Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ovr-1298/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Gordani Bošković Majerović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja HRVATSKA NARODNA BANKA, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 3, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Škurla, odvjetnik u Zagrebu, OIB: 95970281739, protiv protivnika osiguranja Udruga Amagi, Zagreb, Mostarska 44, Sesvete, OIB: 17371863135, radi određivanja privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. Ovr- 2184/2025-14 od 16. rujna 2025., dana 16. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba protivnika osiguranja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2184/2025-14 od 16. rujna 2025. izvan razloga iz članka 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Rješenjem citiranim u izreci odlučeno je:

„Usvaja se prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja, HRVATSKE NARODNE BANKE, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 3, OIB: 95970281739, prema protivniku osiguranja, Udruzi Amagi, Mostarska 44, Sesvete, OIB: 17371863135, na zaštitu njegovog pravnog interesa za očuvanjem prava na privatnost i zaštitu osobnih podataka osoba s kojima se nalazi u radnom odnosu i kojima odgovara za štetu nastalu povredom tih prava, te se određuje

p r i v r e m e n a m j e r a

I. Zabranjuje se protivniku osiguranja, Udruzi Amagi, Mostarska 44, Sesvete, OIB: 17371863135, da javno iznosi, distribuira, prenosi ili čini dostupnima trećima u bilo kojem obliku informacije koje sadrže osobne podatke o zaposlenicima predlagatelja osiguranja kojima je ostvario pristup na temelju rješenja Povjerenika za informiranje, OIB: 68011638990, [broj], [broj] od 12.1.2024.

II. Privremena mjera iz točke I . izreke ovog rješenja ostaje na snazi do primitka obavijesti o odluci Državnog odvjetništva Republike Hrvatske o prijedlogu predlagatelja osiguranja od 23.4.2025. za podnošenje izvanrednog pravnog lijeka - zahtjeva radi izvanrednog preispitivanja zakonitosti pravomoćne odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem UsII-39/2024 od 14.2.2025., o primitku koje obavijesti se predlagatelj osiguranja obvezuje obavijestiti sud u roku od 8 dana od njenog primitka, odnosno do ii) okončanja postupka pokrenutog pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske u povodu zahtjeva Državnog odvjetništva Republike Hrvatske radi izvanrednog preispitivanja pravomoćne odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem UsII-39/2024 od 14.2.2025.

III. Ako protivnik osiguranja, Udruga Amagi, Mostarska 44, Sesvete, OIB: 17371863135 nakon donošenja ovog rješenja postupi suprotno obvezama iz točke I. izreke ovog rješenja, zaprječuje mu se, na temelju članka 342. stavka 1., a u vezi s člankom 262. stavkom 2. i člankom 263. stavkom 1. te člankom 16. Ovršnog zakona, izricanje novčane kazne u iznosu od 13.270,00 EUR, koju novčanu kaznu će sud izreći na temelju prijedloga predlagatelja osiguranja.

IV. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu privremene mjere iz točke

I. izreke ovog rješenja.

V. Nalaže se protivniku osiguranja, Udruzi Amagi, Mostarska 44, Sesvete, OIB: 17371863135, da u roku od 15 dana od dana donošenja ovog rješenja, predlagatelju osiguranja, HRVATSKOJ NARODNOJ BANCI, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 3, OIB: 95970281739, nadoknadi trošak ovog postupka u iznosu od 396,38 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope iz članka 29. stavka 8. Zakona o obveznim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine“

2. Protiv navedenog rješenja protivnik osiguranja je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20, dalje: OZ) u kojoj predlaže da se rješenje preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbe sa zakonskim zateznim kamatama. Predlaže odgodu ovrhe do donošenja odluke o žalbi.

3. Predlagatelj osiguranja nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana izvan razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ. 5. U prijedlogu za određivanje privremene mjere od 06 svibnja 2025. godine predlagatelj osiguranja navodi, da je rješenjem Povjerenika za informiranje, klasa:

UP/II-008-07/23-01/683, [broj], od 12. siječnja 2024. godine protivniku osiguranja odobreno pravo na pristup preslikama rekapitulacija obračuna za 64 kategorije naknada i primitaka zaposlenika predlagatelja osiguranja. Rješenje povjerenika je postalo pravomoćno donošenjem odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj UsII-39/24 od 14. veljače 2025. godine. Predlagatelj osiguranja navodi da je rješenje povjerenika doneseno grubom povredom zakona pa je iz navedenog razloga podnio prijedlog za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude Visokog upravnog suda od 14. veljače 2025. godine. Nadalje, predlagatelj osiguranja navodi da je protivnik osiguranja stekao neograničeno pravo pristupa i uvida u osobne podatke zaposlenika predlagatelja osiguranja, a koje podatke bi protivnik osiguranja mogao zloupotrijebiti čime bi predlagatelju osiguranja nastala nenadoknadiva šteta, pa predlaže određivanje mjere kao u izreci.

6. Sud je prijedlog za osiguranje prihvatio uz obrazloženje da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje nenovčane tražbine prema protivniku osiguranja, s obzirom da mu je dostavio tražene podatke, a privremenom mjerom traži zabranu daljnjeg neograničenog objavljivanja i zlouporabe tih podataka. Sud smatra da se navodi o nastanku nenadoknadive štete ne mogu prihvatiti niti je predlagatelj osiguranja iznio konkretne dokaze koji bi upućivali na mogućnost nastanka takve štete ili nasilja, ali da donošenjem predložene mjere ograničenog trajanja, kojom se privremeno uređuje sporni odnos među strankama, radi osiguranja pravnog reda prema odredbi čl. 347. st. 2. OZ, protivniku osiguranja neće nastati nikakva šteta, niti će izgubiti stečeno pravo na pristup predmetnim podatcima.

7. Prema odredbi članka 346. Ovršnog zakona (dalje: OZ), stavak (1) radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

8. Odredbom čl. 347. st. 2. OZ propisano je da će, ako je to nužno radi sprječavanja nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, nasilja ili ako je iz drugih važnih razloga to potrebno radi osiguranja pravnoga reda, sud može odrediti mjeru kojom će privremeno urediti sporni odnos među strankama.

9. Odredbom članka 344. stavka 2. OZ-a je propisano da predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. tog članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu. Odredbom članka 346. stavka OZ-a je propisano da se odredbe članka 344. stavka 2. i 3. OZ-a primjenjuju i pri određivanju privremenih mjera radi osiguranja nenovčane tražbine. Radi toga je prvostupanjski sud, iako smatra da vjerojatnost opasnosti iz čl. 346. st. 1. t. 2. nije dokazana, bio ovlašten odrediti osiguranje privremenom mjerom, uz obrazloženje kako je prethodno navedeno (da se radi o privremenom uređenju spornog odnosa kojim protivniku osiguranja neće nastati šteta niti će izgubiti stečeno pravo na pristup spornim podatcima).

10. Protivnik osiguranja u žalbi prvenstveno prigovara da su sporni podatci u dijelu, u kojem se provodi izvanredno preispitivanje zakonitosti pri Vrhovnom sudu već objavljeni 16. srpnja 2025. i podijeljeni medijima, te je u tom dijelu mjera bespredmetna, dok u preostalom dijelu, drugi osobni podatci, nisu predmet zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti.

11. Iz prijedloga za osiguranje proizlazi, da je rješenjem Povjerenika za informiranje od 12.1.2024. protivniku osiguranja omogućen pristup osobnim informacijama, koje se odnose na relativno užu sferu privatnosti zaposlenika predlagatelja osiguranja, odnosno da se otkriva prekomjerni opseg osobnih podataka koji uključuju podatke o obitelji, zdravstvenom stanju i ostale podatke, kako to proizlazi iz mišljenja Agencija za zaštitu osobnih podataka Republike Hrvatske (dalje: AZOP) u svom mišljenju od 11.3.2025., za koje se ne može smatrati, kako protivnik osiguranja prigovara, da se radi o podatcima od posebnog javnog interesa niti imaju veze s raspolaganjem javnim sredstvima.

12. Podatci čija se zabrana objavljivanja traži su, kako se u rješenju jasno navodi, informacije koje sadrže osobne podatke o zaposlenicima predlagatelja osiguranja, a kojima je protivnik ostvario pristup na temelju rješenja Povjerenika za informiranje od 12.1.2024. Upravo ti podatci predmet su ispitivanja u postupku pred Vrhovnim sudom RH, pa se u žalbi neosnovano prigovara da bi sud proširio izreku na podatke koje taj postupak uopće „ne tangira“.

13. U odnosu na žalbeni prigovor da je privremenom mjerom ostvarena, a ne osigurana tražbina predlagatelja osiguranja, ovaj sud se izjasnio u prethodnoj odluci posl. br. Gž Ovr-981/2025-2 od 3. lipnja 2025.

14. Nadalje, prigovor da nije određeno najmanje restriktivno sredstvo, odnosno da se radi o blanketnoj zabrani koja je mogla biti sužena na posebne kategorije, valja reći da se radi o zabrani objave isključivo osobnih podataka, dok je primjena pseudoanonimizacije, u situaciji kada protivnik osiguranja tvrdi da su podatci već djelomično objavljeni, a iz sadržaja spisa proizlazi da su objavljeni pod imenima i prezimenima zaposlenika predlagatelja osiguranja, bespredmetna.

15. Nesporno je da je predlagatelj osiguranja tijelo javne vlasti koje je financirano iz javnih sredstava, pa podatci o troškovima trebaju biti transparentni i podatci o bruto plaćama i drugim isplatama, ne mogu biti apsolutno zaštićeni.

16. Objava takvih podataka privremenom mjerom protivniku osiguranja nije zabranjena; zabranjeno mu je objavljivati i distribuirati informacije koje sadrže osobne podatke o zaposlenicima predlagatelja osiguranja, i to vremenski ograničeno, dok se ne donese odluka o prijedlogu predlagatelja osiguranja za podnošenje izvanrednog pravnog lijeka protiv odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji je odbio zahtjev predlagatelja osiguranja radi poništenja rješenja Povjerenika za informiranje, a koji je protivniku osiguranja odobrio pravo na pristup preslici isprava – rekapitulacija obračuna za različite vrste primanja za zaposlenike predlagatelja osiguranja.

17. Radi toga i po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, protivnik osiguranja u konkretnom slučaju ne trpi štetu privremenom zabranom objave i distribucije tih podataka, pri čemu je pobijanim rješenjem izričito navedeno da se radi o informacijama koje sadrže osobne podatke o zaposlenicima predlagatelja osiguranja (dakle nije zabranjeno objavljivati informacije o načinu na koji predlagatelj osiguranja raspolaže javnim sredstvima niti o svrsi trošenja tih sredstava, već samo povezivanje tih podataka s osobnim podatcima zaposlenika predlagatelja osiguranja). Time nije povrijeđeno načelo razmjernosti iz čl. 16. Ustava Republike Hrvatske (NN 57/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14, dalje: Ustav) i čl. 10. Evropske konvencije o ljudskim pravima, na koje se žalitelj poziva, prema kojem se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom, da bi se zaštitile sloboda i prava drugih ljudi, razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

18. Zaštita privatnosti u konkretnom slučaju, imajući na umu sve prethodno navedeno, a prije svega da se zahtjevu za transparentnost trošenja javnih sredstava i objave informacija o tome, može udovoljiti i bez objave osobnih podataka zaposlenika predlagatelja osiguranja, predstavlja opravdan razlog za ograničenje objave podataka kako je određeno pobijanim rješenjem. Iz rješenja Povjerenika od 12. 1.2024. vidljivo je da je protivnik osiguranja ostvario pravo na pristup preslici rekapitulaciji obračuna, između ostalog, za vrste primanja koji se odnose na serološke testove i PCR testove, dakle podatke iz kojih je vidljivo koje su medicinske procedure provedene za neke zaposlenike, što uz objavu punih imena i prezimena tih zaposlenika, predstavlja povredu privatnosti nerazmjernu potrebi za raspravom o trošenju javnih sredstava.

19. Netočan je navod žalbe da bi se radilo o trajnoj restrikciji jer je ista jasno vremenski ograničena i po samoj prirodi i sadržaju izrečene mjere osiguranja jasno je da se radi o zabrani koja se odnosi na buduće radnje.

20. Postupanje suda po čl. 109. ZPP nije povreda nepristranosti i jednakosti stranaka, već obveza koja proizlazi upravo iz te odredbe. Postupak osiguranja, na koji se, prema čl. 290. OZ, primjenjuju odredbe OZ o ovrsi, u pravilu je, prema čl. 7. st. 1. pisani postupak, a protivnik osiguranja imao je priliku izjasniti se o svim navodima predlagatelja osiguranja, u skladu s odredbama OZ.

21. Nadalje, imajući na umu prethodno navedeno (da je zabranjena samo objava osobnih podataka, a ne i podataka o načinu na koji predlagatelj troši javna sredstva uopće), ne može se prihvatiti prigovor da bi se radilo zlouporabi postupka, odnosno SLAPP postupku s ciljem gušenja javne rasprave trošenju javnih sredstava, jer mjera o osiguranju kako je predložena i određena, to ne sprečava; zabranjuje se samo objava i distribuiranje osobnih podataka o zaposlenicima predlagatelja osiguranja u vezi navedenoga.

22. Prigovor da su podatci čija se zabrana objavljivanja traži, već javno objavljeni, je onaj iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ.

23. Radi toga će u tom dijelu, prvostupanjski sud postupiti po čl. 52. st. 1. i 3. OZ te uputiti protivnika osiguranja na pokretanje tužbe radi utvrđenja nedopuštenosti osiguranja.

24. Odluka o troškovima pravilno je donesena, budući da je prijedlog usvojen u cijelosti onako kako je postavljen (neovisno o obrazloženju prvostupanjskog rješenja).

25. Na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

26. Budući da je ovaj sud odlučio o žalbi protivnika osiguranja, prijedlog za odgodu izvršenja pobijane privremene mjere do odluke o žalbi je bespredmetan.

U Zagrebu, 16. prosinca 2025.

S u d a c:

Gordana Bošković Majerović