Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-427/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, predsjednika vijeća Slavice Garac, suca izvjestitelja i člana vijeća Diane Preglej te člana vijeća Nike Grospić Ivasović, u pravnoj stvari tužiteljice ĐĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnice LĆ, ŠĆ i ZĆ, pravnice iz Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Zagreb, Ulica Florijana Andrašeca 18a, protiv tuženika Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Zagreb, Hrvatske bratske zajednice 4, OIB: 84838770814, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Crnkić Gotovac, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-413/2022-93 od 25. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-413/2022-93 od 25. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.842,28 eura bruto zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve u roku 15 dana.

U točki II. izreke je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka

Pod točkom III. izreke je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv presude u cijelosti žali se tuženik zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz dosudu parničnih troškova tuženiku, kao i troška sastava žalbe.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu dodatka na plaću zbog rada na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada za razdoblje od **.**.2012. do **.**.2014., na temelju odredbi Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine", br. 142/10 - dalje: KU/10).

5. U tijeku prvostupanjskog postupka je sud prvog stupnja pravilno utvrdio sljedeće:

- da je između stranaka sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. prosinca 2008. za radno mjesto službenice I. vrste – konzervator u odjelu u središnjoj službi za pohranu i zaštitu – odsjek za restauraciju i mikrografiju,

- da je zatim između stranaka sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2016. za radno mjesto viši konzervator restaurator – Odjel zaštita i pohrana,

- da su Pravilnikom o unutarnjem redu od 21. ožujka 2002. određeni poslovi tužiteljičinog radnog mjesta konzervator – radno mjesto službenika I. vrste, i to: kontinuirana kontrola knjižnične građe radi utvrđivanja očuvanosti, mikroklimatskih uvjeta pohrane, higijene prostora i načina korištenja cjelokupnog fonda Knjižnice periodička kontrola ispravnosti pohranjenog sigurnosnog mikrofilma; testiranje novih konzervatorsko-restauratorskih metoda, konzerviranje kože i pergamene, konzerviranje i restauriranje jako oštećenih rukopisa na papiru ili pergameni, inkunabula, atlasa i sl. tiskane građe, konzerviranje i restauriranje grafika, originalnih crteža, rukopisnih karata, planova i sl. analiza uzoraka oštećene građe i materijala za restauriranje; uvođenje novih metoda uvezivanja i opremanje knjižnične građe radi optimalne pohrane i korištenja,

- da tužiteljica na poslovima svog radnog mjesta redovito koristi različite organske i anorganske kemikalije npr. alkohol etanol kloroform, amonijak, detil atecat, medicinski benzin, benzen, toluen te da od zaštitne opreme ima maske i rukavice, zaštitne kape i kute, klompe,

- da je tužiteljica na predmetnom radnom mjestu kod tuženika bila izložena biološkim agensima i to na mjestu rada kao i prilikom terenskog rada (samostani), te da je zbog izloženosti tužiteljice na predmetnom radnom mjestu biološkim agensima posao tužiteljice u utuženom razdoblju bio posao s posebnim uvjetima rada,

- da je tužiteljica u spornom razdoblju obavljala iste poslove, koje obavlja od 2016. kada se našla na Popisu radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, dok u spornom razdoblju radno mjesto tužiteljice nije bilo uvršteno na Popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada,

- da iz iskaza svjedoka BĆ, koja je kod tuženika 12 godina bila sindikalni povjerenik, i to u razdoblju od 2001. do 2013., proizlazi da je bila upoznata da je 2011. izrađena procjena opasnosti kao i popis radnih mjesta i radnika koje rade u posebnim uvjetima rada, u koji nije ušlo radno mjesto tužiteljice, iako je dogovoreno s poslodavcem da će se to radno mjesto uključiti u popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada; da se sindikalna povjerenica dopisom od 10. ožujka 2011. očitovala na reviziju procjene opasnosti na radnim mjestima kod tuženika iz 2011., no sud prvog stupnja je utvrdio da sindikalna povjerenica nije sudjelovala u izradi Popisa radnih mjesta s posebnim uvjetima rada i zaposlenika koji rade na tim poslovima iz 2011. i 2013. godine sukladno čl. 58. st. 4. KU/10, s obzirom da dokazi o tome ne prileže spisu, a navedenu činjenicu tuženik nije osporavao,

- da je tužiteljica u utuženom periodu radila u posebnim uvjetima rada, te je cijelo vrijeme radila na istim poslovima, samo joj se promijenio naziv radnog mjesta, te je cijelo vrijeme bila izložena opasnim tvarima koje su prema Pravilniku o graničnim vrijednostima izloženosti opasnim tvarima pri radu i o biološkim graničnim vrijednostima svrstane u opasne tvari; da su među opasnim tvarima i amonijak, benzen i biološki agensi, te je izloženost istima uzrok svrstavanja tužiteljičinih poslova u posao s posebnim uvjetima rada prema Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada iz 2016.,

- da je tužiteljica na svom radnom mjestu ukupno 25%-50% vremena izložena štetnim utjecajima, a taj se postotak nakon promjene naziva radnog mjesta 2016. godine nije mijenjao, što proizlazi iz suglasnih iskaza tužiteljice te svjedoka ĐĆP i ŽĆ.

6. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud prvog stupnja se pozvao na slijedeće mjerodavne odredbe.

7. Prema odredbi čl. 86. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj: 149/2009, 61/2011, 82/2012, dalje: ZR/09) i čl. 94. st. 1. Zakona o radu (''Narodne novine'' broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) za otežane uvjete rada, radnik ima pravo na povećanu plaću. Prema čl. 94. st. 2. ZR.-a otežani uvjeti rada iz stavka 1. ovoga članka, su uvjeti rada za koje su procjenom rizika na radu kod poslodavca utvrđene opasnosti, štetnosti i napori koji bi mogli izazvati štetne posljedice za sigurnost i zdravlje radnika. Nadalje, odredbom čl. 54. KU/10 propisano je da se zaposlenicima za koje se temeljem procjene opasnosti iz čl. 58 st. 1. KU/10 i Popisa radnih mjesta iz čl. 58 st. 3 KU/10 utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada, izloženi izvorima opasnosti i štetnim utjecajima, pripada dodatak na plaću u visini od 7-15 % osnovice za izračun plaće u javnim službama.

8. Odredbom čl. 55. KU/10 je propisano da se sukladno Pravilniku o izradi procjene opasnosti, izvorima opasnosti smatraju: mehaničke opasnosti, padovi i rušenja, električna struja, kemijske tvari, biološke tvari, požari i eksplozije, vruće ili hladne tvari, buka, prašina, vibracije, zračenja, mikroklima, rasvjeta, fizički napor, nefiziološki položaji tijela, psihofiziološki napori i dr., a prema odredbi čl. 56. KU zaposlenici imaju pravo na dodatak na plaću ako rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su izravno ili neizravno izloženi izvorima opasnosti.

9. Prema odredbi čl. 57. st. 1. t. 2. KU/10 zaposlenici imaju pravo na dodatak na osnovnu plaću u visini od 12% – ako redovito rade s izvorima opasnosti odnosno ako su redovito izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 25% pa do 50% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti odnosno da izloženi izvorima opasnosti.

10. U odredbi čl. 58 st. 1 KU/10 je propisano:

“1) U skladu s odredbama Zakona o zaštiti na radu na svakoj ustanovi će se izraditi Procjena opasnosti.

2) Temeljem Procjene opasnosti iz prethodnog stavka poslodavac je dužan primjenjivati pravila zaštite na radu kojima se otklanjaju ili na najmanju moguću mjeru smanjuju opasnosti i štetnosti po zaposlenike na mjestima rada i u radnom okolišu za što poslodavac osigurava sva potrebna materijalna sredstva.

3) Na temelju procjene opasnosti iz stavka 1. ovoga članka na svakoj ustanovi će se izraditi popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, a koji popis obvezno mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima.

4) Popis iz stavka 3. ovoga članka učinit će zajednički poslodavac ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu i sindikalni povjerenik.

5) Popis iz stavka 3. ovoga članka poslodavac je obvezan dostaviti Ministarstvu u roku 15 dana od izrade zajedno s dokazom da je na ustanovi izrađena Procjena opasnosti. Jednom godišnje sačiniti će se reažuriranje podataka iz popisa.”

11. Dakle, sukladno odredbi čl. 58. st. 4. KU/10, popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada morao je biti sačinjen zajednički od strane poslodavca (ili ovlaštenika poslodavca za zaštitu na radu) i sindikalnog povjerenika.

12. Polazeći od naprijed opisanih utvrđenja odlučnih činjenica te primjenjujući naprijed citirane odredbe, sud prvog stupnja je utvrdio da je tužiteljica u razdoblju od 1. veljače 2013. do 27. ožujka 2014. radila u posebnim uvjetima rada, te da je 25% do 50% svog radnog vremena izložena izvorima opasnosti, te da stoga na temelju čl. 54., 55., 56., 57. i 58. KU/10 ima pravo na isplatu dodatka za posebne uvjete rada, stoga je, a s obzirom da visina tužbenog zahtjeva nije sporna, sud u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev, odnosno naložio je tuženiku isplatiti tužiteljici razliku plaće po osnovi dodatka za posebne uvjete rada u iznosu od 1.842,28 eura bruto, te je odlučeno kao u izreci pobijane presude.

13. Neosnovani su i paušalni žalbeni navodi kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da sindikalni povjerenik nije sudjelovao u izradi Popisa radnih mjesta s posebnim uvjetima rada i zaposlenika koji rade na tim poslovima iz 2011. i 2013.

13.1. Naime, iz stanja spisa je vidljivo da se sindikalna povjerenica BĆ dopisom od 10. ožujka 2011. očitovala na reviziju procjene opasnosti na radnim mjestima u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, ali procjena opasnosti tek predstavlja podlogu na temelju koje poslodavac i sindikalni povjerenik sačinjavaju popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada i zaposlenika koji na tim mjestima rade, ali njezino očitovanje nije dokaz da je popis zaposlenika sačinjen u skladu s čl. 58. st. 4. KU/10. Nadalje, iz podataka u spisu proizlazi da je svjedokinja BĆ bila upoznata s donošenjem popisa radnih mjesta s posebnim uvjetima rada (iskaz na ročištu održanom dana 16. travnja 2019., list 133-134 spisa), s time da su ravnatelji obećavali da će radno mjesto tužiteljice ući na popis radnih mjesta, ali su se ravnatelji mijenjali pa to nije realizirano, no okolnost da je svjedokinja bila upoznata sa sadržajem popisa ne znači da je ona sudjelovala u njegovoj izradi i da je taj popis donesen zajednički od strane poslodavca i sindikalnog povjerenika jer to ne proizlazi iz iskaza navedene svjedokinje.

13.2. Stoga je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da tužiteljičino radno mjesto u utuženom razdoblju od 1. veljače 2013. do 27. ožujka 2014. nije uvršteno u Popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, ali i da sindikalni povjerenik nije sudjelovao u izradi Popisa radnih mjesta s posebnim uvjetima rada i zaposlenika koji rade na tim poslovima iz 2011. i 2013. sukladno čl. 58. st. 4. KU/10. Također je pravilan zaključak suda prvog stupnja kako okolnost da Popisi radnih mjesta tuženika iz 2011. i 2013. godine nisu propisno sastavljeni ne može ići na štetu radnika, odnosno tužiteljice, zbog čega je tužiteljica ovlaštena dokazivati u postupku radi li na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima (tako i Vrhovni sud RH, Revr-2307/2015 od 16. srpnja 2016.), a što je tužiteljice prema ocjeni prvostupanjskog suda u dokaznom postupku i dokazala.

13.3. Ovdje treba dodati da sam popis nije jedini dokaz kojim bi se utvrđivalo da li neka osoba radi s izvorima opasnosti, odnosno da li je izravno ili neizravno izložena izvorima opasnosti, već je važno utvrditi koje je poslove faktično obavljao radnik te da li isti spadaju u opis poslova za koje postoji pravo na dodatak na plaću zbog izravne ili neizravne izloženosti izvorima opasnosti, a što je tužiteljica u konkretnom slučaju učinila.

14. Na žalbene navode tuženika da tužiteljica nije dokazala je li izvorima opasnosti bila izložena od 25% do 50%, valja odgovoriti da je prvostupanjski sud, na temelju iskaza svjedoka ĐĆP i ŽĆ te tužiteljice, utvrdio da je tužiteljica bila izložena štetnim utjecajima u rasponu od 25%-50% ukupnog vremena, a takvo utvrđenje je u skladu s Procjenu opasnosti, Revizija 1,RN 712-026/16, izrađenom 2016., a s obzirom da je tužiteljica nedvojbeno radila na radnom mjestu s istim opisom poslova kako utuženom razdoblju, tako i 2016.

15. Konačno, sud prvog stupnja je na temelju provedenog vještačenja zaštite na radu, iskaza svjedoka i materijalne dokumentacije u spisu, utvrdio da je tužiteljica u cijelom utuženom razdoblju faktično i stvarno obavljala poslove kod kojih postoji izloženost izvorima opasnosti (rad sa kemikalijama, rad sa starom građom i biološkim agensima), a koje identične poslove tužiteljica i dalje obavlja u jednakim uvjetima rada, te koje se radno mjesto tužiteljice prema novom Pravilniku iz 2016. nalazi na Popisu radnih mjesta sa posebnim uvjetima rada, a takvo utvrđenje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

16. Slijedom svega navedenoga i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (točka I izreke).

17. Također je pravilna odluka o naknadi parničnih troškova tužitelju, donesena sukladno odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

18. Budući da tuženik nije uspio u žalbenom postupku, valjalo je u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odbiti njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II izreke ove presude).

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

Predsjednik vijeće:

Slavica Garac