Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-112/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Travaš, kao predsjednice vijeća, Gordane Držaić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberte Pandža, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupana po punomoćniku Srđanu Kaleboti, odvjetniku u [adresa], protiv tuženice Hrvatska poštanska banka Zagreb d.d., Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, zastupana po Mihovilu Graniću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Žurić i partneri, Zagreb, Savska cesta 32, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice od protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2391/2021-25 od 24. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2391/2021- 25 od 24. listopada 2024. u točki V. izreke i sudi:

Nalaže se tuženici Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, isplatiti tužiteljici IO, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, na ime nepripadno isplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi novčani iznos od 243,37 eura, sa zateznom kamatom na svaki plaćeni iznos i to:

- na iznos od 3,15 eura od 20. siječnja 2009.,

- na iznos od 3,17 eura od 20. veljače 2009.,

- na iznos od 3,08 eura od 20. ožujka 2009.,

- na iznos od 3,09 eura od 20. travnja 2009.,

- na iznos od 3,10 eura od 20. svibnja 2009.,

- na iznos od 3,06 eura od 20. lipnja 2009.,

- na iznos od 3,07 eura od 20. srpnja 2009.,

- na iznos od 3,07 eura od 20. kolovoza 2009.,

- na iznos od 3,06 eura od 21. rujna 2009.,

- na iznos od 3,04 eura od 20. listopada 2009.,

- na iznos od 3,08 eura od 20. studenoga 2009.,

- na iznos od 3,10 eura od 21. prosinca 2009.,

- na iznos od 3,14 eura od 20. siječnja 2010.,

- na iznos od 3,17 eura od 20. veljače 2010.,

- na iznos od 3,21 eura od 20. ožujka 2010.,

- na iznos od 3,22 eura od 20. travnja 2010.,

- na iznos od 3,27 eura od 21. svibnja 2010.,

- na iznos od 3,34 eura od 20. lipnja 2010.,

- na iznos od 3,37 eura od 20. srpnja 2010.,

- na iznos od 3,48 eura od 20. kolovoza 2010.,

- na iznos od 3,50 eura od 20. rujna 2010.,

- na iznos od 3,48 eura od 20. listopada 2010.,

- na iznos od 3,51 eura od 20. studenoga 2010.,

- na iznos od 3,72 eura od 20. prosinca 2010.,

- na iznos od 3,68 eura od 20. siječnja 2011.,

- na iznos od 3,70 eura od 21. veljače 2011.,

- na iznos od 3,73 eura od 21. ožujka 2011.,

- na iznos od 3,69 eura od 20. travnja 2011.,

- na iznos od 3,80 eura od 20. svibnja 2011.,

- na iznos od 3,96 eura od 20. lipnja 2011.,

- na iznos od 4,12 eura od 20. srpnja 2011.,

- na iznos od 4,25 eura od 20. kolovoza 2011.,

- na iznos od 4,01 eura od 20. rujna 2011.,

- na iznos od 3,87 eura od 20. listopada 2011.,

- na iznos od 3,90 eura od 21. studenoga 2011.,

- na iznos od 3,97 eura od 21. prosinca 2011.,

- na iznos od 4,03 eura od 20. siječnja 2012.,

- na iznos od 4,04 eura od 20. veljače 2012.,

- na iznos od 4,00 eura od 20. ožujka 2012.,

- na iznos od 4,01 eura od 20. travnja 2012.,

- na iznos od 4,05 eura od 21. svibnja 2012.,

- na iznos od 4,04 eura od 20. lipnja 2012.,

- na iznos od 4,01 eura od 20. srpnja 2012.,

- na iznos od 3,99 eura od 20. kolovoza 2012.,

- na iznos od 3,94 eura od 20. rujna 2012.,

- na iznos od 4,01 eura od 20. listopada 2012.,

- na iznos od 4,03 eura od 20. studenoga 2012.,

- na iznos od 4,01 eura od 20. prosinca 2012.,

- na iznos od 3,90 eura od 20. siječnja 2013.,

- na iznos od 3,96 eura od 20. veljače 2013.,

- na iznos od 3,99 eura od 20. ožujka 2013.,

- na iznos od 4,02 eura od 20. travnja 2013.,

- na iznos od 3,92 eura od 20. svibnja 2013.,

- na iznos od 3,91 eura od 20. lipnja 2013.,

- na iznos od 3,91 eura od 20. srpnja 2013.,

- na iznos od 3,92 eura od 20. kolovoza 2013.,

- na iznos od 3,97 eura od 20. rujna 2013.,

- na iznos od 3,97 eura od 21. listopada 2013.,

- na iznos od 3,98 eura od 20. studenoga 2013.,

- na iznos od 4,01 eura od 20. prosinca 2013.,

- na iznos od 4,00 eura od 20. siječnja 2014.,

- na iznos od 4,05 eura od 20. veljače 2014.,

- na iznos od 4,06 eura od 20. ožujka 2014.,

- na iznos od 4,03 eura od 20. travnja 2014.,

- na iznos od 4,01 eura od 20. svibnja 2014.,

- na iznos od 3,44 eura od 20. lipnja 2014.

do 31. srpnja 2015., po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi trošak žalbe u iznosu od 39,06 EUR-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 4. Ugovora o kreditu broj 727872 od 17. srpnja 2006. zaključenog između tužiteljice i tuženice u dijelu u kojem se kredit ugovara u valuti i isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti, čl. 9. Ugovora u dijelu u kojem korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu od 214,03 CHF, u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora za devize važećem na dan dospijeća, pod točkom II. izreke utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba čl. 2. predmetnog kredita u dijelu članka 2.1. u kojem je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora, pod točkom III. izreke naloženo je tuženici da isplati tužiteljici temeljem ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj valutnoj klauzuli u CHF iznos od 2.534,99 EUR-a zajedno sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačno specificirani iznos, pod točkom IV. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva radi utvrđenja da je ništetna odredba čl. 1. predmetnog ugovora u dijelu kojim je ugovoreno da se korisniku kredita odobrava i stavlja na raspolaganje kredit u iznosu od 15.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize kreditora važećim na dan isplate, pod točkom V. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 243,37 EUR-a zajedno sa zateznim kamatama tekućim na pojedine anuitete.

2. Protiv te presude pravovremenu žalbu protiv točke V. izreke je podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno iznimno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zatražila je trošak žalbe specificiran u žalbi.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet spora je u žalbenoj fazi postupka je zahtjev za isplatu uslijed ništetne ugovorne odredbe članka 2. Ugovora o kreditu [broj kredita] zaključenog između prednika tuženice i tužiteljice 17. srpnja 2006. kojim je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci o kamatama i naknadama kreditora.

6. Tužiteljica, iako u žalbi navodi da istu podnosi i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka ovaj žalbeni razlog ne obrazlaže, a ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP.

7. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je protivno žalbenoj tvrdnji tužiteljice sud prvog stupnja u provedenom postupku u potpunosti i pravilno raspravio činjenice od kojih zavisi zakonitost presuđenja u ovoj pravnoj stvari (čl. 8. ZPP), ali je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen dio tužbenog zahtjeva radi isplate s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zbog zastare.

8. Naime, presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., u dijelu koji se odnosi na nezakonitu primjenu promjenjive kamatne stope u odnosu na prednika tuženice Sberbank d. d. , preinačena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1402/2012 od 04. srpnja 2013., te je tužbeni zahtjev odbijen, ali je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuta navedena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u dijelu koji se odnosi na nezakonitu primjenu valutne klauzule CHF i kamatne stope, te je predmet u tom dijelu vraćen na ponovan postupak. Nakon toga je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pr-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. u cijelosti potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., pa dakle i u dijelu kojim je utvrđeno da su ugovorne odredbe Ugovora o kreditima kojima je prednik tuženika Sberbank d. d. (ranije Volksbank d.d.) ugovorio redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika nepoštena, a time i ništetna, te je tuženiku naloženo prekinuti s opisanim postupanjem. Presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske potvrđena je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 03. rujna 2019.

9. Dakle, iz navedenog slijedi da petogodišnji zastarni rok iz odredbe članka 225. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22, :dalje - ZOO) u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, te u odnosu na tuženicu kao pravnog slijednika Sberbank d. d. (ranije Volksbank d.d.), jednako kao i za promjenu valutne klauzule CHF, teče od pravomoćnosti navedene odluke, odnosno od 14. lipnja 2018., a budući je predmetna tužba podnesena 18. lipnja 2021., dakle unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz odredbe članka 225. ZOO-a, to je tuženičin prigovor zastare trebalo odbiti i u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva. Pri tome je ovaj sud imao u vidu da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog sud RH od 31. siječnja 2022.

10. Kako je financijskim vještačenjem utvrđeno da je tuženica uslijed ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi platila utuženi iznos to je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo obvezati tuženicu na isplatu iznosa od 243,37 EUR-a na ime preplaćene kamate zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose primjenom odredbe članka 1115. ZOO i dosuditi i taj iznos sa zateznim kamatama od stjecanja jer je tuženica nesavjestan stjecatelj s obzirom da su navedene odredbe ugovora ništetne, pa je kamatu valjalo dosuditi od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta kao dana stjecanja.

11. Obzirom na izloženo valjalo je prvostupanjsku presudu preinačiti u pobijanom dijelu i odlučiti kao pod točkom I. izreke temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP.

12. Kako je tužiteljica uspjela sa žalbom to joj je odmjeren trošak žalbe primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („narodne novine“, broj 138/23) i to po Tbr. 10./1.

13. Obzirom na izloženo odlučeno je kao u izreci ove presude.

14. Nepobijani dio presude pod točkama I., II., III. i IV. izreke nije preispitivan (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 16 prosinca 2025.

Predsjednica vijeća

Jadranka Travaš