Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2863/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja UB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],i II-tužiteljice OB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Luki Kuduzu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka, d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, zastupan po punomoćniku Mihovilu Graniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Žurić i Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-823/2021-23 od 15. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-823/2021-23 od 15. travnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugog suca pojedinca.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je utvrđen ništetnim i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu [broj kredita] i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišne knjige sklopljen 17. lipnja 2004. između I- tužitelja UB kao korisnika kredita i založnog dužnika i bivše Volksbank d.d. sada tuženika Hrvatske Poštanske Banke d.d. Zagreb, Jurišićeva br. 4 kao banke, te je naloženo tuženiku da I-tužitelju na ime povrata stečenog bez osnove uslijed ništetnosti ugovora o kreditu isplati glavnični iznos od 25.547,96 eura uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće na pojedine iznose, kako je to određeno pod toč. II. izreke. Pod toč. III. izreke utvrđene su ništetnim i bez pravnog učinka odredbe t. 1, t. 4. i t. 7. Ugovora o kreditu br. [broj kredita] i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na od 17. lipnja 2004. u dijelu u kojima su ugovorene kamatne stope promjenjive po jednostranim odlukama banke i u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula u CHF, te je naloženo tuženiku da I-tužitelju na ime povrata stečenog bez osnove uslijed ništetnosti valutne klauzule u CHF isplati glavnični iznos od 2.094,22 eura uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće na pojedine iznose, kako je to određeno pod toč. IV.. izreke. Pod toč. V. izreke naloženo je tuženiku da I-tužitelju i II-tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 4.263,47 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 15. travnja 2024. do isplate.

2. Tuženik pobija presudu iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23

- dalje: ZPP).. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, preinačiti rješenje o troškovima te naložiti tužitelju da tuženiku naknadi trošak žalbe..

3. Na žalbu nije dat odgovor.

4. Žalba je osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud je na temelju čl. 365. st. 2. ZPP ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. U postupku nije bilo sporno da je I-tužitelj kao korisnik kredita i založni dužnik sa prednikom tuženika 17. lipnja 2004. zaključio ugovor o kreditu i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama u valuti CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je riječ o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, s time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini 4,80% godišnje.

7. Osnovano tuženik ukazuje na počinjenu bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP iz razloga što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer je izreka presude nerazumljiva i proturječi razlozima presude.

8. Pobijanom presudom utvrđena je ništetnost ugovora o kreditu i osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama koje su upisane u zemljišne knjige od 17. lipnja 2004. i dosuđen iznos na ime povrata stečenog bez osnove uslijed ništetnosti tog ugovora, a utvrđena je i ništetnost odredaba tog istog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF i dosuđen iznos na ime povrata stečenog bez osnove uslijed ništetnosti valutne klauzule u CHF, iako je tužitelj u postupku istaknuo te zahtjeve eventualnom kumulacijom prema odredbi čl. 188. st. 2. ZPP, a iz obrazloženja odluke bi proizlazilo da sud smatra predmetni ugovor o kreditu u cijelosti ništetnim.

9. Prvostupanjski sud u obrazloženju presude navodi kako su nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valuti, kamati, kao i tečajnom mehanizmu banke sadržane u odredbama čl. 2. 3.i 6. ugovora, kao i čl. 1., 2., 3. Dodatka ugovora, iako se u izreci presude utvrđuju kao ništetne odredbe čl. 1., 4. i 7. Ugovora o kreditu, te iz stanja spisa ne proizlazi da bi stranke navodile da bi bio sklopljen neki Dodatak ugovoru pa tako ni da bi bile sporne neke odredbe Dodatka ugovoru.

10. Pobijana presuda ne sadrži jasne i neproturječne razloge zbog čega ništetnost odredbe o načinu promjene kamatne stope i ugovaranju valutne klauzule predstavlja takav nedostatak zbog kojih ugovor o kreditu ne bi mogao opstati.

11. Prema odredbi čl. 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO/91), ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništavan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

12. Prema odredbi čl.105. st. 1. ZOO/91 ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Stavkom 2. istog članka propisano je da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

13. Odredbom čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, dalje: ZZP/03) propisano je da je nepoštena ugovora odredba ništetna, te da ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost samog ugovora, ako on može opstati bez ništetne odredbe.

14. Ugovorom o kreditu, prema odredbi čl. 1065. ZOO/91, banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Odredbom čl. 1066. st. 1. ZOO/91 propisano je da ugovor o kreditu mora biti sklopljen u pisanom obliku, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita.

15. Sukladno navedenim zakonskim odredbama bitni elementi ugovora o kreditu su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita.

16. Sud prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 502. c. ZPP prihvaćajući temeljna pravna utvrđenja iz presuda po kolektivnoj tužbi, ali i pozivom na presude Suda Europske unije u predmetu C-118/17 C-260/2018, C-186/16 utvrđuje da je ugovor o kreditu ništavan u cijelosti smatrajući da ugovor o kreditu ne može opstati bez tako ništavih odredbi.

17. Međutim, pri tome prvostupanjski sud zanemaruje da se u konkretnom slučaju, banka obvezala staviti na raspolaganje I-tužitelju određeni iznos CHF u protuvrijednosti u kunama prema tečaju na dan korištenja kredita, a nije sporno da je banka svoje obveze ispunila na ugovoreni način.

18. Visina anuiteta ovisi o ugovorenoj valutnoj klauzuli i ugovorenoj kamatnoj stopi.

19. Valutna klauzula iz čl. 395. ZOO/91 spada u tzv. zaštitne klauzule. U slučaju kad su obveze stranaka vezane uz tečaj CHF što ima za cilj osiguranje stabilnosti obveza ugovornih strana, a ugovorna odredba o valutnoj klauzuli postane izvor odstupanja od opravdanih očekivanja korisnika kreditu u pogledu vrijednosti obveza (zbog čega je ista odredba i utvrđena ništetnom), opravdano je zaključiti da ugovor može opstati bez te sporedne odredbe ugovora jer se stabilnost u pravima i obvezama stranaka valutnom klauzulom ne postiže. Naime, u većoj mjeri, u ovim slučajevima, stabilnost u pravima i obvezama stranaka se postiže bez tzv. zaštitne klauzule kojom se ne ostvaruje svrha na koju upućuje njen naziv, a s obzirom da je valuta ispunjenja obveze iz ovih ugovora bila hrvatska kuna, time što odstranjivanjem valutne klauzule kredit ostaje na snazi kao kredit u kojima su obveze ugovornih strana određene u kunama, ne odstupa se bitno od volje ugovornih strana u vrijeme sklapanja ugovora.

20. Ugovorna odredba o načinu promjene kamatne stope prema odluci banke vezana je uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu, međutim, pri tome i nadalje ostaje na snazi odredba o početnoj kamatnoj stopi za cijelo vrijeme za koje je ugovor sklopljen.

21. Pri tom treba ukazati prvostupanjskom sudu na nepravilna tumačenja odluka Suda Europske unije u predmetima C-118/2017, C-260/2018, C-186/16. Naime, u predmetu C- 260/2018 polazi se od načelnog stajališta da je objektivna mogućnost održavanja na snazi ugovora sa valutnom klauzulom koja u sebi sadrži tečajni rizik upitna, ali iznosi se shvaćanje da članak 6. Direktive Vijeća EEZ/13 ima intenciju uspostavljanja ravnoteže između ugovornih strana, a ne poništenje svih ugovora koji sadržavaju nepoštene odredbe, kao i da takvi ugovori načelno moraju nastaviti vrijediti bez nepoštenih odredbi ako to proizlazi iz odredbi nacionalnog prava (C- 118/2017). Da takvi ugovori mogu nastaviti vrijediti bez nepoštenih odredbi upravo proizlazi iz odredbi čl. 87. st. 2. ZZP i čl. 105. st. 1. ZOO.

22. Prema Direktivi 93/13 EEZ od 15. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, kao i prema načelima izraženima u odlukama Suda Europske unije (dalje: Sud), potrošač se dovodi u položaj koji je imao pri sklapanju ugovora kao da nije bilo nepoštene odredbe. To je sukladno cilju zaštite koja se pruža, a to je uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka, ali i održati ugovor na snazi tako da nepoštena odredba ima neobvezujući učinak. Dakle, sud neće primijeniti nepoštenu odredbu jer ona ne obvezuje potrošača, ali će ispitati može li se održati ugovor na snazi. Pri tome kriterij ne može biti je li povoljnije za potrošača održati ga na snazi ili ne, već su kriteriji, primjerice, može li se bez nepoštene odredbe ostvariti svrha ugovora ili se pravna priroda ugovora mijenja ili ne, mogu li se ispuniti obveze iz ugovora i je li znatno otežano ispunjenje. Za tu ocjenu odlučne su odredbe ugovora i s njim eventualno povezani ugovori te norme materijalnog prava koje reguliraju relevantne ugovorne odnose.

23. Nadalje, pogrešno prvostupanjski sud u pogledu ništetnosti cijelog ugovora pozivajući se na odredbu čl. 103. ZOO/91 i na protivnost moralu i ugovaranju nesrazmjerne koristi, navodi odluku Ustavnog suda RH U-III-380/01 od 5. svibnja 2004. budući da se ista odnosi na djelomičnu ništavost ugovora i to odredbe koja se tiče visine stope zakonskih zateznih kamata. Osim toga, postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju nalaza i mišljenja financijskog vještaka i samog nalaza i mišljenja, jer prvostupanjski sud navodi imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka da je utvrđeni iznos od 302.604,18 kuna neosnovano stečenog od strane tuženika te trajno uvećanje glavnice kredita od 344.792,37 kuna koja se još uvijek otplaćuje, koji iznosi se ne navode u nalazu i mišljenju vještaka.

24. Slijedom svega navedenog, primjenom čl. 369. st. 1. ZPP odlučeno je kao u toč. I izreke ovog rješenja.

25. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnoj odluci o sporu, ukinuta je i odluka o parničnom trošku.

26. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će imati u vidu na što mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom, razmotriti sve prigovore i navode stranaka iznesene u postupku i vodeći računa o svemu naprijed navedenom dati jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, te donijeti novu zakonitu i pravilnu odluku.

27. Na temelju odredbe čl. 371. ZPP odlučeno je da se predmet vraća na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

28. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci, a sukladno čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević