Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-950/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditeljice LŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Nikola Žganec, odvjetnik u Čakovcu, protiv ovršenika ZŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vinko Ljubičić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić, Vrdoljak & Partneri d.o.o., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-215/2025-4 od 15. travnja 2025., dana 16. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenika, izvan žalbenih razloga određenih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj:112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024. - dalje: OZ) kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr- 215/2025-4 od 15. travnja 2025. pod točkom I. izreke.

II. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj Ovr-215/2025-4 od 15. travnja 2025. pod točkom II. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke odbijen je prijedlog za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika ZŽ, zatraženih zahtjevom za izravnu naplatu podnesenim dana 25. veljače 2025. Financijskoj agenciji po ovrhovoditeljici LŽ na temelju pravomoćne i ovršne Presude Općinskog suda u Splitu posl. br. P Ob-90/17 od dana 14. lipnja 2017. Pod točkom II. izreke odbijen je prijedlog ovršenika ZŽ, za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate na temelju pravomoćne i ovršne Presude Općinskog suda u Splitu posl. br. P Ob-90/17 od dana 14. lipnja 2017. kao neosnovan.

Pod točkom III. izreke odlučeno je da će se odluka o naknadi troška ovršnog postupka donijet naknadno pismenim putem.

Zaključkom je upućen ovršenik ZŽ da u roku od 15 dana od dostave ovog zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditeljice LŽ radi proglašenja ovrhe

– postupka izravne naplate pokrenutog kod Financijske agencije dana 25. veljače 2025. na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu posl. br. P Ob-90/17 od dana 14. lipnja 2017. nedopuštenom iz razloga što ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno što nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika (čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ), što je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ), što je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ) i što je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ).

2. Protiv prvostupanjskog rješenja pod točkom I. i II. izreke rješenja žali se ovršenik navodeći da se žali iz svih žalbenih razloga te predlaže da pobijano rješenje preinači, podredno ukine.

3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditeljica se protivi navodima iste te predlaže da se žalba odbije.

4. Žalba ovršenika je u odnosu na točku I. izreke prvostupanjskog rješenja neosnovana izvan žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. OZ, a u odnosu na točku II. izreke je neosnovana u cijelosti.

5. Donoseći pobijano rješenje, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ jer rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka rješenja ne proturječi njegovim razlozima, u njemu su navedeni jasni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava u spisu i samih isprava. Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP, koja se na temelju odredbe čl. 21. OZ na odgovarajući način primjenjuje u ovom postupku, a na koju povredu određeno ukazuje ovršenik u žalbi, jer je sud prvog stupnja pravilno ocijenio sve činjenice koje su stranke iznijele i dokaze koje su priložile, naveo je i obrazložio koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, i na temelju njihove pravilne ocjene donio pobijanu odluku.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da je ovršenik ZŽ **.**.2025. podnio prijedlog za odgodu i proglašenje ovrhe na novčanim sredstvima nedopuštenom smatrajući kako je ovrha koju je ovrhovoditeljica LŽ, kći ovršenika, dana 25. veljače 2025. god. Zahtjevom za izravnu naplatu na novčanim sredstvima ovršenika na temelju Presude Općinskog suda u Splitu posl.br. P Ob-90/17 od dana 14. lipnja 2017. god. pokrenula kod Financijske agencije (dalje u tekstu: FINA), Podružnica Čakovec, a radi naplate novčanih sredstava s osnove obveze uzdržavanja u sveukupnom iznosu od 2.285,32 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, pravno neosnovana i nezakonita,

-da u prijedlogu navodi kako je uredno i redovito podmirivao obveze, nejasno mu je po kojoj je osnovi ovrhovoditeljica izračunala iznose navodno nepodmirenih obveza koje potječu od 2018. god. pa nadalje, da je dosta specificiranih obveza u zastari, obzirom da se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od 5 (pet) godina za utuženje eventualno neisplaćenih iznosa uzdržavanja, da osporava aktivnu legitimaciju ovrhovoditeljice za pokretanje postupka izravne naplate na način na koji je to ista učinila, budući da je predmetnom ovršnom ispravom određeno kako je novčane iznose uzdržavanja ovršenik dužan isplaćivati na račun zakonske zastupnice ovrhovoditeljice HŽ, a dok je ovrhovoditeljica predmetnim Zahtjevom tražila isplatu na svoj bankovni račun, da je u svojstvu tužitelja podnio tužbu radi utvrđenja prestanka obveze uzdržavanja ovrhovoditeljice, da je ovrhovoditeljica još od 2017. god. punoljetna te da nije nastavila daljnje školovanje čime je prestala obveza ovršenika,

-da je prijedlog ovršenika dostavljen na očitovanje koja smatra kako ima pravnu osnov za pokretanje i vođenje predmetnog ovršnog postupka, te se protivi odgodi prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava,

-da je čl. 210. OZ u st. 1. OZ propisano da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke i nagodbe domaćeg suda ili upravnog tijela, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi čl. 209. st. 4. OZ ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji, između ostalog, da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, a u st. 2. da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz st. 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53.),

-da je odredbom čl. 50. st. 1. OZ određeno da protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu iz taksativno navedenih razloga,

-da sukladno čl. 52. st. 3. OZ ako ovrhovoditelj ospori postojanje žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9., toč. 10. i toč. 11. OZ ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 52. st. 1. OZ zbog kojeg je izjavio žalbu,

-da je uvidom u Zahtjev za izravnu naplatu ovrhovoditeljice upućen FINA-i dana 25. veljače 2025. utvrđeno da je ovrhovoditeljica putem punomoćnika zatražila izravnu naplatu novčane tražbine na temelju presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, posl. br. P Ob-90/17 od 14. lipnja 2017. protiv ovršenika,

-da je uz zahtjev ovrhovoditeljica dostavila i specifikaciju u kojoj je navedeno kako ovrhovoditeljica izravnu naplatu traži na temelju presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, posl. br. P Ob-90/17 od 14. lipnja 2017. s osnove dospjelih, a neisplaćenih obroka za uzdržavanje maloljetne ovrhovoditeljice u ukupnom iznosu od 2.285,32 eura sa zateznom kamatom, dok se u nastavku daje specificirani obračun potraživanja za razdoblje koje se odnosi na srpanj 2018. god. pa do siječnja 2025. god,

-da u specifikaciji potražuje i buduće iznose doprinosa uzdržavanja i to u iznosu od 159,27 eura mjesečno počevši od 16. veljače 2025. pa nadalje zajedno za zateznom kamatom,

-da nema nikakvih konkretnih dokaza na temelju kojih bi se moglo utvrditi odnosno provjeriti koliko je, i da li je ovršenik uopće podmirio kakve iznose,

-da je uvidom u presudu i rješenje Općinskog suda u Splitu, posl. br. P Ob-90/17 od 14. lipnja 2017. utvrđeno kako se kod Općinskog suda u Splitu vodio postupak između ovršenika i HŽ, majke ovrhovoditeljice, radi razvoda braka i radi odlučivanja o roditeljskoj skrbi za tada maloljetnu ovrhovoditeljicu,

-da je navedenom presudom u toč. I. razveden brak između stranaka, u toč II. određeno da će ovrhovoditeljica živjeti s majkom, u toč. III. određeno je kako će nad ovrhovoditeljicom stranke zajednički i sporazumno ostvarivati pravo na roditeljsku skrb, u toč IV. određeno je da će ovrhovoditeljica s ovršenikom ostvarivati osobne odnose u obliku susreta i druženja po dogovoru roditelja, u toč. V. i VI. određeno je da će informacije razmjenjivati telefonski, dok će buduća sporna pitanja rješavati u postupku obiteljske medijacije, a toč. VII. određeno je kako je ovršenik dužan doprinositi za uzdržavanje tada maloljetne ovrhovoditeljice iznos od 1.200,00 kn mjesečno i to počev od 7. lipnja 2017. pa nadalje, svakog prvog, a najkasnije 15-og u mjesecu, dok za to budu postojali zakonski uvjeti, a u slučaju kašnjenja u isplati dužan je platiti i zateznu kamatu, sve to na račun roditelja s kojim dijete stanuje majke ŠŽ br. računa [broj bankovnog računa] otvoren kod Zagrebačke banke,

-da je presuda postala pravomoćna 30. lipnja 2017., a ovršna 18. srpnja 2017.,

-da je uvidom u obavijest FINA-e koji je ovršenik dostavio uz prijedlog razvidno kako je FINA-a obavijestila ovršenika da je zaprimila osnovu na temelju koje je zatražena naplata novčane tražbine na teret ovršenikovih računa i novčanih sredstava te o daljnjim radnjama postupka naplate,

-da je uvidom u Nalaz i mišljenje o težini i vrsti invaliditeta – oštećenju funkcionalnih sposobnosti od dana 26. listopada 2024. utvrđeno kako je ovrhovoditeljica upućena na vještačenje od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad u postupku priznavanja prava na inkluzivni dodatak, kako kod iste postoji mentalno oštećenje, te kako je istoj, privremeno na period od 4 godine utvrđena postupna nesposobnost za rad te da postoji potreba individualnog rada u provođenju psihosocijalne rehabilitacije te postoji privremena potreba u smanjenom opsegu (III. stupanj, a moguće i II. stupanj) za pomoć i njegu.

7. Prvostupanjski sud je, pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 50. st. 5. OZ na razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 1., toč. 3. i toč. 5. OZ, te na okolnost da je u slučaju iz čl. 50. st. 1. toč. 6. OZ ovrha određena na predmetima iz čl. 4. st. 4. i 5. OZ, te na pogrešnu primjenu materijalnog prava, kao i na bitne povrede ovršnog postupka kada se na njih pazi prema odredbama Zakona o parničnom postupku, utvrdio da nije ostvaren neki od navedenih žalbenih razloga, pa je pozivom na odredbu čl. 210. st. 2. u vezi sa čl. 51. st. 2. OZ odlučio kao u izreci rješenja pod točkom I. izreke.

8. Nadalje, u odnosu na istaknute žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., toč. 9., toč. 10. i toč. 11. OZ, a imajući u vidu navode koje ovršenik iznosi u prijedlogu i dokaze koje dostavlja uz sam prijedlog, kako ovršenik osnovanost svojeg prijedloga nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom ispravom, a činjenice na kojima se temelji njegov prijedlog nisu općepoznate niti se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, a i sama ovrhovoditeljica je očitovanjem od dana 9. travnja 2025. osporila, prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 52. st. 3. OZ odlučio kao u izreci zaključka.

9. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 210. st. 2. OZ u vezi sa čl. 50. OZ odlučio kao u toč. I. izreke rješenja, dok je u odnosu na žalbene razloge propisane odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. OZ odlučio kao u izreci zaključka.

10. Žalbeni navodi ovršenika kojima ponavlja navode iz prijedloga za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, na način da osporava postojanje duga, da osporava aktivnu legitimaciju ovrhovoditeljice na pokretanje i vođenje ovršnog postupka time što osporava pravo ovrhovoditeljici na uzdržavanje jer je punoljetna i jer je u ovršnoj ispravi naveden drugi bankovni račun, na način da osporava tvrdnje ovrhovoditeljice o radnoj nesposobnosti te ističe prigovor zastare, sadržajno ukazuju na žalbene razloge iz odredbe čl. 50., st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. OZ iz kojih ovršenik može izjaviti žalbu. Naime, ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten na temelju ovršne isprave tražiti ovrhu protiv ovršenika (čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ), ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ), ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ) i ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ). Stoga te žalbene navode ovaj sud nije ispitivao, jer je sukladno odredbi čl. 52. OZ o istim razlozima odlučio prvostupanjski sud na način da je ovršenika uputio u parnicu.

11. Nadalje, polazeći od utvrđenja da ovršenik nije ničime učinio vjerojatnim da bi provedbom izravne naplate pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da bi odgoda ovrhe bila potrebna radi sprječavanja nasilja niti je dokazao jedan od razloga propisanih čl. 65. st. 1. toč. 1. - 11. OZ, prvostupanjski sud je, pozivom na odredbu čl. 65. i 210. OZ odbio prijedlog ovršenika za odgodu kao neosnovan te je riješio kao u toč. II. izreke rješenja.

12. Sukladno odredbi čl. 65. st. 1. toč. 1. OZ, sud može, na prijedlog ovršenika, odgoditi u potpunosti ili djelomice ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje i ako je uz prethodno navedenu pretpostavku kumulativno ispunjen još koji uvjet iz točaka 1. do 10. članka 65. stavka 1., a koja odredba se sukladno odredbi čl. 210. st. 1. OZ na odgovarajući način primjenjuju kod odlučivanja o prijedlogu za odgodu.

13. S obzirom da ovršenik žalbom niti ne osporava utvrđenja prvostupanjskog suda da nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, to nisu kumulativno ispunjene zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe iz čl. 65. st. 1. OZ, pa je pravilno prvostupanjski sud odbio prijedlog ovršenika za odgodu.

14. Stoga, budući da prvostupanjski sud donoseći pobijano rješenje nije povrijedio odredbe ovršnog ni parničnog postupka, utvrdio je sve činjenice bitne za donošenje zakonite odluke i pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je sukladno odredbi čl. 380. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

Sutkinja

Mirela Mijoč Kramar