Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-827/2023-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje tog suda Jadranka Matić kao predsjednica vijeća, Ksenija Jakovčević kao sutkinja izvjestiteljica i članica vijeća i Lidija Bošnjaković kao članica vijeća, u pravnoj stvari I- tužiteljice ŽŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužiteljice NŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III-tužiteljice MŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IV-tužiteljice ŽŽĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], V-tužiteljice FŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], VI-tužiteljice OŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VII-tužiteljice RŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], VIII-tužiteljice ČŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], IX-tužiteljice EŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], X-tužiteljice ĐŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], XI-tužitelja GŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], XII-tužiteljice IŽ, [adresa] Ž 19, Sesvete, OIB: [osobni identifikacijski broj], XIII-tužiteljice ZŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], XIV-tužiteljice AŽ, [adresa], 10 000 Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], XV-tužiteljice NŽĐ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], XVI-tužiteljice DŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], XVII-tužiteljice PŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], XVIII-tužiteljice SŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], XIX-tužiteljice BŽ, [adresa], 10 000 Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], XX-tužiteljice UŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], XXI-tužiteljice ŠŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], XXII-tužiteljice LŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], XXIII-tužiteljice ĆŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], XXIV-tužiteljice CŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], XXV-tužiteljice KŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku Željku Petrišiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika KLINIKE ZA INFEKTIVNE BOLESTI DR. FRAN MIHALJEVIĆ, Mirogojska 8, 10000 Zagreb, OIB: 47767714195, zastupanog po punomoćnici JŽ, zaposlenici tuženika, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6914/2021-42 od 6. travnja 2023., ispravljene rješenjem poslovni broj Pr-6914/2021-44 od 21. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6914/2021-42 od 6. travnja 2023., ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-6914/2021-44 od 21. travnja 2023. u dosuđujućem dijelu točaka I.-XXV. izreke te u točki XXVII. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkama I.-XXV. izreke naloženo je tuženiku isplatiti:

- I-tužiteljici ŽŽ iznos od 767,34 EUR / 5.781,43 kn bruto, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice na način kako je pobliže određeno točkom I. izreke, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u svakom pojedinom bruto iznosu, kao i parnični trošak u iznosu od 364,16 EUR / 2.743,75 kn zajedno sa zateznim kamatama

- II-tužiteljici NŽ iznos od 734,45 EUR / 5.533,71 kn bruto, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice na način kako je pobliže određeno točkom II. izreke, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u svakom pojedinom bruto iznosu, kao i parnični trošak u iznosu od 364,16 EUR / 2.743,75 kn zajedno sa zateznim kamatama

- III-tužiteljici MŽ iznos od 852,16 EUR / 6.420,54 kn bruto, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice na način kako je pobliže određeno točkom III. izreke, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u svakom pojedinom bruto iznosu, kao i parnični trošak u iznosu od 364,16 EUR / 2.743,75 kn zajedno sa zateznim kamatama

- IV-tužiteljici ŽŽĐ iznos od 837,17 EUR / 6.307,80 kn bruto, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice na način kako je pobliže određeno točkom IV. izreke, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u svakom pojedinom bruto iznosu, kao i parnični trošak u iznosu od 364,16 EUR / 2.743,75 kn zajedno sa zateznim kamatama

- V-tužiteljici FŽ iznos od 768,46 EUR / 5.789,80 kn bruto, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice na način kako je pobliže određeno točkom V. izreke, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u svakom pojedinom bruto iznosu, kao i parnični trošak u iznosu od 364,16 EUR / 2.743,75 kn zajedno sa zateznim kamatama

- VI-tužiteljici OŽ iznos od 1.071,51 EUR / 8.073,43 kn bruto, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice na način kako je pobliže određeno točkom VI. izreke, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u svakom pojedinom bruto iznosu, kao i parnični trošak u iznosu od 364,16 EUR / 2.743,75 kn zajedno sa zateznim kamatama

- VII-tužiteljici RŽ, iznos od 799,79 EUR / 6.025,97 kn bruto, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice na način kako je pobliže određeno točkom VII. izreke, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u svakom pojedinom bruto iznosu, kao i parnični trošak u iznosu od 364,16 EUR / 2.743,75 kn zajedno sa zateznim kamatama

- VIII-tužiteljici ČŽ iznos od 700,21 EUR / 5.275,78 kn bruto, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice na način kako je pobliže određeno točkom VIII. izreke, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u svakom pojedinom bruto iznosu, kao i parnični trošak u iznosu od 364,16 EUR / 2.743,75 kn zajedno sa zateznim kamatama

- IX-tužiteljici EŽ iznos od 756,47 EUR / 5.699,56 kn bruto, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice na način kako je pobliže određeno točkom IX. izreke, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u svakom pojedinom bruto iznosu, kao i parnični trošak u iznosu od 364,16 EUR / 2.743,75 kn zajedno sa zateznim kamatama

- X-tužiteljici ĐŽ iznos od 821,13 EUR / 6.186,81 kn bruto, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice na način kako je pobliže određeno točkom X. izreke, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u svakom pojedinom bruto iznosu, kao i parnični trošak u iznosu od 364,16 EUR / 2.743,75 kn zajedno sa zateznim kamatama

- XI-tužitelju GŽ iznos od 647,73 EUR / 4.880,30 kn bruto, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice na način kako je pobliže određeno točkom XI. izreke, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u svakom pojedinom bruto iznosu, kao i parnični trošak u iznosu od 301,94 EUR / 2.275,00 kn zajedno sa zateznim kamatama

- XII-tužiteljici IŽ iznos od 474,33 EUR / 3.573,94 kn bruto, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice na način kako je pobliže određeno točkom XII. izreke, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u svakom pojedinom bruto iznosu, kao i parnični trošak u iznosu od 301,94 EUR / 2.275,00 kn zajedno sa zateznim kamatama

- XIII-tužiteljici ZŽ iznos od 462,65 EUR / 3.485,83 kn bruto, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice na način kako je pobliže određeno točkom XIII. izreke, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u svakom pojedinom bruto iznosu, kao i parnični trošak u iznosu od 301,94 EUR / 2.275,00 kn zajedno sa zateznim kamatama

- XIV-tužiteljici VŽ iznos od 529,70 EUR / 3.990,91 kn bruto, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice na način kako je pobliže određeno točkom XIV. izreke, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u svakom pojedinom bruto iznosu, kao i parnični trošak u iznosu od 301,94 EUR / 2.275,00 kn zajedno sa zateznim kamatama

- XV-tužiteljici MŽĐ iznos od 938,99 EUR / 7.074,93 kn bruto, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice na način kako je pobliže određeno točkom XV. izreke, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u svakom pojedinom bruto iznosu, kao i parnični trošak u iznosu od 364,16 EUR / 2.743,75 kn zajedno sa zateznim kamatama

- XVI-tužiteljici DŽ iznos od 1.040,35 EUR / 7.838,56 kn bruto, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice na način kako je pobliže određeno točkom XVI. izreke, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u svakom pojedinom bruto iznosu, kao i parnični trošak u iznosu od 364,16 EUR / 2.743,75 kn zajedno sa zateznim kamatama

- XVII-tužiteljici PŽ iznos od 413,05 EUR / 3.112,09 kn bruto, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice na način kako je pobliže određeno točkom XVII. izreke, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u svakom pojedinom bruto iznosu, kao i parnični trošak u iznosu od 301,94 EUR / 2.275,00 kn zajedno sa zateznim kamatama

- XVIII-tužiteljici SŽ iznos od 506,42 EUR / 3.815,35 kn bruto, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice na način kako je pobliže određeno točkom XVIII. izreke, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u svakom pojedinom bruto iznosu, kao i parnični trošak u iznosu od 301,94 EUR / 2.275,00 kn zajedno sa zateznim kamatama

- XIX-tužiteljici BŽ iznos od 464,64 EUR / 3.500,93 kn bruto, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice na način kako je pobliže određeno točkom XIX. izreke, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u svakom pojedinom bruto iznosu, kao i parnični trošak u iznosu od 301,94 EUR / 2.275,00 kn zajedno sa zateznim kamatama

- XX-tužiteljici UŽ iznos od 1.035,62 EUR / 7.802,89 kn bruto, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice na način kako je pobliže određeno točkom XX. izreke, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u svakom pojedinom bruto iznosu, kao i parnični trošak u iznosu od 364,16 EUR / 2.743,75 kn zajedno sa zateznim kamatama

- XXI-tužiteljici ŠŽ iznos od 408,49 EUR / 3.077,83 kn bruto, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice na način kako je pobliže određeno točkom XXI. izreke, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u svakom pojedinom bruto iznosu, kao i parnični trošak u iznosu od 301,94 EUR / 2.275,00 kn zajedno sa zateznim kamatama

- XXII-tužiteljici LŽ iznos od 422,60 EUR / 3.184,15 kn bruto, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice na način kako je pobliže određeno točkom XXII. izreke, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u svakom pojedinom bruto iznosu, kao i parnični trošak u iznosu od 301,94 EUR / 2.275,00 kn zajedno sa zateznim kamatama

- XXIII-tužiteljici ĆŽ iznos od 579,35 EUR / 4.365,15 kn bruto, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice na način kako je pobliže određeno točkom XXIII. izreke, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u svakom pojedinom bruto iznosu, kao i parnični trošak u iznosu od 301,94 EUR / 2.275,00 kn zajedno sa zateznim kamatama

- XXIV-tužiteljici CŽ iznos od 785,01 EUR / 5.914,75 kn bruto, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice na način kako je pobliže određeno točkom XXIV. izreke, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u svakom pojedinom bruto iznosu, kao i parnični trošak u iznosu od 364,16 EUR / 2.743,75 kn zajedno sa zateznim kamatama

- XXV-tužiteljici KŽ iznos od 1.171,55 EUR / 8.827,27 kn bruto, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice na način kako je pobliže određeno točkom XXV. izreke, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u svakom pojedinom bruto iznosu, kao i parnični trošak u iznosu od 364,16 EUR / 2.743,75 kn zajedno sa zateznim kamatama.

Točkom XXVI. izreke prvostupanjske presude odbijeni su kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužitelja u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, dok je točkom XXVII. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Prvostupanjskim rješenjem od 21. travnja 2023. ispravljena je navedena presuda u pogledu oznake predmeta tako da u gornjem desnom uglu presude umjesto „Pr- 9614/2021-42“ ima stajati „Pr-6914/2021-42“, dok u preostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena.

3. Protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu točaka I. -XXV. izreke te u točki

XXVII. izreke žali se tuženik pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona

o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) i predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora su zahtjevi I-XXV-tužitelja za isplatu utuženih iznosa kako su konačno postavljeni podneskom od 19. prosinca 2022., a na ime razlike između plaće koja im je isplaćena u razdoblju od veljače odnosno ožujka 2016. do veljače 2017. i one koja im je trebala biti isplaćena po osnovici za izračun plaće sukladno čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. (dalje: Izmjene i dopune) i Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati jer su u istoj navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, obrazloženje presude nije proturječno niti nejasno te o odlučnim činjenicama ne postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, stoga sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

8. Sud prvoga stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

9. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je sljedeće:

- da je 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. (dalje: Sporazum o osnovici)

- da je 13. svibnja 2009. sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama (dalje: Dodatak Sporazumu), kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazumu, dok je odredbama čl. IV.-V. Dodatka Sporazumu ugovoreno daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj, pri čemu su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzete prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100

- da su 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje: Izmjene i dopune), a kojima je u čl. III. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske (DZS) ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama

- da je člankom XI. Izmjena i dopuna propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene Izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja istih za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%

- da su navedene Izmjene i dopune usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., u kojoj je navedeno da se čl. III. mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama“

- da bi pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđivao i sadržaj Sporazuma o osnovici, kojim je u čl. I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine, kao i sadržaj Dodatka Sporazumu kojim se u točki III. navodi da će u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto

- da nisu osnovani prigovori tuženika vezani za ništetnost i nevaljanost Izmjena i dopuna, Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. te Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. jer je, da bi činjenica nepotpisivanja predmetnih dokumenata od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, utjecala na valjanost istih, navedeni sindikat trebao biti isključen iz samog pregovaranja, što tuženik nije dokazao, pa su Izmjene i dopune valjane i proizvode učinke

- da su navedene Izmjene i dopune unesene i u odredbu čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ 115/10, 104/12, 141/12 - dalje: TKU/12) od 12. prosinca 2012., a koji kolektivni ugovor je uredno potpisan, između ostalih, i po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune, stoga su iste postale dio TKU/12 čiji su sadržaj prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju

- da su plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj: 124/09), ali da se prema odredbi čl. 192. Zakona o radu kolektivnim ugovorom uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, a da se upravo u čl. 51. TKU/12 uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama pa da stoga nema dvojbe da su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse tj. izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno zaključivati sporazume s Vladom RH koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca, a u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama

- da su predmetne Izmjene i dopune zaključene na rok od pet godina, kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da su iste trebale isteći s danom 25. listopada 2016., ali da se sukladno odredbi čl. 199. st. 1. Zakona o radu na njih primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene, slijedom čega je rok važenja navedenih Izmjena istekao 26. siječnja 2017.

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi prihvatili Vjerodostojno tumačenje od 28. prosinca 2012. radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi s čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna

- da s obzirom na navedeno Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbi čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, kao i odredbe čl. 51. st. 4. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ 115/10 - dalje: TKU/10), kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu i svih njegovih Izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama, pri čemu je odredbom čl. 51. st. 4. TKU/10 bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009., kao i sve njegove Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, kao i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima, a slična je odredba bila sadržana i u čl. 51. st. 4. TKU/12

- da je DZS 28. kolovoza 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., a u kojoj procjeni se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje u 2014.

- da je DZS 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014.

- da je DZS 4. ožujka 2016. objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj je navedeno da je BDP realno veći za 1,9% u četvrtom tromjesečju 2015., a u odnosu na isto tromjesečje 2014.

- da je aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a 2% pa da je krajem studenog 2015. bio ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukazuju na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), stoga da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna slijedom čega se osnovica plaće u prosincu 2015. povećala, odnosno trebala povećati na iznos od 5.415,37 kn

- da se u citiranoj odredbi ujedno navodi da se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III.-IV. Izmjena i dopuna, uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, ali da iz citiranih podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima koje je objavio DZS proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je, upravo protivno tome, vidljivo da je BDP stalno rastao

- da se navedena odredba čl. VII. st. 1. Izmjena i dopuna ne odnosi na povrat osnovice iz čl. III., već isključivo na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena i dopuna, pri čemu da je intencija Vlade RH bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn, a da je osim toga odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala iskorištena kroz odredbu čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. budući da je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna bilo ugovoreno da će, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III., Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje

- da je stoga tuženik od siječnja 2016. pa nadalje bio obvezan tužiteljima obračunavati i isplaćivati plaće po osnovici propisanoj Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., odnosno sukladno osnovici koja proizlazi iz uvećanja propisanog u odredbi čl. IV. Izmjena i dopuna

- da visina tužbenih zahtjeva I-XXV.-tužitelja proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka Petre Blašković od 21. listopada 2022. koji je sud prihvatio u cijelosti i na koji stranke nisu imale primjedbi te da tuženik nije osporavao visinu konačno postavljenih tužbenih zahtjeva.

10. S obzirom na navedeno, neosnovani su žalbeni navodi tuženika vezani za nevaljanost (ništetnost i nepostojanje) predmetnih Izmjena i dopuna, kako je to pravilno ocijenio i prvostupanjski sud. Naime, okolnost da navedene Izmjene i dopune nije potpisao (iako ih je parafirao) Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006., pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009., nije od utjecaja na valjanost istih budući da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih njegovih izvornih potpisnika, s time da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora. Budući da nije dokazano da bi navedeni Sindikat bio protuzakonito isključen iz pregovaranja i sklapanja predmetnih Izmjena i dopuna, iste su pravno valjane i proizvode pravne učinke. Navedeno je stajalište zauzeto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 408/12-2 od 3. travnja 2017. te u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/3535/2013 od 5. ožujka 2015.

11. Nadalje, odredbom čl. 186. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 123/03, 30/04, 68/05; dalje: ZR/95) odnosno čl. 254. st. 2. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 149/09, 61/11; dalje: ZR/09), na koje se u žalbi poziva tuženik, propisano je da o broju članova i sastavu pregovaračkog odbora sindikati odlučuju sporazumno, dok prema st. 3. istog članka Gospodarsko-socijalno vijeće odlučuje o sastavu pregovaračkog odbora tek ako se sindikati o istome ne sporazume. U konkretnom slučaju niti jedan sindikat javnih službi od 2006. nije osporavao sastav pregovaračkih odbora za sklapanje predmetnih sporazuma i dodataka o osnovici plaće, što znači da su svi sindikati javnih službi sporazumno odlučili o broju članova i sastavu pregovaračkih odbora. Predmetne Izmjene i dopune unesene su i u čl. 51. st. 4. TKU/12, a koji kolektivni ugovor je potpisan, između ostalih, i po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, stoga slijedi da je i navedeni Sindikat iste u cijelosti prihvatio. U tom smislu dodatno valja navesti da su Vlada RH i sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili su Vjerodostojno tumačenje radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi čl. VII. st. 1. predmetnih Izmjena i dopuna, dok je Arbitražnom odlukom od 7. prosinca 2011. potvrđen sadržaj odredbe članka III. predmetnih Izmjena i dopuna, kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud.

12. Sukladno odredbi čl. 192. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14; dalje: ZR/14), kolektivnim se ugovorom uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom (pa tako i pitanje plaće), dok je odredbom čl. 51. st. 4. TKU-a propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. godine, sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima, pri čemu nije odlučno da je odredba čl. 49. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2007. propisivala da svi sporazumi koji proistječu iz Sporazuma o osnovici iz 2006. „predstavljaju sastavni dio kolektivnog ugovora“, a na koju razliku u formulaciji odredbe u žalbi ukazuje tuženik. Također se, prema odredbi čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ br. 39/09, 124/09), osnovica plaće u javnim službama određuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi.

13. Stoga su, protivno žalbenim navodima tuženika, Sindikati mogli pregovarati i potpisivati izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih s Vladom RH koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca, a u kojima se odlučivalo o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama (između ostalog i za I-XXV-tužitelja koji su u utuženom razdoblju nesporno bili zaposlenici tuženika).

14. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da predmetne Izmjene i dopune predstavljaju kolektivni ugovor sklopljen sukladno citiranim odredbama, pa neosnovano tuženik u žalbi navodi da Zakon o plaćama u javni službama i Zakon o osnovici plaće u javnim službama predstavljaju „strogo i apsolutno inderogabilno zakonsko uređenje, ius cogens od kojeg otklon voljom stranaka nije moguć“, odnosno da sve do donošenja Odluke o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama od 29. prosinca 2016. u primjeni bila osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini 5.108,84 kn bruto prema Dodatku Sporazumu iz 2009. jer u međuvremenu „nije bilo kolektivnog ugovora“.

15. Posljedično, nisu osnovani ni žalbeni navodi kojima tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužiteljice (pritom ne precizirajući koje od 24 tužiteljice u ovom postupku), smatrajući da se u pogledu navedenih pravnih izvora ne bi radilo o kolektivnim ugovorima koji bi se neposredno i obvezno primjenjivali na sve zaposlene.

16. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i obrazložio da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto), odnosno da su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. citiranih Izmjena i dopuna ispunjeni krajem 2015. godine, s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi iz sadržaja već citirane odredbe članka III. Izmjena i dopuna.

17.1. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da se uskladba prema člancima III. -V. Izmjena i dopuna trebala odgoditi za 12 konsekutivnih tromjesečja, počevši od siječnja 2016. nadalje, pa da stoga „okolnosti za povećanje osnovice“ nisu nastupile.

17.2. Naime, pojam „uskladbe“ iz čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna odnosi se na usklađivanje osnovice temeljem čl. IV st. 1. do 3. te predstavlja „usklađivanje pariteta“ između plaće u javnim službama i prosječne bruto plaće u privredi, kako je to i propisano u točki 3. preambule (treća faza) i čl. IV st. 1. do 3. Izmjena i dopuna. Iz navedenog slijedi da su Izmjenama i dopunama Vlada RH i sindikati dogovorili da se, nakon povrata osnovice na razinu iz 2009. na iznos od 5.415,37 kn, daljnjim usklađivanjem osnovica za plaće u javnim službama dovedu do ciljane cijene rada javnih službi u odnosu na onu prosječnu plaću u privredi RH na razinu od 95:100.

17.3. Iz navedenog proizlazi zaključak da ostvarenje pretpostavki iz čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna nije preduvjet za primjenu čl. III, odnosno za povrat osnovice na razinu iz 2009. Također, slijedi da je negativan rast BDP-a od kraja 2011. do sredine 2014. korišten radi odgode povećanja osnovice temeljem čl. IV st. 5. Izmjena i dopuna te da se negativan rast BDP-a koji se koristio radi odgode povećanja osnovice sukladno čl. IV st. 5. ne može primijeniti za razdoblje iz čl. III Izmjena i dopuna jer u tom razdoblju nije niti bilo negativnog rasta BDP-a i jer je čl. VII st. 1. Izmjena i dopuna relevantan samo za primjenu čl. IV st. 5. Izmjena i dopuna tj. za odgodu „uskladbe“ pariteta osnovice plaća u javnim službama i plaće u privredi, a ne i za „vraćanje“ osnovice dogovoreno u čl. III Izmjena i dopuna. Izneseno je shvaćanje zauzeto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020.

18. Također, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su predmetne Izmjene i dopune zaključene na rok od pet godina, kako to proizlazi iz članka XI. istih, što znači da su trebale isteći s danom 25. listopada 2016., ali da se sukladno odredbi čl. 199. st. 1. ZR/14 na njih primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, slijedom čega važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene, stoga je rok važenja navedenih Izmjena i dopuna istekao 26. siječnja 2017. pa nije osnovan ni žalbeni navod tuženika da do „uskladbe“ ne bi došlo u razdoblju važenja i primjene Izmjena i dopuna.

19. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je prihvatio tužbene zahtjeve I-XXV-tužitelja na ime razlike plaće kako su postavljeni podneskom od 19. prosinca 2022., čiju visinu tuženik nije osporio, zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose od sljedećeg dana nakon dana njihovog dospijeća pa do isplate, a koje tužiteljici pripadaju sukladno odredbi čl. 92. st. 3. ZR/14 u svezi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), izuzev zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.

20. Ispitujuću odluku o troškovima postupka u granicama žalbenih navoda, ocijenjeno je da je ista u cijelosti pravilna i zakonita.

21. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte