Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3252/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu toga suda Amandi Snoj, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Anđelko Jureško i Draženka Buntak, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika DC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja , izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-1276/2018 od 4. svibnja 2022., dana 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-1276/2018 od 4. svibnja 2022. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Lade Draškić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-2993/2018 od 27. kolovoza 2018. u pobijanom dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju predvidivi ovršni trošak u iznosu od 719,00 kn/95,43 eura sa zateznim kamatama tekućim od 27. kolovoza 2018. kao i trošak ovrhe u iznosu od 67,50 kn/8,96 eura sa zateznim kamatama tekućim od pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate i kojim je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen.

II. Preinačava se navedena presuda u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke kojim je ukinut navedeni platni nalog kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 2.907,41 kn/1.385,88 sa zateznim kamatama i kojim je ukinut platni nalog kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 705,00 kn/93,57 eur sa zateznim kamatama i u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev, kao u odnosu na točku II. izreke presude u dijelu kojim je tužitelju naloženo tuženiku platiti trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 kn/99,54 eura i sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Lade Draškić poslovni broj Ovrv-2993/2018 od 27. kolovoza 2018. u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 385,88 eur / 2.907,41 kn sa zateznim kamatama koja na ovaj iznos teče od 5. travnja 2017. do isplate po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena a od 13. prosinca 2023. do isplate kamate teku po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 93,57 eura / 705,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 16. prosinca 2025. do isplate.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 99,54 eura/750 kn.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 338,44 eur/2.550,00 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 16. prosinca 2025. do isplate, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu preostalog parničnog troška.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 51,84 eura/390,60 kn i trošak plaćene pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eura/100,00 kn u roku 15 dana.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška pristojbe na žalbu za daljnji iznos od 3,32 eura/25,00 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice poslovni broj Ovrv-2993/2018 od 27. kolovoza 2018. a kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.907,41 kn sa zateznim kamatama, te kojim je naloženo tuženiku platiti ovršni trošak u iznosu od ukupno 772,50 kn predvidivog troška ovršnog postupka sa zateznim kamatama, kao i iznos od 719,00 sa zateznom kamatom te tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Pod toč. II. je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 750,00 kn dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog trošak odbija kao neosnovan.

2. Protiv te presude žali se tužitelj u odnosu na toč. I. izreke kao i u odnosu na toč. II. izreke u dijelu kojim mu je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 750,00 kn i to iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1 toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i “Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP). Predlaže istu preinačiti sukladno žalbi podredno ukinuti i vratiti na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.907,41 kn sa zateznim kamatama s osnova neovlaštene potrošnje električne energije.

5. Na temelju provedenog postupka prvostupanjski sud je kao nesporno utvrdio da je tuženik vlasnik stana u [adresa] te da je isti bio evidentirani kupac električne energije za taj stan, u utuženom razdoblju, temeljem zahtjeva za sklapanje ugovora o korištenju mreže i opskrbi električnom energijom, da je isti dana 29. siječnja 2016. podnio tužitelju zahtjev za privremenu obustavu električne energije (list 15 spisa), te ponovni zahtjev 3. veljače 2016. (list 23 spisa), da je temeljem radnog naloga tužitelja, dana 5. veljače 2016., a temeljem zahtjeva tuženika, isključeno napajanje na glavnom osiguraču i stavljena plomba (list 34 do 35 spisa), te je očitano stanje brojila a o tome je tuženik obaviješten na svoj broj mobitela, da su djelatnici tužitelja dana 6. prosinca 2016. na predmetnoj adresi proveli kontrolu neovlaštene potrošnje električne energije te utvrdili da je provedeno samoukopčanje, a električne instalacije priključene su preko brojila na glavni vod (zapisnik na listu 36 spisa), o čemu je tuženiku prema tvrdnji tužitelja ostavljena obavijest u poštanskom sandučiću da se javi u prostorije tužitelja, da su djelatnici tužitelja na zahtjev tuženika za ukapčanje pristupili na mjesto uključenja dana 1. ožujka 2017., te utvrdili da je ukupčanje već izvršeno, a da po izjavi tuženika, isto su ukopčali korisnici prije njega (list 42 do 43 spisa), te je izvršeno očitanje brojila (podaci su u nalogu). Također je utvrđeno da je iz utuženog računa na kojem se temelji potraživanje (list 3 i 19 spisa) razvidno da se isti odnosi na razdoblje od 1. studenog 2016. do 17. ožujka 2017. na iznos od 3.055,54 kn, od čega iznos od 2.963,99 kn predstavlja iznos utrošene električne energije (koji je u neplaćenom iznosu od 2.907,41 kn predmet tužbenog zahtjeva), dok se iznos od 91,55 kn odnosi na prethodno dugovanje na dan obračuna, koje tužitelj ne potražuje.

6. Također je utvrđeno da tuženik osporava da bi bio u obvezi tužitelju platiti navedeni iznos, jer on nije trošio električnu energiju već su to neovlašteno učinili DCU, ĆC i BC, koji su bespravno koristili stan tuženika i protiv kojih je on vodio postupak radi iseljenja u predmetu Ps- 534/15 (koji predmet je u prilogu), a u kojem je sa njima on sklopio sudsku nagodbu te je u posjed stana stupio 1. ožujka 2017., a upravo iz razloga što se vodio sudski spor pa nije bio u posjedu stana tuženik tvrdi da je podnio navedeni zahtjev za obustavu isporuke električne energije. Temeljem izvršenog uvida u predmet Ps- 534/15 i navedenu sudsku nagodbu, prvostupanjski sud je zaključio da kako tuženik nije bio u posjedu stana i zatražio je obustavu isporuke električne energije, koja je izvršena, to je tužitelj po shvaćanju prvostupanjskog suda bio dužan tuženika obavijestiti na njegov broj mobitela (koji je imao evidentiran) o neovlaštenom priključenju, a ne stavljanjem obavijesti u poštanski sandučić, a djelatnici tužitelja imali su mogućnost i obavijestiti policiju i tužitelj je mogao znati, obzirom da je po zahtjevu tužitelja isključeno korištenje električne energije, "da tuženik kao vlasnik nije i posjednik stana, da tamo ne živi". Stoga prvostupanjski sud smatra da je tužitelj trebao poduzeti razumne mjere kako bi provjerio je li tuženik zaista osoba koja je koristila električnu energiju ili netko treći. Temeljem navedenih utvrđenja, kako tuženik nije koristio uslugu tužitelja, a niti je svojom voljom ili propustom omogućio to trećima, niti se može stoga smatrati krajnjim kupcem, prvostupanjski sud odlučuje kao pod toč. I. izreke prvostupanjske presude.

7. U donošenju pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovom čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 467. st. 1. ZPP pa tako ni onaj iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koje ukazuje žalba, jer presuda sadrži neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama i može se ispitati.

8. Međutim, prvostupanjski sud je u donošenju pobijane odluke povrijedio materijalno pravo na što ukazuje žalba, zbog čega se odluka prvostupanjskog suda ne može prihvatiti.

9. Naime, iz provedenih dokaza nesporno je po prvostupanjskom sudu utvrđeno da je u utuženom razdoblju došlo do potrošnje električne energije u stanu vlasništvo tuženika koji je krajnji kupac električne energije, te da je električna energija korištena za vrijeme privremene obustave isporuke električne energije, koja isporuka je u smislu čl. 103. Općih uvjeta za isporuku električne energije ("Narodne novine", br. 85/15, dalje u tekstu: Opći uvjeti) obustavljena temeljem zahtjeva tuženika, dana 5. veljače 2016., dok je zahtjev za ponovno ukapčanje električne energije tuženik podnio 1. ožujka 2017.

10. Kako je člankom 83. podstavak 6. Općih uvjeta propisano da neovlašteno korištenje električne energije postoji kada krajnji kupac troši električnu energiju preko brojila ili osnovne mjerne opreme nakon privremene obustave isporuke električne energije iz čl. 95. i 103. Općih uvjeta, a zapisnikom tužitelja 6. prosinca 2016. i provedenog kontrolom na adresi predmetnog stana tuženika, utvrđeno je samoukopčanje i da su električne instalacije preko brojila priključene na glavni vod, te su i dana 1. ožujka 2017. djelatnici tužitelja utvrdili da je ukopčanje izvršeno (zapisnik na listu 42 do 43 spisa), to, suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda postoji obveza tuženika na plaćanje naknade za neovlaštenu potrošnju električne energije, neovisno o tome tko je izvršio ukapčanje i električne instalacije preko brojila priključio na glavni vod.

11. Tuženik je kao vlasnik predmetnog stana bio dužan voditi brigu o troškovima koji mogu nastati u vezi korištenja nekretnine i koje je kao vlasnik dužan podmiriti, pa kako prema utvrđenjima prvostupanjskog suda nije bio u posjedu nekretnine sve do 1. ožujka 2017., već su istu neovlašteno koristile treće osobe, upravo je tuženik bio dužan o toj činjenici obavijestiti tužitelja već prilikom podnošenja zahtjeva za privremenu obustavu isporuke električne energije, jer je isti kao krajnji kupac obveznik plaćanje cijene isporuke električne energije u smislu čl. 3. i 46. Zakona o tržištu električnom energijom ("Narodne novine", br. 22/13, 95/15, 102/15 dalje u tekstu ZTTE), te je mogao i zatražiti pojačanu kontrolu mjernog mjesta, što sve nije učinio, pa tužitelj nije imao saznanje o toj činjenici kako to proizlazi iz očitovanja tužitelja na prigovor tuženika protiv platnog naloga, a niti tuženik tvrdi da o tome tužitelja pismeno obavijestio.

12. Kako tužitelj nije imao saznanja da se predmetni stan neovlašteno koristi neosnovano prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj "mogao znati da tuženik, iako je vlasnik stana nije u posjedu stana u [adresa], da tamo ne živi, te da izvjesno ostavljanjem obavijesti u poštanskom sandučiću neće dovesti do toga da će tuženik zaista biti obaviješten o tome da je netko njegov stan neovlašteno priključio na električnu energiju", kao i da djelatnici tužitelja podatke o tome tko koristi stan "mogli su dobiti od susjeda ili ovlaštenog predstavnika suvlasnika" (toč. 12. obrazloženja prvostupanjske presude), te "da se tužitelj radi utvrđenja identiteta osoba koje neovlašteno troše električnu energiju mogao obratiti i policiji" (toč. 14. obrazloženja prvostupanjske presude), kao i da je tužitelj "trebao poduzeti razumne mjere kako bi provjerio je li tuženik zaista osoba koja je to učinila ili su pak električnu energiju tužitelja protupravno trošile treće osobe".

13. Budući je slijedom navedenog tuženik kao krajnji kupac u obvezi platiti naknadu za neovlašteno korištenje električne energije u razdoblju kad je opskrba električnom energijom na njegov zahtjev bila obustavljena, to je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je utvrdio da tuženik nije u obvezi platiti naknadu za neovlašteno korištenje električne energije, propisano odredbama članka 90. i 91. Općih uvjeta, odnosno da nije u obvezi platiti račun na kojem prema utvrđenju prvostupanjskog suda tužitelj temelji svoje potraživanje i koji račun je evidentiran u izvodu iz poslovnih knjiga tužitelja, u koji je prvostupanjski sud vršio uvid.

14. Budući je iz utuženog računa (list 19 spisa razvidno da je naknada za neovlašteno potrošenu električnu energiju obračunata temeljem procijenjene potrošnje električne energije za utuženo razdoblje obzirom na očitana stanja brojila i specificirana je prema količini i jediničnoj cijeni, dok je naknada za korištenje prijenosne mreže i distribucijske mreže, obračunata prema količini potrošene električne energije i iskazana u jediničnoj cijeni, te iz iste proizlazi da ta naknada za utuženo razdoblje iznosi 2.963,99 kn dok tužitelj potražuje iznos od 2.907,41 kn, kako je to utvrđeno prvostupanjskom presudom, čime je dokazana visina utuženog potraživanja pa je stoga tuženik u obvezi tužitelju platiti taj iznos obzirom da isti nije plaćen.

15. Slijedom iznesenog temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP odlučeno je kao pod toč. II. izreke ove presude.

16. Kako je izmijenjen uspjeh stranaka u postupku, to tužitelj koji je u cijelosti uspio u parnici ima pravo naknade parničnog troška sukladno čl. 154. st. 1. ZPP, sukladno čl. 155. ZPP te sukladno važećoj Odvjetničkoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/2023. - dalje u tekstu OT) dok tuženik nema pravo naknade tog troška.

17. Tužitelj nema pravo naknade materijalnog troška ovrhe u iznosu od 30,00 kn kao ni naknade paušalnog troška javnog bilježnika u iznosu od 30,00 kn jer nije dokazao da je taj trošak imao a nema pravo niti na predvidivi trošak ovrhe zatražen u iznosu od 719,00 kn jer taj trošak nije nastao. Kako tužitelj nema pravo na naknadu predvidivog troška ovrhe, naknadu paušalnog troška javnog bilježnika od 30,00 kn, kao ni pravo naknade materijalnog troška u iznosu od 30,00 kn sa PDV, to nema pravo na zatraženi trošak ovrhe u ukupnom iznosu od 67,50 kn. Stoga je žalbu tužitelja valjalo u tom dijelu odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

18. Sukladno OT tužitelj ima pravo naknade troška zastupanja po odvjetniku na dvije glavne rasprave na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari (Tbr. 9/1 OT) u ukupnom iznosu od 100 bodova, trošak sastava obrazloženih podnesaka od 4. prosinca 2018. i 14. srpnja 2021. (Tbr. 8/1 OT u ukupnom iznosu od 100 bodova, što uz PDV od 25 % ukupno iznosi 2.500,00 kn, te trošak plaćene sudske pristojbe na presudu u iznosu od 50,00 kn, dakle ima pravo na naknadu troška u ukupnom iznosu od 338,44 eura / 2.550,00 kn, pa je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

19. Tužitelj ima pravo i na trošak sastava ovršnog prijedloga od 50 bodova (Tbr. 11/1 OT) što sa PDV iznosi 625,00 kn kao i trošak javnobilježničke naknade od 80,00 kn (Tbr. 12/1 Pravilnika o privremenoj javnobilježničkoj Tarifi ), dakle ima pravo na ukupni trošak nastao u ovrsi u iznosu od 93,57 eur/705,00 kn, pa je prvostupanjsku presudu u tom dijelu valjalo preinačiti i odlučiti kao pod toč. II/1 izreke ove presude.

20. Tužitelj nema pravo na trošak sastava podneska od 28. siječnja 2019. jer tim podneskom ponavlja navode iz podneska od 4. prosinca 2018., pa je isti bio nepotreban, a nema pravo naknade troška sudske pristojbe na presudu za iznos od 50,00 kn, jer je iz računa razvidno da je pristojba plaćena u iznosu od 50,00 kn, a ne u iznosu od 100,00 kn kako je zatraženo.

21. Stoga je odlučeno kao pod toč. IV. izreke ove presude.

22. Budući je tužitelj sa žalbom uspio ima pravo naknade troška sastava žalbe (Tbr. 10/1 OT i 46 OT) u iznosu od 51,84 eura / 390,60 kn kako je i zatraženo, te plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 eur/100 eur (toč. V. izreke ove presude, a nema pravo naknade troška sudske pristojbe na žalbu za iznos od 3,32 eur/25 kuna (toč. V. izreke ove presude).

23. Kako je prema odluci o Objavi uvođenja eura (NN br. 85/22) kao službena valuta RH i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj na dan 1. siječnja 2023., postao eur, a fiksni tečaj konverzije na taj dan iznosio je 1,00 eur/7,53450 kn, to je u izreci ove drugostupanjske odluke dosuđen iznos glavnice i iznos troškova postupka određen u eurima. Slijedom navedenog temeljem čl. 168. st. 1. ZPP i čl. 373. toč. 3.

ZPP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

Sudac:

Amanda Snoj