Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2517/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Emer, odvjetnik u Zagrebu, Vončinina 2/V, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-702/2017-91 od 15. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-702/2017-91 od 15. ožujka 2024. u dijelu pod točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-702/2017-91 od 15. ožujka 2024. presuđeno je:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Tuženik Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, OIB 26187994862 dužno je platiti tužiteljici HŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 21.660,37 EUR / 163.200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 15.11.2017. pa do isplate, računajući po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sukladno odredbama članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila a svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

2. Tuženik Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, OIB 26187994862 dužno je platiti tužiteljici HŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] rentu u iznosu od 89,59 EUR / 675,00 kn mjesečno počam od 05.11.2017. pa nadalje, koji iznosi rente dospijevaju svakog 5-tog u mjesecu, a odnose se na rentu za prethodni mjesec, sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedini iznos od dospijeća istoga pa do isplate računajući po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, sukladno odredbama članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila a svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.".

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom parničnih troškova.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova."

2. Protiv navedene presude, sadržajno samo u dijelu pod točkama I. i II. izreke, pravodobno se žali tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu u osporenom dijelu preinači ili ukine. Traži naknadu troškova žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice za naknadom raznih vidova šteta, te zahtjeva za naknadom troškova postupka. U postupku su utvrđene sljedeće bitne činjenice:

- dana 10. rujna 2014, nešto prije 19,46 sati, u [adresa], na predjelu [adresa], na kolniku [adresa], nasuprot kbr. 22 ([obrt]), dogodila prometna nesreća kad je tužiteljica HŽ pretrčavala preko kolnika dotične ulice od juga prema sjeveru, kad je sjevernoj kolničkoj traci na nju naletjelo vozilo marke [obrt] registarske oznake [registarska oznaka] koje se kretalo sjevernom kolničkom trakom od istoka prema zapadu, a kojim je upravljao osiguranik tuženika ZŽ;

- prometna nesreća dogodila na kolniku sjeverne kolničke trake [adresa], s tim što se radi o cesti bez pješačkog nogostupa i bez prijelaza za pješake, sjeverna kolnička traka je od južne kolničke trake odvojena uzdignutim prometnim otokom na kojem je postavljena dvostruka metalna ograda za vozila, sjeverna kolnička traka je ukupne širine 9,00 m i s isprekidanim uzdužnim crtama te podijeljena na tri prometne trake jednake širine kojima se promet odvija u jednom smjeru od istoka prema zapadu, brzina kretanja vozila ograničena je postavljenim prometnim znakom na 70 km/h;

- na mjestu nesreće pronađeni su tragovi i to "list kalendara kojeg je na obližnjem parkiralištu sa južne strane mjesta događaja prodavala ozlijeđena pješakinja" i plastični dijelovi osobnog automobila, te je naznačeno da s obzirom na povećanu gustoću prometa postoji velika mogućnost da su "prvobitni tragovi na kolniku dijelom uništeni prometom vozila";

- nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija, ali je sporna odgovornost jer tuženik ističe prigovor isključive krivnje tužiteljice za nastanak štetnog događaja i isključive odgovornosti tužiteljice za štetu te osporava osnovanost i visinu štete;

- prometni vještak je izradio dvije varijante tijeka nezgode, zavisno da li se vozač – osiguranik tuženika, kretao po južnom kolnom traku, uz ogradu koju je preskočila tužiteljica, ili po srednjem prometnom traku;

- prometni vještak zaključuje da, ako se vozač kretao deklariranom brzinom od 56-70 km/h, tada proizlazi da se intenzivnim kočenjem mogao zaustaviti na putu od oko 36,6 m, dok je tužiteljica kolnik prelazila brzinom od oko 2 m/sek ili 7,2 km/h, pa ako je do naleta došlo na srednjoj traci tada proizlazi da je boravila na kolniku do trenutka naleta oko 2,7 sekundi, a ako je do naleta došlo na lijevoj voznoj traci tada je na kolniku boravila oko 1,1 sekundi;

- prometni vještak zaključuje kako u varijanti naleta na tužiteljicu na lijevoj prometnoj traci proizlazi da se u trenutku započetog prelaženja tužiteljice preko kolnika vozilo osiguranika tuženika nalazilo udaljeno od mjesta naleta na tužiteljicu za oko 20,7 m na kojoj udaljenosti osiguranik tuženika nije mogao kočenjem izbjeći nalet na tužiteljicu pri brzini kojom se kretao, već bi mu to uspjelo da se prethodno kretao brzinom do najviše 47 km/h;

- prometni vještak zaključuje kako u varijanti naleta na tužiteljicu na srednjoj prometnoj traci proizlazi da se u trenutku započetog prelaženja tužiteljice preko kolnika vozilo osiguranika tuženika nalazilo udaljeno od mjesta naleta na tužiteljicu za oko 50,8 m, na kojoj je udaljenosti osiguranik tuženika mogao i prikočivanjem izbjeći nalet na tužiteljicu pri brzini kojom se kretao pod uvjetom da je mogao ugledati tužiteljicu čim je ona počela prelaziti kolnik obzirom na promet vozila ispred osiguranika tuženika;

- sud prvog stupnja utvrđuje kako se osiguranik tuženika kretao lijevom prometnom trakom;

- tužiteljica je u ovoj prometnoj nezgodi zadobila ozljede u vidu traumatskog krvnog ugrušaja, potresa mozga, prijeloma gornjeg dijela desne bedrene kosti, prijeloma oba maleola u lijevo, prijeloma obje stidne kosti, prijeloma desne sjedne kosti, prijeloma desne očne šupljine, prijeloma tijela I. križnog kralješka i natučenje desnog plućnog krila;

- vještačenjem je utvrđeno kako je liječenje završeno, odnosno stanje se stabiliziralo, nakon otpusta s bolničkog liječenja 15. studenoga 2017, tužiteljica je zadobila fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju 8 dana, srednjeg u trajanju 21 dana i bolove slabijeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 150 dana, trpjela je primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah u jakom intenzitetu 4 dana, u srednjem intenzitetu 15 dana i u manjem intenzitetu 45 dana, trajne posljedice umanjile su opću, životnu i radnu sposobnost tužiteljice za 40% koje se očituju u ograničenoj pokretljivosti desnog zgloba kuka, ograničenoj pokretljivosti u lakšem stupnju lijevog zgloba kuka, ograničenoj pokretljivosti lijevog gležanjskog zgloba, nemogućnosti izvođenja čučnjeva, klečanja, otežanog penjanja po stepenicama, bolovima u desnom kuku i lijevom gležanjskom zglobu prilikom dužeg stajanja, hodanja, te skraćenja lijeve noge za 1,5 cm, stanje po prijelomu očne duplje nije s kirurškog aspekta ocijenjeno, tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju 45 dana po 4 sata dnevno te 90 dana po 2 sata dnevno, nakon toga tužiteljici je potrebna trajna pomoć u trajanju jedan sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i drugo, opisani ožiljak u području desnog zgloba kuka te hod uz šepanje predstavlja naruženje srednjeg stupnja koje je stalno vidljivo kada tužiteljica hoda, također ima nepravilan položaj tijela radi skraćenja lijeve noge prilikom stajanja;

- vještačenjem je utvrđeno kako je tužiteljica oboljela od bolesti psorijaze nakon što je doživjela stresni događaj, to jest prometnu nesreću s brojnim prijelomima i drugim brojnim trajnim oštećenjima zdravlja te psihičkim posljedicama.

6. Na utvrđene činjenice sud je primijenio materijalno pravo iz čl. 29., čl. 230., čl. 1100., čl. 1101. i čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), čl. 34., čl. 51., čl. 124. i čl. 131. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 89/14., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 133/23. – dalje: ZSPC-a), pa odlučio kao u izreci osporene presude.

7. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Sud prvog stupnja smatra dokazanim kako je osiguranik tuženika upravljao svojim motornim vozilom krećući se lijevom kolnim trakom i za to je pružio dostatne i uvjerljive razloge. U obrazloženju osporene presude navodi: "Ovaj sud zaključuje da je na temelju izvedenih dokaza utvrđeno da je tuženik dokazao okolnosti koje ga oslobađaju odgovornosti, jer je šteta nastala isključivo radnjom tužiteljice, budući je utvrđeno da je tužiteljica bježeći od policije pretrčavala kolnik [adresa] na mjestu gdje to nije dozvoljeno, jer ne postoji označeni pješački prijelaz, te da je na nju naletjelo vozilo osiguranika tuženika na lijevoj prometnoj traci sjevernog kolničkog traka gdje osiguranik tuženika nije, niti kočenjem, mogao izbjeći nalet na tužiteljicu pri dozvoljenoj brzini."

9. U žalbi tužiteljica osporava pravilnost ovakvog utvrđenje te smatra kako se nalet na tužiteljicu dogodio na srednjoj voznoj traci, a u tom je slučaju vozač mogao i prikočavanjem zaustaviti vozilo prije naleta. Smatra kako je razvidno da je prometni vještak u svojem usmenom očitovanju na raspravi jasno zauzeo stav da je, cijeneći stanje spisa, jedina moguća varijanta nastanaka nezgode ona da je do naleta na tužiteljicu došlo u srednjoj prometnoj traci (a ne u lijevoj). Prometni vještak je u usmenom iskazu čak i cijenio mogućnost pomaka tragova zbog prometa, te i nadalje ukazuje da ne postoje nikakvi tragovi da bi do naleta na tužiteljicu došlo u lijevoj prometnoj traci.

10. Ti tragovi nađeni na kolniku koji ukazuju da se nezgoda dogodila na srednjoj traci su list papira kalendara (broj 4 na skici vještaka, list 82 spisa) i dvije krhotine plastike otpale s vozila osiguranika tuženika (broj 3 na skici vještaka, list 82 spisa). Isti ti tragovi su deponirani na policijskoj skici (listovi 12-13 spisa) te na fotografijama koje su policajci snimili neposredno nakon nezgode (listovi 20-24 spisa). Valja zamijetiti kako se radi o sitnim i laganim predmetima koje automobili koji prolaze pokraj ili preko njih lako mogu pogurnuti ili otpuhati s njihove prvotne pozicije. Oni nisu fiksirani na kolnik. Pa u uvjetima značajnog prometa vozila preko mjesta događaja neposredno nakon nezgode, vrlo je vjerojatno da su dotični tragovi doista pomaknuti sa svog izvornog položaja. Zato se vještak u svom nalazu i mišljenju ogradio konstatirajući kako je "bilo moguće pomicanje pronađenih tragova na mjestu nesreće".

11. S druge strane postoji iskaz vozača ZŽ koji izrijekom tvrdi kako je vozio po lijevom kolničkom traku, a kog je ovaj dao prije prometnog vještačenja pa nije mogao biti svjestan važnosti tog činjeničnog navoda. Štoviše, on je to rekao i policajcima neposredno nakon nesreće, 10. rujna 2014 (list 17 spisa), istog dana kad se nesreća dogodila, a to su policajci unijeli u skicu mjesta događaja. Stoga je sud prvog stupnja pravilno ocijenio njegov iskaz vjerodostojnim pa između ostalog, i na temelju tog iskaza, utvrdio navedenu činjenicu.

12. Stoga se ovdje ne radi o nekoj činjeničnoj nejasnoći i dvojbi oko bitne činjenice već je sud prvog stupnja pravilno i pouzdano utvrdio kako se vozač vozio po lijevoj traci, a u tom slučaju, prema rezultatima prometnog vještačenja, nije mogao kočenjem izbjeći nalet. To bi mu uspjelo da se kretao brzinom do 47 km/h što nije bio dužan jer su ondje dozvoljene sve brzine niže od 70 km/h. S druge strane, tužiteljica nije poštovala niz prometnih propisa, detaljno opisanih u nalazu i mišljenju prometnog vještaka, pa je krivnja za nesreću, i nastanak štetnih posljedica, na njenoj strani. Pa je onda sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je odbio tužiteljičin tužbeni zahtjev.

13. I odluka o troškovima postupka zakonita, a temelji se na propisu iz čl. 154. st. 1. ZPP. Tužiteljica je u cijelosti izgubila parnicu pa joj ne pripada pravo na naknadu troškova postupka.

14. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

15. Zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspjela pa ju je po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odbiti.

U Zagrebu 16. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević