REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1087/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, protiv tuženika ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dejan Đerić, odvjetnik u Bjelovaru, radi stjecanja bez osnove, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola br. Gž-1397/2024-2 od 11. veljače 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Bjelovaru br. P-908/2023-26 od 19. srpnja 2024., u sjednici održanoj 16. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da na dan 14. listopada 2020. postoji potraživanje tužiteljice prema tuženiku u iznosu od ukupno 29.987,12 eura, koji se sastoji od 22.366,24 eura po osnovi glavnice i obračunate zatezne kamate za razdoblje od 23. svibnja 2017. pa do 14. listopada 2020. u iznosu od 5.067,52 eura s daljnjom zateznom kamatom koja na iznos glavnice od 22.366,24 eura teče od 15. listopada 2020., na iznos od 2.074,37 eura na ime doprinosa za II. MIO stup koja teče od 15. listopada 2020., do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude (toč. I.). Prebijane su utvrđene tražbine tužiteljice i tražbina tuženika temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru br. Pr-34/2017-25 od 2. travnja 2020., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-32/2020-3 od 4. lipnja 2020., te je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 7.380,06 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 15. listopada 2020. do isplate, po stopi pobliže navedenoj u izreci prvostupanjske presude (toč. II.). Ujedno je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 698,25 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 19. srpnja 2024. do isplate (toč. III.).
2. Presudom suda drugog stupnja uvažena je žalba tuženika, te je utvrđeno da na dan 14. listopada 2020. postoji potraživanje tužiteljice prema tuženiku iznosu od 27.433,76 eura po osnovi glavnice i obračunate zatezne kamate za razdoblje od 23. svibnja 2017. pa do 14. listopada 2020., po stopi kako je to navedeno u toč. I.I. izreke drugostupanjske presude. Nadalje su prebijena potraživanja tužiteljice i tuženika na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru br. Pr-34/2017-25 od 2. travnja 2020., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž- 32/2020-3 od 4. lipnja 2020. te je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 6.688,03 eura sa zateznom kamatom tekućom od 15. listopada 2020. do isplate (toč. I.II.). Također je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu od 698,25 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 19. srpnja 2024. do isplate (toč. I.III.), dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen (toč. I.IV.). Ujedno je toč. II. odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.
3. Rješenjem ovoga suda br. Revd-2361/2025-2 od 20. kolovoza 2025. dopuštena je revizija tužiteljici zbog pravnog pitanja:
„Je li u postupku radi isplate stečenog bez osnove koji se vodi nakon ukidanja pravomoćne presude radi isplate razlike plaće, radnik kao tuženik pored povrata neto iznosa glavnice i zatezne kamate pasivno legitimiran izvršiti i povrat doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (II. mirovinski stup)?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužiteljica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 385. a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud pobijanu nižestupanjsku odluku preinači ili ukine, te predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
5. U odgovoru na reviziju tuženik ističe da je o postavljenom pitanju Vrhovni sud već dao odgovor u odlukama Rev-1308/2021-2 od 4. listopada 2022. i Rev-1427/2021-3 od 7. ožujka 2023.
6. Revizija nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Tužiteljica u reviziji osporava shvaćanje drugostupanjskog suda da ne postoji obveza vraćanja iznosa doprinosa koji je uplaćen u drugi mirovinski stup. Tužiteljica ističe da je čl. 103. Zakona o obveznim mirovinskim fondovima ("Narodne novine" br. 19/14, 93/15, 64/18, 115/18, 58/20 i 156/23) propisano da ako član mirovinskog fonda umre, a članovi obitelji nemaju pravo na obiteljsku mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, da su tada ukupna kapitalizirana sredstva na računu umrlog člana mirovinskog fonda predmet nasljeđivanja prema zakonu koji uređuje pravo nasljeđivanja. Nadalje, tužiteljica ukazuje na čl. 106. istog zakona kojom je propisano da se uplaćeni doprinosi u mirovinski fond i preneseni računi knjiže u korist osobnih računa na ime člana, te da su sredstva na osobnom računu člana mirovinskog fonda njegova osobna imovina.
9. Tužiteljica u reviziji ističe da se ovdje radi o specifičnoj vrsti imovine koja ne može ostati na osobnom računu tuženika u mirovinskom fondu u dijelu koji je uplaćen u taj fond prema osnovi koja je otpala i ne može se poistovjećivati s ostalim porezima i doprinosima odnosno bruto davanjima iz plaće.
10. Navedeno shvaćanje tužiteljice nije osnovano.
11. Naime, drugi mirovinski stup u Hrvatskoj predstavlja obvezno mirovinsko osiguranje temeljeno na individualnoj kapitaliziranoj štednji. Pri tome osobe koji su članovi drugog mirovinskog stupa izdvajaju propisani postotak iz plaće na osobni račun u odabranom obveznom mirovinskom fondu.
12. Pri tome tuženik kao član obveznog mirovinskog fonda drugog stupa nema nikakve mogućnosti raspolaganja sredstvima koja se nalaze na njegovom osobnom računu, sve do odlaska u mirovinu, a kada može birati različite načine isplate mirovine, uzimanja dijela sredstva u određenom postotku ili prebacivanja svih sredstava u prvi mirovinski stup.
13. Tome treba dodati da tuženik nema mogućnosti tražiti da se dio sredstva s njegova računa vrate uplatitelju, niti na bilo koji drugi način, u ovom trenutku, raspolagati tim sredstvima. Osim toga i sredstva uplaćena u drugi mirovinski stup predstavljaju sredstva obveznog mirovinskog osiguranja, pri čemu su osiguranici rođeni nakon 1962. bili obvezni odabrati jedan od obveznih mirovinskih fonda.
14. Kod toga treba ukazati na shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na prvoj sjednici u 2023. (Su-IV-101/2023-3 od 27. veljače 2023.) koje glasi:
„Nakon što je ukinuta ili preinačena presuda na osnovi koje je radniku isplaćena naknada plaće dosuđena u bruto iznosu, pored obveze vraćanja poslodavcu uplaćenih mu neto iznosa naknade plaće i zakonski zateznih kamata na temelju pravila o stjecanju bez osnove iz čl. 1111. st. 3. ZOO/05, radnik nije istodobno pasivno legitimiran još i na vraćanje obveznih doprinosa, poreza i prireza koje nije neposredno primio već su iz bruto plaće ustegnuti u korist države ili državnih tijela i ustanova, odnosno jedinica lokalne samouprave.“
15. Osim toga, revizijski sud je u odlukama Rev-1308/2021-2 od 4. listopada 2022. (koja je i bila povod sjednici Građanskog odjela 27. veljače 2023.) i Rev-1427/2021-3 od 7. ožujka 2023. izrazio identično shvaćanje da radnik nije pasivno legitimiran, u slučaju kada je osnova otpala, za vraćanje, između ostalog, i obveznih doprinosa koje nije neposredno primio.
16. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:
„U postupku radi isplate stečenog bez osnove koji se vodi nakon ukidanja pravomoćne presude radi isplate razlike plaće, radnik kao tuženik pored povrata neto iznosa glavnice i zatezne kamate na istu, nije pasivno legitimiran za povrat doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje (II. mirovinski stup).“
17. Radi navedenog valjalo je reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP.
Zagreb, 16. prosinca 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
