Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5613/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis, predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Nikica Bojkić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Adriatic Assets d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 18846383988, kojeg zastupa punomoćnica Jasna Belčić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja nedopustivosti ovrhe, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-509/2021 od 4. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice DŽF kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-509/2021 od 4. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I izreke odbijen tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži proglasiti nedopuštenom ovrhu određenu Rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu br. Ovr-1932/18, od 11. ožujka 2019, na nekretninama tužiteljice upisanim u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] a označenim kao: kč. br. [katastarska čestica] zgr. teza površine 21 m2 ,514/1 zgr. kuća stojna 52m2, kč. br. [katastarska čestica] zgr kuća stojna 27m2, ukupne površine 100 m2 zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama, utvrđenjem vrijednosti nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, uz naknadu parničnih troškova dok je pod točkom II izreke naloženo tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak od 1.062,50 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica zbog nepotpuno i nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede postupovnih pravila s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te ocjenom dokaza, provedenih načelu čl. 10. ZPP a prema odredbi čl. 8. st. 1. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1932/18 od 11. ožujka 2019. na nekretninama tužiteljice a protiv kojeg rješenja je izjavila žalbu iz razloga predviđenih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine" broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22 i 06/24 - dalje: OZ) te je rješenjem prvostupanjskog suda posl.br. Ovr-1932/18 od 19. siječnja 2021. upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, zbog razloga zbog kojih je izjavila žalbu protiv rješenja o ovrsi.

6.1. Ovo stoga, što je rješenje o ovrsi donijeto na temelju ovršnih isprava, dva Ugovora o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama tužiteljice, gdje tuženik niti tužiteljica nisu stranke tih Ugovora pa tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovih ovršnih isprava pogotovo u odnosu na tužiteljicu koja nije korisnica kredita, uz istaknuti prigovor zastare.

7. Pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog suda posl. broj: Ovr-1932/18. od 19. siječnja 2021. tužiteljica je neodređeno upućena na pokretanje parnice zbog žalbenih razloga istaknutih u žalbi protiv rješenja o ovrsi dok je prema sadržaju žalbe tužiteljice od 16. travnja 2019., moguće utvrditi da je žalbu izjavila zbog žalbenih razloga iz odredbi čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 11. OZ.

8. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev utvrđujući nespornim kako je tužiteljica stekla vlasništvo predmetne nekretnine na temelju Ugovora o darovanju od 26. kolovoza 2012. dakle, nakon sklapanja ovršnih isprava i na temelju druge pravne osnove pa nakon pravomoćnosti rješenja o ovrsi više nije u mogućnosti isticati prigovor zastare.

8.1. Potom pravilnom primjenom materijalnog prava ocjenjuje kako, budući da je u zemljišnim knjigama tužiteljica upisana kao vlasnica nakon što je stečeno založno pravo, ovrhovoditelj ima pravo sukladno odredbi čl. 83. OZ, na temelju ovršne isprave protiv osobe koja je bila vlasnik nekretnine u vrijeme kad je stekao to pravo i izvatka iz zemljišne knjige kojim se dokazuje prijenos vlasništva s prijašnjeg vlasnika na novog vlasnika, zatražiti ovrhu izravno protiv novog vlasnika.

9. Hypo Alpe Adria bank je zaključilo sa Issa projekt d.o.o. Ugovor o kreditu od 8. veljače 2005. te je ova banka odobrila kredit Issa projekt d.o.o. u svoti od 290.000,00 eura, kojim Ugovorom je zasnovano založno pravo na nekretninama korisnika kredita i to upravo predmetnih nekretnina sa upisanim zalogom dana 23. veljače 2005. pod brojem Z-75/05.

10. Hypo Alpe Adria bank d.d. je sa Issa projekt d.o.o. zaključila i Ugovor o kreditu sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 18. veljače 2008. gdje je banka odobrila kredit u kunskoj protuvrijednosti od 1.300.000,00 eura sa zasnovanim založnim pravom na predmetnim nekretninama upisanim u zemljišnoj knjizi 22. veljače 2008. pod brojem Z-90/08, u koje vrijeme je vlasnik nekretnine bio Issa projekt d.o.o.

11. 30. travnja 2014. je ova banka zaključila s H-Abduco d.o.o. Ugovor o ustupu tražbine kojim su tražbine iz ovih Ugovora o kreditu prenijeti na njega a potom ih je H-Abduco d.o.o., Ugovorom o cesiji od 15. prosinca 2016. ustupio predmetne tražbine i sva sredstva osiguranja na ovrhovoditelja, ovdje tuženika zbog čega je sukladno odredbi čl. 32. st. 1. OZ neosnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije ovrhovoditelja, ovdje tuženika.

12. Ovako utvrđene činjenice tužiteljica ne osporava u žalbi već ponavlja kako se ovršni postupak provodi po načelu strogog formalnog legaliteta pa je sud vezan i sadržajem izreke rješenja o ovrsi i ovršne isprave na temelju koje je određena ovrha pa nije moguće odrediti ovrhu drukčiju nego što je to zatraženo u izreci rješenja o ovrsi koji žalbeni navod nije osnovan budući da prvostupanjski sud ovu izreku nije tumačio drugačije nego što je to označeno u rješenju o ovrsi (str. 8-10 spisa).

12.1. Također ističe da ovrhovoditelj, ovdje tuženik nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave na osnovi koje je donijeto rješenje o ovrsi upravo zbog načela strogog formalnog legaliteta koji žalbeni navodi su neosnovani s obzirom na sadržaj odredbe čl. 32. st. 1. OZ jer je tuženik ovjerovljenom privatnom ispravom dokazao da je tražbina na njega prenesena, što je utvrđeno uvidom u predmetni spis te rješenje Županijskog suda u Bjelovaru posl.br. Gž Ovr-362/2019-9 od 30. prosinca 2021. i koji prijenos tužiteljica u žalbi ne osporava.

13. U odnosu na zabilježbu da su predmetne nekretnine zaštićene kao spomenici kulture je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako ove nekretnine, sukladno odredbama OZ nisu izuzete od ovrhe a niti Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine" br. 69/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15, 44/17 i 90/18) prema kojim odredbama samo Republika Hrvatska, županija, grad ili općina na čijem se području kulturno dobro nalazi ima pravo prvokupa u slučaju ovršne prodaje prema uvjetima ponude u postupku ovrhe koja je najpovoljnija za vlasnika kulturnog dobra te označeni prigovor ne predstavlja žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. OZ. 14. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige je nadalje moguće utvrditi da je na nekretninama koje su predmet ovrhe uknjiženo založno pravo na temelju predmetnih Ugovora o kreditu od 8. veljače 2005. i to na svotu od 290.000,00 eura uvećano za nuzgredice, sada u korist tužitelja kao i na temelju Ugovora od 18. veljače 2008. za svotu od 1.300.000,00 eura, uvećano za kamate i sve ostale troškove.

15. Kako je dakle pravo tuženika upisano u javnoj knjizi za namirenje tražbina koje predstavljaju svote za koje je zatražena ovrha, tuženik je radi namirenja svoje tražbine ovlašten podnijeti zahtjev za namirenje i u slučaju proteka vremena zastare a sukladno odredbi čl. 222. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23) koja određuje namirenje vjerovnika kad protekne vrijeme zastare s obzirom da je tuženikova tražbina osigurana zalogom koje pravo je upisano u zemljišnoj knjizi.

16. Tako su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice kojima upućuje na pogrešnu ocjenu prvostupanjskog suda glede žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ.

17. Slijedom iznijetog, budući da je tuženikova tražbina dug s kamatama i troškovima a koja naplata je osigurana zalogom dok je glede sporednih tražbina prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 301. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 9/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP) prema kojoj se pored glavne tražbine iz čl. 301. st. 1. ZVDSP založnim pravom ujedno osigurava i namirenje iz vrijednosti zaloga sporednih tražbina kamata i troškova naplate tražbine a upravo je takvo osiguranje i upisano u zemljišnoj knjizi, nisu ostvareni žalbeni razlozi.

18. Stoga je primjenom odredbi čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I izreke.

19. Odluka o troškovima postupka je nadalje donijeta pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.) te je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis