Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-992/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Željke Rožić Kaleb, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Grawe Hrvatska d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764, zastupanog po punomoćniku Petru Pavkoviću odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1420/2020-77 od 22. ožujka 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2025.,
p r e s u d i o j e
Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1420/2020-77 od 22. ožujka 2024. godine, u dijelu pod točkom I. i II. izreke godine i sudi:
1. Nalaže se tuženiku Grawe Hrvatska d.d. isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iznos od 19.092,47 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 1. veljače 2002. godine do isplate, po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11,78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO), sve u roku od 15 dana.
2. Odbija se zahtjev tuženika Grawe Hrvatska d.d. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 12.187,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži da mu tuženik isplati iznos od 143.852,24 tadašnje kune, odnosno 19.092,47 eura, sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana.
2. Ujedno se nalaže tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 12.167,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama, dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška u iznosu od 1.983,75 eura.
3. Protiv te presude žali se tužitelj, u dijelu pod toč. I. i II. izreke, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine.
4. Žalba je osnovana.
5. Osnovani su žalbeni navodi jer sud prvog stupnja ponovno nije pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja mu je nastala isplatom iznosa od 19.092,47 eura svojoj osiguranici BF na ime invalidske mirovine i tjelesnog oštećenja za tuđu pomoć i njegu, zbog prometne nesreće koju je njegova osiguranica doživjela 8. rujna 1974. godine za koju je odgovoran osiguranik tuženika.
7. Sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev navodeći da tuženik nije pasivno legitimiran u ovom postupku jer da on nije pravni slijednik ZOIL „Dunav“, Beograd, OZR Osijek, s obzirom na činjenicu da je vozilo koje je skrivilo predmetnu nesreću imalo bjelovarsku registraciju iz čega bi proizlazilo da je bilo osigurano u poslovnici u Bjelovaru, a sredstva prava i obveze te poslovnice iz ugovora o osiguranju i reosiguranju te poslovnice prednik tuženika Slavonija osiguranje d.d. Osijek nije preuzela. Međutim takva ocjena suda prvog stupnja nije pravilna.
8. Iz priloženih presuda okružnog Privrednog suda u Zagrebu broj P-2335/83-9 od 14. rujna 1983. godine i broj P-2020/86-8 od 11. lipnja 1988. godine proizlazi da je "Dunav" Beograd OZR Osijek već naknadio tužitelju štetu na ime njegove isplate svojoj osiguranici BF i to za invalidsku mirovinu i naknadu za tjelesno oštećenje i tuđu pomoć za razdoblje od 4. ožujka 1980. do 31. ožujka 1983., te od 1. travnja 1983. do 31. prosinca 1985. godine, a sve zbog nesreće koju je osiguranica tužitelja BF pretrpjela krivnjom vozača osiguranika tadašnjeg ZOIL "Dunav" Beograd OZR Osijek.
9. Iz Odluke o osnivanju dioničkog društva za osiguranje od 22. kolovoza 1991. godine vidljivo je, u čl. 1., da su tom odlukom radnici osiguranja "Dunav" d.d., Glavna filijala Osijek (sa poslovnicama u Virovitici i Pakracu) organizirali svoje poslovanje kao dioničarsko društvo za osiguranje sa potpunom odgovornošću, a u čl. 2. Odluke je navedeno da dioničko društvo iz čl. 1. te odluke poslovat će pod tvrtkom Dioničko društvo za osiguranje Slavonija Osijek, Ribarska 10, i u čl. 3. navedeno da je skraćeno ime tvrtke Dioničkog društva – Osiguranje "Slavonija" d.d. – Osijek, dok je u čl. 5. navedeno da je D.D. za osiguranje "Slavonija" u Osijeku pravni slijednik glavne filijale i poslovnice – "Dunav" d.d. glavna filijala Osijek, navedene u čl. 1. te odluke.
10. Iz povijesnog izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu vidljivo je da je društvo Slavonija osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa] na temelju Ugovora o pripajanju od 9. svibnja 2001. godine pripojeno društvu Grawe Hrvatska d.d.
11. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-857/19-2 od 19. ožujka 2019. godine odbijena je žalba tuženika i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja broj P- 6987/12-39 od od 17. svibnja 2017. godine, kojim je tuženik kao sljednik tuženika Slavonija osiguranje d.d. Osijek pozvan da pruzme ovaj postupak, jer je prijašnji tuženik Slavonija osiguranje d.d. Osijek, protiv kojeg je tužba podnesena, pripojen trgovačkom društvu Grawe Hrvatska d.d.
12. Prema tome, i ovaj sud prihvaća navode tužitelja da je tuženik pravni slijednik osiguranja "Dunav" d.d., Glavna filijala Osijek, budući da iz svih dokaza priloženih u spisu ne proizlazi da bi vozilo koje je skrivilo predmetnu prometnu nesreću bilo osigurano u poslovnici u Bjelovaru i to samo iz razloga što je to vozilo imalo na sebi bjelovarske registarske oznake, nego upravo suprotno, ovaj sud smatra da je tužitelj dokazao da je vozilo krivca za prometnu nesreću iz 1974. godine bilo osigurano kod prednika tuženika.
13. Osim toga, tužitelj je tužbu podnio protiv prednika tuženika "Slavonija" osiguranje d.d. Osijek 1999. godine, a u odgovoru na tužbu od 4. listopada 2000. godine prednik tuženika svojoj pasivnoj legitimaciji nije prigovorio, nego je to učinio tuženik i to tek 2006. godine.
14. Stoga tužitelj ima pravo regresno zahtijevati od tuženika štetu koja mu je nastala isplatom naknade svojoj osiguranici koja je stradala u prometnoj nesreći od 8. rujna 1974. godine, kod koje je utvrđeno pravo na invalidsku mirovinu i naknadu za tjelesno oštećenje te tuđu pomoć i njegu, te joj je tužitelj isplatio utuženi iznosa za razdoblje od 1. siječnja 1995. do 28. veljače 1998. godine.
15. Kako je tužitelj svojoj osiguranici isplatio navedeni iznos 12. studenog 1998. godine, a za potraživanje za isplatu invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje i tuđu pomoć i njegu, primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, to se ovdje primjenjuje Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 102/98 – dalje ZMO).
16. Sukladno odredbi čl. 163. st. 1. ZMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 160. toga zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu.
17. Prema tome, kako je tužitelj dokazao da je vozilo koje je skrivilo predmetnu nesreću bilo osigurano kod prednika tuženika, te da je tuženik odgovoran za štetu koju je pretrpjela osiguranica tužitelja BF, a isto tako je dokazao i svoje potraživanje, to je valjalo preinačenjem prvostupanjske presude prihvatiti tužbeni zahtjev u iznosu od 19.092,47 eura, primjenom Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22, 88/22), a sukladno tome i odbiti zahtjev tuženika za naknadu troška, čime je materijalno pravo pravilno primijenjeno.
18. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) preinačiti presudu suda prvog stupnja.
U Zagrebu 16. prosinca 2025.
Predsjednica vijeća
Željka Rožić Kaleb
