Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-760/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u predmetu tužitelja OF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv tuženika Opća županijska bolnica Požega, OIB: 40589450667, Osječka 107, zastupana po punomoćniku Petru Kaniću, odvjetniku u Požegi, uz sudjelovanje umješača Opća županijska bolnica Pakrac i bolnica hrvatskih veterana, Pakrac, Bolnička 74, Pakrac, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, tuženika i umješača izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Požegi od 28. travnja 2023., poslovni broj Pr-145/2020-26, 16. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presude Općinskog suda u Požegi od 28. travnja 2023., poslovni broj Pr-145/2020-26 u toč. II. izreke.

II. Odbija se žalba tuženika i umješača kao djelomično neosnovana i potvrđuje pobijana presuda u toč. I. izreke, kao i u toč. II. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak postupka od 265,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

III. Preinačava se pobijana presuda u toč. II. izreke u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka od 168,43 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te sudi:

"Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka od 168,43 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan."

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 251,86 eura/1.897,65 kuna bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama (toč. I. izreke). U toč. II. izreke je u preostalom dijelu tužba i tužbeni zahtjev su odbijeni za 1.023,91 eura/ 7.714,67 kuna. U toč. III. izreke je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak od 433,43 eura/3.265,65 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv presude u toč. II. izreke žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu, a podredno istu ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje te traži naknadu troška sastava žalbe.

2.1. Protiv presude žalbu je podnio i tuženik u toč. I. i III. izreke zbog svih žalbenih navoda, predlaže preinačiti pobijanu presudu, a podredno istu ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje te traži naknadu troška sastava žalbe.

2.2. I umješač je podnio žalbu protiv presude u toč. I. i III. izreke zbog svih žalbenih navoda, predlaže preinačiti pobijanu presudu, a podredno istu ukinuti i vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Žalba tužitelja je neosnovana, a žalbe tuženika i umještača su djelomične osnovane u pogledu odluke o troškovima postupka.

4. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. ZPP-a, presuda se prema čl. 467. st. 1. ZPP može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava.

4.1. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP-a na koju upućuje tužitelj, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, niti o odlučnim činjenicama postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja s naslova razlike plaće koja se odnosi na neisplaćene dodatke za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate rada, pa i prekovremeni rad, kao i za dodatke za sate određene u prekovremenom radu, a koji se po visini obračunavaju u odnosu na osnovnu plaću, sve za razdoblje od lipnja 2015. do prosinca 2017. u ukupnoj visini od 9.612,32 kn/1.275,77 eur.

6. U žalbenom postupku nije sporno da je u utuženom razdoblju tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinskog tehničara, da ostvaruje pravo na isplatu dodatka na plaću za otežane uvjete rada te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te da je tuženik obračunao i isplatio utužene dodatke na osnovnu plaću za redovan rad. Sporno je pripadaju li tužitelju navedeni dodaci i za sve efektivno odrađene sate i prekovremeni rad te dodaci za sate određene u prekovremenom radu, kao i je li preinaka tužbenog zahtjeva u predmetnom postupku bila dopuštena te je li glede preinačenog dijela tužbenog zahtjeva nastupila zastara.

7. Prema odredbi čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13, dalje: KU/13) plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, a osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova za svako pojedino radno mjesto i osnovice za izračun plaća uvećane za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća (st. 3.).

8 Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" 141/12, dalje: TKU) plaća radnika je regulirana na isti način.

9. Odredbom čl. 57. st. 1. KU/13 propisano je pravo na dodatak na pojedinim radnim mjestima i poslovima na kojima postoje posebni uvjeti rada, a prema odredbi čl. 59.a KU/13, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

10. Po shvaćanju ovoga suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo zaključivši da tužitelj ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka i uvećanja utvrđenih citiranim odredbama KU/13.

11. Za ocjenu pravilnosti takvog pravnog stava nije odlučna samo odredba čl. 47. KU koja definira plaću radnika, a ističe ju kao relevantnu žalitelj, već prije svega treba primijeniti Zakon o radu kao opći propis o radu.

12. Odredbom čl. 94. Zakona o radu (“Narodne novine“ br. 93/14, dalje: ZR) je propisano pravo na povećanu plaću, a prema kojoj za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

13. Odredbama navedenog članka propisane su okolnosti koje radniku koji radi u takvim okolnostima daje pravo na ostvarivanje povećane plaće, međutim iz njih ne proizlazi da se prava na povećanu plaću ostvarena pod više od jednom od navedenih okolnosti, međusobno isključuju, već naprotiv da se mogu međusobno kumulirati.

14. Iz sadržaja citiranih odredbi KU/13, a kojima je uređeno pravo na plaću i uvećanje na plaću propisano ZR, proizlazi da dodaci na plaću, a koji obuhvaćaju dodatak na posebne uvjete rada te druge dodatke i uvećanje plaće se međusobno ne isključuju, već naprotiv kumuliraju osim kada su u pitanju položajni dodaci, a u odnosu na koje je odredbom čl. 58. st. 3. KU/13 izričito navedeno da se ne mogu kumulirati sa dodatkom uvećanja plaće s osnova posebnih uvjeta rada.

15. Iz izloženog proizlazi da uvećanje osnovne plaće za odrađene sate prekovremenog rada ne isključuje pravo tužiteljice da za odrađene sate prekovremenog rada ostvari ugovorene dodatke na plaću za otežane uvjete rada, jer odredbama KU to izrijekom nije određeno, dok je naprotiv citiranim odredbama čl. 86. ZR/09 i čl. 94. ZR/14, te odredbama čl. 47., čl. 57. KU/13 djelatnicima u zdravstvu, uključujući i tužiteljicu priznato. Također, po prirodi stvari, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na dodatke za otežane uvjete rada jer se i prekovremeni rad obavlja u istim otežanim uvjetima i s istom odgovornošću.

16. Navedeno stajalište sukladno je i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-56/19-18, zauzetom na sjednici 9. prosinca 2019., a prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

17. Pri tom ovaj sud ističe da je, suprotno žalbenim navodima umješača, nalaz i mišljenje vještaka, a na temelju kojeg je prvostupanjski sud utvrdio broj prekovremenih sati te posljedično i visinu tužbenog zahtjeva, sačinjen primjenom zaključaka Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, i to Zaključka broj 148 za period do 21. prosinca 2015., a nakon toga Zaključak br. 153.

18. U odnosu na žalbene navode tuženika koji se odnose na nedostupnost dokumentacije na temelju koje je vještak sačinio nalaz i mišljenje te žalbene navode i tuženika i umješača, a kojim ističu kako sud nije valjano utvrdio koji su prekovremeni sati iskorišteni kao slobodni dani te jesu li tužitelju tijekom eventualno korištenih slobodnih dana isplaćivani dodaci, a o čemu je sud prvog stupnja donio zaključak, ovaj sud ističe da navedenim žalbenim navodima stranke sadržajno ističu žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog navedenog se, s obzirom na to da se radi o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda ne može pobijati.

19. Nadalje, glede navoda kojima tuženik osporava pravilnost primjene odredaba postupka u dijelu u kojem je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbenog zahtjeva, ovaj sud ističe da, s obzirom na to da se sadržajno radi o žalbenom razlogu relativno bitne povrede odredaba postupka iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 190. st. 3. ZPP- a, a po istoj se odredbi (čl. 467. st. 1. ZPP-a) presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati, niti predmetni žalbeni navod ovaj sud nije cijenio.

19.1. U tom smislu, žalbeni navodi da je narušena simetrija procesnog položaja tužitelja i tuženika te da tuženik nije imao pravično suđenje su neosnovani jer je svaka od stranaka imala mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ju ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika.

19.2. Razmatranjem predmetnog spisa razvidno je da je tijekom postupka tuženik bio u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu te poduzimati sve zakonom predviđene postupovne radnje pa stoga u postupku pred sudom prvog stupnja nije doveden u nejednak položaj u odnosu na tužitelja pri čemu je tuženik uredno podnio prigovore na nalaz i mišljenje vještaka na koji se vještakinja očitovala, a kako nije podnio prijedlog za provođenje novog vještačenja, žalbeni navodi nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

20. Iz istoga razloga sud nije cijenio niti navode umješača kojim osporava pravilnu primjenu odredbe čl. 186. b. ZPP-a, smatrajući kako nisu bile ispunjene pretpostavke za podnošenje stupnjevite tužbe.

21. Žalbeni navodi umješača kojima ističe da sud nije obrazložio presudu i da je ono što se u presudi navodi nejasno i proturječno, a vezano za utvrđenje činjenice korištenja slobodnih dana, nisu osnovani te pobijanom presudom nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Suprotno proizlazi iz obrazloženja prvostupanjske presude jer je sud obrazložio da iz priložene dokumentacije tužene ne proizlazi da je tužiteljica koristila slobodne dane, a to se temelji i na nalazu i mišljenju vještaka koji u istome navodi kako nije moguće utvrditi je li tužiteljica, kada i za koje prekovremene sate koristila slobodne dane.

22. Nadalje, žalbenim navodima tužitelj neosnovano osporava dio pobijane odluke pod toč. II. izreke u kojem sud odbija dio tužbenog zahtjeva zbog nastupa zastare. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio i obrazložio da je tužitelj, nakon primitka nalaza i mišljenja vještaka, preinačio tužbeni zahtjev, i to na način da je promijenio istovjetnost tužbenog zahtjeva, u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a, a žalbeni navodi kako se isključivo radi o uređenju zahtjeva, nisu utemeljeni.

23. Naime, iz historijata tužbe jasno proizlazi da je tužitelj prvenstveno utužio dodatke (za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi) za sve efektivno odrađene sate odnosno za sate određene u prekovremenom radu te posljedično i razliku naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, blagdana i neradnih dana te bolovanja. Tek nakon nalaza i mišljenja vještaka tužitelj je postavio zahtjev za isplatu i samih prekovremenih sati rada. Na temelju navedenog, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako se radi o promjeni istovjetnosti tužbenog zahtjeva, a koju je preinaku sud dopustio kao svrsishodnu za konačno rješenje radnopravnog odnosa tužitelja i tuženika.

24. U odnosu na taj preinačeni dio tužbenog zahtjeva, kojim tužitelj potražuje i isplatu prekovremenih sati rada (podneskom od 16. prosinca 2022.) u iznosu od 8.017,73 kn za utuženo razdoblje od travnja 2015. do prosinca 2017., sud prvog stupnja također je pravilno utvrdio kako je za navedeno, primjenom čl. 139. ZR-a, nastupila zastara potraživanja i to za iznos od 7.714,67 kn. Naime, s obzirom na to da se u tužbenom zahtjevu, kako je preinačen podneskom od 16. prosinca 2022. (koji se tiče isplate prekovremenih sati rada), radi o različitoj činjeničnoj i pravnoj osnovi od one kako ju je tužitelj naznačio u tužbi, u odnosu na isti podnošenjem tužbenog zahtjeva 30. travnja 2020., nije prekinuta zastara već je to moglo biti učinjeno tek opisanom preinakom.

24.1. Kada je riječ o objektivnoj preinaci tužbe (ovdje zbog promijenjene istovjetnosti zahtjeva) u smislu čl. 191. st. 1. ZPP, od trenutka kada je preinaka izvršena teče u odnosu na nova parnica sa svim procesnopravnim i građanskopravnim učincima. Zbog toga se i pretpostavke o osnovanosti tog dijela zahtjeva tužitelja prema istaknutom prigovoru zastare imaju prosuđivati od trenutka kada je tužba preinačena (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-x 1150/2016-3 od 28. travnja 2021.).

25. Slijedom navedenog, imajući u vidu činjenicu da je tužitelj preinačenim zahtjevom potraživao iznose po novoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, razvidno je kako je za odbijeni dio tužbenog zahtjeva nastupio petogodišnji zastarni rok, pa stoga niti navodi tužitelja kako u odnosu na odbijajući dio nije nastupila zastara, nisu osnovani.

26. Slijedom svega iznesenog, s obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u toč. I. izreke.

27. Međutim, u pravu su umješač i tuženik da je prvostupanjski sud pogrešno odmjerio trošak postupka. Naime, odredbom čl. 154. st. 2. ZPP je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

27.1. Tužitelj nije uspio s osnovom od 100%, s obzirom da je dio tužbenog zahtjeva odbijen radi osnovanog prigovora zastare i to u odnosu na prekovremeni rad (list 226 spisa). Kako je tužitelj na ime prekovremenog rada potraživao 8.017,73 kn, a odbijen je za 7.714,67kn koji iznos je zastario, dok iznos od 303,06 kn nije zastario, tada je tužitelj uspio sa osnovnom u omjeru 3,77%. U odnosu na dodatke za rad u otežanim uvjetima, dodatke za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, kao i u odnosu na naknade plaće tužitelj je uspio za 100% jer je zahtjev prihvaćen kao osnovan.

27.2. Stoga, kako je tužitelj u odnosu na 4 osnove (prekovremeni rad, dodaci za odgovornost i zdravlje, dodatak za posebne uvjete rada te naknade plaće) uspio u odnosu na osnovu 75% (3,77%+300%=303,77%:4=75%), a u odnosu na visinu 20% (9.612,32 kn/1.897,65 kn), tada je tužitelj uspio sa 47,5% (75%+20%:2=47,5), a tuženik je uspio sa 52,5%.

27.3. Kako su obje strane podjednako uspjele u sporu, tada svaka strana snosi svoj trošak u smislu čl. 154. st. 4. ZPP (toč. III. izreke).

28. Međutim, s obzirom da je tuženik osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti zbog čega je provedeno vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, ovaj sud smatra da tužitelju pripada trošak plaćenog vještačenja jer je tužbeni zahtjev ipak djelomično prihvaćen, a čija visina je utvrđena upravo po provedenom vještačenju. Iz navedenog razloga je valjalo potvrditi odluku o troškovima postupka u toč. II. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak postupka od 265,00 eur.

29. Tuženikov odgovor na žalbu tužitelja nije bio potreban za vođenje parnice, pa je sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.

30. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP i čl. 373. t. 3.

ZPP riješiti kao u izreci.

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

Sudac:

Josip Grubišić