Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3506/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Ines Kovačević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Horvatiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-835/2021-25 od 28. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Sava osiguranje d.d., Podružnica Hrvatska, kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-835/2021-25 od 28. svibnja 2024. u točki I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti, na ime naknade štete, iznos od 170,85 EUR.

II. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-835/2021-25 od 28. svibnja 2024. u točki I. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti, na ime naknade štete, preko iznosa od 170,85 EUR do iznosa od 321,85 EUR (za iznos od 151,00 EUR), te u točki III. izreke u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti zateznu kamatu koja na iznos od 112,81 EUR teče na dan 15. lipnja 2023., i sudi:

1. Odbija se zahtjev tužitelja NV za isplatu iznosa od 151,00 EUR.

2. Odbija se zahtjev tužitelja NV za isplatu zatezne kamate koja na iznos od 112,81 EUR teče na dan 15. lipnja 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku Sava osiguranje, d.d. - Podružnica Hrvatska, OIB: 45237012600, isplatiti tužitelju NV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos 321,85 eura sa zateznim kamatama koje teku od 1. prosinca 2022. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se kao djelomično neosnovan zahtjev tužitelja NV, OIB: [osobni identifikacijski broj] za isplatu daljnjeg iznosa 1.329,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 1. prosinca 2020. do isplate, u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Sava osiguranje, d.d. - Podružnica Hrvatska, OIB: 45237012600, isplatiti tužitelju NV, OIB: [osobni identifikacijski broj], zakonske zatezne kamate koje na iznos 112,81 eura teku od 20. studenog 2019. do 15. lipnja 2023. po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 15. lipnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku Sava osiguranje, d.d. - Podružnica Hrvatska, OIB: 45237012600, naknaditi tužitelju NV, OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu 199,08 eura sa zateznim kamatama koje teku od 28. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.“

2. Protiv točke I. prvostupanjske presude te protiv točke III. prvostupanjske presude u dijelu je naloženo tuženiku da isplati tužitelju zateznu kamatu koja na iznos od 112,81 EUR teče na dan 15. lipnja 2023., žalbu podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik ne spori narušenje fizičkog i duševnog zdravlja koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju, a kako je to utvrdio prvostupanjski sud. Međutim, tuženik smatra da je prvostupanjski sud, kada se uzmu u obzir utvrđene zdravstvene posljedice koje je tužitelj pretrpio, utvrdio previsoki iznos neimovinske štete i imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege, uzevši u obzir Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Nadalje, tuženik ne spori da tužitelj ima pravo na zateznu kamatu na iznos od 112,81 EUR, koji iznos predstavlja imovinsku štetu s osnove troškova odvoza vozila. Međutim, prvostupanjski sud je pogrešno odredio tijek zatezne kamate. Naime, tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od 20. studenog 2019. do 14. lipnja 2023., ali ne i na dan 15. lipnja 2023., budući da je tuženik tog dana ispunio svoju obvezu naknade štete i prestao biti u zakašnjenju. Dakle, prvostupanjski sud je trebao odbiti zahtjev za isplatu zatezne kamate za dan 15. lipnja 2023. Slijedom navedenog, tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tuženik ne potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja, konačno uređen podneskom od 25. lipnja 2023. godine (list 59-61 spisa) i na ročištu održanom dana 23. svibnja 2024 (list 66-67 spisa), za isplatu iznosa od 1.650,85 EUR, zajedno sa zateznom kamatom, na ime naknade štete, a koja šteta je prouzročena kada je ŽV, upravljajući automobilom registarske oznake [registarska oznaka], koje vozilo je osigurano kod tuženika, naletio na stražnji dio vozila registracijske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj, uslijed čega je tužitelj zadobio tjelesne ozljede.

5.1. Tužitelj također potražuje i zateznu kamatu na iznos od 112,81 EUR, koji iznos predstavlja imovinsku štetu s osnove odvoza vozila, koja šteta mu je također nastala u predmetnom štetnom događaju i koju štetu je tuženik dobrovoljno nadoknadio tužitelju, ali nakon dospijeća. Tužitelj je kao tijek zatezne kamate specificirao razdoblje od 20. studenog 2019. do 15. lipnja 2023.

5.2. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja osnovan u iznosu od 321,85 EUR, dok preostali iznos od 1.329,00 EUR ocjenjuje neosnovanim. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 112,81 EUR u cijelosti osnovan.

6. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Predmet ovog žalbenog postupka nije nastanak štetnog događaja niti odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj, tj. dinamika štetnog događaja i odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj nisu sporni u postupku pred drugostupanjskim sudom. Nadalje, nije sporna niti narav tjelesnih ozljeda tužitelja te narušenje fizičkog i duševnog zdravlja koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

8. Predmet žalbenog postupka jest isključivo visina neimovinske štete radi povrede prava osobnosti te imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege, a koju je utvrdio prvostupanjski sud. Također je djelomično sporan i tijek zatezne kamate koja teče na iznos od 112,81 EUR.

9. U provedenom dokaznom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće:

- da je, dana **.**.2019., ŽV, upravljajući automobilom registarske oznake [registarska oznaka], koje vozilo je osigurano kod tuženika, naletio na stražnji dio vozila registracijske oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao tužitelj NV

- da je, radi predmetnog štetnog događaja, tužitelj imao trošak odvoza njegovog osobnog vozila koje je oštećeno u sudaru

- da trošak odvoza vozila iznosi 112,81 EUR

- da je tužitelj, u predmetnom štetnom događaju, zadobio ozljedu udarca u desno rame

- da je tuženik tužitelju u mirnom postupku za naknadu štete isplatio iznos od 909,15 EUR, i to na ime neimovinske štete i imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege

- da je tuženik tužitelju u mirnom postupku za naknadu štete isplatio iznos od 112,81 EUR, i to na ime imovinske štete s osnove troškova odvoza vozila, i to dana 15. lipnja 2023.

- da zbog zadobivene ozljede kod tužitelja nije došlo do smanjenja životne aktivnosti

- da je tužitelj trpio fizičku bol jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 10 dana

- da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od 5 dana i sekundarni strah manjeg intenziteta u trajanju od 10 dana

- da je tužitelju bila potrebna njega i pomoć druge osobe od ukupno 20 sati, tj.

1 sat dnevno kroz 20 dana

10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, a kojeg u potpunosti prihvaća i sud drugog stupnja, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelju, u predmetnom štetnom događaju nastala neimovinska šteta u iznosu od 1.000,00 EUR te imovinska šteta s osnove pružene tuđe pomoći i njege u iznosu od 231,00 EUR, sveukupno iznos od 1.231,00 EUR, a koju je potom potrebno umanjiti za nesporni iznos od 909,15 EUR koji je tuženik tužitelju isplatio u mirnom postupku za naknadu štete. Slijedom navedenog, tužitelju je, na ime pretrpljene štete, dosuđen iznos od 321,85 EUR.

11. Tjelesno i duševno zdravlje predstavljaju pravo osobnosti fizičke osobe, sukladno čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 - dalje u tekstu: ZOO).

12. Sukladno čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, uzimajući u obzir narušenje tjelesnog i duševnog zdravlja koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio iznos pravične novčane naknade od 1.000,00 EUR. Naime, intenzitet pretrpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha opravdava novčanu naknadu u utvrđenom iznosu. Dakle, utvrđena naknada ispunjava kriterij pravičnosti te je utvrđena u skladu sa čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a.

14. Dakle, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika u pogledu utvrđene neimovinske štete.

15. Međutim, žalba tuženika je osnovana u pogledu utvrđene imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege.

15.1. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 20 sati, a kao primjerenu satnicu je utvrdio iznos od 3,30 EUR po satu. Međutim, prvostupanjski sud potom utvrđuje da tužitelju pripada iznos od 231,00 EUR, tj. 11,55 EUR po satu, s te osnove, a što nije u skladu brojem sati i satnicom koju je utvrdio, kako to tuženik i osnovano ističe u svojoj žalbi.

15.2. Međutim, takav propust ne predstavlja bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a kako to tuženik navodi u svojoj žalbi, dakle prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, već je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio imovinsku štetu u suviše visokom iznosu.

15.3. Ovaj sud drugog stupnja smatra da je, pravilnom primjenom materijalnog prava naknada za tuđu pomoć i njegu trebala biti utvrđena u iznosu od 80,00 EUR, tj. 4,00 EUR po satu, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO. Naime, takva satnica predstavlja primjereni iznos za određivanje iznosa tuđe pomoći i njege.

16. Slijedom svega navedenoga, ovaj sud drugog stupnja utvrđuje da je tužitelju, u predmetnom štetnom događaju, nastala šteta u iznosu od 1.080,00 EUR (imovinska šteta s osnove tuđe pomoći i njege + neimovinska šteta). Utvrđeni iznos je potrebno umanjiti za nesporni iznos od 909,15 EUR koji je tuženik tužitelju isplatio u mirnom postupku za naknadu štete te tužitelju dosuditi iznos od 170,85 EUR.

17. Dakle, radi toga što je prvostupanjski sud utvrdio naknadu s osnove pružene tuđe pomoći i njege u suviše visokom iznosu, tužitelju je dosuđen iznos od 321,85 EUR, a trebao mu je biti dosuđen iznos od 170,85 EUR, tj. prvostupanjski sud je neosnovano dosudio tužitelju iznos od 151,00 EUR (razlika iznosa od 321,85 EUR i iznosa od 170,85 EUR).

18. Naposljetku, osnovano tuženik ističe da zatezna kamata na iznos od 112,81 EUR ne teče ne dan 15. lipnja 2023.

18.1. Naime, navedeni iznos predstavlja imovinsku štetu s osnove odvoza vozila, koja šteta je tužitelju također nastala u predmetnom štetnom događaju i koju štetu je tuženik dobrovoljno nadoknadio tužitelju, ali nakon dospijeća.

18.2. Tuženik je tu štetu nadoknadio tužitelju dana 15. lipnja 2023., a kako to proizlazi iz stanja spisa (list 58 spisa) te smatra da ne mora platiti zateznu kamatu za taj dan.

18.3. Prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, zatezna kamata teče od prvog dana zakašnjenja do dana isplate, ali u tijek kamate nije uključen i dan isplate, budući da od toga dana tuženik više nije u zakašnjenju. Dakle, osnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio kada je odredio da kamata teče sve do dana isplate, pritom uključujući i taj dan isplate.

19. S obzirom na sve navedeno, valjalo je, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti, na ime naknade štete, iznos od 170,85 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

20. S druge strane, valjalo je, primjenom čl. 373. st. 3. ZPP-a, preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti, na ime naknade štete, preko iznosa od 170,85 EUR do iznosa od 321,85 EUR (za iznos od 151,00 EUR), te u dijelu u kojem je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti zateznu kamatu koja na iznos od 112,81 EUR teče na dan 15. lipnja 2023., te u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev. Stoga je odlučeno kao u točki II. stavku 1. drugostupanjske presude.

21. Promjena omjera uspjeha stranaka u sporu, a nakon donošenja drugostupanjske odluke, ne utječe na pravilnost odluke o trošku postupka, sadržanoj u točki IV. prvostupanjske presude. Naime, tužitelju je isključivo dosuđen trošak medicinskog vještačenja, a takav trošak se tužitelju se priznaje u cijelosti bez obzira na omjer uspjeha stranaka u sporu (isto tako je navedeno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. listopada 2024., poslovni broj: Rev-1312/2024-2).

U Zagrebu, 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Iris Gović Penić