačić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.