Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž R-200/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Josipa Grubišića kao predsjednika vijeća, Sabine Dugonjić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Vedrana Medakovića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Dijani Britvić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika - protutužitelja AKD - Zaštita d.o.o., Zagreb, Savska cesta 28 OIB: 09253797076, zastupanog po punomoćniku Igoru Svilaru, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu te po protutužbi tuženika radi sudskog raskida radnog odnosa, odlučujući o žalbi tuženika- protutužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2257/2022-45 od 30. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 16. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2257/2022-45 od 30. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.
II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr- 2257/2022-45 od 30. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke te se sudi :
Odbija se, kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika, koji glasi: "Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, a kojom Odlukom je otkazan tužitelju Ugovor o radu zaključen između tužitelja i tuženika dana 10.11.2008., na neodređeno vrijeme, a koja Odluka je donesena dana 10.10. 2022., nedopuštena i nezakonita, kao i odgovor tuženika od 4.11.2022. na zahtjev za zaštitu prava tužitelja 25.10.2022. te da tužitelju radni odnos nije prestao, pa se nalaže tuženiku da vrati tužitelja na rad na poslove Zaštitara, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
r i j e š i o j e
I. Preinačuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2257/2022- 45 od 30. prosinca 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke te se rješava:
1. Odbija se tužitelj-protutuženik sa zahtjevom da mu je tuženik dužan, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.385,00 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. prosinca 2024. do isplate,
2. Nalaže se tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženiku-protutužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 964,53 €, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženiku-protutužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 175,85 €, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. 1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke prihvaćen je u cijelosti tužbeni zahtjev da se utvrđuje da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, a kojom Odlukom je otkazan tužitelju Ugovor o radu zaključen između tužitelja i tuženika dana 10.11.2008., na neodređeno vrijeme, a koja Odluka je donesena dana 10.10. 2022., nedopuštena i nezakonita, kao i odgovor tuženika od 4.11.2022. na zahtjev za zaštitu prava tužitelja 25.10.2022. te da tužitelju radni odnos nije prestao, pa se naložilo tuženiku da vrati tužitelja na rad na poslove Zaštitara. Pod točkom II. izreke odbijen je u cijelosti kao neosnovan protutužbeni zahtjev da se odredi sudski raskid i prestanak ugovora o radu od 10. studenoga 2008. zaključenog između tužitelja-protutuženika FS i tuženika-protutužitelja AKD Zaštita d.o.o. i radnog odnosa tužitelja kod tuženika s danom donošenja prvostupanjske odluke.
1.2. Rješenjem istog suda u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev prijedlog za izdavanje privremene mjere. Pod točkom II. izreke dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.385,00 € sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 30. prosinca 2024. do isplate.
1.3. Dopunskom presudom istog suda poslovni broj Pr-2257/2022-50 od 10. veljače 2025. dopunjena je prvostupanjska presuda na način da je u točki I. dodano "... ili druge odgovarajuće poslove."
2. Protiv prvostupanjske presude i rješenja o parničnom trošku žali se tuženik- protutužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1.-3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno podredno preinači u cijelosti i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10. listopada 2022. (čl. 116. st. 1. Zakona o radu - Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22, u daljnjem tekstu: ZR-a), te vraćanje na posao tužitelja kao i protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom radnog odnosa tužitelja kod tuženika s danom donošenja prvostupanjske odluke.
5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP kao i žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su razlozi na kojima se temelji zaključak prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva nejasni i proturječni te pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Stoga je ovaj žalbeni sud primjenom odredbe čl. 373. a ZPP kroz ocjenu izvedenih dokaza utvrdio bitne činjenice te izveo drugačiji zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
6. Tako je tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno:
- da je tužitelj bio radnik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 10. studenoga 2008. na radnom mjestu zaštitara;
- da iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 10. listopada 2022. proizlazi da se tužitelju otkazuje ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć;
- da iz obrazloženja Odluke o izvanrednom otkazu proizlazi da je tužitelj sukladno nalogu poslodavca za mjesec rujan 2022. bio raspoređen na objekt u [adresa] u [adresa] da bi ga dana 23. 9. 2022. koordinator [adresa] GS rasporedio i obavijestio tužitelja na radno mjesto HPB Trilj od dana 3.10.2022., na što je tužitelj zaprijetio otvaranjem bolovanja ako ga se rasporedi na imenovani objekt, što je i učinio 30. 9. 2022. Isto tako, iz obrazloženja Odluke o izvanrednom otkazu proizlazi da su dana 4.10.2022. voditelj Regije [adresa] AS i koordinator Regije GS otišli u [adresa] u kojem se svakog utorka odvija tradicionalni sajam na kojem se prodaju prehrambeni proizvodi budući su imali saznanje da tužitelj ima svoj štand za prodaju meda i proizvoda od meda, te su dolaskom na sajam u [adresa] u 10,50 sati utvrdili da tužitelj zajedno sa suprugom na štandu prodaje med i proizvode od meda, a na upit GS kako može raditi na štandu, a nalazi se na bolovanju, tužitelj mu je odgovorio kako mu je malo bolje pa nakon što su utvrdili da je tužitelj očito zlouporabio bolovanje i varao poslodavca AS i GS u 11,20 napustili su [adresa]. Stoga proizlazi da je radnik počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa i to neopravdano i neosnovano odbijanje naloga poslodavca i zlouporabu bolovanja zbog čega je poslodavac u potpunosti izgubio povjerenje u radnika te se radi o potpuno neprihvatljivom ponašanju radnika, a radnik je takvim neprihvatljivim ponašanjem stvorio poteškoće u organizaciji rada poslodavca koji je pritom imao potrebu prisilne reorganizacije kako mu ne bi nastala šteta zbog neizvršenja preuzetih ugovornih obveza pa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana poslodavac ocjenjuje da nastavak radnog odnosa nije moguć;
- da iz službene bilješke od 4. listopada 2022. proizlazi da su GS i AS obavijestili pomoćnika direktora o tome da su išli u mjesto [adresa] gdje se utorkom odvija pazar jer su imali saznanje da tužitelj ima štand za prodaju meda i proizvoda od meda te da prodaje med. Zatim, proizlazi da su dolaskom u [adresa] u 10,50 sati da tužitelj zajedno sa svojom ... radi i prodaje na štandu pa kada ga je GS upitao kako može raditi, a na bolovanju je, tužitelj mu je odgovorio da mu je malo bolje i sl. nakon čega ga je tužitelj ponudio medom i odlaskom na piće što su odbili pa su nakon utvrđenog stanja, napustili [adresa] u 11,20 sati;
- da iz iskaza NS proizlazi da mu je poznato da tužitelj prodaje med kod kuće ili utorkom ide na [adresa] kada je pazarni dan ili nekim drugim prigodama te se sjeća da je prošle godine početkom 10.mj., prvog utorka u 10.mj. zvao ga da mu pomogne taj dan prevesti ženu i med na pazar u [adresa], jer je on imao zdravstvenih problema i išao je u doktora te je tužitelj toga dana ujutro pomogao im ubaciti stvari u auto;
- da iz iskaza GS proizlazi da je tužitelj bio na bolovanju, međutim voditelj regije [adresa] je dobio neke informacije kako tužitelj radi uz [adresa] odnosno prodaje med, a na bolovanju je pa su AS i on otišli u [adresa] i zatekli tužitelja kako sa suprugom prodaje med na pazaru u [adresa] i kada su ga zatekli pitali su ga što radi, a on je rekao da je to njegov štand, da ima OPG i da sa suprugom prodaje med i pitao ga je kako to da je na bolovanju, a ovdje prodaje med, a on je kazao kako mu je sad bolje. Nadalje, proizlazi da je za banku u [adresa] obavijestio tužitelja 7 dana prije i trebao je početi 3. listopada, ali je otvorio bolovanje. Isto tako, iz njegovog iskaza proizlazi da je njemu izgledalo kao da tužitelj prodaje na štandu, a bilo je ljudi koji su dolazili i pitali nešto, a tužitelj im je na ono što bi ljudi pitali odgovorio. Inače, kada je spominjao banku u [adresa] uvijek je bilo nekakvih povlačenja s njegove strane oko toga i spominjanja bolovanja pa je tako i ovaj put kada ga je rasporedio u banku u [adresa] otvorio bolovanje. Naime, zadnju godinu dana za banku u [adresa] je uvijek bio problem i tužitelj je otišao tamo raditi, ali je uvijek negodovao zašto mora ići tamo, prijetio bolovanjem, ali prije ne bi otišao na bolovanje već bi ostajalo samo na prijetnjama;
- da iz iskaza svjedoka AS proizlazi da je dobio informaciju da se baš taj dan kada su on i GS otišli u [adresa], tužitelj tu nalazi, a on je kao voditelj regije nadređen tužitelju pa mu on ili kolega GS daju radne zadatke. Zatim, proizlazi da kada su došli u [adresa] zatekli su tužitelja gdje radi na svom štandu, prodaje med i proizvode od meda te je vidio da prodaje med, daje med i uzima novce te su se zadržali negdje do 15 minuta, a sa tužiteljem je razgovarao samo kolega GS, dok je on samo stajao tu. Isto tako, proizlazi da je tužitelj kada bi bio raspoređen na drugo radno mjesto, govorio kako će ići na bolovanje i to nije tako bilo prvi put, a utvrdio je zloupotrebu bolovanja jer kada tužitelj ne može sjediti na svom radnom mjestu, a može stajati kraj štanda i prodavati to je zloupotreba bolovanja, a isto tako mu je poznato da čim je kolega GS obavijestio tužitelja da se raspoređuje u banku u [adresa] zaprijetio je da će ići na bolovanje, a tako je i napravio. Također, proizlazi da je tužitelja na tom sajmu viđao i prije i poslije spornog događaja;
- da iz iskaza DS proizlazi da mu je poznato da je tužitelj prodavao med na tom štandu, a osim njega prodavala je i njegova supruga, a spornog dana kada je došao na pazar u [adresa] zatekao je tužiteljevu ženu na štandu, a poslije nekog vremena kada je tužitelj došao on je samo pokupio stvari sa štanda i otišao sa ženom kući;
- da iz iskaza tužitelja proizlazi da 21.9.2022. obavještava GS da ima termin kod fizijatra i da mu promjeni smjenu te je 23.9.2022. obavijestio g. GS kada počinje s liječenjem i fizikalnim terapijama, a on ga raspoređuje u banku u [adresa], na što mu je rekao da ima termin za liječenje, a on se oglušio na to govoreći da će svakako biti raspoređen i za banku u [adresa] je raspoređen 3. listopada 2022. od ponedjeljka, a bolovanje je otvorio 29.9.2022. u petak, a s liječenjem počinje u ponedjeljak. Zatim, proizlazi da svi znaju gdje imaju štand i da su ciljano tamo došli, a GS ga nije pronašao na štandu već je on GS zatekao kraj štanda kada je došao kod supruge nakon fizikalne terapije te je pitao GS što je bilo, a on mu je rekao kako su evo malo došli i okretao je samo med po ruci, odnosno gledao je vrste meda. Zatim, proizlazi da je zamolio AS da odu na piće da mu objasni svoje zdravstveno stanje, a on mu je rekao da je mogao sjediti i u banci, a nije nikakav teret nosio dok je supruzi susjed sa štanda pomogao odnijeti stvari u kombi.
- da iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Antona Marovića, spec. neurolog od 22. svibnja 2024. proizlazi da je uobičajeno da se tijekom bolovanja i provođenja fizikalne terapije za stanja poput navedenog miruje, da se izbjegavaju teža tjelesna naprezana, torzijske kretnje tijela, pogotovo s dizanjem tereta i tome slično. Zaključak vještaka je da se tužitelj zbog ranije dijagnosticiranih i liječenih smetnji (bolesti) s vratnim i slabinskim dijelom kralježnice redovito liječio (i dalje se liječi) u svog izabranog liječnika obiteljske medicine, koji mu je, postupajući po svom znanju i ovlaštenjima koje ima, dana 30.9.2022. propisao odgovarajuću terapiju (lijekovi i fizikalna terapija) i otvorio bolovanje ocijenivši da je ono potrebno zbog kliničke slike i provođenja fizikalne terapije na ambulantni način;
- da iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka dr. Milane Varinac – Barač od 4. srpnja 2024. proizlazi da je bolovanje otvoreno prema svim medicinskim kriterijima za otvaranje bolovanja jer sukladno Pravilniku tužitelj u tom periodu nije udovoljavao zdravstvenim uvjetima da bi obavljao poslove zaštitara u privatnoj zaštiti. Bolovanje je bilo opravdano do 31.5.2023. jer je u navedenom periodu tužitelj provodio liječenje po nadležnim specijalistima za ovu vrstu bolesti, a s motrišta specijaliste rada, tužitelj je mogao s navedenim zdravstvenim stanjem upravljati vozilom B kategorije jer se radi o kraćim relacijama koje ne zahtijevaju dugotrajno sjedenje koje bi bilo kontraindicirano.
7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, prvostupanjski sud zaključuje imajući u vidu sve provedene dokaze, iskaze saslušanih svjedoka, kao i iskaz samog tužitelja, te materijalnu dokumentaciju, da u radnjama tužitelja kritične prigode nije bilo propusta koji bi se mogli okarakterizirati kao teška povreda obveze iz radnog odnosa, odnosno da tužitelj, kako proizlazi iz njegovog iskaza, a koji iskaz se u bitnim činjenicama podudara i s iskazom svjedokinje HS (supruge tužitelja), te iskazom svjedoka NS (prijatelja tužitelja) i DS (prijatelja tužitelja), dotičnog dana nije bio pokraj štanda niti je prodavao med i proizvode od meda već je bio kod doktora na fizikalnoj terapiji, a do štanda je došao poslije fizikalne terapije samo po suprugu da ju odveze kući. Isto tako, proizlazi da iskaze svjedoka GS i AS nije prihvatio kao iskrene, logične i vjerodostojne, jer po svjedoku GS zatekli su tužitelja kako sa suprugom prodaje med na pazaru, a na njegovo pitanje što radi, tužitelj mu je odgovorio da prodaje med, te da je tada tužitelj stajao kod štanda, dok ga nije vidio da podiže kutije, niti da je vadio novce ili primao novce, a po svjedoku AS zatekao je tužitelja da radi na svom štandu, prodaje med i uzima novce, da bi potom na pitanje punomoćnika tuženika odgovorio da mu je izgledalo kao da tužitelj prodaje med pa iako su saslušani svjedoci GS i AS proveli kontrolu bolovanja tužitelja, te su po nalogu tuženika otišli na sajam u Zadvarje i prijavili tužitelja da prodaje med i proizvode od meda samim time ne znači da je tužitelj doista prodavao med i proizvode od meda. Naime, da je upravo tužitelj prodavao med, kako su to iskazali svjedoci GS i AS zasigurno to ne bi iskazao pred kontrolorima tuženika, već bi pravdao razlog stajanja pored štanda. Osim toga, prvostupanjski sud zaključuje da se tuženik kao poslodavac ogriješio i o zakonsku obvezu iz odredbe čl. 119. ZR da tužitelju omogući obranu pa se i iz tog razloga odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu smatra nezakonitom.
8. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud zaključuje da činjenica da su tužitelja dok je bio na bolovanju zatekli na sajmu u [adresa], i to da se kretao prema štandu, a ne da je bio pokraj štanda, na kojem mu je supruga prodavala med i proizvode od meda ne dovodi do zlouporabe bolovanja, ali da je tužitelj i stajao pokraj štanda, kako su iskazali svjedoci GS i AS, isto tako se ne bi moglo okvalificirati kao zlouporaba bolovanja, a time i kao osobito teška povreda radne obveze koja se tužitelju stavlja na teret, jer stajanje kraj štanda ne znači samim time i rad, slijedom čega prvostupanjski sud zaključuje kao pod točkom I. izreke pobijane odluke.
9. Takav zaključak suda prvog stupnja je nejasan i proturječan stanju spisa te nije utemeljen na izvedenim dokazima i ne može se prihvatiti.
10. Naime, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja jer da nije bilo zlouporabe bolovanja odnosno da činjenica da su tužitelja dok je bio na bolovanju zatekli na sajmu u [adresa], na kojem mu je supruga prodavala med i proizvode od meda ne dovodi do zlouporabe bolovanja, pri čemu da tužitelj čak i da je stajao pokraj štanda, kako su iskazali svjedoci GS i AS, isto tako se ne bi moglo okvalificirati kao zlouporaba bolovanja, a time i kao osobito teška povreda radne obveze koja se tužitelju stavlja na teret.
11. Međutim, takva utvrđenja i shvaćanja prvostupanjskog suda su pogrešna, a isto tako izostala je pravilna ocjena dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP. To stoga što prvostupanjski sud nije prihvatio iskaze svjedoka GS i AS, koji su očevici i koji su zatekli tužitelja da za vrijeme bolovanja obavlja i pomaže supruzi prodavati proizvode svog OPG, dok poklanja vjeru iskazu supruge tužitelja i svjedoku NS koji je tužiteljev prijatelj. Naime, prvostupanjski sud potpuno zanemaruje činjenicu da su GS i AS, imali dojavu da tužitelj radi na pazaru i da su oba svjedoka u više navrata tijekom svojih iskaza ponovili da su vidjeli tužitelja kako prodaje med, a to su izričito naveli i u pisanoj izjavi - službenoj zabilješci GS i AS od 4. listopada 2022., koja je napisana neposredno nakon samog događaja.
12. Dakle, iz službene bilješke od 4. listopada 2022. proizlazi da su GS i AS obavijestili pomoćnika direktora o tome da su išli u mjesto [adresa] gdje se utorkom odvija pazar jer su imali saznanje da tužitelj ima štand za prodaju meda i proizvoda od meda te prodaje med. Zatim, proizlazi da su dolaskom u [adresa] u 10,50 sati vidjeli da tužitelj zajedno sa svojom ženom radi i prodaje na štandu pa kada ga je GS upitao kako može raditi, a na bolovanju je, tužitelj mu je odgovorio da mu je malo bolje i sl., nakon čega ga je tužitelj ponudio medom i odlaskom na piće što su odbili pa su nakon utvrđenog stanja napustili [adresa] u 11,20 sati. Takve navode navedeni svjedoci potvrdili su i u svojim iskazima na ročištu 6. prosinca 2023., pri čemu su neodlučni navodi svjedokinje HS da se svjedok AS nije zadržavao pored tužiteljevog štanda, već je bio na susjednom štandu gdje je kupovao motiku, kraj činjenice da je isti iskazao da su u [adresa] zatekli tužitelja gdje radi na svom štandu, prodaje med i proizvode od meda te da ga je vidio da prodaje med, daje med i uzima novce iako je s tužiteljem razgovarao samo GS, a on je stajao pokraj.
13. Nadalje, proturječna stanju spisa i izvedenim dokazima su i utvrđenja prvostupanjskog suda da je prodavač na susjednom štandu DS naveo da je na susjednom štandu vidio samo tužiteljevu suprugu, kada iz njegovog iskaza proizlazi da poslije nekog vremena je došao tužitelj koji je pokupio stvari sa štanda i otišao sa ženom kući.
14. Isto tako, u odnosu na utvrđenja prvostupanjskog suda da bez obzira da je tužitelj i stajao pokraj štanda, kako su iskazali svjedoci GS i AS, isto tako se ne bi moglo okvalificirati kao zlouporaba bolovanja, a time i kao osobito teška povreda radne obveze koja se tužitelju stavlja na teret, jer stajanje kraj štanda ne znači samim time i rad, valja reći da su nelogična, neživotna i u suprotnosti su sa izvedenim dokazima.
15. Suprotno, utvrđenju prvostupanjskog suda u odluci o otkazu je navedeno da je radnik počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa i to između ostalog zlouporabu bolovanja zbog čega je poslodavac u potpunosti izgubio povjerenje u radnika te se radi o potpuno neprihvatljivom ponašanju radnika, a iz iskaza svjedoka GS i AS, koji su imali dojavu da tužitelj radi na pazaru proizlazi da su vidjeli tužitelja kako prodaje med, a to su izričito naveli i u pisanoj izjavi- službenoj zabilješci GS i AS od 4. listopada 2022., koja je napisana neposredno nakon samog događaja pa takve aktivnosti tužitelja dovode do gubitka povjerenja kako to osnovano ističe žalitelj u žalbi.
16. Osim toga, iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Antona Marovića, spec. neurolog od 22. svibnja 2024. proizlazi da je uobičajeno da se tijekom bolovanja i provođenja fizikalne terapije za stanja poput navedenog miruje, da se izbjegavaju teža tjelesna naprezana, torzijske kretnje tijela, pogotovo s dizanjem tereta i tome slično. Međutim, iz iskaza svjedoka NS proizlazi da je toga dana ga tužitelj zvao da mu pomogne prevesti ženu i med na pazar u [adresa] te je tužitelj toga dana ujutro pomogao im ubaciti stvari u auto, a isto tako iz iskaza svjedoka DS proizlazi da kada je došao na pazar u [adresa] da je zatekao je tužiteljevu ženu na štandu, a poslije nekog vremena kada je tužitelj došao, tužitelj je pokupio stvari sa štanda i otišao sa ženom kući. Prema tome, iz navedenog ne bi proizlazilo da tužitelj miruje odnosno da ne diže terete i da se ponaša u skladu s preporukama zbog kojih je upravo privremeno nesposoban za rad kod poslodavca.
17. Stoga, okolnost da je vrijeme privremene nesposobnosti za rad tužitelj radio utovarivao stvari, med i prodavao med na štandu, čime je zloupotrijebio pravo na korištenje bolovanja, predstavlja osobito tešku povredu obaveze iz radnog odnosa radi koje uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Naime, evidentno je da je tužitelj navedenim ponašanjem narušio odnos povjerenja koji je potreban između radnika i poslodavca, slijedom čega je pravilno poslodavac imao razloga izvanredno otkazati tužitelju. Naime, tužitelj je za vrijeme bolovanja radio vezano za prodaju meda na štandu odnosno prodavao med, utovarivao med pa takvo ponašanje predstavlja zlouporabu bolovanja i osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja opravdava izvanredni otkaz ugovora o radu, a zbog kojeg razloga nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika više nije moguć. Tužitelj je u konkretnom slučaju za vrijeme trajanja bolovanja, kada zbog svog zdravstvenog stanja nije bio u mogućnosti obavljati poslove na svom radnom mjestu, u isto vrijeme radio i prodavao proizvode svog OPG, pa takvo ponašanje predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnoga odnosa koja opravdava donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. (Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revr 1454/11-2 od 13. lipnja 2012.)
18. Dakle, navedene aktivnosti za vrijeme bolovanja predstavljaju zloupotrebu bolovanja i te aktivnosti nisu mogle doprinijeti tužiteljevom ozdravljenju i bržem povratku na posao. Takvim ponašanjem tužitelj je počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa i narušio je odnos povjerenja s tuženikom kao svojim poslodavcem jer je tužitelj tuženika obavijestio da je privremeno nesposoban za rad, a za vrijeme privremene nesposobnosti za rad obavljao je aktivnosti iz kojih proizlazi da bolovanje nije u potpunosti koristio u svrhu liječenja i ozdravljenja te povratka na rad, kako to proizlazi iz provedenog dokaznog postupka.
19. Tužitelj je svojim ponašanjem jer je utovarivao stvari, medne proizvode i prodavao med za vrijeme bolovanja na navedeni način zlouporabio korištenje bolovanja što je kod tuženika dovelo do poremećaja u poslovanju, pa time i počinio težu povredu radne obveze što prema prosudbi ovog suda, opravdava odluku tuženika o prestanku radnog odnosa tužitelja.
20. Stoga je pogrešna ocjena prvostupanjskog suda da postupanje tužitelja u konkretnom slučaju nije okolnost zbog koje nije opravdano niti očekivati od poslodavca da omogući davanje obrane odnosno da se tuženik kao poslodavac ogriješio o zakonsku obvezu iz čl. 119. ZR da tužitelju omogući obranu pa se i iz tog razloga odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu smatra nezakonitom.
21. Naime, činjenica da je tužitelj obavljao navedene i utvrđene aktivnosti za vrijeme privremene spriječenosti za rad, u situaciji kada i iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se tijekom bolovanja i provođenja fizikalne terapije za stanja poput navedenog miruje, da se izbjegavaju teža tjelesna naprezana, torzijske kretnje tijela, pogotovo s dizanjem tereta i tome slično, svakako su okolnosti da nije od tuženika bilo opravdano očekivati da tužitelju omogući iznošenje obrane. Uskrata mogućnosti iznošenja obrane relevantna je samo ako bi radnikova obrana, da je iznesena, odvratila poslodavca od donošenja odluke o otkazu jer bi radnik svoje ponašanje opravdao. Međutim, u konkretnom slučaju, sve što bi tužitelj iznio u svojoj obrani, usmenoj ili pisanoj, ne bi odvratilo poslodavca od izvanrednog otkaza ugovora o radu u situaciji kada je zatečen da prodaje med i medne proizvode odnosno da radi aktivnosti vezane za poslove svog OPG. Dakle, uskrata mogućnosti iznošenja obrane relevantna bi bila samo ako bi radnikova obrana, da je iznesena, odvratila poslodavca od donošenja odluke o otkazu, jer bi radnik svoje ponašanje opravdao, što u konkretnom slučaju nije opravdano.
22. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju, imajući u vidu povredu radne obveze odnosno zlouporabu bolovanja, koja je u postupku utvrđena i dokazana, ocjena je ovog suda da je za otkazivanje ugovora o radu postojao opravdani razlog. Pri tome, valja napomenuti da ugovor o radu zbog svog trajanja i trajnih obveza koje nastaju za stranku iz tog ugovora, pretpostavlja odnos povjerenja između poslodavca i radnika, a što je u konkretnom slučaju narušeno.
23. Prema tome, opisano postupanje tužitelja u konkretnom slučaju opravdava donošenje odluke o izvanrednom otkazu te takvo postupanje zasigurno je i kod poslodavca dovelo do gubitka povjerenja prema radniku. Stoga je u konkretnom slučaju, pravilnom primjenom odredbe čl. 116. st. 1. toč. 3. i čl. 119. ZR, valjalo tužbeni zahtjev odbiti, a posljedično dopuštenosti odluke o otkazu, neosnovan je i zahtjev tužitelja za vraćanjem na rad.
24. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te pobijanu presudu pod točkom I. izreke preinačiti temeljem odredbe čl. 373. a st. 1. i 3. ZPP-a te odlučiti kao u izreci pod točkom II. izreke ove odluke.
25. U odnosu na protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom radnog odnosa, valja reći da je u tom dijelu žalba tuženika-protutužitelja neosnovana jer sudski raskid ugovora o radu moguće je prihvatiti samo u situaciji kada je nedopušten otkaz ugovora o radu (članak 125. stavak 1. ZR-a). Naime, pokraj utvrđenja da je otkaz zakonit i dopušten, sud nema više što raskida, tako da je u tom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda kao pod točkom I. izreke ove odluke.
26. Obzirom na izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP preinačena je i odluka o troškovima postupka koja o njemu ovisi, a koja je sadržana u točki II. pobijanog rješenja.
27. Kako je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, tuženik je u cijelosti uspio u parnici, tako da bi mu pripadali troškovi temeljem 7.2 al. 6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) s osnove jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 250 bodova uz porez na dodanu vrijednost od 25 % odnosno iznos od 625,00 € uz trošak provedenog vještačenja od 331,81 € i pristupa na ročište i iznosu 132,72 € odnosno 1.089,53 €. Međutim, kako je zatražio 964,53 € tako mu je trošak i dosuđen kao u izreci pod točkom II./2. izreke rješenja.
28. Tuženiku su temeljem čl. 166. st. 2. u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP dosuđeni i troškovi žalbenog postupka s osnove troška sastava žalbe (kako je zatražio) u iznosu od 149,31 € (Tbr. 10.2 OT) uz trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 € (kako proizlazi iz ispisa naloga) te je odlučeno kao u izreci pod točkom II. izreke rješenja.
U Zagrebu 16. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
Josip Grubišić