Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-1117/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Josipu Grubišiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Zoran Kralj, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, koga zastupa punomoćnica Mateja Vidaković, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7569/2021-36 od 02. listopada 2024. dana 15. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7569/2021-36 od 02. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanom odlukom nalaže se tužitelju PC, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] platiti društvu Ručević vještačenja d.o.o. Zagreb, Kneza Ljudevita Posavskog 34a, OIB 30407096779, iznos od 66,37 eura.

2. Protiv navedene odluke žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga bitne povrede pravila o parničnom postupku, predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska odluka ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

5. U žalbi se navodi kako je postupak pravomoćno okončan donošenjem presude te je njome odlučeno o glavnoj stvari i troškovima parničnog postupka. Troškovi vještačenja spadaju u troškove parničnog postupka. Troškove parničnog postupka mogu potraživati parnične stranke. Niti jedna parnična stranka nije podnijela zahtjev da joj se nadoknadi trošak predujma za vještačenje u iznosu od 66,37 eura. Vještak u tom smislu nije parnična stranka. Troškove parničnog postupka u konačnici snosi ona parnična stranka koja ne uspije u parnici, a u konkretnom slučaju to je bio tuženik. Sud ne može naložiti tužitelju naknadno snošenje troškova vještačenja. Tužitelj je uredno platio predujam za provođenje vještačenja na čije plaćanje je pozvan u toku samog postupka. Da je sud pozvao tužitelja na plaćanje razlike predujma tijekom postupka, on bi to uredno platio i plaćeni predujam popisao kao svoj trošak parničnog postupka. Ovakvim postupkom suda tužitelj nije u mogućnosti naknadno popisati i tražiti troškove parničnog postupka. Do propusta u plaćanju razlike predujma došlo je očito pogreškom suda ili vještaka i to na način da sud nije pozvao na vrijeme parničnu stranku na plaćanje razlike predujma ili je vještak račun za izvršeno vještačenje podnio nakon zaključenja glavne rasprave i/ili donošenja presude. Sud svoje rješenje nije obrazložio na način iz kojeg bi jasno proizlazio pravni temelj, odnosno zakonska odredba na kojoj se temelji obveza tužitelja da naknadno podmiri razliku troškova vještačenja. U svakom slučaju vještak ima pravo da mu se plati naknada-nagrada za provedeno vještačenje sukladno izdanom računu u punom iznosu, s time da ta obveza u konkretnom slučaju pada na teret suda (državnog proračuna), a sve iz razloga jer je sud angažirao vještaka ili na teret parnične stranke koja je u cijelosti izgubila parnicu (tuženika), ali nikako ta obveza ne može pasti na teret tužitelja.

6. I ovaj sud prihvaća obrazloženje koje u pobijanoj odluci iznosi sud prvog stupnja, a u kojem se navodi da je u postupku društvo Ručević vještačenja d.o.o. Zagreb izradilo nalaz i mišljenje te da je tužitelj platio predujam u iznosu od 199,08 eura, a konačni trošak vještačenja je iznosio 265,45 eura pa je stoga tužitelj pravilno pozvan uplatiti razliku od 66,37 eura vještaku, ali kako to nije učinio, doneseno je o istome posebno rješenje.

7. U pravu je žalitelj kada tvrdi da su troškovi postupka oni koje snose stranke i da vještak nije stranka, ali sud nije ograničen časom pravomoćnosti spora za odlučivanje o ovom pitanju tim više što ovaj trošak tužitelja zapravo još niti nije nastao, jer navedeni trošak vještaku još nije niti plaćen.

8. Stoga je temeljem čl. 380. st. 2. ZPP valjalo žalbu tužitelja protiv presude odbiti i njome pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Zagrebu, 15. prosinca 2025.

Sudac

Josip Grubišić