Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-463/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Sabine Dugonjić kao predsjednice vijeća, Vedrana Medakovića univ.spec.iur., kao člana vijeća i suca izvjestitelja te Josipa Grubišića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., koju zastupa punomoćnica Petra Vuksanović, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Vuksanović i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika GĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik Branko Posavčić, odvjetnik iz Kutine, radi utvrđenja bračne stečevine i isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P Ob-58/2021-33 od 24. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukidaju se u cijelosti presuda i rješenje Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P Ob-58/2021-33 od 24. svibnja 2024., te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom sadržanoj u pobijanoj odluci je naloženo tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 250,00 € na ime 1/2 dobivenog iznosa od prodaje motornog vozila – kombi registarske oznake [registarska oznaka] sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 24. svibnja 2024. do isplate (točka I. izreke), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 1.873,56 € sa zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke), naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 917,87 € na ime ½ plaćenih obroka po kreditu broj [broj kredita] koji je tužiteljica sklopila sa Zagrebačkom bankom d.d. Zagreb 29. siječnja 2020. (točka III. izreke), naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime ½ dospjelih obroka kredita od 1. rujna 2021. do 1. svibnja 2024. isplati iznos od 3.089,79 € (točka IV. izreke), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji se odnosi na isplatu mjesečnih rata kredita od po 93,63 € od 1. lipnja 2024. do 1. veljače 2030. (točka V. izreke), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: "U slučaju zakašnjenja isplate 1/2 dospjelog pojedinog obroka kredita tuženik je dužan isplatiti dospjeli pojedini obrok kredita uvećan za zatezne kamate na pojedini obrok koje teku od dana dospijeća pojedinog obroka do isplate." (točka VI. izreke) te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka VII. izreke).

2. Prvostupanjskim rješenjem sadržanim u pobijanoj odluci je radi nedostatka pravnog interesa, odbačena tužba u dijelu koji se odnosi na prijedlog tužiteljice da se utvrdi da bračnu stečevinu čine nekretnine označene s kč. [katastarska čestica] kuća, dvorište i oranica Ravnik površine 1737 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. [katastarska čestica] oranica u Ravniku površine 2375 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. [katastarska čestica] pašnjak u [adresa] i kč. [katastarska čestica] šuma u [adresa] površine 1373 m2 iz zk.ul.T, kč. [katastarska čestica] oranica u [adresa], kč. [katastarska čestica] oranica Ravnik i kč. [katastarska čestica] oranica Ravnik iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (točka I. izreke). Pod točkom II. izreke rješenja je utvrđeno da je tužba povučena u dijelu koji se odnosi na civilno razvrgnuće suvlasništva nekretnina iz zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] k.o.

[adresa] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

3. Protiv navedene presude u pobijanom dijelu (točkama II., V., VI. i VII izreke) te u cijelosti u odnosu na rješenje (točke I. i II. izreke), žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točke 1. - 3. Zakona o parničnom postupku(„Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, - dalje: ZPP), posebno ukazujući na bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da ukine presudu i rješenje u dijelu u kojem se oni pobijaju žalbom te predmet vrati na ponovni postupka. Potražuje i naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Protiv presude prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu (točkama I., III. i IV. izreke) žali se tuženik iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točke 1. - 3. ZPP, također ukazujući i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, i prijedlogom drugostupanjskom sudu da povodom žalbe tuženika u pobijanom dijelu preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice i tuženiku dosudi parnični trošak, kao i trošak žalbe, ili da u pobijanom dijelu ukine i vrati predmet na ponovni postupak.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu tužiteljice osporava žalbene navode koje je istaknula u žalbi sa prijedlogom odbiti njezinu žalbu u pobijanom dijelu i potvrditi presudu i rješenje, a uvažavanjem žalbe tuženika u pobijanom dijelu pod točkama I., III. i IV izreke presude istu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troška tuženiku, ili u dijelu koji pobija tuženik presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

6. Žalbe su osnovane.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Međutim, sud prvog stupnja je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju izričito ukazuju kako tužiteljica tako i tuženik, jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je u dijelu proturječna iznesenim razlozima, a u dijelu postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, slijedom čega je posljedično i činjenično stanje nepotpuno utvrđeno (čl. 355. ZPP-a).

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje da bračnu stečevinu stranaka čini sedam katastarskih čestica upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Kutini, potom zahtjev za provođenjem civilnog razvrgnuća suvlasništva na tim nekretninama, nalog tuženiku da tužiteljici isplati 2.123.56 €/ 16.000 kn na ime pola vrijednosti dobivenog prodajom motornog vozila, nalog tuženiku da tužiteljici isplati 917,87 € / 6.915,68 kn na ime plaćenih rata po ugovoru o kreditu kojeg je tužiteljica sklopila sa Zagrebačkom bankom d.d., te nalog tuženiku da tužiteljici otplaćuje ½ dijela dospijevajućih obroka kredita u mjesečnom iznosu od 93,63 € / 705,42 kn za period od rujna 2021. do veljače 2030.

9. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da su stranke sklopile brak 21. svibnja 2005. u kojem je rođeno četvero zajedničke djece,

- da je tužiteljica za vrijeme braka bila zaposlena kao trgovac, dok je tuženik imao svoju "firmu" u sklopu koje je izvodio manje građevinske radove,

- da su stranke tijekom braka posjedovali više različitih motornih vozila od čega 2 kombija,

- da su tužiteljica i tuženik kao kupci zaključili **.**.2019. sa VĐ i ŽĐ kao prodavateljima, Ugovor o kupoprodaji nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica] kuća, dvorište i oranica Ravnik od 1737 m2, upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] oranica u Ravniku, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] pašnjak u [adresa] od 394 čhv i kčbr. [katastarska čestica] šuma u [adresa] od 979 čhv te upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] oranica Ravnik od 754 m2 i kčbr. [katastarska čestica] oranica Ravnik od 754 m2, pri čemu su ugovorile kupoprodajnu cijenu u iznosu od 25.000 €, koja se treba isplatiti u četiri obroka od po 6.250 €, i gdje je posljednji ugovoreni rok najkasnije do 31. 7. 2022.,

- da su uslijed neisplate kupoprodajne cijene u cijelosti, prodavatelji tijekom prvostupanjskog postupka nesporno i dalje bili upisani kao vlasnici u zemljišnim knjigama,

- da je navedenim kupoprodajnim ugovorom kupljena nekretnina u [adresa], sa starom kućom u lošem stanju, te su stranke po sklapanju ugovora 2019. ušle u posjed i započele sa renovacijom i uređenjem (postavljanjem nove stolarije, limarije, kompletnom promjenom električnih i sanitarnih instalacija, postavljanjem nove betonske ploče u prizemlju),

- da je tužiteljica 29. siječnja 2020. sklopila sa Zagrebačkom bankom d.d. ugovor o nenamjenskom kreditu kojim joj je odobren kredit u iznosu od 17.253.97 €/ 130.000,00 kn na rok otplate od 120 mjeseci te mjesečni iznos anuiteta od 187,25 €/ 1.410,85 kn, koja sredstva su iskorištenja za adaptaciju i djelomičnu otplatu kupoprodajne cijene kupljenje nekretnine,

- da je bračna zajednica između stranaka faktično prekinuta 18. rujna 2020. sa kojim datumom je tužiteljica napustila bračnu zajednicu i zajedno sa djecom otišla u Sigurnu kuću.

10. U odnosu na predmet spora valja ukazati da se na imovinu stečenu za vrijeme trajanja bračne zajednice primjenjuju odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja te imovine, što proizlazi iz pravnog shvaćanja zauzetog na četvrtoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda broj: Su IVg 1/2006-4 od 8. svibnja 2006. te ustaljene sudske prakse (npr. odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 4360/2019 od 24. veljače 2022. te odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1176/2013-2 od 18. 7. 2017. i Rev-573/19-2 od 24. 1. 2023.). Kako stranke činjeničnim navodima ukazuju na to da je sva imovina koja je predmetom postupka stečena nakon 1. studenog 2015., to se na istu kao mjerodavno pravo primjenjuju odredbe Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23; dalje: ObZ).

11. Nadalje, bračna stečevina predstavlja imovinu koju su bračni drugovi tijekom braka stekli radom ili koja potječe iz imovine stečene radom, pri čemu zakonodavac polazi od presumcije (čl. 36. st. 3. ObZ/15) prema kojoj su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ukoliko nisu drukčije ugovorili. Bračnu stečevinu ne predstavlja vlastita imovina odnosno imovina koju je bračni drug imao prije sklapanja braka ili je stekao tijekom zajednice na pravnom temelju različitom od bračne stečevine, a teret dokazivanja da nekretnina nije bračna stečevina, nego vlastita imovina, leži na strani koja to tvrdi (tako npr. i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-263/2024-2 od 06.02.2025).

12. Kako je u predmetnom postupku nesporno da su stranke bile u bračnoj zajednici od svibnja 2005. do faktičnog prekida u rujnu 2020., to je za predmet postupka odlučno da li nekretnine, motorno vozilo i obveze po kreditnom zaduženju, predstavljaju imovinu stečenu za vrijeme trajanja braka odnosno obveze koje proizlaze iz iste.

13. U odnosu na tužbeni zahtjev u pogledu utvrđenja bračne stečevine nekretnina, prvostupanjski sud rješenjem odbacuje tužbu radi nedostatka pravnog interesa, pozivajući se na odredbu čl. 187. ZPP, a obzirom da u vrijeme podnošenja tužbe, a niti tijekom postupka, tuženik nije postao vlasnikom nekretnina, te tužiteljica nije podnijela tužbu i protiv zemljišnoknjižnog vlasnika. Uz navedeno, prvostupanjski sud pod točkom II. izreke utvrđuje da je tužba tužiteljice povučena u odnosu na civilno razvrgnuće suvlasništva u pogledu tih nekretnina, pri čemu se poziva na odredbu čl. 193. ZPP ističući kako je ista podneskom od 23. 12. 2021. očito odustala od tog dijela tužbenog zahtjeva.

14. Navedeno stajalište prvostupanjskog suda u pogledu nepostojanja pravnog interesa za utvrđenje bračne stečevine te o djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva u pogledu razvrgnuća, se ne može prihvatiti kao pravilno i zakonito, a kako osnovano u sklopu žalbenih navoda ističe i tužiteljica.

15. Naime, tužiteljica postavlja deklaratorni tužbeni zahtjev kojim traži utvrđenje da bračnu stečevinu u jednakim dijelovima čine nekretnine koje su stečene temeljem kupoprodajnog ugovora sa prodavateljima KP i KL 2019. godine. Iz provedenog postupka proizlazi da je predmetom kupoprodaje bila i nekretnina na kojoj se nalazila kuća u [adresa], koja je bila u lošem stanju, te su stranke po ulasku u posjed 2019. krenule sa cjelovitom adaptacijom, pri čemu je tužiteljica podigla kredit kod Zagrebačke banke d.d. čija sredstva su djelomično utrošena upravo na adaptaciju nekretnine, kao i plaćanje djela kupoprodajne cijene. Pri tome iz samog ugovora proizlazi da je kupoprodajna cijena dogovorena u četiri obročne rate (od po 6.250 eura) a u postupku nije sporno da su tri rate otplaćene te da stranke u zemljišnim knjigama još nisu upisane kao suvlasnici tih nekretnina već je ostao upis prodavatelja.

16. Kako u postupku nije sporno da stranke nisu upisane kao suvlasnici predmetne nekretnine, to tužbeni zahtjev za utvrđenjem da takva imovina predstavlja bračnu stečevinu, ovisi od postojanja pravnog interesa, a što proizlazi iz odredbe čl. 187. st. 2. ZPP prema kojoj se takva tužba može podići kada je to posebnim propisima predviđeno ili kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.

17. I sudska praksa na koju se poziva prvostupanjski sud u točki 14. obrazloženja (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-345/2016 od 5. svibnja 2016.) ne isključuje mogućnost pokretanja tužbe poput one koja je predmetom ovog postupka, već također ukazuje da njezino podnošenje ovisi o postajanju pravnog interesa za pokretanjem takve tužbe.

18. U tom smislu valja primijetiti da iako ih provedenog postupka nedvosmisleno proizlazi da su tužiteljica i tuženik za vrijeme trajanja bračne zajednice kupili temeljem ugovora o kupoprodaji 2019. ukupno šest katastarskih čestica (a tužiteljica tužbenim zahtjevom obuhvaća sedam čestica – od čega ona oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije obuhvaćena ugovorom) između kojim i onu na kojoj se nalazila obiteljska kuća u derutnom stanju (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), te su pristupili uređenju i adaptaciji te nekretnine, pri čemu je tužiteljica podignula kredit čijim sredstvima je financirana djelomično kupoprodajna cijena a djelomično adaptacija, tuženik je na ročištu 21. rujna 2023. osporio činjenicu da bi predmetne nekretnine predstavljale bračnu zajednicu u jednakim dijelovima, ističući da je veći dio iznosa od 21.750 eura navodno isplaćen iz sredstava koji ne predstavljaju bračnu već njegovu imovinu, a samo manji preostali dio (iznos od 3.250 eura) da predstavlja bračnu imovinu.

19. Prema tome, kako tuženik nedvosmisleno osporava da bi nekretnine koje su stranke zajednički kupile za vrijeme trajanja bračne zajednice, predstavljane bračnu stečevinu u smislu čl. 36. st. 1. ObZ, iz toga posljedično proizlazi i pravni interes tužiteljice za podnošenjem tužbe u smislu čl. 187. ZPP, pri čemu ona od tuženika ne traži očitovanje volje vlasnika kao pretpostavku za uknjižbu prava vlasništva u smislu čl. 119. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i čl. 36. st. 4. ObZ, već isključivo utvrđenje da nekretnine koje su kupljene u braku i koje još nisu upisane na ime stranaka, predstavljaju njihovu bračnu stečevinu.

20. Stoga tužiteljica u takvim okolnostima konkretnog slučaja posjeduje pravni interes za utvrđenjem u smislu čl. 187. ZPP i čl. 36. ObZ, slijedom čega je prvostupanjski sud nepravilno tužbu u tom dijelu odbacio.

21. Također, prvostupanjski sud u odnosu na zahtjev za razvrgnućem suvlasničke zajednice, nepravilno zaključuje da je tužba u tom dijelu povučena u smislu čl. 193. ZPP, o čemu odlučuje točkom II. izreke pobijanog rješenja.

22. Naime, povlačenje tužbe u smislu čl. 193. ZPP polazi od pretpostavke postojanja jednostrane izjave volje stranke glede pravne sudbine njezine tužbe. Stoga takva izjava mora biti jasna, izričita te nedvosmisleno ukazivati na želju stranke da odustane od slobodnog raspolaganja poduzetog u smjeru podnošenja određenog tužbenog zahtjeva. Nakon što je u tužbi postavila zahtjev u pogledu razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina, tužiteljica nije dala izjavu u pogledu povlačenja tog dijela tužbenog zahtjeva, a niti se ona kao takva može tumačiti sadržajem podneska od 23. prosinca 2021..

23. Stoga je prvostupanjski sud utvrđenjem povlačenja tog dijela tužbenog zahtjeva, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te odluka i u tom dijelu ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući je prvenstveno suprotna stanju spisa u kojem ne postoji izjava o povlačenju tužbe.

24. U odnosu na potraživanje novčanog iznosa s osnove motornog vozila koje je kupljeno za vrijeme trajanja braka, prvostupanjski sud, navodeći kako je uvidom u ugovor o kupoprodaji motornog vozila utvrđeno da je vozilo prodano 2020. za iznos od 500,00 eura, pri čemu dan i mjesec prodaje nije vidljiv na ugovoru, a koji iznos je potvrdio i svjedok BĐ koji je vozilo kupio, nalazi utvrđenim da je vozilo prodano od strane tuženika za taj iznos, pa uz poziv na odredbu čl. 36. stavak 1. i stavak 3. ObZ djelomično usvaja tužbeni zahtjev i nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 250,00 € (točka I izreke presude), a odbija zahtjev u pogledu preostalog iznosa od 1.873,56 € po toj osnovi (točka II. izreke presude).

25. Za osnovanost tog dijela tužbenog zahtjeva je odlučna nedvosmislena identifikacija konkretnog motornog vozila te potom činjenica da li je prodano za vrijeme trajanja bračne zajednice ili nakon njezina prestanka.

26. I odnosu na identifikaciju vozila, valja primijetiti da iz iskaza tužiteljice proizlazi kako su za vrijeme trajanja braka kupljena dva kombija, od čega je jedan prodan za vrijeme a drugi nakon prestanka bračne zajednice, koju činjenicu je potvrdio iskazom i ZĐ, brat tuženika (koji navodi da je jedan kombi marke VW prodan tijekom zajedničkog života za 500 eura a drugi iste marke je prodan nakon razlaza stranaka) kao i JĐ, sestra tužiteljice (koja iskazuje da je drugi kombi prodan nakon odlaska tužiteljice u sigurnu kuću i prestanka bračne zajednice stranaka), dok iz zapisnika Centra za socijalnu skrb Kutina od 10. 11. 2020. na koji ukazuje i tužiteljica, proizlazi da je tuženik izjavio da nema prihode te se uzdržava od novca koji je ostvario prodajom kombija.

27. U odnosu na trenutak prodaje vozila je odlučan datum predaje u posjed istoga kupcu u odnosu na koji je sam tuženik dostavio ugovor o kupoprodaji i koji u preslici prileži str. 38 spisa, a u odnosu na koji prvostupanjski sud navodi kako iz njega nije vidljiv datum i mjesec prodaje. U tom smislu valja primijetiti da su svih podatci na predmetnom ugovoru slabo vidljivi, a kako je predmetna isprava dostavljena u preslici, to je navedenu odlučnu činjenicu moguće ispraviti uvidom u izvornik isprave u smislu čl. 108. ZPP.

28. Stoga kada je prvostupanjski sud naložio tuženiku da plati na ime motornog vozila iznos od 250,00 eura te odbio preostali tužbeni zahtjev po toj osnovi (točke I. i II. izreke presude), bez utvrđivanja odlučne činjenice da li je riječ o motornom vozilu koje je prodano od strane tuženika za vrijeme ili nakon prestanka bračne zajednice, pri čemu se nije očitovao na navode koje ukazuju na to da su stranke u braku stekle dva motorna vozila od čega je jedno prodano nakon prestanaka bračne zajednice, pa je nejasno da li je riječ o vozilu u odnosu na koje je tužiteljici dosuđen iznos, također je počinio bitnu povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuju obje stranke, obzirom da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, a posljedično je i činjenično stanje nepotpuno utvrđeno (čl. 355. ZPP-a).

29. U odnosu na isplatu po osnovi kredita koji je tuženica podignula kod Zagrebačke banke d.d. 29. siječnja 2020., prihvaćajući kao istinitu izjavu tužiteljice da je kredit koji je podigla kod Zagrebačka banke d.d. Zagreb u iznosu od 17.256,00 eura upotrijebljen tijekom trajanja bračne zajednice i za potrebe bračne zajednice, a što su potvrdili i iskazi svjedoka DĐ, JĐ, AĐ, FĐ i djelomično ZĐ, prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik obvezan tužiteljici isplati polovinu svih rata kredita od faktičnog prekida bračne zajednice 18. rujna 2020. do posljednje dospjele rate prije presuđenja tj. do 1. svibnja 2024. (za listopad, studeni i prosinac 2020., te za siječanj, veljaču, ožujak, travanj, svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2021.) koji u zbroju iznosi 1.029,60 eura, ali kako je tužiteljica postavila zahtjev na iznos od 917,80 eura, dosuđujući upravo taj tražbeni iznos (točka III. izreke presude), nakon čega nalaže tuženiku da tužiteljici na ime dospjelih obroka od 1. rujna 2021. do 1. svibnja 2024. plati iznos od 3.089,79 eura, bez pripadajućih kamata (točka IV. izreke), a odbija zahtjev u odnosu na isplatu za periodu od 1. lipnja 2024. do 1. veljače 2030. (točka V izreke) kao i u dijelu u kojem tužiteljica traži da joj tuženik u slučaju zakašnjenja isplati dospjele obroke uvećane za zatezne kamate, uz poziv na odredbe čl. 91. i 94. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23.).

30. U odnosu na taj dio pobijane odluke valja prije svega primijetiti da iz provedenog postupka proizlazi kako nije sporno da bi se tužiteljica 2020. kreditno zadužila sklapanjem ugovora o kreditu sa Zagrebačkom bankom d.d., a radi dobivanja sredstava koja su između ostalog utrošena na adaptaciju i uređenje nekretnine u [adresa] te isplate dijela kupoprodajne cijene.

31. Kako je odredbom čl. 38. ObZ-a propisano da se na bračnu stečevinu primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuju stvarnopravni i obveznopravni odnosi, to i novčana sredstva koja su stečena u obliku kreditnog zaduženja za vrijeme trajanja braka predstavljaju bračnu stečevinu ukoliko su utrošena za zajedničke potrebe kao što i proizlazi iz prvostupanjskog postupka, pa ako je jedan bračni drug nakon prestanka bračne zajednice ostao u obvezi plaćati mjesečne obveze po takvoj osnovi, tada ima pravo potraživati od drugog pola novčanih iznosa plaćenih po osnovu tog kredita nakon prestanka bračne zajednice, obzirom da je takvim plaćanjem dio imovine tužiteljice prešao u imovinu tuženika (čl. 1111. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima u vezi čl. 38. ObZ.

32. Međutim, za navedeno potraživanje je odlučno utvrđenje trenutka u kojem je tužiteljica platila konkretne mjesečne iznose, koju činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio. Naime, tužiteljica je uz tužbu dostavila otplatni plan za kredit (str. 19-21 spisa) koji kao takav ne predstavlja dokaz o stvarno provedenim plaćanjima, te promet po kreditu za period od 27. 1. 2020. do 4. 6. 2021. (str. 15-18 spisa), a prvostupanjski sud točkama III. i IV izreke dosuđuje tužiteljici iznose za period do 1. svibnja 2024., slijedom čega je nejasno temeljem kojeg materijalnog dokaza je utvrđen trenutak stvarnog plaćanja mjesečnih iznosa sa dospjeli period za koji tužiteljica može ostvarivati pravo.

33. Dakle, tužiteljica primjenom odredbe čl. 1111. ZOO u vezi čl. 38. ObZ ima pravo na plaćanje pola novčanih iznosa plaćenih po osnovu kredita utrošenog za zajedničke potrebe bračne zajednice, nakon prestanka bračne zajednice, pri čemu ostvaruje pravo na takvu isplatu od trenutka kada je takva obveza za nju stvarno i nastala, a koja činjenica kao takva ne proizlazi iz pobijanog prvostupanjskog rješenja.

34. U odnosu na potraživanje nedospjelih iznosa mjesečnih rata kredita za period od lipnja 2024. do veljače 2030. (točka V izreke pobijane presude), valja ukazati da sukladno odredbi čl. 186. c ZPP tužiteljica može i prije dospjelosti tražbine zatražiti od suda da tuženiku naloži da mu ispuni dužnu činidbu u vrijeme njezine dospjelosti, ali samo pod uvjetom da učini vjerojatnim da tuženik ozbiljno dovodi u pitanje postojanje njegove još uvijek nedospjele tražbine, ili da će morati sudskim putem ostvarivati svoju tražbinu nakon što ona dospije ili da iz drugih razloga ima za to pravni interes, pri čemu vrijeme dospjelosti tražbine treba biti određeno naznačeno u tužbenom zahtjevu. Stoga tužiteljica pravilno ukazuje na pogrešan zaključak o tome da nema pravo utvrđivati nedospjelu obvezu, pri čemu prvostupanjski sud nije pošao od utvrđenja postojanja pretpostavki u smislu primjene čl. 186. c ZPP.

35. Slijedom iznesenog cjelokupna odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati u čemu je sadržana bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP, a posljedično je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno (čl. 355. ZPP-a), pa je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP presudu i rješenje temeljem žalbi stranaka valjalo ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

36. Budući je ukinuta odluka o glavnoj stvari, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima prvostupanjskog postupka u pobijanom dijelu o kojemu će prvostupanjski sud odlučiti u odluci kojom završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 4. ZPP) pri čemu će se temeljem čl. 166. st. 3. ZPP o troškovima u povodu pravnog lijeka također odlučiti u konačnoj odluci (točka II. izreke).

37. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti povrede na koje je ukazano ovim rješenjem, sukladno dokaznim prijedlozima stranaka će ponovno raspraviti i utvrditi činjenice o kojima ovisi ocjena osnovanosti tužbenih zahtjeva, pri čemu će poći od činjenice da tužiteljica u okolnostima slučaja u kojima tuženik osporava da bi nekretnine koje su stranke kupile za vrijeme trajanja braka predstavljale bračnu stečevinu u jednakim dijelovima, ima pravni interes za podnošenjem tužbe u smislu čl. 187. ZPP i čl. 36. ObZ, u odnosu na pitanje motornog vozila će poći od odlučnih činjenica u sklopu kojih će jasno i razumljivo identificirati motorno vozilo koje je predmetom postupka nakon čega će utvrditi da li je isto prodano za vrijeme ili nakon prestanka bračne zajednice između stranaka, u odnosu na tužbeni zahtjev po osnovi isplate kredita prvostupanjski sud će utvrditi datume svakog plaćanja tužiteljice po toj osnovi, polazeći pri tome od dokaznih prijedloga stranaka gdje je tužiteljica tužbom predložila i financijsko vještačenje na tu okolnost, pri čemu će u odnosu na potraživanje kamata kao sporednih traženja cijeniti da sukladno odredbi čl. 2. ZPP odlučuje isključivo u granicama postavljenih tužbenih zahtjeva, u odnosu na potraživanje nedospjele tražbine će utvrditi odlučne činjenice u smislu čl. 186. c ZPP, u odnosu na zahtjev za civilnim razvrgnućem nekretnina će poći od činjenice da tužiteljica takav tužbeni zahtjev nije povukla u smislu odredbe čl. 193. ZPP-a, nakon čega će ocjenom svih izvedenih dokaza u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a, ponovno odlučiti o tužbenim zahtjevima i donijeti pravilnu i zakonitu odluku o sporu.

U Zagrebu 16. prosinac 2025.

Predsjednica vijeća

Sabina Dugonjić