Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-375/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Jakovčević, kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jadranke Matić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 protiv prvo tuženika Grad Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937 te drugo tuženika Zagrebački holding d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987 zastupan po punomoćniku Siniša Tabak odvjetnik iz Zagreba, Mesnička 9, radi isplate odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni br. P- 5643/2021-16 od 24. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  je

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni br. P-5643/2021-16 od 24. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženicima da tužitelju solidarno isplate na ime naknade štete svotu od 188.766,09 kn uz pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (toč. I) dok je u točki II naloženo tužitelju da II tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Citiranu presudu žalbom pobija tužitelj u cijelosti iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. toč. 1. – 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22 - dalje: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači podredno ukine i vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nije ostvaren istaknuti žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da je odlučujući o žalbi utvrđeno da je izreka pobijane presude jasna i neproturječna, kako sama sebi tako i razlozima iznesenima u obrazloženju te da su dati razlozi valjani i dostatni, a istovremeno ne postoji proturječnost između iznesenih razloga i sadržaja samih dokaza izvedenih u postupku.

5. Kako nije nađena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP- a, to nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete koja je za tužitelja nastala isplatama invalidske mirovine osiguranici tužitelja PE koja se teško ozlijedila dana 10.12.1993. godine u [adresa] u Zagrebu kada je na istu pao snijeg sa krova od strane tužitelja čija je odgovornost utvrđena Presudom Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-944/95 od 10.10.1997..

7. Nadalje neosnovan je istaknuti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7.1. Naime iz danog obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazi da je isti ocjenjujući po strankama predložene i izvedene dokaze utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je osiguranica tužitelja PE **.**.1993. pretrpjela ozljedu zbog pada snijega s krova u Zagrebu u [adresa] te su joj tom prilikom ozlijeđeni glava i vratna kralježnica.

- da je rješenjem tužitelja RH MIORH od 17.6.1997. osiguranici tužitelja PE priznato je pravo na invalidsku mirovinu počevši od 3.3.1997. zbog nastalog gubitka sposobnosti za rad uslijed povrede na radu.

- da je iz obrazloženja pravomoćne presude br. Pn-6067/06 od 28.10.2016. vidljivo je da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom u odnosu na prvo i drugo tuženika za ranije utuženo razdoblje od 12.10.2006. do 31.12.2007. i od 22.10.2010. U istom predmetu također je bila sporna uzročna veza između nastalog štetnog događaja i umirovljenja osiguranice tužitelja te visina izračuna isplaćene invalidske mirovine. U navedenom predmetu proveden je dokaz vještačenjem po specijalisti medicine rada prim. dr. sc. DE iz čijeg nalaza proizlazi da ozljede osiguranice tužitelja nisu imale posljedice na njezinu radnu sposobnost jer je nakon njih nastavila raditi bez ikakvih ograničenja. Ranije ozljede nisu utjecale niti na eventualni teži ishod stanja vezan uz predmetni štetni događaj.

8. Osnovano je prvostupanjski sud zaključio da je tužitelj pravna osoba koja ima javne ovlasti u svom djelokrugu rada i postupanja te da isprave koje on donosi u svojoj nadležnosti imaju snagu javne isprave tj. da u okviru tih ovlast ima pravo donositi rješenja o tome da li neka osoba ispunjava uvjete za priznanje prava na invalidsku mirovinu ali budući da su tuženici osporili uzročnu vezu između štete (isplaćenih iznosa mirovine u) i posljedica onog štetnog događaj uz koje tužitelj veže svoje pravo na naknadu štete od tuženih kao i visinu samog tog potraživanja ali da iz samog rješenja tužitelja RH MIORH od 17.06.1997. nije razvidno zbog kojeg štetnog događaj i koje točno ozljede je osiguranici tužitelja priznato pravo na opću radnu nesposobnost i time na invalidsku mirovinu.

9. Budući da su tuženici u odgovorima na tužbu i tijekom postupka osporavali uzročnu vezu između štetnog događaja od 10.12.1993. i odlaska u invalidsku mirovinu a tužitelj u postupku istu nije dokazivao drugim dokaznim sredstvima pogrešno smatrajući kako je sud u ovom postupku vezan sadržajem njegovog rješenja donesenog u upravnom postupku o pravu na invalidsku mirovnu, a koje tvrdnje ponavlja i u žalbenom postupku, to je i po ocjeni ovog žalbenog suda tužbeni zahtjev pravilno odbijen radi toga što tužitelj nije dokazao uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastale štete.

10. Naime ,ocjenjujući sadržaj priloženih isprva prvostupanjski sud nije mogao utvrditi neposredno uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja iz 1993. i odlaska osiguranice tužitelja u invalidsku mirovinu 1997., budući da je na te okolnosti tužitelj priložio prijavu povrede na radu iz koje nije vidljiva neposredna uzročno posljedična veza ,a također kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud iz priložene presude Posl. Br. PN-944/95 ne proizlazi da bi predmet odlučivanja bila prava po osnovi povrede na radu već isključivo naknada štete zbog povrede prava osobnosti i troškova liječenja uslijed zadobivenih povreda u tom štetnom događaju.

11. Također osnovan je zaključak da niti iz priloženog rješenja Republičkog fonda za mirovinska i invalidska osiguranja radnika Hrvatske od 17.6.1997. ne proizlazi daje utvrđena neposredna uzročno posljedična veza uslijed tog šetnog događaja kao povrede na radu i nastanka štete.

12. Odredbom čl. 162. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 - ZOMO), koji je u konkretnom slučaju mjerodavan, propisano je da zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.

13. Budući da i po ocjeni ovog žalbenog suda tužitelj u ovom postupku nije dokazao neposrednu uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i odlaska osiguranice tužitelja u invalidsku mirovinu to nije bilo osnova za isplatom utuženog iznosa naknade štete kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud radi čega je pobijana presuda potvrđena kao pravilna i zakonita temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a kao u izreci.

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević