Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-4078/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ani Gradišek, kao sucu pojedincu, u ostavinskom postupku iza pokojne AĐ, udova AĐI, rođene **.**.1935., a preminule **.**.2020., odlučujući o žalbi nasljednika TĐ, zastupanog po punomoćnici Suzani Alač, odvjetnici u [adresa], protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Poslovni broj O-2889/2020-15 od 17. listopada 2025., dana 16. prosinca 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba zakonskog nasljednika TĐ kao djelomično neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, Poslovni broj O-2889/2020-15 od 17. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod toč. I. i III. izreke.

II. Uvažava se žalba zakonskog nasljednika TĐ kao djelomično osnovana te se preinačava rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj O-2889/2020-15 od 17. listopada 2025. u pobijanom dijelu pod toč. II. i IV. izreke i rješava se:

Upućuju se nasljednice GĐ i RĐ da u roku od trideset dana pokrenu parnicu protiv TĐ, radi utvrđenja da su iste povrijeđene u svojim nužnim dijelovima, pa da im stoga pripada povrat dara do visine nužnog dijela na nekretnini koja je predmet Ugovora o darovanju od 11. listopada 2002., koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Borice Kovačević u Splitu br. OV –3920/2002.

Ako nasljednice GĐ i RĐ ne pokrenu parnicu u određenom roku, ostavinski sud će nastaviti i dovršiti ostavinski postupak bez obzira na zahtjeve u pogledu kojih su upućene u parnicu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

"I. Prekida se ostavinski postupak.

II. Upućuje se TĐ, pok. A, sin ostaviteljice, da u roku od 30 dana od pravomoćnosti ovog rješenja pokrene parnicu protiv GĐ, rođ. TĐ iz [adresa], kćeri ostaviteljice i RĐ, rođ. TĐ iz [adresa], kćeri ostaviteljice, radi utvrđenja da iste nisu povrijeđene u svojim nužnim dijelovima, pa da im stoga ne pripada povrat dara do visine nužnog dijela na nekretnini koja je predmet Ugovora o darovanju od 11. listopada 2002., koji ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Borice Kovačević u Splitu br. OV –3920/2002.

III. Prekid postupka trajat će do pravomoćnog okončanja spora.

IV. Ukoliko nasljednik upućen u parnicu ne pokrene parnicu u određenom roku, ostavinski sud će nastaviti i dovršiti ostavinski postupak bez obzira na zahtjeve u pogledu kojih je upućen u parnicu.

2. Rješenje pobijan zakonski nasljednik TĐ, iz svih zakonom predviđenih razloga. Predlaže, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, radi utvrđenja svih činjenica koje su bitne za zakonit ishod ovog postupka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Nisu pobijanim rješenjem ni postupkom koji mu je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23-u daljnjem tekstu ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da su na nasljedstvo iza pokojne AĐ, pozvani zakonski nasljednici prvog nasljednog reda, sinovi ostaviteljice CĐ i TĐ, te kćeri ostaviteljice GĐ rođ. TĐ i RĐ rođ. TĐ. Da je ostaviteljica za života sklopila Ugovor o darovanju od 11. listopada 2002. koji ugovor je sklopljen između ostaviteljice kao darovateljice i TĐ, sina ostaviteljice, kao obdarenika, a predmet kojeg ugovora je 5/6 dijela stana, 27. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-27), posebnog dijela zgrade sagrađene na č. zem. [katastarska čestica], anagrafske oznake [adresa], koji stan se nalazi na III (trećem) katu, označen br. 13, u površini od 52,82 m2, a koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagovaonice, hodnika, kupaonice i lođe. Tijekom postupka, zakonske nasljednice GĐ rođ. TĐ i RĐ rođ. TĐ postavile su zahtjev za nužnim dijelom i povratom dara učinjenog Ugovorom o darovanju od 11. listopada 2002., navodeći kako im je navedenim ugovorom povrijeđeno pravo na nužni dio, dok se nasljednik CĐ prihvatio svog zakonskog nasljednog dijela te izjavio da ne traži svoj nužni dio u pogledu predmeta darovanja iz Ugovora o darovanju od 11. listopada 2002.

6. Zahtjevu zakonskih nasljednica GĐ i RĐ usprotivio se je nasljednik TĐ navodeći kako je predmetni ugovor sklopljen u formi ugovora o darovanju, ali da je on ostaviteljici platio u cijelosti iznos vrijednosti stana, te da je dio iznosa dao bratu, ovdje nasljedniku CĐ, a dio pokojnom bratu OĐ, te da stoga predmetni stan ne predstavlja imovinu ostaviteljice.

7.1. S obzirom na navedeno, među strankama postoji spor oko prava zakonskih nasljednika na nužni dio. Inače se zahtjev za vraćanje dara ostvaruje u ostavinskom postupku ako sunasljednici pristaju vratiti dar i ako su nesporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva za vraćanje dara, a u protivnom, kao što je to u konkretnom slučaju riječ, zahtjev za vraćanje dara ostvaruje se u posebnoj parnici.

7.2. U toj parnici utvrđuje se je li povrijeđeno pravo na nužni dio nužnog nasljednika, pa s tim u vezi treba utvrditi veličinu nužnog dijela, te jesu li ispunjene pretpostavke za vraćanje dara nasljedniku kojem je povrijeđen nužni dio (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-252/94 od 29. siječnja 1997. godine i Rev-2229/96 od 1. lipnja 2000. godine). Prema odredbi čl. 70. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZN), pravo na nužni dio jest nasljedno pravo, a dio koji pripada pojedinom nužnom nasljedniku naziva se nužni dio, s time da prema st. 5. istoga članka, nužni nasljednik na svaki način ima pravo na ime svoga nužnog dijela dobiti onoliku vrijednost koliko na njega otpada kad se obračunska vrijednost ostavine podijeli s veličinom njegova nužnoga nasljednog prava (vrijednost nužnog dijela). Odredbom čl. 71. st. 1. ZN propisan je način utvrđivanja vrijednost ostavine na temelju koje se izračunava vrijednost nužnog dijela, s time da u vrijednost ostavine, između ostalog, ulazi vrijednost darova koje je ostavitelj učinio na bilo koji način nekom zakonskom nasljedniku bez obzira nasljeđuje li ostavitelja. Sukladno odredbi čl. 77. st. 1. ZN, nužni dio je povrijeđen kad je ukupna vrijednost raspolaganja oporukom i/ili vrijednost darova tolika da zbog nje nužni nasljednik ne bi dobio punu vrijednost svoga nužnoga dijela (čl. 70. st. 5.). Prema odredbi čl. 222. st. 1. ZN, sud će prekinuti ostavinski postupak i uputiti stranke na parnicu ili postupak pred upravnim tijelom ako su među strankama sporne činjenice o kojima ovisi neko njihovo pravo, s time da će prema stavku 2. istoga članka, postupiti na taj način osobito, između ostalog, ako su sporne činjenice o kojima ovisi veličina nasljednog dijela, vrijednost nužnog dijela ili uračunavanje u nasljedni dio.

8. S tim u vezi, sud prvog stupnja pravilno je uz primjenu čl. 222. st. 2 toč. 2 ZN odredio prekid ostavinskog postupka.

9. Zbog postojanja spora u tako navedenoj parnici bi se uz primjenu čl. 77 i 78 ZN, a kojim je propisano izračunavanje nužnog i raspoloživog dijela, i vraćanje darova, imalo utvrditi da li su nužne nasljednice, GĐ i RĐ namirena u svom nužnom dijelu.

10. Odredbom čl. 225. ZN propisano je koga se upućuje na parnicu zbog spora i u kojem roku, na način da je određeno da će sud uputiti na parnicu ili upravni postupak stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim (st. 1.), te će odredit rok koji ne može biti dulji od 30 dana, u kojemu upućena stranka treba pokrenuti parnicu ili upravni postupak, te o pokretanju obavijestiti ostavinski sud (st.2.).

11. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je pobijanim rješenjem na parnicu uputio TĐ, budući da je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 225. st.1. ZN na parnicu valjalo uputiti nasljednice GĐ i RĐ, obzirom su one osporile činjenice o kojima ovisi veličina nasljednog dijela, te tvrde da im pripada pravo na nužni dio i da u tom dijelu nisu namirene.

12. Žaliteljeve tvrdnje o tome da je taj sporni stan njemu darovao otac, TĐI, koji je taj stan otkupio sredstvima koja mu je dao žalitelj, pa je otac GĐI taj stan iz zahvalnosti darovao žalitelju, te da on kao pravno neuka stranka nije iza smrti oca predočio taj darovni ugovor, predstavljaju nove činjenice koje žalitelj ne može iznositi u žalbi pa drugostupanjski sud nije ovlašten ispitivati pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja s aspekta tih novih tek u žalbi iznesenih činjenica, zbog čega je žalbu nasljednika TĐ valjalo odbiti kao neosnovanu.

13. Iz navedenih razloga, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi s čl. 175. st. 2. ZN odbiti žalbu kao neosnovnu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u točki I., III. i IV. izreke, te djelomično uvažiti žalbu pozivom na čl. 380.toč.3. ZPP u vezi s čl. 175. st. 2. ZN pobijano rješenje u točki II. izreke preinačiti, i riješiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 16. prosinca 2025.

Sudac

Ana Gradišek