Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3714/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Ilijane Petyo, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Tomislava Aralice, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jugoslavu Puranu, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženika Hrvatske poštanske banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB: 87939104217, zastupanog po punomoćniku Jurici Barbariću odvjetniku u Vinkovcima, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj P-736/2023-36 od 5. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj P-736/2023-36 od 5. lipnja 2025. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke.

II. Djelomično se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj P-736/2023-36 od 5. lipnja 2025. pod toč. II.b) izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa glavnice od 4.410,20 eur i za isplatu iznosa glavnice od 8.631,82 eur sa zateznom kamatom na iznos od 4.423,10 eur od 01.2025. do isplate.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj P-736/2023-36 od 5. lipnja 2025. pod toč.II.a) izreke kojom je odbijen zahtjev radi utvrđenja ništetnosti odredbi sadržanim u čl. 5. i 9.19 Ugovora o kreditu od 29. studenog 2005. u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje administrativne naknade u iznosu od 3% odobrenog kredita i naknade za prijevremeno vraćanje kredita, te se za navedeno predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj P-736/2023-36 od 5. lipnja 2025. pod toč. II.b) u dijelu kojim je odbijen zahtjev:

1. za isplatu iznosa glavnice od 1.234,04 eur sa zateznom kamatom od 12. prosinca 2025. do isplate

2. za isplatu iznosa glavnice od 602,33 eur sa zateznom kamatom od 14. srpnja 2021. do isplate,

3. za isplatu zateznih kamata na sljedeće iznose:

- 3,85 eur od 12.02.2006. do isplate,

- 0,01 eur od 12.03.2006. do isplate,

- 3,77 eur od 12.11.2006. do isplate,

- 0,01 eur od 12.05.2007. do isplate,

- 3,70 eur od 12.08.2007. do isplate,

-29,09 eur od 12.12.2007. do isplate,

-29,06 eur od 12.01.2008. do isplate,

-29,02 eur od 12.02.2008. do isplate,

-28,98 eur od 12.03.2008. do isplate,

-28,95 eur od 12.04.2008. do isplate,

-54,49 eur od 12.05.2008. do isplate,

-54,44 eur od 12.06.2008. do isplate,

-54,38 eur od 12.07.2008. do isplate,

-54,33 eur od 12.08.2008. do isplate,

-54,27 eur od 12.09.2008. do isplate,

-59,60 eur od 12.10.2008. do isplate,

-48,81 eur od 12.11.2008. do isplate,

-54,10 eur od 12.12.2008. do isplate,

-69,78 eur od 12.01.2009. do isplate,

-69,71 eur od 12.02.2009. do isplate,

-69,64 eur od 12.03.2009. do isplate,

-81,25 eur od 12.04.2009. do isplate,

-57,90 eur od 12.05.2009. do isplate,

-69,43 eur od 12.06.2009. do isplate,

-75,17 eur od 12.07.2009. do isplate,

-63,51 eur od 12.08.2009. do isplate,

-69,21 eur od 12.09.2009. do isplate,

-69,14 eur od 12.10.2009. do isplate,

-69,05 eur od 12.11.2009. do isplate,

-68,98 eur od 12.12.2009. do isplate,

-68,90 eur od 12.01.2010. do isplate,

-68,83 eur od 12.02.2010. do isplate,

-68,74 eur od 12.03.2010. do isplate,

-68,66 eur od 12.04.2010. do isplate,

-68,58 eur od 12.05.2010. do isplate,

-68,50 eur od 12.06.2010. do isplate,

-68,42 eur od 12.07.2010. do isplate,

-68,34 eur od 12.08.2010. do isplate,

-73,89 eur od 12.09.2010. do isplate,

-62,56 eur od 12.10.2010. do isplate,

-68,07 eur od 12.11.2010. do isplate,

-73,59 eur od 12.12.2010. do isplate,

-62,34 eur od 12.01.2011. do isplate,

-67,81 eur od 12.02.2011. do isplate,

-67,72 eur od 12.03.2011. do isplate,

-67,63 eur od 12.04.2011. do isplate,

-67,54 eur od 12.05.2011. do isplate,

-72,97 eur od 12.06.2011. do isplate,

-61,86 eur od 12.07.2011. do isplate,

-67,25 eur od 12.08.2011. do isplate,

-67,16 eur od 12.09.2011. do isplate,

-67,06 eur od 12.10.2011. do isplate,

-58,19 eur od 12.11.2011. do isplate,

-58,10 eur od 12.12.2011. do isplate,

-58,01 eur od 12.01.2012. do isplate,

-63,04 eur od 12.02.2012. do isplate,

-52,73 eur od 12.03.2012. do isplate,

-57,73 eur od 12.04.2012. do isplate,

-57,63 eur od 12.05.2012. do isplate,

-57,53 eur od 12.06.2012. do isplate,

-57,44 eur od 12.07.2012. do isplate,

-62,39 eur od 12.08.2012. do isplate,

-52,24 eur od 12.09.2012. do isplate,

-57,14 eur od 12.10.2012. do isplate,

-57,04 eur od 12.11.2012. do isplate,

-56,94 eur od 12.12.2012. do isplate,

-56,84 eur od 12.01.2013. do isplate,

-56,73 eur od 12.02.2013. do isplate,

-56,63 eur od 12.03.2013. do isplate,

-56,52 eur od 12.04.2013. do isplate,

-61,34 eur od 12.05.2013. do isplate,

-51,43 eur od 12.06.2013. do isplate,

-56,20 eur od 12.07.2013. do isplate,

-56,09 eur od 12.08.2013. do isplate,

-55,98 eur od 12.09.2013. do isplate,

-55,87 eur od 12.10.2013. do isplate,

-55,76 eur od 12.11.2013. do isplate,

-55,64 eur od 12.12.2013. do isplate,

-8,97 eur od 12.01.2014. do isplate,

4. za isplatu zateznih kamata na sljedeće iznose:

- 2,06 eur od 12.01.2006. do isplate,

- 2,80 eur od 12.11.2008. do isplate,

-10,94 eur od 12.01.2009. do isplate,

-15,77 eur od 12.02.2009. do isplate,

-17,96 eur od 12.03.2009. do isplate,

- 9,28 eur od 12.04.2009. do isplate,

-11,77 eur od 12.05.2009. do isplate,

- 7,02 eur od 12.06.2009. do isplate,

- 8,62 eur od 12.07.2009. do isplate,

- 5,22 eur od 12.08.2009. do isplate,

- 8,52 eur od 12.09.2009. do isplate,

- 5,03 eur od 12.10.2009. do isplate,

- 7,73 eur od 12.11.2009. do isplate,

- 7,74 eur od 12.12.2009. do isplate,

-13,96 eur od 12.01.2010. do isplate,

-16,65 eur od 12.02.2010. do isplate,

-15,67 eur od 12.03.2010. do isplate,

-19,94 eur od 12.04.2010. do isplate,

-25,32 eur od 12.05.2010. do isplate,

-28,40 eur od 12.06.2010. do isplate,

-37,64 eur od 12.07.2010. do isplate,

-32,56 eur od 12.08.2010. do isplate,

-49,88 eur od 12.09.2010. do isplate,

-41,47 eur od 12.10.2010. do isplate,

-45,94 eur od 12.11.2010. do isplate,

-53,90 eur od 12.12.2010. do isplate,

-65,82 eur od 12.01.2011. do isplate,

-51,42 eur od 12.02.2011. do isplate,

-57,16 eur od 12.03.2011. do isplate,

-50,06 eur od 12.04.2011. do isplate,

-61,36 eur od 12.05.2011. do isplate,

-75,33 eur od 12.06.2011. do isplate,

-87,85 eur od 12.07.2011. do isplate,

-128,74 eur od 12.08.2011. do isplate,

-83,35 eur od 12.09.2011. do isplate,

-73,86 eur od 12.10.2011. do isplate,

-72,14 eur od 12.11.2011. do isplate,

-76,08 eur od 12.12.2011. do isplate,

-80,24 eur od 12.01.2012. do isplate,

-83,32 eur od 12.02.2012. do isplate,

-86,63 eur od 12.03.2012. do isplate,

-82,62 eur od 12.04.2012. do isplate,

-85,23 eur od 12.05.2012. do isplate,

-87,64 eur od 12.06.2012. do isplate,

-85,08 eur od 12.07.2012. do isplate,

-85,22 eur od 12.08.2012. do isplate,

-80,52 eur od 12.09.2012. do isplate,

-82,89 eur od 12.10.2012. do isplate,

-85,46 eur od 12.11.2012. do isplate,

-83,62 eur od 12.12.2012. do isplate,

-84,26 eur od 12.01.2013. do isplate,

-81,09 eur od 12.02.2013. do isplate,

-79,72 eur od 12.03.2013. do isplate,

-85,17 eur od 12.04.2013. do isplate,

-77,36 eur od 12.05.2013. do isplate,

-77,57 eur od 12.06.2013. do isplate,

-76,10 eur od 12.07.2013. do isplate,

-77,05 eur od 12.08.2013. do isplate,

-78,84 eur od 12.09.2013. do isplate,

-81,66 eur od 12.10.2013. do isplate,

-82,18 eur od 12.11.2013. do isplate,

-85,79 eur od 12.12.2013. do isplate,

-71,22 eur od 12.01.2014. do isplate,

-73,72 eur od 12.02.2014. do isplate,

-75,41 eur od 12.03.2014. do isplate,

-74,89 eur od 12.04.2014. do isplate,

-72,71 eur od 12.05.2014. do isplate,

-72,46 eur od 12.06.2014. do isplate,

-74,55 eur od 12.07.2014. do isplate,

-76,25 eur od 12.08.2014. do isplate,

-76,18 eur od 12.09.2014. do isplate,

-77,18 eur od 12.10.2014. do isplate,

-79,60 eur od 12.11.2014. do isplate,

-24,33 eur od 12.12.2014. do isplate,

te se za navedeno predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

III. Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Daruvaru, poslovni broj P-736/2023-36 od 5. lipnja 2025. pod toč. III. izreke i za navedeno se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

IV. O troškovima nastalim u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u toč. II. izreke utvrđene su ništetnim odredbe sadržane u člancima 1., 4., 7.1. i 9.6. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] sklopljenog dana 29. studenog 2005. između pok. GM i tuženika (ranije VOLKSBANK d.d.) na iznos od 64.630,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize Kreditora važećem na dan korištenja kredita u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom banke i valutna klauzula. Pod toč. II.a) izreke odbijen dio tužbenog zahtjeva da se utvrde ništetnim odredbe sadržane u člancima 5. i 9.19. istog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje „Administrativne naknade“ u iznosu od 3,00% odobrenog kredita te naknade za prijevremeno vraćanje kredita. Pod toč.II.b) izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 4.410,20 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose, i za isplatu iznosa od 10.468,19 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose. Pod toč. III. izreke određeno je da svaka strana snosi svoje troškove. Pod toč. IV. izreke odbijen je tuženikov prigovor prijeboja za iznos od 18.426,74 HRK kao neosnovan.

2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv presude koju sadržajno pobija u dijelu pod toč. II. i III. izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Predlaže preinačiti pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti i u pobijanom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.Tuženik žalbom pobija presudu toč. I. i III. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže preinačiti i odbiti prihvaćeni tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova tuženiku podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.

4. Na žalbe nisu dati odgovori.

5. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana, a žalba tuženika neosnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga navedenih u žalbi, nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti.

7. U postupku nije bilo sporno da su prednik tužiteljice GM kao korisnik kredita i prednik tuženika Volksbank d.d. kao kreditor sklopili Ugovor o kreditu 29. studenog 2005. za novčani iznos od 64.630,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju za devize kreditora važećem na dan korištenja kredita, na rok od 25 godina, uz promjenjivu kamatnu stopu sukladno Odluci banke i valutnu klauzulu CHF, kao i da je bila ugovorena administrativna naknada u visini od 3% iznosa odobrenog kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita.

8. Nesporno je i da su prednici stranaka 14. ožujka 2016. sklopili Aneks broj 2 Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog ugovora o kreditu iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/15, dalje ZID ZPK/15).

9. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu 29. studenog 2005. u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom banke i valutna klauzula, u dijelu kojim je ugovoreno plaćanje administrativne naknade u iznosu od 3% odobrenog kredita i naknade za prijevremeno vraćanje kredita te zahtjev za isplatu na ime preplaćenih kamata po osnovi ništetnih dijelova odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iznosa od 4.410,20 eur sa zateznim kamatama na pojedine iznose, na ime preplaćenog iznosa po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iznosa od 4.208,72 eura sa zateznim kamatama na pojedine iznose, zatim na ime razlike glavnice u konverziji iznosa 4.423,10 eur, iznosa od 1.234,04 eur po osnovi ništetne odredbe o administrativnoj naknadi i iznosa od 602,33 eur po osnovi ništetne odredbe o naknadi za prijevremeno vraćanje kredita, sve sa zateznim kamatama.

10. Iz predmetnog ugovora o kreditu i saslušanjem tužiteljice utvrđeno je da se radi po predniku tuženika unaprijed pripremljenom ugovoru o kreditu, koji kredit je bio u svrhu adaptacije obiteljske kuće, dakle, da se radi o potrošačkom ugovoru.

11. Odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03- dalje: ZZP) je bilo propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4.). Posljedica nepoštenosti ugovorne odredbe je ništetnost odredbe (čl. 84. st. 1. ZZP).

12. Osnovanost tužbenog zahtjeva u deklaratornom dijelu koji se odnosi na ništetnost odredbi ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom banke i valutna klauzula (toč. I. izreke prvostupanjske presude) s materijalnopravnog aspekta prvostupanjski sud, utemeljio je na presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. kao i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revt-249/14 od 9. travnja 2015. u dijelu kojim je utvrđena ništetnost odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom banke, a u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. budući su navedene presude donesene u kolektivnom sporu u kojem je kao tuženica bila i Zagrebačka banka d.d. ovdje tuženica i da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u razdoblju obuhvaćenom kolektivnim sporom te sadrži odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope po odluci banke i odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Pri tome se poziva na odredbu čl. 502.a st. 1. ZPP te odredbe čl. 502.c ZPP koja daje pravo fizičkoj osobi da se u posebnom parničnom postupku za naknadu štete i isplatu pozove na pravno utvrđenje iz presude donesene u kolektivnom sporu. Prvostupanjski sud je bio stava da je tuženik povrijedio interes i prava potrošača, jer prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora nije u cijelosti informirao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te pozivom na odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br. 96/03 - dalje: ZZP/03), utvrdio da su ništetni sporni dijelovi ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

13. Prvostupanjski sud se pravilno pozvao na čl. 502.c ZPP koja propisuje direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

14. Sudovi su u naprijed navedenim presudama donesenim u postupku radi kolektivne zaštite potrošača, proveli test neravnoteže (analizom činidbe i protučinidbe), kao i test nesavjesnosti te su svoju ocjenu o nesavjesnosti banaka, između ostaloga i tuženika, utemeljili u bitnom na činjenicama da trgovac nije potrošaču dao dovoljno informacija u fazi pregovaranja i zaključivanja ugovora o kreditu, a koje su bile važne za donošenje informirane odluke, da potrošača nisu upoznali s rizicima koji za njega proizlaze iz ugovora o kreditu, da potrošača nisu informirali o uvjetima jednostrane promjene kamatne stope prema odluci trgovca, da je bila riječ o ugovorima u kojima je obveza potrošača ovisila o promjenjivim elementima (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), da su sporne odredbe u standardni ugovor ušle na inicijativu trgovaca (banaka), da su banke u vrijeme sklapanja ugovora trebale voditi računa i o interesima druge strane i odrediti neku referentnu vrijednost, da je nepošteno koristiti se odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a kojima su banke bile ovlaštene jednostrano promijeniti obvezu potrošača, da su potrošači bili u ovisnom položaju, jer nisu imali drugu mogućnost doći do novčanih sredstava izvan kredita, da potrošači nisu mogli imati utjecaj na izmjenu jednostrane odluke banke u pogledu promjene kamatne stope, a koji test nesavjesnosti su sudovi proveli s obzirom na okolnosti prije sklapanja ugovora o kreditu, odnosno prilikom pregovaranja o uvjetima kredita.

15. Utvrđenjima proizašlim iz presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, vezan je sud i u predmetnoj parnici, jer se tužiteljica na njih pozvala, u smislu ranije citirane odredbe čl. 502.c ZPP, a na tuženiku je bio teret dokaza sukladno odredbi čl. 81. st. 4. ZZP/03 da su uvjeti i okolnosti konkretnog pregovaranja bile drugačije odnosno da postoje okolnosti koje bi isključile pretpostavke za primjenu direktnog učinka tih odluka u konkretnom slučaju.

16. Iz iskaza tužiteljice ne proizlazi da se o odredbama ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo odnosno da su bili protumačeni i objašnjeni značaj i posljedice tih ugovornih odredbi to jest da je te odredbe tuženik učinio razumljivima, i to ne samo formalno i u gramatičkom smislu, već suštinski, kako pojam razumljivosti tumači i Sud EU u predmetu C- 186/16, a prema kojem razumljivost podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice takvih odredbi za njegove financijske obveze i donijeti razboritu i informiranu odluku, a tuženik na kojem je bio teret dokaza u smislu čl. 84. ZZP/03 u ovom postupku nije dokazao suprotno.

17. Što se tiče navoda tuženika o zakonitosti i opravdanosti ugovaranja promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule, valja reći da nije sporna zakonitost ugovaranja promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, već je odlučujući način ugovaranja odnosno da je prednik tužiteljice trebao biti upoznat s parametrima na temelju kojih će se ugovorena kamatna stopa mijenjati, odnosno sa naravi, rizicima i posljedicama spornih ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze, a što u ovom postupku nije utvrđeno.

18. Neodlučni su žalbeni navodi kojima tuženik pozivom na presudu C-81/19, izlaže da je ugovaranje valutne klauzule uređeno dispozitivnim odredbama domaćeg prava, pa da je Direktivom 93/13/EEZ, isključeno ispitivanje poštenosti odredbe o valutnoj klauzuli. U predmetima C 81/19 NG i OH/SC Banca Transilvania, Sud EU, zauzeto je stajalište da je isključenje dispozitivnih odredbi nacionalnog prava iz područja primjene Direktive opravdano činjenicom da je načelno legitimno pretpostaviti da je nacionalni zakonodavac uspostavio ravnotežu između svih prava i obveza stranaka određenih ugovora. Dispozitivne odredbe nacionalnog prava isključene su iz područja primjene Direktive ako je tim odredbama uspostavljena ravnoteža stranaka. Međutim, dopuštenost ugovaranja valutne klauzule ne isključuje nepoštenost postupanja banke kod sklapanja ugovora kojim je ugovorena valutna klauzula kada potrošač nije upozoren na gospodarski kontekst koji može imati posljedice na promjenu deviznog tečaja (stajalište Suda EU zauzeto u predmetu C- 609/19 i spojeni predmeti C-776/19 do C-782/19 BNP Paribas Personal Finance od 10. lipnja 2020.).

19. Kada je u sporu po kolektivnoj tužbi pravomoćnom odlukom utvrđena nepoštenost odredbe o valutnoj klauzuli izraženoj u valuti CHF tipskih ugovora o kreditu kakav je sklopljen između prednika stranaka u razdoblju na koje se odnosi kolektivna zaštita, temeljem članka 502.c ZPP, u pojedinačnom postupku sud je vezan tom odlukom i takvu odredbu ne može smatrati poštenom i valjanom.

20. Kako su odredbe predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula u CHF sadržajno izražene na način kao i one, koje su pravomoćnim presudama u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđene ništetnima te ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je postupanje tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamatne stope i valute CHF uz koju je vezana glavnica kredita bilo drugačije od utvrđenog u navedenim sudskim postupcima, to je prvostupanjski sud osnovano utvrdio da su iste ništetne (čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 87. st. 1. ZZP/03).

21. Stoga je u odnosu na pobijani dio prvostupanjske presude u točki I. izreke, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci presude.

22. Osnovano tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u dijelu kojim je prvostupanjski sud odbio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na ništetnost administrativne naknade tzv. i naknade za prijevremeno vraćanje kredita jer u pobijanoj presudi nisu dati razlozi o svim odlučnim činjenicama koje se odnose na postojanje pretpostavki nepoštenosti i ništetnosti ugovornih odredbi prema čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 87. st. 1. ZZP/03, zbog čega se u tom dijelu prvostupanjska presuda ne može ispitati, pa je na temelju čl. 369. st. 1. ZPP valjalo ukinuti presudu pod toč. II.a) izreke, a posljedično tome i u dijelu pod toč. II. b izreke kojim je odbijen dio zahtjeva za isplatu iznosa 1.234,04 eur sa zateznom kamatom i 602,33 eur sa zateznom kamatom, i za navedeno vratiti predmet na ponovno suđenje.

23. Što se tiče stava prvostupanjskog suda koji se tiču materijalno pravnih učinaka konverzije treba prvenstveno reći da nije sporno da je bio sklopljen 12. veljače 2016. Aneks Ugovora o kreditu, te da je konverzija bila izvršena sukladno čl. 19.c. ZID ZKP/15.

24. ZID ZPK/15 predstavlja lex specialis u odnosu na opće odredbe obveznog prava u dijelu kojim se njime drugačije uređuju pojedini ugovorni odnosi i njihovi pravni učinci, i njime je stvorena pravna osnova za zaključivanje sporazuma u obliku dodatka ugovoru. Stoga Aneks ugovoru svoje izvorište ima u tom prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (u tom smislu i ovaj sud u rješenju Gos-1/19 od 4. ožujka 2020.) pa se odredbe Aneksa ugovoru ne mogu ocijeniti nepoštenima niti posljedično ništetnima. Iako je riječ o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, te je odredbe unaprijed formulirao zakonodavac, a ne banka, pa se njegove odredbe ne mogu ocjenjivati jednako kao odredbe koje je unaprijed sastavio trgovac i o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Odredbe Aneksa ugovoru koji je sklopljen u skladu sa ZID ZPK/15 odraz su prisilnih zakonskih odredbi ZID ZPK/15 zbog kojeg se ne primjenjuje odredba čl. 49. st. 1 i 5. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19 i 19/22 dalje: ZZP/14), važećeg u vrijeme sklapanja Dodatka Ugovoru pa kako se radi o propisu koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi, koje je unaprijed odredio zakonodavac, a ne tuženik, obvezuju stranke jer nemaju elemenata koji bi im davali značenje nepoštenosti sa posljedicom ništetnosti.

25. Odredbom čl. 19.b. ZID ZPK/15 propisano je osnovno načelo konverzije i to da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

26. Nastavnom odredbom čl. 19.c st.1. ZID ZPK/15 propisan je način izračuna konverzije kredita i to na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđeni otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s toč. 1. i 2. ovoga stavka, a na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz toč. 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate, 5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, a ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz toč. 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača, time da se iznos preplate iz ove točke preračunava u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač,

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz toč. 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz toč. 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno toč. 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno toč. 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u toč. 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u toč. 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača.

27. Nepoštene (i ništetne) ugovorne odredbe o jednostranoj promjeni stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu nakon sklapanja Aneksa Ugovoru ne obvezuju potrošača jer su zamijenjene na način kao da je za cijelo ugovoreno vrijeme kredit bio ugovoren s valutnom klauzulom u EUR uz promjenjivu kamatnu stopu za kredite s valutnom klauzulom u EUR. Sklapanjem Aneksa Ugovoru u skladu s prisilnom odredbom čl. 19.c ZID ZPK/15 izvršena je konverzija kredita na način da su svi iznosi plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF tijekom otplate kredita do dana obračuna konverzije (osim onih koji su eventualno plaćeni na ime zateznih kamata zbog zakašnjenja tužitelja u plaćanju dospjelih obveza, naknada i troškova iz čl. 19.c st. 1. toč. 4. ZID ZPK/15) uzeti u obračun konverzije na način i pod uvjetima kako je određeno specijalnim propisom – ZID ZPK/15.

28. Na trgovcu tj. banci je bila obveza da potrošaču ponudi sklapanje dodatka ugovora o kreditu čiji je sadržaj u pogledu načina izračuna konverzije u cijelosti određen ZID ZPK/15, dok je potrošaču sklapanje takvog dodatka bilo ostavljeno na izbor, a u konkretnom slučaju prednik tužiteljice je kao potrošač prihvatio ponudu i Aneks je zaključen i izvršen u skladu s odredbama ZID ZPK/15 te izaziva pravne učinke.

29. Tako je sklapanjem Aneksa Ugovoru o kreditu sukladno odredbi čl. 19.c ZID ZPK/15 osiguran povrat stečene koristi banke, putem korištenja uplata potrošača za namirenje dospjelih i budućih obroka kredita u EUR koji je zamijenio kredit u CHF, a do njegova sklapanja je došlo na temelju pristanka potrošača kojemu su bile poznate sve posljedice konverzije.

30. Primjena ZID ZPK/15 kao posebnog propisa derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti tako da se svote koje su plaćene na temelju nepoštenog dijela odredbe o jednostranoj izmjeni stope redovne kamate i valutnoj klauzuli ne vraćaju potrošaču već su iskorištene u njegovu korist za ispunjenje ugovornih obveza koje su ugovorene valjanim Dodatkom sklopljenim sukladno odredbama ZID ZPK/15, sa jasno propisanim načinom raspolaganja nastalom preplatom koja se, u slučaju da nije dostatna za zatvaranje obveze iz kredita prema novom otplatnom planu, koristi za namirenje budućih obroka ili anuiteta dok se, za slučaj da njezin iznos prelazi ukupan zbroj obroka ili anuiteta u valutnoj klauzuli u eurima prema novom otplatnom planu, vraća potrošaču.

31. Na taj način je valjano prestala obveza tuženika (čl. 160 st. 1 ZOO) za povrat više plaćenih iznosa s osnove ništetnih dijelova odredbi iz Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, a koja bi proizlazila iz čl. 1111. st. 1. ZOO i te preplaćene svote nisu bez pravne osnove ostale u imovini tuženika. Budući da je prednik tužiteljice kao korisnik kredita prihvatio konverziju na temelju odredbi ZID ZPK/15 sklapanjem Aneksa Ugovoru sa tuženikom, ne može se tražiti povrat više plaćenih svota po osnovi ništetnih odredbi iz Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, jer izračun konverzije kredita iz čl. 19. c st. 1 ZIP ZPK/15 uključuje i te uplate. Tužiteljica ne može zahtijevati ni iznos na ime razlike glavnice jer je Aneksom Ugovoru sukladno odredbi čl. 160. st. 1 ZOO sporazumno postojeći ugovorni odnos na temelju osnovnog ugovora (Ugovora o kreditu) izmijenjen u skladu s navedenim Aneksom Ugovoru te je time postignut puni sporazum o novim kreditnim uvjetima.

32. Stoga je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tužiteljice kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 4.410,20 eur na ime preplate po osnovi ništetnog dijela odredbe o promjenjivoj kamati, iznosa 4.208,72 eura po osnovi ništetnog dijela odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, kao i na ime razlike glavnice iznosa 4.423,10 eur sa zateznom kamatom od 01.2015. do isplate.

33. Tužiteljici jedino pripada pravo na zateznu kamatu tekuću na pojedinačne više plaćene iznose koje je banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl. 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s čl. 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.

34. U odluci Vrhovnog suda RH od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 navedeno je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi: „Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 -dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 -dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“, a koje pravno shvaćanje je izneseno i u odluci Vrhovnog suda Rev-925/2023 od 8. travnja 2025.

35. Kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja prvostupanjski sud nije utvrđivao odnosno u kojem razdoblju i u kojoj visini bi tužiteljici pripadale zatezne kamate u smislu odredbe čl. 1115. ZOO na više plaćene iznose uračunate prilikom konverzije, u tom dijelu nisu ispunjeni uvjeti za preinačenje te je na temelju čl. 370. ZPP valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu pod toč. II.b) izreke u tom dijelu i odlučiti kao pod toč. II. izreke rješenja.

36. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će imati u vidu na što mu je ukazano ovom drugostupanjskom odlukom te uz iznošenje odgovarajućih razloga i utvrđenja relevantnih činjenica izvođenjem potrebnih dokaza ponovno odlučiti o preostalim zahtjevima osporene presude te ovisno o uspjehu stranaka u sporu odlučiti o trošku postupka.

37. S obzirom da obveza naknade troškova ovisi o konačnoj odluci o sporu, ukinuta je i odluka o parničnom trošku.

38. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 4. ZPP).

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević