Poslovni broj: 3 Kzd-39/2018-121

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji za mladež toga suda Luciji Lisac, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Sanje Adžage, kao zapisničara, u kaznenom predmetu optuženika IL zbog kaznenih djela iz članka 179.a i članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici raniji broj: KMP-DO-84/18, sada broj: KOz-DO-188/20 od 12. travnja 2018. sa izmjenom od 5. studenog 2025., nakon javne rasprave održane u prisutnosti savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, ČL i optuženog IL osobno, 15. prosinca 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 - dalje u tekstu: ZKP),

optuženi IL, OIB [osobni identifikacijski broj], sin EL i I rođene Č, rođen **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], s boravištem u [adresa], Gampern 9871, zaposlen u firmi Straczinger sa sjedištem u [adresa], Austrija, s plaćom od 1.700,00 €, SSS, konobar i vozač, vojsku služio, bez čina i odlikovanja, bez imovine, razveden, otac petero djece od kojih je 4 maloljetno, osuđivan

k r i v  j e

što je

u razdoblju od 27. prosinca 2017. do 26. ožujka 2018. u Zagrebu, Ksenije Kantoci 1, u stanu HL s kojom je u intimnoj vezi, protivno članku 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, verbalno i fizički zlostavljao HL pred njihovom zajedničkom djecom UL, rođenom 2016. i TL rođenom 2013. te njezinim sinom RL rođenim 2005., nazivajući ju pogrdnim imenima te ju udarao i zastrašivao pa joj je tako:

- dana 27. prosinca 2017. isprovociran traženjem HL da plaća za uzdržavanje djeteta TL, u nakani da je zastraši, rekao:"pazi što ćeš reći na sudu, ubit ću kao pse i tebe i njih dvije", na što je HL u strahu istrčala iz stana,

- dana 11. siječnja 2018. u 03,00 sata probudio HL te ju počeo verbalno napadati zbog njenog traženja da plaća za uzdržavanje djeteta, rekao joj da je "pošmrkao" tri grama kokaina i da će je sad ubiti te ju pogrdno nazivao "kurvom, niškoristi", govoreći da samo zna širiti noge i živjeti na teret države, a potom joj je, u nakani da je zastraši, rekao da će ju osakatiti, da će piti na slamčicu, da će plaćati dadilju da brine o njoj, a ne o djeci, da će nju i kćeri zakopati, dok će RL poštedjeti jer nije njegovo dijete, da će se samo mijenjati križevi na grobu te da nitko neće saznati gdje su zakopane i da će ih on "odležati", nakon čega ju je više puta ošamario, bacio ju na krevet pa joj prekrio lice jastukom i počeo ju gušiti te ju zadao više udaraca šakama i nogama po cijelom tijelu,

- dana 26. ožujka 2018. oko 20,00 sati ponovno došao u stan HL te u prisutnosti djece RL, UL i TL, isprovociran time što je jednogodišnje dijete UL izbacivalo igračke iz kinderbeta, počeo vikati da dijete treba išibati jer je "govno" i "đubre", vrijeđajući HL da je loša majka koja ne zna odgajati djecu, a potom joj, u nakani da je ustraši, rekao da pazi što će reći na sudu jer će u protivnom "vidjeti s kim se zajebava" i da će "vidjeti svog boga“, da će ju živu zakopati te ako ga prijavi da ima ljude koji će to odraditi umjesto njega, spominjući prijatelje iz zatvora E, H, U i T, kojim je ponašanjem djeci izazvao osjećaj ugroženosti i psihičku uznemirenost, a HL povrijedio dostojanstvo te izazvao osjećaj straha za vlastiti život i tjelesni integritet,

dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod članova obitelji i bliske osobe izazvao strah za njihovu sigurnost i sigurnost njima bliskih osoba te blisku osobu doveo u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo i drugome ozbiljno prijetio da će njega i njemu bliske osobe usmrtiti i teško tjelesno ozlijediti,

čime je počinio tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji – opisana i kažnjiva po članku 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, dalje u tekstu KZ/11-15) te tri kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom – opisana i kažnjiva po članku 139. stavak 2. KZ/11-15, sve uz primjenu članka 51. KZ/11-15.

II. Temeljem članka 179.a KZ/11-15, u odnosu na žrtvu HL, optuženom IL se

utvrđuje

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 7 (SEDAM) MJESECI

III. Temeljem članka 179.a KZ/11-15, u odnosu na žrtvu dijete TL, optuženom IL se

utvrđuje

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 5 (PET) MJESECI

IV. Temeljem članka 179.a KZ/11-15, u odnosu na žrtvu dijete UL, optuženom IL se

utvrđuje

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 5 (PET) MJESECI

V. Temeljem članka 139. stavak 2. KZ/11-15, u odnosu na događaj od 27. prosinca 2017. i žrtvu HL, optuženom IL se u

utvrđuje

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 7 (SEDAM) MJESECI

VI. Temeljem članka 139. stavak 2. KZ/11-15, u odnosu na događaj od 11. siječnja 2018. i žrtvu HL, optuženom IL se

utvrđuje

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 7 (SEDAM) MJESECI

VII. Temeljem članka 139. stavak 2. KZ/11-15, u odnosu na događaj od 26. ožujka 2018. i žrtvu HL, optuženom IL se

utvrđuje

KAZNA ZATVORA

U TRAJANJU OD 7 (SEDAM) MJESECI

VIII. Na temelju članka 58. stavak 3. KZ/11 u svezi članka 53. KZ/11 optuženi IL

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE

IX. Na temelju članka 57. KZ/11 optuženom IL se

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

time da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti 6 (šest) mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko optuženi IL u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

X. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom IL se u izrečenu kaznu ima uračunati vrijeme lišenja slobode te vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. ožujka 2018. do 7. svibnja 2018.

XI. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točke 1. -8. ZKP-a optuženiku IL nalaže se podmiriti paušalni trošak kaznenog postupka u visini 500,00 eura (slovima petsto eura) u roku trideset dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici (dalje: ODO Velika Gorica) podiglo je pred ovim sudom optužnicu protiv optuženika IL zbog tri kaznena djela iz članka 179.a te tri kaznena djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11, s prijedlogom da ga sud proglasi krivim i osudi na predloženu kaznu. ODO Velika Gorica je 5. studenog 2025. mijenjalo optužnicu u dijelu činjeničnog opisa.

2. Optuženik IL je, očitujući se o optužbi, izjavio da se smatra krivim za počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret.

3. U svojoj obrani koju je iznosio na kraju dokaznog postupka optuženi IL je iskazivao kako u cijelosti ostaje kod već iznesene obrane te je potvrdio da je sa žrtvom HL imao dugu i turbulentnu vezu međutim osporava da su ikada živjeli zajedno ili bili zaručeni. Optuženi pojašnjava kako su se on i žrtva često svađali i mirili pa tako, kada on ne bi htio doći kod nje, žrtva bi ga prijavila za kršenje mjera opreza. Osim toga, optuženi je iskazivao kako je žrtva dolazila kod njega kući, kod drugih članova njegove obitelji, zvala ih telefonom i slično. Iskazivao je kako je sa žrtvom zadnji puta bio u kontaktu 2018., a kada je izašao iz istražnog zatvora, otišao je raditi u Njemačku. Iskazivao je kako se u Hrvatsku vratio jer mu je sin koji je star sedam godina obolio od leukemije te se unazad tri mjeseca liječi. Optuženi IL je osporavao da bi u razdoblju od 27. prosinca 2017. do 26. ožujka 2018. bio fizički nasilan spram žrtve HL pred djecom te poriče da bi ju zastrašivao i vrijeđao. Optuženi negira da bi 27. prosinca 2017 prijetio žrtvi HL te događaj od 11. siječnja 2018. u cijelosti poriče. Međutim, nakon što se optuženom pročitala prvotno iznesena obrana u odnosu na navedeni događaj tada je isti iskazivao kako je žrtva prvo njemu udarila šamar, a nakon čega su otišli u sobu razgovarati o događaju bez prisutnosti djece. Isto tako, optuženi je iskazivao kako je samo lagano udario šakom u bedro žrtve kako bi ju snimio, a da je žrtva njega grebala pa ju je poklopio jastukom po glavi kako bi ga prestala grepsti. Nakon opisanog događaj, optužni navodi kako se nastavio viđati sa žrtvom sve do ožujka 2018. U odnosu na događaj od 26. ožujka 2018. optuženi IL je iskazivao kako je točno da je došao u stan žrtve, da su večerali i popili bocu vina te je proveo noć kod nje, a ujutro su se normalno pozdravili. Navodi kako se događaja točno sjeća jer su se tada zadnji puta vidjeli u stanu kod žrtve odnosno da su bili u vezi.

4. Prilikom prvog ispitivanja optuženi IL je također poricao da bi počinio terećena kaznena djela te je iskazivao kako se 27. prosinca 2017. verbalno sukobio sa žrtvom HL, ali nije prijetio. U odnosu na događaj od 11. siječnja 2018. optuženi IL je potvrdio kako se sa žrtvom HL verbalno i fizički sukobio, da ju je poklopio jastukom , ali da joj je ostavio prostor za zrak. Jednako tako, optuženi je tada priznao da ju je udario, ali samo jednom šakom u bedro te ju nije udarao po glavi i tijelu. U odnosu na događaj od 26. ožujka 2018. optuženi navodi kako nije bilo nikakvog ni verbalnog ni fizičkog sukoba njega i žrtve, niti je bilo prijetnji, a niti su djeca svjedočila nekom sukobu. Tada je optuženi navodio kako smatra da je razlog prijave kako bi mu se žrtva osvetila zbog postupka koji se vodio pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu protiv nje zbog nametljivog ponašanja spram njegovih roditelja.

5. U dokaznom postupku sud je ispitao žrtvu HL i svjedokinju ZL, te pročitao nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima za dijete RL (listovi 19-23 i list 27 spisa), liječničku dokumentaciju HL (listovi 24-26 spisa i listovi 28-29 spisa), izvještaj o tijeku psihološkog tretmana za dijete RL (list 30 spisa), povijest bolesti za dijete TL (list 31 spisa), zapisnik Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P2-1974/14-23 (listovi 34-35 spisa), presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Kzm-44/15 od 3. lipnja 2016. (listovi 36-41 spisa), presudu Županijskog suda u Karlovcu broj Kžzd-11/2016-3 od 29. kolovoza 2016. (listovi 42-45 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika uz reprodukciju DVD snimke ispitivanja (listovi 49-55 spisa), zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika IL uz reprodukciju DVD snimke ispitivanja (listovi 66-69 spisa), rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Kvm-21/15, Kzm-44/15 od 5. travnja 2016. (listovi 70-72 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka žrtve HL (listovi 89-91 spisa), prijepis poruka na listovima 173 do 181 spisa, presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-981/17-18 od 6. rujna 2018., presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ko-1405/14 od 22. siječnja 2015., obavijest VIII. Policijske postaje Zagreb od 14. lipnja 2019., iskaz žrtve HL dan na raspravi 8. studenog 2019., dopis Hrvatskog telekoma d.d. na listu 224 – 225 spisa, obavijest VI. Policijske postaje Zagreb od 27. siječnja 2021., dopis A1 Hrvatska d.o.o. na listu 231 spisa, socijalnu anamnezu Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Gornji Grad – Medvešćak na listovima 241 do 243 spisa, iskaz svjedokinje ZL dan na zapisniku 27. travnja 2022., iskaz žrtve HL dan na raspravi 16. rujna 2024. Na kraju dokaznog postupka pročitana je kaznena evidencija za optuženog.

6. Razmatrajući vjerodostojnost dokaza u ovom postupku sud je, ocjenjujući svaki dokaz zasebno te uspoređujući ih međusobno i s rezultatima provedenog postupka, došao do sljedećih zaključaka.

7. Iskaz optuženika IL u kojem on zapravo pokušava negirati odnosno minorizirati ozbiljnost svojeg postupanja sud nije prihvatio te ga je ocijenio neživotnim, neistinitim i usmjerenim ka izbjegavanju kaznenopravne odgovornosti. Ovo obzirom je u suprotnosti s iskazima žrtava i materijalnom dokumentacijom.

8. Žrtva HL prilikom prvog ispitivanja, kod kojeg je ostala i prilikom ispitivanja na raspravi, iskazivala da je sa optuženim bila u vezi, te je ostala i trudna kada je saznala da je isti već u braku, a od tada su počeli njihovi problemi. Žrtva HL je iskazivala kako ju je optuženi počeo verbalno i fizički zlostavljati i za vrijeme trudnoće. Žrtva navodi kako je takvo optuženikovo ponašanje nju nagnalo da počne slati poruke uvredljivog sadržaja njemu, njegovoj supruzi i roditeljima te potvrđuje kako je i osuđena na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu. Žrtva je iskazivala kako od saznanja za brak optužnog, više nisu živjeli zajedno, ali je isti povremeno dolazio kod nje u stan te tamo ostajao po par dana. Žrtva HL je iskazivala kako ju je još 2014. optuženi htio zaliti vrućom vodom pred djecom, a zbog čega je osuđen presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici. Jednako tako je iskazivala da je optuženi već kažnjavan za fizičko nasilje spram žrtve pred djecom. Nadalje, žrtva HL je opisivala dinamiku veze sa optuženim te je navela da nakon prekida su od ožujka 2017. do Božića 2017. ponovno bili u vezi te je optuženi vrlo često boravio kod nje u stanu (gotovo pet dana u tjednu). Žrtva je iskazivala kako se prvi incident dogodio 27. prosinca 2017. kada je optuženi, potaknut razgovorom o obvezi uzdržavanja, rekao žrtvi da pazi što će reći na sudu, da će ubiti nju i kćeri TL i UL. Žrtva navodi kako djeca nisu čula taj razgovor, a ona se uznemirila i otišla iz stana. Nadalje, žrtva HL je iskazivala kako je bio mir sve do 11. siječnja 2018. kada je optuženi došao kod nje u stan tijekom noći u alkoholiziranom i drogiranom stanju (da joj je optuženi potvrdio konzumaciju droge), da je bio agresivan, počeo vikati na nju da će ju ubiti te je fizički nasrnuo na nju. Navodi kako ju je vrijeđao da je kurva i da je sama sebi rodila djecu te da li će prestati tražiti novce, da samo zna „širiti noge“ te joj je zaprijetio da će piti na slamčicu i da će plaćati dadilju da o njoj brine, a ne o djeci. Iskazivala je kako joj je govorio da će nju i djevojčice zakopati, da će se samo mijenjati križevi na grobu i da nitko neće znati gdje su zakopane, te joj je govorio da će ju odležati. Potom je optuženi više puta ošamario žrtvu, bacio ju na krevet te prekrio lice jastukom i počeo ju gušiti. Žrtva navodi kako se opirala, ali da ju je optuženi udarao šakama po tijelu. Žrtva navodi kako je pokušavala biti što tiša kako djeca ne bi čula njihov sukob, da se jako prestrašila i rasplakala, a da se optuženi u jednom trenutku smirio i zaspao. Navodi kako mu je ujutro rekla da će ga prijaviti na policiju ili da se dogovore o razlazu i plaćanju uzdržavanja. Nadalje, žrtva navodi kako je od tog događaja pa do 26. ožujka 2018. i nadalje bila u kontaktu sa optuženikom, ali rjeđe, da su se čuli porukama koje su bile i lijepe i ružne sa obje strane te su razgovarali i to tome da optuženikovi roditelji povuku kaznenu prijavu protiv nje, a kako potom ni ona njega ne bi prijavljivala policiji. Stoga su se dogovorili da 26. ožujka 2018. optuženi dođe kod žrtve što je isti i učinio te došao oko 20 sati. Iskazivala je kako su u stanu bila djeca RL i TL, a dijete UL je bila u krevetiću i izbacivala svoje igračke van. U tom trenutku je optuženi „poludio“ te počeo vikati na UL govoreći da ju treba išibati, da je „govno“ i „đubre“, da ju je žrtva tako odgojila te da je žrtva loša majka. Navodi kako su djeca tom događaju bila prisutna i jako se uplašila. Nadalje, žrtva HL je iskazivala da su djeca i ranije bila pod utjecajem optuženikovog ponašanja pa je tako R bio na obradi u Poliklinici za zaštitu djece i mladih uz napomenu kako R boluje od rijetke bolesti uslijed koje ne luči hormon stresa te ga oralno uzima tri puta dnevno i ne smije biti izložen stresnim situacijama jer pada u tzv. adrenalnu krizu. Žrtva HL je navela kako su se djeca RL i TL prilikom događaja od 26. ožujka 2018. povukla u sobu dok je UL ostala u krevetiću, ali da su čuli prijetnje kada joj je optuženi rekao da pazi što će reći na sudu, da u suprotnom će vidjeti s kim se ona to „zajebava“, da će ju živu zakopati, da ima prijatelje iz zatvora koji taj posao mogu odraditi za njega. Žrtva je iskazivala kako su i ona i djeca uslijed ponašanja optuženika u stalnom strahu, da kod Z uočava da je pod stresom i uplašen. Jednako tako je iskazivala kako je optuženi prestrašio njezinu prijateljicu koju je htjela predložiti za svjedokinju tako što se vozio oko njezine zgrade.

9. Žrtva HL je iskazivala i na raspravi kada je iskazivala da optuženi ne poštuje mjere opreza u razdoblju od 9. svibnja do 13. lipnja 2018. kada je dolazio do njezine adrese te je ista bila primorana na određeno vrijeme otići u Njemačku. Nadalje, žrtva HL je iskazivala kako je prijetnje koje je optuženi izrekao 27. prosinca 2018. (u optužnici je naznačen datum 2017.) shvatila ozbiljno jer je isti bio pod utjecajem alkohola i droge, ali je nastavila viđanje sa njim jer je obećao da više neće tako nešto učiniti. Žrtva je iskazivala kako su se susreti odvijali u stanu u kojem je živjela sa djecom te je optuženi imao ključ od stana. Žrtva je potvrdila kako je i ona optuženom slala poruke u kojima je izražavala pozitivne osjećaje spram njega, ali ga i poticala da potraži psihijatrijsku pomoć kao što je to učinila ona te je navela kako je i sama dobila dijagnozu poremećaja ličnosti i emocionalne nestabilnosti. Osim toga, žrtva je iskazivala i o navodnim snimkama spolnog odnosa sa optuženim potvrđujući kako je čitav stan pod kamerama, da je točno da su neke snimke dobili i članovi optuženikove obitelji, ali ne od nje te da je prijava protiv nje odbačena. Žrtvi su predočene i poruke od 12. prosinca 2018. odnosno ostale poruke na listovima 173- 181 spisa za koje je ista navela kako ih se ne sjeća.

10. Isto tako, u odnosu na snimke koje prileže u spisu žrtva HL je iskazivala da je u stanu imala postavljene kamere kako bi pratila zdravstveno stanje svog djeteta RL koji je imao epileptične napadaje i adrenaline krize. Iskazivala je kako se jedna kamera nalazila u dnevnom boravku, a druga u spavaćoj sobi te misli da je i optuženi znao da su kamere postavljene jer je redovito dolazio i bio upoznat sa stanjem djeteta. U odnosu na snimku koja prileži u spisu žrtva je iskazivala da je moguće kako je optuženi bio u alkoholiziranom stanju, da je zanemario postojanje kamere i da nema saznanja da je tu konkretnu večer optuženi znao da je kamera bila uključena. Isto tako je iskazivala kako je optuženom prije pokazivala neke slike koje bi skinula sa kamera te je morao znati da su kamere postavljene jer ih nitko nije slikao. U odnosu na razdoblje nakon inkriminiranog događaja, žrtva je iskazivala kao je optuženi cijelo vrijeme poštovao mjere opreza te je počeo i plaćati uzdržavanje za djecu kao i da je izrazio želju da vidi djecu, čemu se ona ne protivi.

11. Svjedokinja ZL, supruga optuženika je iskazivala kako je optuženi u razdoblju od 27. prosinca 2017. do 26. ožujka 2018. cijelo vrijeme živio s njom na adresi u [adresa] odnosno da nikada nije živio sa žrtvom HL. Nadalje, iskazivala je kako ju je žrtva HL prije devet godina prvi puta kontaktirala i obavijestila da je u vezi sa optuženim te je prema saznanjima svjedokinje, optuženi početkom 2018. konačno prekinuo vezu sa žrtvom. Prema kazivanju svjedokinje, nakon prekida je ponašanje žrtve HL eskaliralo na način da je ista učestalo pokušavala stupiti u kontakt sa svjedokinjom i članovima obitelji, prijateljima i poznanicima te da je optuženi zbog toga promijenio i broj mobitela i posao. Navodi kako je žrtva u jednom postupku pravomoćno osuđena, a drugi kazneni postupak je u vrijeme iskazivanja još bio u tijeku. Nadalje, svjedokinja je iskazivala kako je optuženi ubrzo nakon prekida sa žrtvom otišao u Njemačku te da nikada nije prema njoj bio nasilan dok je informacije o fizičkom i verbalnom nasilju dobivala od žrtve. Svjedokinja ima saznanja da je optuženi bio i u istražnom zatvoru uslijed nasilja spram žrtve HL ali da nema saznanja o detaljima, a niti ga je ista o tome išta pitala. Svjedokinja ZL je iskazivala kako je vjerovala optuženom da nije u vezi sa žrtvom HL sve dok DNA analiza nije pokazala da je on otac žrtvinog djeteta te smatra da su navodi žrtve o nasilju zapravo bili pokušaji žrtve da udalji optuženog od njegove obitelji.

12. Iz socijalne anamneze za žrtvu HL od 9. srpnja 2021. (listovi 242-243 spisa) proizlazi da je izvanbračna veza sa optuženim trajala, sa prekidima od 2010. do 2018., a u toj vezi je rođeno dvoje djece, mld. TL za koju je sudskim putem utvrđeno očinstvo optuženika te mldb. UL za koju optuženi nije priznao očinstvo, a žrtva je odustala od postupka utvrđivanja očinstva.

13. Na listovima 173-181 nalazi se izlist poruka poslanih sa brojeva [broj telefona] i [broj telefona].

14. Iz dopisa tele operatera A1 od 4. veljače 2021. (list 231 spisa) proizlazi da je korisnik broja [broj telefona] do deaktivacije 14. kolovoza 2019. bila žrtva HL.

15. Iz presude Općinskog kaznenog suda broj: K-98/17-18 od 6. rujna 2018. proizlazi da je žrtva HL osuđena za počinjenje kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 1. Kaznenog zakona na štetu EL u razdoblju od travnja 2015. do 26. studenog 2016.

16. Iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: KO-1405/14 od 22. siječnja 2015. proizlazi da je žrtva HL osuđena za počinjenje kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 1. Kaznenog zakona na štetu ZL kao i da je počinila kazneno djelo uništenja i oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavak 1. Kaznenog zakona u odnosu na vozilo u vlasništvu ovdje optuženog IL.

17. Sud je iskaz žrtve HL u cijelosti prihvatio te ocijenio istinitim. Naime, žrtva HL je tijekom postupka iskazivala tri puta, jednom tijekom postupka istraživanja, a dva puta na raspravi te je dosljedno i opširno iskazivala o odnosu sa optuženim IL, o inkriminiranim događajima, ali i o događajima koji su rezultirali kaznenim postupcima koji su se vodili protiv nje. Tako je žrtva HL potvrdila navode iz obrane optuženog IL koji je iskazivao da je njihova veza bila turbulentna i intenzivna, da su se često svađali i mirili kao i da je žrtva učestalo stupala u neželjeni kontakt sa članovima njegove obitelji. Žrtva HL je potvrdila i da je oštetila automobil optuženika, kao i da je osuđena za nametljivo ponašanje prema njegovim roditeljima (a što proizlazi i iz sudskih odluka navedenih pod točkama 15. i 16. obrazloženja), a što potvrđuje navode obrane o turbulentnoj vezi.

18. Međutim, žrtva HL je u odnosu na inkriminirane događaje dala detaljan iskaz pa je tako iskazala kako je optuženi 27. prosinca 2017. izrekao prijetnju da pazi što će iskazivati na sudu, da će ubiti nju i kćeri. Žrtva je iskazivala kako je povod svađi bilo to što optuženi ne plaća uzdržavanje za djecu, a što je i u skladu sa navodima obrane danih na raspravi održanoj 1. ožujka 2019. kada je branitelj optuženog potvrdio da je povod svađi neplaćanje uzdržavanja te da je optuženi podmirio zaostatke. Da je pitanje uzdržavanja bilo predmet sukoba između optuženog i žrtve proizlazi i iz preslika SMS poruka koje je optuženi predao u spis i nalaze se na listovima 173-182.

19. U odnosu na izlist SMS poruka, valja reći kako je obrana predlagala provesti vještačenje mobilnog uređaja optuženog kako bi se utvrdilo da li su navedene poruke poslane sa broja mobitela koji je naveden. Sud nije smatrao potrebnim provoditi dokazni prijedlog obzirom da, iako žrtva HL nije izrijekom potvrdila kako je ona slala te poruke optuženom, iz njezinog iskaza kao i iz iskaza optuženog proizlazi da su se svađali oko uzdržavanja, a što je predmet navedenih poruka. Osim toga iz dopisa na listu 231 spisa proizlazi da je broj [broj telefona], a koji je jedan od brojeva sa kojih su slane poruke, koristila upravo žrtva HL. Prema tome, neovisno što žrtva nije izrijekom potvrdila kako se radi o porukama koje je ona slala, sud ocjenjuje da ta utvrđenje činjenice sa kojeg mobitela su poslane predmetne poruke nije od značaja za donošenje odluke o krivnji optuženika u ovom kaznenom postupku posebice uzimajući u obzir iskaz žrtve HL. Osim toga i žrtva i optuženi su potvrdili kako su se svađali i mirili, a što potvrđuje i sadržaj tih poruka.

20. O događaju od 11. siječnja 2018., o kojem je žrtva CL iskazivala u postupku istraživanja, a je na raspravi ostala u cijelosti kod tako danog iskaza, valja reći da je žrtva navela kako je optuženi došao tijekom noći, pod utjecajem alkohola i droge, kako joj je sam priznao, probudio ju i počeo verbalno napadati, vrijeđati da je „kurva“ i „niškoristi“, da živi na teret države. Osim toga, žrtva je detaljno navela i prijetnje koje joj je optuženi uputio; da će piti na slamčicu, da će ju osakatiti, zakopati nju i djecu, a sve je kulminiralo fizičkim napadom kada ju je ošamario više puta, bacio na krevet i pokrio lice jastukom, potom joj zadao više udaraca po tijelu nogama i rukama. Kada se takav iskaz žrtve HL dovede u vezu sa obranom optuženog IL sud zaključuje kako isti pokušava umanjiti intenzitet verbalnog i fizičkog nasilja počinjenog na štetu žrtve. Naime, iako optuženi u obrani iznesenoj na raspravi potpuno poriče događaj, suočen sa prvotno danim iskazom ipak potvrđuje kako je točno da je žrtvu poklopio jastukom kao i da ju je samo lagano udario u bedro sa ciljem da ju smiri. Tako iznesena obrana optuženog u odnosu na opisani događaj ne umanjuje vjerodostojnost iskaza žrtve već upravo suprotno, potvrđuje navode žrtve da su bili u sukobu koji je kulminirao fizičkim nasiljem.

21. Jednako je tako uvjerljiv iskaz žrtve HL i u dijelu u kojem navodi da je optuženi, nakon što se smirio, ostao prespavati, a da joj se sljedećeg jutra ispričavao i obećavao da se takvo ponašanje više neće ponoviti. Takav slijed događaja životno je logičan i u skladu s obrascima ponašanja koji se nerijetko pojavljuju u slučajevima nasilja u obitelji, u kojima nakon počinjenog nasilja često slijedi razdoblje smirivanja, iskazivanja žaljenja, isprika i obećanja da se nasilje više neće ponoviti. Dodatno, uvjerljivost iskaza žrtve osnažuje činjenica da je s optuženim bila u dugotrajnoj partnerskoj vezi te da su imali zajedničku djecu, te da je žrtva inzistirala da optuženi preuzme dio brige o djeci (u smislu uzdržavanja), a o čemu je žrtva sustavno iskazivala.

22. Konačno, u odnosu na događaj od 26. ožujka 2018., sud je kao vjerodostojan prihvatio iskaz žrtve HL. Naime, žrtva je o navedenom događaju iskazivala detaljno i dosljedno, opisujući ne samo postupanje optuženog nego i cjelokupni tijek događaja te okolnosti pod kojima se isti odvijao. Tako je navela da ju je optuženi i tom prilikom vrijeđao te joj prijetio da će je živu zakopati ako ga prijavi, da će "vidjeti svoga boga", pri čemu je spominjao i prijatelje koji bi takav posao mogli obaviti umjesto njega.

23. Nadalje, žrtva je precizno opisala gdje su se u trenutku događaja nalazila djeca RL, TL i UL, navodeći da su RL i TL otišli u sobu, da je UL ostala u krevetiću, da je TL provirivala iz sobe promatrajući što se događa, dok je UL počela plakati. Upravo ovakav način iskazivanja, u kojem žrtva spontano iznosi niz popratnih okolnosti i detalja koji nisu ograničeni isključivo na opis postupanja optuženika, već obuhvaćaju i reakcije drugih osoba te okolnosti u kojima se događaj odvijao, predstavlja jedan od pokazatelja vjerodostojnosti iskaza. Iskaz žrtve je u cijelosti logičan i životno uvjerljiv, a tijekom postupka nisu utvrđene okolnosti koje bi opravdavale zaključak da bi žrtva neistinito teretila optuženika. Prema tome, nedvojbeno je da su djeca djelomično vidjela, a većim dijelom i čula sukob optuženog i žrtve.

24. Suprotno tome, obranu optuženika IL sud nije prihvatio. Naime, optuženik je naveo da se sjeća kako je toga dana posljednji put vidio žrtvu, ali da su večer proveli mirno te se jednako tako mirno razišli. Takva obrana ostala je na razini paušalnog poricanja, bez konkretnog i uvjerljivog osporavanja navoda žrtve. Osim što je u izravnoj suprotnosti s njezinim detaljnim i uvjerljivim iskazom, optuženik nije ponudio razumno objašnjenje zbog kojeg bi žrtva opisivala predmetni događaj na način na koji ga je opisala niti je izveo bilo kakav dokaz koji bi njezin iskaz doveo u sumnju. Navod obrane da je žrtva sve osmislila kako bi optuženog prisilila na plaćanje uzdržavanja također ne umanjuje vjerodostojnost njezinog iskaza obzirom da žrtva niti u jednom trenutku nije skrivala da postoji prijepor oko plaćanja uzdržavanja, a što potkrjepljuje i zapisnik Općinskog građanskog suda u Zagrebu na listovima 34 i 35 spisa iz kojeg proizlazi da je optuženi imao obvezu uzdržavanja mldb. TL.

25. Sud je stoga, primjenjujući načelo slobodne ocjene dokaza i cijeneći sadržaj svih izvedenih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti, prihvatio iskaz žrtve kao istinit i vjerodostojan, dok je obranu optuženika ocijenio usmjerenom na otklanjanje vlastite kaznenopravne odgovornosti.

26. Nadalje, dio obrane optuženika u kojem navodi da nikada nije živio sa žrtvom niti je s njom bio zaručen, sud također ocjenjuje usmjerenim na umanjenje vlastite kaznenopravne odgovornosti. Naime, iz iskaza svjedokinje ZL proizlazi da je optuženik IL u vrijeme održavanja veze sa žrtvom HL bio u braku s svjedokinjom, međutim, ta okolnost sama po sebi ne dovodi u pitanje postojanje partnerskog odnosa između optuženika i žrtve. Naprotiv, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da su optuženik i žrtva bili u dugotrajnoj intimnoj vezi iz koje je rođeno barem jedno zajedničko dijete, a iz provedenih dokaza, ponajprije iskaza žrtve, proizlazi i da su zajedno skrbili o djeci te održavali zajednicu života kroz određeno razdoblje. Osim toga, i sam optuženi je u obrani naveo da je sa žrtvom imao turbulentnu vezu iako nikada nisu bili u braku niti zaručeni. Nedvojbeno je da je optuženi sa žrtvom imao barem jedno zajedničko dijete kao i da je povremeno dolazio i boravio u stanu sa njom i djecom. U konačnici, u svojoj obrani je naveo kako je 11. siječnja 2018. samo prigovorio da je u stanu neuredno, a što upućuje na zaključak da je tamo boravio i smatrao da ima pravo iznositi takve primjedbe.

27. Međutim, neovisno o tome jesu li optuženik i žrtva formalno živjeli u zajedničkom kućanstvu ili bili zaručeni, za odlučivanje u ovom predmetu odlučna je činjenica da imaju zajedničko dijete. Naime, sukladno članku 87. stavku 9. Kaznenog zakona, roditelji zajedničkog djeteta smatraju se bliskim osobama, neovisno o tome žive li zajedno ili ne. Stoga sud navedeni dio obrane optuženika smatra pravno neodlučnim te usmjerenim isključivo na izbjegavanje strože kaznenopravne odgovornosti koja proizlazi iz činjenice da je kazneno djelo počinjeno na štetu bliske osobe.

28. Iskaz svjedokinje ZL sud prihvaća kao istinit i vjerodostojan u dijelu u kojem ista iskazuje o ponašanju žrtve HL prema njoj i drugim članovima optuženikove obitelji (učestalo stupanje u kontakt, uvrede i slično) obzirom da isto proizlazi iz iskaza i same žrtve i presuda koje prileže u spisu, a što je sud prethodno obrazložio. Međutim, u odnosu na sam odnos optuženog i žrtve, konkretno okolnosti prestanka njihove veze, svjedokinja ZL nije imala saznanja navodeći kako optuženog o tome nije nikada ispitivala niti joj je isti o tome iskazivao. Svjedokinja je o nasilnom ponašanju optuženog imala saznanja od same žrtve HL kojoj pak nije vjerovala uslijed svih sukoba sa njom. Prema tome, svjedokinja ZL je potvrdila nedvojbenu činjenicu o turbulentnom odnosu optuženog i žrtve dok o samom sadržaju odnosa kao i navoda iz optuženice ista nije imala relevantnog saznanja.

29. Nadalje, sud je, kao istinitu, prihvatio pisanu dokumentaciju pročitanu tijekom dokaznog postupka, budući ista ničime nije dovedena u sumnju. Pri tome valja reći kako se medicinska dokumentacija na listovima 24-26 spisa odnosi na događaj iz 2014. što nije inkriminirano razdoblje u ovom postupku, a dokumentacija iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih se odnosi na RL koji nije naznačen kao žrtva u ovom postupku. Stoga sud svoju odluku nije temeljio na navedenoj dokumentaciji.

30. Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja slijedi pravna analiza činjeničnih utvrđenja. Sud je utvrdio da je optuženi IL u razdoblju od 27. prosinca 2017. do 26. ožujka 2018. protivno članku 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, verbalno i fizički zlostavljao žrtvu HL pred zajedničkom djecom UL i TL i djetetom RL. Tako je 27. prosinca 2017. žrtvi HL uputio prijeteće riječi navedene u optužnici, potom 11. prosinca 2018. žrtvu je verbalno i fizički napao, detaljno opisano u optužnici te konačno, 26. ožujka 2018. je žrtvu vrijeđao i zastrašivao prijetećim riječima navedenim u optužnici, a kojem događaju su svjedočila i djeca TL i UL i RL. Dijete TL se prilikom događaja kojima je prisustvovala preplašila, a dijete UL je plakala dok je opisanim ponašanjem optuženi zastrašivao i ponižavao žrtvu HL.

31. Opisanim ponašanjem optuženik IL teško krši članak 4. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji te je ostvario sva bitna objektivna obilježja tri kaznena djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 na štetu žrtava HL te TL i UL te tri kaznena dijela prijetnje na štetu žrtve HL.

32. Opisanim ponašanjem optuženika u inkriminiranom razdoblju u kojem je povremeno dolazilo do intenzivne eskalacije verbalnog i fizičkog nasilja optuženog spram žrtve HL, a kojim događajima su svjedočila djeca, kod žrtava je izazivalo strah, uznemirenost te poniženje žrtava, a što se posebice manifestiralo prilikom vrijeđanja žrtve HL pred djecom.

33. Optuženik IL je svjestan da svojim ponašanjem u inkriminiranom razdoblju, izgovaranjem citiranih, prijetećih riječi te ispoljavanjem fizičkog nasilja spram žrtve HL, manifestira svoju volju da žrtvu ponizi, prestraši i zlostavi dok je kod djece izazvao osjećaj straha i nesigurnosti. Iz navedenog slijedi da je optuženi IL kaznena djela nasilja u obitelji i prijetnje htio kao takva i kao svoja pri čemu je postupao s oblikom krivnje koji u kaznenom pravu nosi naziv izravna namjera.

34. Odlučujući o kaznenopravnoj sankciji koja bi bila adekvatna kaznenopravnoj odgovornosti optuženika IL i njegovoj ličnosti, sud je imao na umu sljedeće okolnosti. Sud je utvrdio kako je stupanj krivnje kod optuženika maksimalan jer je postupao s izravnom namjerom, svjestan protupravnosti svog postupanja i ubrojiv. Prilikom odlučivanja o kazni sud je uzeo u obzir nužnost kažnjavanja nasilja koje nastaje u krugu obitelji djelotvornim, razmjernim i odvraćajućim sankcijama.

35. Sud je na optuženika primijenio Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela. Naime, Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (Narodne novine broj 126/19) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2020. postrožen je kazneni okvir za nasilja u obitelji na način da je povišen zakonski minimum kazne za ovo djelo te je propisana kazna zatvora od jedne do tri godine (umjesto dotadašnjih do tri godine). Isto tako stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (Narodne novine broj 126/19) 1. siječnja 2020. izmijenjen je članak 139. Kaznenog zakona na način da je u stavku 3. naznačeno da ako je djelo počinjeno prema bliskoj osobi tada je propisana kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina. Naime kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11 počinjeno je za vrijeme važenja Kaznenog zakona Narodne novine broj: 56/15, a koji u stavku 3. nije predviđao „blisku osobu“ kao žrtvu u odnosu na koju bi bila propisana stroža kazna. Stoga, s obzirom na povišenje na obvezatnu primjenu blažeg zakona propisanu člankom 3. stavkom 2. KZ/11 na optuženika je kao blaži Zakon primijenjen Kazneni zakon važeći u vrijeme počinjenja kaznenog djela.

36. Uzimajući u obzir sve naprijed iznijete okolnosti, te činjenicu da je za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a Kaznenog zakona zapriječena kazna zatvora u trajanju do tri godine i da je za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. Kaznenog zakona propisana kazna zatvora u trajanju do tri godine, sud je optuženom za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11 u odnosu na žrtvu HL utvrdio kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, dok je u odnosu na žrtve djecu TL i UL sud utvrdio kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci za svako dijete. Za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11 u odnosu na žrtvu HL sud je utvrdio kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci, u odnosu na svaki pojedini događaj. Primjenom pravila o odmjeravanju kazne za kaznena djela u stjecaju sud je optuženog IL osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, vodeći računa o pravilima za odmjeravanje kazne za djela počinjena u stjecaju, gdje se jedinstvena kazna sastoji u povišenju najviše pojedinačne utvrđene kazne, ali ne smije doseći zbir pojedinačnih kazni, niti premašiti najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora. Konačno, sukladno članku 57. KZ/11 optuženom IL je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da optuženi ima, od izrečene kazne, izvršiti šest mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju od jedne godine i šest mjeseci neće izvršiti ako optuženi u roku od pet godina od pravomoćnosti ne počini novo kazneno djelo.

37. Odluka o kazni navedena u izreci presude izražava i zakonom predviđenu društvenu osudu, moralni prijekor za zlo koje je optuženik IL počinjenjem djela nanio žrtvama i društvu u cjelini. Izrečena kazna će utjecati kako na optuženika, tako i na ostale građane da ubuduće ne čine kaznena djela, te ukazati da je kažnjavanje počinitelja pravedno, a činjenje kaznenih djela pogibeljno. Prilikom odmjeravanja visine izrečene jedinstvene kazne zatvora sud je uzeo u obzir činjenicu da je optuženi do sada višestruko osuđivana osoba pa je tako presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici broj: Kzm-44/15 od 3. lipnja 2016. osuđen za počinjenje kaznenih djela povrede djetetovih prava i prijetnje i to na štetu istih žrtava, konkretno HL i djeteta TL. Nadalje, presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: Kzd-13/2022 od 14. srpnja 2022. optuženi je osuđen zbog počinjenja kaznenog djela povrede dužnosti uzdržavanja. Konačno, iz kaznene evidencije proizlazi da je optuženi IL osuđen 2020. i u Republici Njemačkoj zbog kaznenog djela vožnje pod utjecajem alkohola i narkotika. Prema tome, radi se o osobi koja sustavno ne poštuje pravne norme, ali i koja čini kaznena djela sa elementima nasilja spram bliskih osoba, konkretno bivšoj partnerici i djeci te u odnosu na koga dosadašnje kazne nisu postigle odgovarajući učinak.

38. Sud nije olakotnim cijenio okolnost da je optuženom sedmogodišnji sin bolestan obzirom da isti na tu okolnost nije priložio niti jedan dokaz, a drugih olakotnih okolnosti sud nije našao.

39. Imajući u vidu naprijed navedeno, ocjena je suda da postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženi neće ubuduće činiti kaznena djela, odnosno da vrijeme koje će provesti na izdržavanju kazne utjecati na istoga da shvati svu ozbiljnost i nedopuštenost ovakvog načina postupanja te da nezadovoljstvo životnim situacijama u kojima se nađe, ma koliko ga iste teško pogađale, pa makar za njih smatrao odgovornim i druge osobe ne može rješavati ispoljavanjem nasilja prema tim osobama. Ocjena je suda da je optuženog potrebno uputiti na izdržavanje dijela kazne zatvora, ali će mu u roku provjeravanja od pet godina i dalje ostati mogućnost da ipak ne izdrži cijelu kaznu zatvora na koju je osuđen, nego da pokaže da je izrečena djelomična uvjetna osuda i bezuvjetni dio kazne na njega doista i utjecao u smislu specijalne prevencije. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženog, ali i okolnosti vezane uz sama djela i njihovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženog da postupa protivno zakonu, neovisno o pobudama koje su na njega u tom trenutku utjecale. Stoga sud smatra da je rok kušnje od pet godina, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja preostalog dijela kazne isti će imati priliku pokazati da je shvatio neprimjerenost ovakvog načina postupanja te će imati priliku opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetovani dio kazne opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti u cijelosti

40. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom IL se u kaznu zatvora na koju je osuđen uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. ožujka 2018. do 7. svibnja 2018.

41. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na citiranim odredbama ZKP-a, a sud je prilikom odmjeravanja paušalnog troška cijenio duljinu trajanja postupka, činjenicu da je optuženi redovno zaposlena osoba sa primanjima u visini 1.700 eura, ali i da je otac petero djece od kojih je četvero malodobne.

42. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Velikoj Gorici, 15. prosinca 2025.

Zapisničar:

Sutkinja za mladež:

Sanja Adžaga

Lucija Lisac

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj odlučuje nadležni sud.