Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4039/2025-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Milene Frankić kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Gabriele Topić Kordej kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici II, spec. uni. crim., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Šuster, Kobaš, Buntić d.o.o. Zagreb, Poljička 5 (Pula, Mletačka 12), protiv tužene Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, Podružnica Rovinj, Nello Quarantotto bb, OIB: 14036333877, zastupane po članovima uprave CI i SIH, a oni zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. Zagreb, Bužanova 4, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P-810/2019-18 od 4. lipnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o j e

I Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P-810/2019-18 od 4. lipnja 2021. u t. I, III i VII izreke.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P-810/2019-18 od 4. lipnja 2021. u t. II, IV, V i VI izreke i sudi:

„1.Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja koji glasi:

II - Nalaže se tuženici da isplati tužitelju iznos 77.465,30 kuna (sedamdesetsedamtisućačetiristošezdesetpetkunaitridesetlipa), zajedno sa zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine te po stopi od 14% godišnje počevši od 1. siječnja 2008. godine te po stopi od 12% godišnje počevši od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po eskontnoj stopi od 8,14% godišnje počevši od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - u daljnjem tekstu ZOO), koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje kamate teku: Posl.br. P- 810/2019-18 -2- - na iznos 372,30 kuna počev od 31. ožujka 2007. godine do isplate;

- na iznos 367,09 kuna počev od 30. travnja 2007. godine do isplate; - na iznos 362,74 kuna počev od 31. svibnja 2007. godine do isplate; - na iznos 359,69 kuna počev od 30. lipnja 2007. godine do isplate; - na iznos 361,44 kuna počev od 31. srpnja 2007. godine do isplate; - na iznos 362,82 kuna počev od 31. kolovoza 2007. godine do isplate; - na iznos 554,82 kuna počev od 30. rujna 2007. godine do isplate;

- na iznos 552,98 kuna počev od 31. listopada 2007. godine do isplate; - na iznos 559,20 kuna počev od 30. studenoga 2007. godine do isplate; - na iznos 555,60 kuna počev od 31. prosinca 2007. godine do isplate; - na iznos 564,92 kuna počev od 31. siječnja 2008. godine do isplate; - na iznos 569,71 kuna počev od 29. veljače 2008. godine do isplate; - na iznos 1.089,68 kuna počev od 31. ožujka 2008. godine do isplate; - na iznos 1.061,63 kuna počev od 30. travnja 2008. godine do isplate; - na iznos 1.049,88 kuna počev od 31. svibnja 2008. godine do isplate; - na iznos 1.061,70 kuna počev od 30. lipnja 2008. godine do isplate; - na iznos 1.041,32 kuna počev od 31. srpnja 2008. godine do isplate; - na iznos 1.041,03 kuna počev od 31. kolovoza 2008. godine do isplate; - na iznos 1.051,13 kuna počev od 30. rujna 2008. godine do isplate; - na iznos 1.135,36 kuna počev od 31. listopada 2008. godine do isplate; - na iznos 1.076,79 kuna počev od 30. studenoga 2008. godine do isplate; - na iznos 1.262,44 kuna počev od 31. prosinca 2008. godine do isplate; - na iznos 1.273,17 kuna počev od 31. siječnja 2009. godine do isplate; - na iznos 1.277,22 kuna počev od 28. veljače 2009. godine do isplate; - na iznos 1.260,54 kuna počev od 31. ožujka 2009. godine do isplate; - na iznos 1.261,92 kuna počev od 30. travnja 2009. godine do isplate; - na iznos 1.237,21 kuna počev od 31. svibnja 2009. godine do isplate; - na iznos 1.218,62 kuna počev od 30. lipnja 2009. godine do isplate; - na iznos 1.221,72 kuna počev od 31. srpnja 2009. godine do isplate; - na iznos 1.229,21 kuna počev od 31. kolovoza 2009. godine do isplate; - na iznos 1.226,89 kuna počev od 30. rujna 2009. godine do isplate; - na iznos 1.216,38 kuna počev od 31. listopada 2009. godine do isplate; - na iznos 1.231,82 kuna počev od 30. studenoga 2009. godine do isplate; - na iznos 1.243,91 kuna počev od 31. prosinca 2009. godine do isplate; - na iznos 1.261,66 kuna počev od 31. siječnja 2010. godine do isplate; - na iznos 1.255,63 kuna počev od 28. veljače 2010. godine do isplate; - na iznos 1.280,20 kuna počev od 31. ožujka 2010. godine do isplate; - na iznos 1.273,61 kuna počev od 30. travnja 2010. godine do isplate; - na iznos 1.281,63 kuna počev od 31. svibnja 2010. godine do isplate; - na iznos 1.363,32 kuna počev od 30. lipnja 2010. godine do isplate; - na iznos 1.344,39 kuna počev od 31. srpnja 2010. godine do isplate; - na iznos 1.394,91 kuna počev od 31. kolovoza 2010. godine do isplate; - na iznos 1.375,03 kuna počev od 30. rujna 2010. godine do isplate; - na iznos 1.344,23 kuna počev od 31. listopada 2010. godine do isplate; Posl.br. P-810/2019-18 -3- - na iznos 1.403,47 kuna počev od 30. studenoga 2010. godine do isplate; - na iznos 1.319,77 kuna počev od 31. prosinca 2010. godine do isplate; - na iznos 1.268,98 kuna počev od 31. siječnja 2011. godine do isplate; - na iznos 1.286,02 kuna počev od 28. veljače 2011. godine do isplate; - na iznos 1.262,36 kuna počev od 31. ožujka 2011. godine do isplate; - na iznos 1.264,55 kuna počev od 30. travnja 2011. godine do isplate; - na iznos 1.354,71 kuna počev od 31. svibnja 2011. godine do isplate; - na iznos 1.361,70 kuna počev od 30. lipnja 2011. godine do isplate; - na iznos 1.436,29 kuna počev od 31. srpnja 2011. godine do isplate; - na iznos 1.394,89 kuna počev od 31. kolovoza 2011. godine do isplate; - na iznos 1.349,83 kuna počev od 30. rujna 2011. godine do isplate; - na iznos 1.018,78 kuna počev od 31. listopada 2011. godine do isplate; - na iznos 1.014,62 kuna počev od 30. studenoga 2011. godine do isplate; - na iznos 1.028,50 kuna počev od 31. prosinca 2011. godine do isplate; - na iznos 1.040,29 kuna počev od 31. siječnja 2012. godine do isplate; - na iznos 1.040,33 kuna počev od 29. veljače 2012. godine do isplate; - na iznos 1.029,34 kuna počev od 31. ožujka 2012. godine do isplate; - na iznos 1.033,85 kuna počev od 30. travnja 2012. godine do isplate; - na iznos 1.036,42 kuna počev od 31. svibnja 2012. godine do isplate; - na iznos 1.027,41 kuna počev od 30. lipnja 2012. godine do isplate; - na iznos 1.027,61 kuna počev od 31. srpnja 2012. godine do isplate; - na iznos 1.020,42 kuna počev od 31. kolovoza 2012. godine do isplate; - na iznos 1.007,33 kuna počev od 30. rujna 2012. godine do isplate; - na iznos 1.017,91 kuna počev od 31. listopada 2012. godine do isplate; - na iznos 1.022,00 kuna počev od 30. studenoga 2012. godine do isplate; - na iznos 1.015,88 kuna počev od 31. prosinca 2012. godine do isplate; - na iznos 991,03 kuna počev od 31. siječnja 2013. godine do isplate; - na iznos 1.008,84 kuna počev od 28. veljače 2013. godine do isplate; - na iznos 1.008,81 kuna počev od 31. ožujka 2013. godine do isplate; - na iznos 999,28 kuna počev od 30. travnja 2013. godine do isplate; - na iznos 973,72 kuna počev od 31. svibnja 2013. godine do isplate; - na iznos 971,36 kuna počev od 30. lipnja 2013. godine do isplate; - na iznos 975,36 kuna počev od 31. srpnja 2013. godine do isplate; - na iznos 982,90 kuna počev od 31. kolovoza 2013. godine do isplate; - na iznos 993,91 kuna počev od 30. rujna 2013. godine do isplate; - na iznos 985,49 kuna počev od 31. listopada 2013. godine do isplate; - na iznos 988,31 kuna počev od 30. studenoga 2013. godine do isplate; - na iznos 991,68 kuna počev od 31. prosinca 2013. godine do isplate; sve u roku 15 dana, a odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u kojem je tražio da sud naloži tuženici isplatiti tužitelju navedene novčane iznose pod prijetnjom ovrhe.

- na iznos 973,47 kuna počev od 31. listopada 2011. godine do isplate; - na iznos 963,65 kuna počev od 30. studenoga 2011. godine do isplate; - na iznos 1.024,49 kuna počev od 31. prosinca 2011. godine do isplate; - na iznos 1.077,54 kuna počev od 31. siječnja 2012. godine do isplate; - na iznos 1.084,65 kuna počev od 29. veljače 2012. godine do isplate; - na iznos 1.047,95 kuna počev od 31. ožujka 2012. godine do isplate; - na iznos 1.072,73 kuna počev od 30. travnja 2012. godine do isplate; - na iznos 1.089,68 kuna počev od 31. svibnja 2012. godine do isplate; - na iznos 1.061,16 kuna počev od 30. lipnja 2012. godine do isplate; - na iznos 1.068,66 kuna počev od 31. srpnja 2012. godine do isplate; - na iznos 1.047,28 kuna počev od 31. kolovoza 2012. godine do isplate; - na iznos 1.001,72 kuna počev od 30. rujna 2012. godine do isplate; - na iznos 1.050,98 kuna počev od 31. listopada 2012. godine do isplate; - na iznos 1.074,62 kuna počev od 30. studenoga 2012. godine do isplate; - na iznos 1.057,40 kuna počev od 31. prosinca 2012. godine do isplate; - na iznos 964,48 kuna počev od 31. siječnja 2013. godine do isplate; - na iznos 1.043,42 kuna počev od 28. veljače 2013. godine do isplate; - na iznos 1.050,32 kuna počev od 31. ožujka 2013. godine do isplate; - na iznos 1.019,38 kuna počev od 30. travnja 2013. godine do isplate; - na iznos 923,15 kuna počev od 31. svibnja 2013. godine do isplate; - na iznos 920,70 kuna počev od 30. lipnja 2013. godine do isplate; - na iznos 944,33 kuna počev od 31. srpnja 2013. godine do isplate; - na iznos 982,23 kuna počev od 31. kolovoza 2013. godine do isplate; - na iznos 1.034,71 kuna počev od 30. rujna 2013. godine do isplate; - na iznos 1.007,63 kuna počev od 31. listopada 2013. godine do isplate; - na iznos 1.026,81 kuna počev od 30. studenoga 2013. godine do isplate; - na iznos 1.048,55 kuna počev od 31. prosinca 2013. godine do isplate; - na iznos 1.062,05 kuna počev od 31. siječnja 2014. godine do isplate; - na iznos 1.090,62 kuna počev od 28. veljače 2014. godine do isplate; - na iznos 1.081,27 kuna počev od 31. ožujka 2014. godine do isplate; - na iznos 1.049,65 kuna počev od 30. travnja 2014. godine do isplate; - na iznos 1.039,52 kuna počev od 31. svibnja 2014. godine do isplate; - na iznos 1.044,10 kuna počev od 30. lipnja 2014. godine do isplate; - na iznos 1.079,98 kuna počev od 31. srpnja 2014. godine do isplate; - na iznos 1.110,19 kuna počev od 31. kolovoza 2014. godine do isplate; - na iznos 1.103,93 kuna počev od 30. rujna 2014. godine do isplate; - na iznos 1.130,05 kuna počev od 31. listopada 2014. godine do isplate; - na iznos 1.147,80 kuna počev od 30. studenoga 2014. godine do isplate; - na iznos 1.137,34 kuna počev od 31. prosinca 2014. godine do isplate; - na iznos 1.780,92 kuna počev od 31. siječnja 2015. godine do isplate; - na iznos 1.683,27 kuna počev od 28. veljače 2015. godine do isplate; - na iznos 1.747,06 kuna počev od 31. ožujka 2015. godine do isplate; Posl.br. P-810/2019-18 -7- - na iznos 1.696,27 kuna počev od 30. travnja 2015. godine do isplate; - na iznos 1.764,52 kuna počev od 31. svibnja 2015. godine do isplate; - na iznos 1.737,75 kuna počev od 30. lipnja 2015. godine do isplate; - na iznos 1.627,89 kuna počev od 31. srpnja 2015. godine do isplate; - na iznos 1.513,08 kuna počev od 31. kolovoza 2015. godine do isplate; - na iznos 1.531,75 kuna počev od 30. rujna 2015. godine do isplate, sve u roku od 15 dana, a odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u kojem je tražio da sud naloži tuženici isplatiti tužitelju navedene novčane iznose pod prijetnjom ovrhe.

V - Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju u roku 15 dana na ime razlike pogrešno

obračunate

glavnice

iznos

15.967,74

kuna

(petnaesttisućadevetstošezdesetsedamkunaisedamdesetčetirilipe) zajedno sa zateznim kamatama, po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, te po stopi 14% godišnje počev od 1. siječnja 2008. godine te po stopi od 12% godišnje počev od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi 8,14% počev od 1. kolovoza 2015. godine, te u slučaju promjene zakonskih zateznih kamata po stopi koju utvrdi HNB uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, a koje kamate teku od 30. rujna 2015.godine.

VI - Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 25.295,00 kuna (dvadesetpettisućadvjestodevedesetpetkuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude 2. lipnja 2021. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, a odbija se tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u kojem je tražio da sud naloži tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka pod prijetnjom ovrhe.“

III Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I - Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 6. ugovora o [broj kredita] kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor sklopili dana 31. ožujka 2006. godine u dijelu koji glasi:

„ … sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom." pa stoga navedeni dijelovi odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

III - Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u ugovoru o [broj kredita] kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženica kao kreditor sklopili dana 31. ožujka 2006.godine, a kojima - se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl. 2. koja glasi: " …prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita ... ", u odredbi čl. 3. točka 2. u dijelu koji glasi: "Kamata se obračunava u CHF a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria Bank d.d. na dan plaćanja..." u odredbi čl. 4. točka 2. koja glasi: " … u kunskoj protuvrijednosti … obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria Bank d.d. na dan plaćanja . " pa stoga navedeni dijelovi odredaba ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

IV - Nalaže se tuženici da isplati tužitelju iznos 69.395,66 kuna (šezdesetdevettisućatristodevedesetpetkunaišezdesetšestlipa) zajedno sa zateznim kamatama, po stopi od 15% godišnje do 31.prosinca 2007. godine, te po stopi 14% godišnje počevši od 1. siječnja 2008. godine te po stopi od 12% godišnje počevši od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi 8,14% počev od 1. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje kamate teku: - na iznos 14,98 kuna počev od 31. svibnja 2006. godine do isplate; - na iznos 5,54 kuna počev od 30. lipnja 2006. godine do isplate; - na iznos 9,12 kuna počev od 31. srpnja 2006. godine do isplate; - na iznos 6,19 kuna počev od 31. kolovoza 2006. godine do isplate; - na iznos 8,47 kuna počev od 30. rujna 2006. godine do isplate; - na iznos 3,26 kuna počev od 31. listopada 2006. godine do isplate; - na iznos 11,72 kuna počev od 30. studenoga 2006. godine do isplate; - na iznos 39,07 kuna počev od 31. prosinca 2006. godine do isplate; - na iznos 58,54 kuna počev od 31. siječnja 2007. godine do isplate; - na iznos 59,39 kuna počev od 28. veljače 2007. godine do isplate; - na iznos 57,07 kuna počev od 31. ožujka 2007. godine do isplate; - na iznos 94,62 kuna počev od 30. travnja 2007. godine do isplate; - na iznos 125,04 kuna počev od 31. svibnja 2007. godine do isplate; - na iznos 145,87 kuna počev od 30. lipnja 2007. godine do isplate; - na iznos 127,58 kuna počev od 31. srpnja 2007. godine do isplate; - na iznos 112,29 kuna počev od 31. kolovoza 2007. godine do isplate; - na iznos 157,99 kuna počev od 30. rujna 2007. godine do isplate; - na iznos 163,64 kuna počev od 31. listopada 2007. godine do isplate; - na iznos 127,61 kuna počev od 30. studenoga 2007. godine do isplate; - na iznos 142,56 kuna počev od 31. prosinca 2007. godine do isplate; - na iznos 90,32 kuna počev od 31. siječnja 2008. godine do isplate; - na iznos 61,47 kuna počev od 29. veljače 2008. godine do isplate; - na iznos 12,22 kuna počev od 31. ožujka 2008. godine do isplate; - na iznos 86,31 kuna počev od 30. travnja 2008. godine do isplate; - na iznos 115,59 kuna počev od 31. svibnja 2008. godine do isplate; - na iznos 79,51 kuna počev od 30. lipnja 2008. godine do isplate; - na iznos 132,51 kuna počev od 31. srpnja 2008. godine do isplate; - na iznos 129,89 kuna počev od 31. kolovoza 2008. godine do isplate; - na iznos 98,46 kuna počev od 30. rujna 2008. godine do isplate; - na iznos 139,49 kuna počev od 31. listopada 2008. godine do isplate; - na iznos 19,95 kuna počev od 30. studenoga 2008. godine do isplate; - na iznos 182,66 kuna počev od 31. prosinca 2008. godine do isplate; - na iznos 213,80 kuna počev od 31. siječnja 2009. godine do isplate; - na iznos 227,87 kuna počev od 28. veljače 2009. godine do isplate; - na iznos 189,08 kuna počev od 31. ožujka 2009. godine do isplate; - na iznos 196,50 kuna počev od 30. travnja 2009. godine do isplate; - na iznos 137,21 kuna počev od 31. svibnja 2009. godine do isplate; - na iznos 93,54 kuna počev od 30. lipnja 2009. godine do isplate; - na iznos 105,14 kuna počev od 31. srpnja 2009. godine do isplate; - na iznos 128,16 kuna počev od 31. kolovoza 2009. godine do isplate; - na iznos 126,16 kuna počev od 30. rujna 2009. godine do isplate; - na iznos 102,89 kuna počev od 31. listopada 2009. godine do isplate; - na iznos 146,55 kuna počev od 30. studenoga 2009. godine do isplate; - na iznos 181,57 kuna počev od 31. prosinca 2009. godine do isplate; - na iznos 231,36 kuna počev od 31. siječnja 2010. godine do isplate; - na iznos 219,94 kuna počev od 28. veljače 2010. godine do isplate; - na iznos 287,54 kuna počev od 31. ožujka 2010. godine do isplate; - na iznos 274,70 kuna počev od 30. travnja 2010. godine do isplate; - na iznos 299,68 kuna počev od 31. svibnja 2010. godine do isplate; - na iznos 215,97 kuna počev od 30. lipnja 2010. godine do isplate; - na iznos 471,44 kuna počev od 31. srpnja 2010. godine do isplate; - na iznos 607,47 kuna počev od 31. kolovoza 2010. godine do isplate; - na iznos 560,47 kuna počev od 30. rujna 2010. godine do isplate; - na iznos 484,88 kuna počev od 31. listopada 2010. godine do isplate; - na iznos 644,38 kuna počev od 30. studenoga 2010. godine do isplate; - na iznos 847,28 kuna počev od 31. prosinca 2010. godine do isplate; - na iznos 703,61 kuna počev od 31. siječnja 2011. godine do isplate; - na iznos 758,89 kuna počev od 28. veljače 2011. godine do isplate; - na iznos 694,73 kuna počev od 31. ožujka 2011. godine do isplate; - na iznos 706,41 kuna počev od 30. travnja 2011. godine do isplate; - na iznos 977,95 kuna počev od 31. svibnja 2011. godine do isplate; - na iznos 1.004,40 kuna počev od 30. lipnja 2011. godine do isplate; - na iznos 1.231,26 kuna počev od 31. srpnja 2011. godine do isplate; - na iznos 1.114,73 kuna počev od 31. kolovoza 2011. godine do isplate; - na iznos 987,15 kuna počev od 30. rujna 2011. godine do isplate;- na iznos 973,47 kuna počev od 31. listopada 2011. godine do isplate; - na iznos 963,65 kuna počev od 30. studenoga 2011. godine do isplate; - na iznos 1.024,49 kuna počev od 31. prosinca 2011. godine do isplate; - na iznos 1.077,54 kuna počev od 31. siječnja 2012. godine do isplate; - na iznos 1.084,65 kuna počev od 29. veljače 2012. godine do isplate; - na iznos 1.047,95 kuna počev od 31. ožujka 2012. godine do isplate; - na iznos 1.072,73 kuna počev od 30. travnja 2012. godine do isplate; - na iznos 1.089,68 kuna počev od 31. svibnja 2012. godine do isplate; - na iznos 1.061,16 kuna počev od 30. lipnja 2012. godine do isplate; - na iznos 1.068,66 kuna počev od 31. srpnja 2012. godine do isplate; - na iznos 1.047,28 kuna počev od 31. kolovoza 2012. godine do isplate; - na iznos 1.001,72 kuna počev od 30. rujna 2012. godine do isplate; - na iznos 1.050,98 kuna počev od 31. listopada 2012. godine do isplate; - na iznos 1.074,62 kuna počev od 30. studenoga 2012. godine do isplate; - na iznos 1.057,40 kuna počev od 31. prosinca 2012. godine do isplate; - na iznos 964,48 kuna počev od 31. siječnja 2013. godine do isplate; - na iznos 1.043,42 kuna počev od 28. veljače 2013. godine do isplate; - na iznos 1.050,32 kuna počev od 31. ožujka 2013. godine do isplate; - na iznos 1.019,38 kuna počev od 30. travnja 2013. godine do isplate; - na iznos 923,15 kuna počev od 31. svibnja 2013. godine do isplate; - na iznos 920,70 kuna počev od 30. lipnja 2013. godine do isplate; - na iznos 944,33 kuna počev od 31. srpnja 2013. godine do isplate; - na iznos 982,23 kuna počev od 31. kolovoza 2013. godine do isplate; - na iznos 1.034,71 kuna počev od 30. rujna 2013. godine do isplate; - na iznos 1.007,63 kuna počev od 31. listopada 2013. godine do isplate; - na iznos 1.026,81 kuna počev od 30. studenoga 2013. godine do isplate; - na iznos 1.048,55 kuna počev od 31. prosinca 2013. godine do isplate; - na iznos 1.062,05 kuna počev od 31. siječnja 2014. godine do isplate; - na iznos 1.090,62 kuna počev od 28. veljače 2014. godine do isplate; - na iznos 1.081,27 kuna počev od 31. ožujka 2014. godine do isplate; - na iznos 1.049,65 kuna počev od 30. travnja 2014. godine do isplate; - na iznos 1.039,52 kuna počev od 31. svibnja 2014. godine do isplate; - na iznos 1.044,10 kuna počev od 30. lipnja 2014. godine do isplate; - na iznos 1.079,98 kuna počev od 31. srpnja 2014. godine do isplate; - na iznos 1.110,19 kuna počev od 31. kolovoza 2014. godine do isplate; - na iznos 1.103,93 kuna počev od 30. rujna 2014. godine do isplate; - na iznos 1.130,05 kuna počev od 31. listopada 2014. godine do isplate; - na iznos 1.147,80 kuna počev od 30. studenoga 2014. godine do isplate; - na iznos 1.137,34 kuna počev od 31. prosinca 2014. godine do isplate; - na iznos 1.780,92 kuna počev od 31. siječnja 2015. godine do isplate; - na iznos 1.683,27 kuna počev od 28. veljače 2015. godine do isplate; - na iznos 1.747,06 kuna počev od 31. ožujka 2015. godine do isplate; - na iznos 1.696,27 kuna počev od 30. travnja 2015. godine do isplate; - na iznos 1.764,52 kuna počev od 31. svibnja 2015. godine do isplate; - na iznos 1.737,75 kuna počev od 30. lipnja 2015. godine do isplate; - na iznos 1.627,89 kuna počev od 31. srpnja 2015. godine do isplate; - na iznos 1.513,08 kuna počev od 31. kolovoza 2015. godine do isplate; - na iznos 1.531,75 kuna počev od 30. rujna 2015. godine do isplate, sve u roku od 15 dana, a odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u kojem je tražio da sud naloži tuženici isplatiti tužitelju navedene novčane iznose pod prijetnjom ovrhe.

V - Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju u roku 15 dana na ime razlike pogrešno

obračunate

glavnice

iznos

15.967,74

kuna

VII - Odbija se tuženičin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka.“

2. Protiv citirane presude žalbu je podnio tuženik i to iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22– dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, ali je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli kojom je otplata kredita vezana uz tečaj švicarskog franka te promjenjivosti kamatne stope koja se tijekom otplate mijenja sukladno tečaju jer je također vezana za valutu kredita, zahtjev tužitelja za povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

7. U postupku pred sudom prvog stupnja su utvrđene sljedeće odlučne činjenice:

-da su banka Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6 (danas Addiko bank d.d.) i tužitelj SI kao korisnik kredita te kao vlasnik obrta za ugostiteljstvo te treće ZI iz [adresa] kao sudužnica te ĆI iz [adresa] kao kao založni dužnik sklopili ugovor o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine dana 31. ožujak 2006. godine (list 13-19), solemniziranom po javnom bilježniku Rinu Zujiću u [adresa] pod brojem OU-202/06 dana 4. travnja 2006. godine (list 20), kojim je banka odobrila tužitelju stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa 138.400,00 CHF prema srednjem tečaju za devize tužene banke važećem na dan korištenja kredita, za adaptaciju kuće (čl. 2. ugovora o kreditu), na rok 30 godina (čl. 4 . točka 1. ugovora o kreditu) sa otplatom u 360 jednakih mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 651,20 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF tužene banke na dan plaćanja (čl. 4. točka 2. ugovora o kreditu),

-da su čl. 3. navedenog ugovora o kreditu stranke ugovorile obračun kamata na iznos kredita u visini 3,88% dekurzivno godišnje, da se kamata obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za CHF tužene banke na dan plaćanja,

-da su čl. 6. predmetnog ugovora o kreditu stranke ugovorile promjenjivost kamatne stope prema kojoj odredbi je tužena banka bila ovlaštena promijeniti kamatnu stopu, a ista se mijenja sukladno odluci o kamatnim stopama tužene banke ili drugog akata banke, a korisnik kredita svojim potpisom na tom ugovoru je izjavio da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta u skladu s promijenjenom kamatnom stopom,

-da su tužena banka Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6 (danas Addiko bank d.d.) i tužitelj SI kao korisnik kredita te kao vlasnik obrta za ugostiteljstvo „[obrt]“ kao jamac-platac i treća osoba NI iz [adresa] kao založna dužnica sklopili su aneks uz ugovor o [broj kredita] sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine dana 13. travnja 2016. godine (list 35-38), sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 - u daljnjem tekstu ZID ZPK) i izvršili konverziju predmetnog kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, regulirajući svoju buduće odnose, a sve kako bi se položaj tužitelja kao potrošača izjednačio s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR,

-da je financijskim vještačenjem (list 282-283) vještak prikazao izračun eventualnih preplata nastalih uslijed promjene kamatne stope prikazujući posebno pojedine iznose kamate prema početnim parametrima (stupac 4) i pojedine iznose kamate prema povećanjima (stupac 5) i razliku (stupac 6) sve u CHF valuti te množenjem sa tečajem nas dan obračuna (stupac 7) dobio je pojedine iznose razlike u kunama koje prikazao u stupcu 8, počevši od 372,80 kuna plaćeno 31. ožujka 2007. godine i završivši sa 991,68 kuna plaćeno 31. prosinca 2015. godine, ukupno 77.465,30 kuna i utvrdio je da bi eventualna neto preplata za čitavo razdoblje od početka otplate do 30. rujna 2015. godine iznosila 77.465,30 kuna,

-da je financijskim vještačenjem u tablici 3 (list 285-286) vještak prikazao izračun eventualnih preplata nastalih uslijed promjene tečaja CHF prikazujući posebno pojedine iznose rata prema početnim parametrima i početnom otplatnom planu (stupac 1) u iznosu 651,20 CHF, početni tečaj CHF (stupac 2) u visini 4,6390 i tečaj na dan uplate (stupac 3) te u stupcu 4 preplate u kunama počevši od 14,98 kuna (pre)plaćeno 31. svibnja 2006. godine i završivši sa 1.531,75 kuna (pre)plaćeno 30. rujna 2015. godine, ukupno 69.395,66 kuna,

-da su, dakle, razlike izračunate po preplatama zbog promjenjivosti kamatne stope 77.465,30 kuna i zbog promjene tečaja 69.395,66 kuna, odnosno ukupno 146.860,96 kuna, međutim da to nisu sve razlike, nego postoji još i eventualna preplata u iznosu 15.967,74 kuna koja nastaje zbog toga što se kamata uvijek obračunava na ostatak duga pa da bi stoga da se kamatna stopa i tečaj nisu mijenjali, dio iznosa kojeg je tužitelj uplatio bio raspoređen na prijevremenu otplatu glavnice te bi na taj način umanjio ostatak duga, a što bi onda uzrokovalo daljnje smanjenje obračunate kamate, pa sam izračun razlike između nedospjele i neotplaćene glavnice po početnom otplatnom planu i nedospjele i neotplaćene glavnice po konverziji predstavlja iznos od 15.967,74 kuna.

Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa te se presuda kao takva može ispitati. Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Sud prvog stupnja je u odnosu na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo iz čl. 87. st. 1. u vezi čl. 81. st. 2. ovdje mjerodavnog Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03 - dalje ZZP/03) i u vezi čl. 3., čl. 4. i čl. 12. te čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05 - dalje: ZOO) kada je utvrdio da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe o promjenjivosti redovne kamatne stope i valutnoj klauzuli predmetnog Ugovora o kreditu i odlučio kao u stavku I i III izreke prvostupanjske presude.

9. Iz činjenica što ih je utvrdio prvostupanjski je sud izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica na kojima je utemeljio kondemnatorne odluke. Žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. ZPP u vezi čl. 19.a-19.e Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj: 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15, 52/16, 128/22, 156/23 - dalje: ZPK) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – dalje: ZOO) na koji upućuje odredba čl. 2. st. 2. ZZP/03 ostvaren je u dosuđujućoj odluci iz stavka II, IV i V izreke presude suda prvog stupnja.

10. Kada je pozivanjem na direktni učinak presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa utvrdio ništetnost odredbi prethodno citiranog Ugovora o kreditu kojima je ugovoren jednostran način promjene kamatne stope sukladno odluci kreditora i valutna klauzula vezana uz valutu Chf kao u stavku I izreke osporene presude, prvostupanjski je sud pravilno primijenio čl. 502.c ZPP.

11. Slijedom pravnog shvaćanja iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev- 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. (a tako i u prethodnim odukama br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. i br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020.) tužitelj prihvatom ponude konverzije i zaključenjem Aneksa ugovora o kreditu od 13. travnja 2016. nije izgubio pravni interes za utvrđenje ništetnosti.

12. Kao što je navedeno, u predmetnom Ugovoru o kreditu ugovorena je jednostrana promjenjivost kamatne stope bez posebnog zaključivanja dodatka ugovoru i valutna klauzula u valuti Chf, tako da ne stoje žalbene tvrdnje o tome kako u ovom postupku ne bi bila primjenjiva utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u Chf. Za razliku od žalbenih navoda tuženika, prvostupanjski je sud odgovarajućom primjenom čl. 502.c ZPP u vezi čl. 81. st. 2. i 4. ZZP/03 prihvatio utvrđenje odlučne činjenice uzrokovanja značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača jer je, na tragu utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012, prednik tuženika u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj njegovim jednostranim odlukama o kojima se nije posebno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prešutio odnosno umanjio rizike time što je propustio potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) a njemu su s obzirom na profesionalnu djelatnost ti rizici bili poznati, prebacivši ih u potpunosti na potrošača. Navedenim je načinom ugovaranja prednik tuženika maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese a svaki njemu poznat i prešućen rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio je na neobaviještenog tužitelja kao potrošača, narušivši time ugovornu ravnotežu.

Nema dvojbe da su sporne odredbe predmetnog ugovora u dijelovima koji se odnose na valutnu klauzulu u Chf i kamatnu stopu promjenjivu jednostranim odlukama tuženika nedovoljno određene i za prosječnog potrošača neodredive dakle nisu jasne ni lako razumljive, tako da nema mjesta primjeni čl. 84. ZZP/03.

U okolnostima u kojima tuženik, suprotno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP/03, nije dokazao činjenice navodne pune obaviještenosti tužitelja kao potrošača u predugovornoj fazi sklapanja ugovora i njegovog pristanka na takav ugovor a da je bio potpuno obaviješten o naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi, nije moguće zaključiti da je prekoračen okvira utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama kreditora u postupku po kolektivnoj tužbi za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojom je obuhvaćen i tuženik kao slijednik Slavonske banke d.d. i za koju je u ovom postupku sud vezan temeljem čl. 502.c ZPP.

13. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP u vezi čl. 81. st. 1., 2. i 4. i čl. 87. st. 1. ZZP/03 odlučeno je kao u stavku I i II izreke presude.

14. U odnosu na osporene dosuđujuće odluke iz stavka II, IV i V izreke presude suda prvog stupnja u kojima je naložena isplata preplaćenog iznosa, a koji iznos se odnosi na preplatu kredita zbog nedopuštenih promjena visine kamatne stope i tečaja za CHF, valja reći kako zbog, između stranaka sklopljenog Aneksa od 13. travnja 2016., obveza isplate razlike po osnovi tih ništetnih odredbi i navedenih zateznih kamata ne potpada pod direktni učinak navedene presude P-1401/12 za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

15. Naime, iako su stranke suglasnošću volja zaključile Aneks uz ugovor o kreditu u kojem su se sporazumjele o pretplati i uvjetima otplate preostale glavnice kredita jer su primjenom izračuna konverzije denominiranjem uz valutnu klauzulu u valuti euro i uz kamatne stope primijenjene na kredite uz valutnu klauzulu u euru izjednačile tužiteljev položaj s položajem ostalih potrošača – korisnika kredita s valutnom klauzulom u euru, prvostupanjski je sud vještačenjem utvrdio razliku plaćenih anuiteta prema prvom otplatnom planu i početnom tečaju kao posljedice ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi promjenjivoj prema odlukama tuženika.

16. Kada je naložio isplatu iznosa s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na početni otplatni plan i iznosa s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u Chf u odnosu na početni tečaj, prvostupanjski je sud zaključio kako je tuženik navedene razlike naplatio bez valjane pravne osnove, koji zaključak je u suprotnosti sa Aneksom uz ugovor o kreditu koji u sadržaju izračuna konverzije obuhvaća navedene razlike.

17. Odredbama čl. 19.a do čl.19.e ZPK je u cilju otklanjanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i otklanjanja dužničke krize a na osnovu jednokratne i vremenski ograničene mjere u vidu konverzije kredita u valutu euro, predviđeno da se krediti vezani uz Chf konvertiraju u odgovarajuće kredite denominirane u eure i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Kreditne institucije odnosno banke su temeljem navedenih odredbi ZPK bile obvezne postupiti po navedenom Zakonu dok su potrošači mogli sklopiti navedeni sporazum prihvaćajući konverziju (ili prijedlog banke sa izračunom konverzije ne prihvatiti već zadržati stari važeći kredit denominiran u Chf ili kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u Chf, u kojem slučaju se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima).

18. Zbog odredbi čl. 19.a-19.e ZPK koje su zaključenjem Aneksa uz ugovor od 8. prosinca 2015. sukladno odredbi čl. 19.a. tog zakona primijenjene na predmetni ugovor o kreditu, nisu ostvarene pretpostavke vraćanja stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO.

19. Povodom pozivanja na pravo restitucije i pravo obeštećenja valja reći da važeće odredbe ZOO umjesto pojma restitucije (lat. restitutio; popravljanje, vraćanje na staro, uspostava prijašnjeg stanja) sadrže odredbe o obvezi vraćanja stečenog bez osnove (čl. 1111.-čl. 1120. ZOO). Isto se tako umjesto obeštećenja (nadoknade, namirenja štete), u odredbama ZOO koristi izraz naknade štete, koja šteta može nastati zbog povrede ugovora (npr. zbog neispunjenja iz čl. 360. ZOO ili u slučajevima iz čl. 30. st. 2., čl. 76. -79, čl. 280. st. 3., čl. 284. st. 3, čl. 332., čl. 342. st. 2. ZOO i dr.) ili kao izvanugovorna šteta (čl. 1045. -čl.1110. ZOO), a moguća je i šteta kao posljedica ništetnosti (čl. 323. st. 2. ZOO). U predmetnom slučaju nisu ostvarene ni pretpostavke za povrat stečenog bez osnove niti za naknadu štete.

20. Za tuženika kao kreditora je sadržaj odredbi Aneksa uz ugovor određen ZID ZPK i za njega predstavlja ius cogens kojeg je unaprijed odredio zakonodavac dok je tužitelju kao potrošaču prepuštena odluka o tome hoće li ili ne prihvatiti ponudu s izračunom konverzije. Obzirom da je tuženik izvršio izračun konverzije na temelju kogentnih odredbi čl. 19.c ZPK kojeg je tužitelj prihvatio te je postignut sporazum o korištenju utvrđenih preplata, ne može se osporavati restitucijski učinak Aneksa uz ugovor o kreditu za tužitelja. Oni iznosi koje je tužitelj u anuitetima otplatio, a koji prema obračunu konverzije iz čl. 19.c. ZPK predstavljaju pretplatu, vraćeni su u imovinu tužitelja tako da se njima podmiruju tužiteljeve obveze po novom, suglasno prihvaćenom otplatnom planu. Kao što je odgovoreno na postavljeno materijalnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022. Tužitelj koji je kao korisnik kredita (potrošač) prihvatio konverziju na temelju ZID ZPK zaključenjem Dodatka Ugovoru o kreditu s tuženim kao kreditorom (trgovcem), nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope ugovorne (redovne) kamate iz kredita denominiranog u kunama u Chf odnosno kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u Chf zato što izračun konverzije kredita iz članka 19.c ZID ZPK/15 stavka 1. uključuje i te uplate.

21. Slijedom navedenog Aneksa uz ugovor zaključenog tužiteljevim pristankom na ponudu konverzije i u skladu s pravnim shvaćanjem iznesenim u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., tužitelj i tuženik su konverzijom kredita za razdoblje od zaključenja ugovora na dalje ugovorili novu osnovu stjecanja u vidu nove valutne klauzule i kamatne stope. Pravo na restituciju odnosno na vraćanje stečenog bez osnove ovisi o tome ima li osnove za stjecanje ili nema. Budući da su iznosi koje je tužitelj platio na temelju ništetnih ugovornih odredbi iskorišteni u njegovom novom otplatnom planu za namirenje postojećih i budućih obroka koji su utvrđeni Aneksom uz ugovor o kreditu, radi se o tome da su ti više plaćeni iznosi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO vraćeni tužitelju da bi ih on potom očitovanjem svoje volje iskoristio za podmirenje obveza iz novog otplatnog plana kao u navedenom Aneksu uz ugovor o kreditu. Posljedično se ne radi o tome da bi banka bez osnove stekla nešto više od ugovorenog pa tako ni razliku između onog što je primila po ništetnim odredbama o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj odlukama banke jer te razlike nema ni da bi bila u obvezi plaćanja zateznih kamata s obzirom da je razdoblje primjene ništetnih odredbi zamijenjeno sporazumno ugovorenim odredbama Aneksa uz govor. Stoga pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva iz čl. 1111. ZOO nisu ostvarene.

22. Zbog toga nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja da postoji pravna osnova za isplatu razlike između početno ugovorene i primijenjenih kamatnih stopa te između početnog tečaja i primijenjenih tečaja Chf jer ta pravna osnova u vidu prava na vraćanje stečenog bez osnove ili na restitucijski zahtjev više ne postoji. Tužitelj nema pravo na povrat koristi koje je tuženik kao trgovac neopravdano stekao na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u Chf i kamatnoj stopi promjenjivoj jednostranim odlukama tuženika nakon što su uplate koje čine te razlike uračunate u korist podmirenja tužiteljeve obveze pri konverziji kredita sporazumnim zaključenjem Aneksa uz ugovor, čime je obveza tuženika kako kreditora na povrat tih iznosa prestala.

23. Vrhovni je sud Republike Hrvatske u odluci br. Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. zaključio da sporazum o konverziji sklopljen sukladno odredbama ZPK predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. U predmetnom se slučaju ne može primijeniti pravilo općeg obveznog prava o tome da je obnova (novacija) bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna ili ugašena jer se opća pravila o ništetnosti sadržana u ZOO, slijedom načela lex specialis derogat legi generali, ne protežu na sporazum o konverziji odnosno na Aneks uz ugovor o kreditu zaključen temeljem odredbi posebnog ZPK.

24. Ujedno je vezano za naknadno pravomoćno utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u Chf u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača nakon što je zaključen Aneks uz ugovor o kreditu otklonjena primjena općih pravila o nevaljanosti ugovora zbog nedopuštenosti pobude, jer je pobuda kod naplatnih ugovora nedopuštena ako je zabranjena ili nemoralna jednoj ugovornoj strani i drugi ugovaratelj to zna ili mora znati, što kod konverzije kredita nije slučaj jer je ZPK naložio kreditorima odnosno bankama ponuditi izračun konverzije dok su korisnici kredita kao potrošači imali dispoziciju u ostavljenom roku prihvatiti konverziju u kredite vezane uz euro ili zadržati važeće stare kredite vezane uz Chf.

25. U tom smislu na ovaj slučaj nije primjenjivo pravno shvaćanje iz odluke Suda Europske Unije br. C-118/17 u predmetu RI protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. o tome da ništetnost određenih ugovornih odredbi i njihova zamjena novim odredbama kako bi se održao predmetni ugovor ne može proizvesti učinak smanjenja zajamčene zaštite potrošača. Za razliku od tog slučaja, u ovom se predmetu ne radi o tome da je zakonodavac zakonom koji se retrogradno primjenjuje izmijenio ugovor privatnog prava. Navedeno se shvaćanje iz odluke br. C- 118/17 tiče održanja ugovora izravnom zakonskom intervencijom u ugovorni odnos stranaka putem zakona za razliku od predmetnog slučaja utemeljenog na načelu slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 2. ZOO.

26. U odnosu na zaključenje Aneksa uz ugovor o kreditu s prihvatom tuženikovog izračuna, valja ukazati na zakonske odredbe o nastanku obveze suglasnošću volja ugovornih strana iz čl. 20. i čl. 247. ZOO te o učincima obveze s dužnošću njezina ispunjenja iz čl. 9. i 65. st. 1. ZOO. U okviru ocjene eventualne ništetnosti odredaba Aneksa uz ugovor o kreditu koju je moguće izvršiti samo u okviru činjenične osnove spora, valja ponoviti da će se ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo smatrati nepoštenom ako one, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl. 49. st. 1. Zakon o zaštiti potrošača, „Narodne novine“, broj: 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22).

27. Za razliku od utvrđenja iz postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu posl. br. P-1401/12 o uzrokovanju znatne neravnoteže time što su tuženici prešućivali ili umanjivali rizike time što su propustili potpuno informirati potrošača o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredbi (duty of disclosure) koje su im s obzirom na njihovu profesionalnu djelatnost morale biti poznate a odnose se na opći rizik vezan uz svaku valutnu klauzulu koji proizlazi iz sustava „fluktuirajućih tečajeva“ a koji rizik je Međunarodni monetarni fond proglasio velikim, zatim o riziku vezanom uz činjenicu da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema Chf onako kako to čini u odnosu prema valuti euro te o tome da je izvjestan rast tečaja Chf u kontekstu najavljenog uvođenja euro-zone dok su kamatne stope mijenjali jednostrano i netransparentno do mjere da je ta odredba neodrediva i predstavlja nekorektno iznenađenje (“unfair surprise“) za potrošača, u predmetnom se Aneksu uz ugovor o kreditu takvi razlozi povrede načela savjesnosti i poštenja ne nalaze niti to tužitelj tvrdi. Ponudu s izračunom konverzije je tuženik predložio sukladno odredbama ZID ZPK, u odnosu na koji zakon Ustavni sud Republike Hrvatske rješenjem br. U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom, ocijenivši taj Zakon usklađenim s Ustavom Republike Hrvatske.

28. Stoga je sklapanjem sporazuma o konverziji, na koju ponudu tuženika je tužitelj svojevoljno pristao, nastala nova pravna osnova temeljem koje su oni anuiteti koji su isplaćeni iskorišteni za namirenje anuiteta konvertiranih u euro, primjenom Aneksa uz ugovor od 13. travnja 2016. U okolnostima predmetnog slučaja u kojima tužitelj ne osporava pravilnost izračuna konverzije i ne dokazuje suprotno, a polazeći od sadržaja ugovora o konverziji iz Aneksa kao valjane osnove stjecanja, otklonjena je primjena odredbe čl. 1111. ZOO a time otpada i tvrdnja o osnovanosti zahtjeva za navodno obeštećenje tužitelja s obzirom na to da je tužiteljevim pristankom na tuženikovu ponudu zaključen Aneks.

29. Stoga je povodom žalbe tuženika u odnosu na odluke u dosuđujućem dijelu iz stavka II, IV i V i VI izreke prvostupanjske presude odlučeno kao u stavku II izreke ove presude, primjenom čl. 373. t. 2. i 3. ZPP.

30. Na temelju odredbe čl.166. st. 2. ZPP ovaj sud je odlučivao o troškovima cijelog postupka.

31. Imajući na umu činjenicu da je tužitelj u ovom postupku zatražio pravnu zaštitu kao potrošač i slabija ugovorna stranka protiv trgovca kao jače stranke u njihovom međusobnom pravnom odnosu te činjenicu da domaća sudska praksa o pravima potrošača u slučaju izvršene konverzije nije ustaljena, usprkos činjenici što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, po ocjeni ovog suda primjereno je bilo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP.

32. Po ocjeni ovog suda tužitelj u specifičnim okolnostima spornog pravnog odnosa nije mogao predvidjeti svoje izglede za uspjeh obzirom da se praksa sudova drugog stupnja razlikuje zbog čega tužitelj nije mogao biti svjestan da njegov zahtjev nema razumne izglede za uspjeh zbog čega je, što je i sukladno praksi Europskog suda za ljudskih prava, utvrđeno kako postoje razlozi koji opravdavaju odstupanje od primjene čl. 154. st. 1. ZPP jer tužbeni zahtjev tužitelja nije bio lišen bilo kakvog sadržaja ili očigledno nerazuman.

33. Stoga je odlučeno kao u t. III i IV izreke ove presude.

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Milena Frankić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte