REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-1063/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TA (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika ZAGREBAČKE BANKE d.d. (OIB:92963223473) iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja i presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj: P-547/2022-19 od 08. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja, ukidaju se rješenje i presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo poslovni broj: P-547/2022- 19 od 08. svibnja 2025. - i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog dijela postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba u dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 2.1. Ugovora o kreditu broj: 3207356226, kreditna partija broj: 7103294310 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 06.09.2006.god., a koja glasi: « …u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.… » te u odredbi čl.7.2. koja glasi: « … sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora … », pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

II. Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 3207356226, kreditna partija broj: 7103294310 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 06.09.2006.god. a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl.1. koja glasi: « … prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita. », u odredbi čl.2.1. koja glasi: « … po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. » te u odredbi čl.7.1. koja glasi: « … po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. » pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana."

1.1. Presudom istog suda odlučeno je:

-u st. I., odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja (u t. III.) kojim bi se naložilo tuženiku da tužitelju s osnove preplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 30.658,26 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznose kako je pobliže navedeno u prvostupanjskoj odluci počevši od 15. studenog 2007. do zaključno 12. studenog 2015.; kojim bi se naložilo tuženiku da tužitelju s osnove pretplate na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF(u t. VI.) isplati iznos od 41.806,40 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznose kako je pobliže navedeno u prvostupanjskoj odluci počevši od 19. studenog 2008. do zaključno 12. studenog 2015.; kojim bi se naložilo tuženiku da isplati tužitelju (u t. V.) iznos od 20.230,58 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 01. listopada 2015. do isplate, u roku od 15 dana;

-u st. II., odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova;

-u st. III., naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu iznad dosuđenog zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen.

2. Protiv navedene odluke (presude i rješenja) pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj putem svog punomoćnika iz svih zakonskih žalbenih razloga. Navodi da nije jasno iz kojih razloga sud prvog stupnja smatra da tužitelj u slučaju postavljanja kondemnatornog zahtjeva nema prvo na utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne, a da činjenica da je postavljen zahtjev na isplatu sama po sebi ne dovodi u pitanje pravo tužitelja da se u postupku utvrdi da su pojedine ugovorne odredbe ništetne. Isto tako da sud nije uzeo u obzir da je stajalište Vrhovnog suda RH koje je izraženo u većem broju odluka da potrošači konvertiranih kredita imaju pravni interes za utvrđenjem ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogli ostvariti pravo na isplatu preplaćenih iznosa (Rev-18/2028 i Rev-809/2021). Konvalidacija ništetnih odredaba nije moguća niti potpisanim Dodatkom niti je moguća obnova ništetnih odredbi (čl. 326. Zakona o obveznim odnosima, dalje ZOO). Sklapanjem Dodatka nije uklonjena ništetnost odredbi iz osnovnog ugovora koja bi mogla biti uklonjena jedino da je zakonskom odredbom izričito propisana konvalidacija ništetnih pravnih poslova (što nije ostvareno).

2.1. Žalbeni je prijedlog tužitelja da se preinači prvostupanjska odluka na način "da se usvoji tužbeni zahtjev tužitelja te zahtjev za naknadom troškova postupka", odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.

3. Sa tom je žalbom postupljeno u smislu odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje ZPP).

4. Odgovor na tu žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

6. Ispitujući pobijano rješenje i presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. ZPP-a), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijano rješenje i presuda nisu zakoniti i pravilni.

6.1. Prije svega, u ovom postupku, obzirom na žalbene navode tužitelja, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a obzirom da su u pobijanom rješenju i presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja i presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijano rješenje ni presuda nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njihova zakonitost i pravilnost.

6.2. Nadalje prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Međutim, prvostupanjski sud je počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 187. st. 2. ZPP-a, na koju sadržajno ukazuje žalitelj, kada je pobijanim rješenjem odbacio zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3207356226 sklopljen 06. rujna 2006. između tužitelja, kao korisnika kredita i SA kao založnog dužnika te tuženika kao kreditora, ništetan u dijelu u kojem je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke - tuženika, odnosno u dijelu u kojem je određeno da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke - tuženika, te u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, pogrešno zaključujući da za ovaj dio zahtjeva tužitelj nema pravni interes.

8. Naime, suprotno takvom zaključku suda prvog stupnja, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tužitelj u ovom postupku ima pravni interes za podnošenje takve tužbe, neovisno o tome što je o ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu u odnosu na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu odlučeno pravomoćnim presudama Visokog trgovačkog suda u Zagrebu u tzv. kolektivnom sporu (na koje se tužitelj poziva u tužbi) obzirom da sada u pojedinačnom postupku, kakav je i ovaj aktualan, na takvim zahtijevanim utvrđenjima, kondemnatornim zahtjevom, zahtjeva ostvarenje prava na isplatu za koju smatra da mu pripada. Postojanje pravnog interesa za podnošenje tužbe s deklaratornim zahtjevom cijeni se prema okolnostima svakog konkretnog slučaja te u vezi s time određena osoba ima pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe ako od ishoda sudskog postupka očekuje određenu konkretnu pravnu korist (tako i Rev-735/2014).

9. Nadalje, što se tiče zahtjeva tužitelja za isplatom iznosa od 30.658,26 kuna, odnosno iznosa od 41.806,40 kuna te iznosa od 20.230,58 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, sve po pravilima o stjecanju bez osnove jer tužitelj drži da je navedene iznose tuženik od njega neosnovano naplatio temeljem ništetnih ugovornih odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli sadržanih u Ugovor o namjenskom kreditu broj: 3207356226 sklopljenim 06. rujna 2006. između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora, a sve utemeljeno na pravnim shvaćanjima izraženim u pravomoćnim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., odnosno presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. i poslovni broj: Rev- 2221/2018 od 03. rujna 2019. - sud prvog stupnja je kao neosnovan odbio ovakav zahtjev tužitelja.

9.1. Zaključak je suda prvog stupnja, u bitnome da imajući u vidu sadržaj zakonskih odredbi čl. 19.c i čl. 19.e Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 112/12, 143/13, 147/13, 95/15, 78/15 i 102/15, dalje: ZPK) i nespornu činjenicu da je tužitelj 30. ožujka 2016. sa tuženikom sklopio Dodatak navedenom Ugovoru o namjenskom kreditu temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita ugovorenog sa valutom i valutnom klauzulom u CHF u valutu euro, a da je tužitelj prihvatio izračun konverzije za što nije bio u obvezi pa da mu u okolnostima konkretnog slučaja ne pripada pravo na zahtijevanu isplatu, jer su stranke sklapanjem navedenog Dodatka izmijenile svoj ugovorni odnos ne samo u pogledu valute "već su predefinirale i ugovorenu kamatnu stopu tako da ta odredbe nije i ne može biti ništetna“

9.2. Ovakvo pravno shvaćanje suda prvog stupnja nije pravilno i posljedično tome, bar za sada, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo kada je u ovom dijelu zahtjev tužitelja, kao neosnovan odbijen.

10. Prije svega, u odnosu na zaključke suda prvog stupnja u dijelu u kojem ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH izraženo u rješenju poslovni broj: Gos- 1/2019-36 od 04. ožujka 2020., valja istaknuti da nije sporno, kako to navodi i sud prvog stupnja da je u tom rješenju izraženo pravno shvaćanje da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/2015 –dalje: ZID ZPK/15), ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Međutim, to ne znači da je isključeno, u zasebnom sudskom postupku i nakon izvršene konverzije po odredbama ZID ZPK/15, zahtijevati utvrđenje ništetnosti određenih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu (u konkretnom slučaju odredbi o ugovorenoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli), sklopljenih između tužitelja, kao potrošača i banaka kao davatelja kredita već iz navedenog pravnog shvaćanja proizlazi da je navedeni sporazum o konverziji valjan i za slučaj kada njegovom sklapanju prethode ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu.

11. Pri tome, valja još istaknuti i da korisnik kredita (potrošač) ne gubi pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu sklapanjem Dodatka ugovora o kreditu po pravilima ZID ZPK/15. Naime, ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, osim u izuzetnim slučajevima kada je zabrana manjeg značaja i kada je ugovor u cijelosti ispunjen, a što nije slučaj kod sklapanja ugovora o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom.

12. U odnosu na zaključak suda prvog stupnja o neosnovanosti zahtjeva tužitelja obzirom na činjenicu da je sa tuženikom sklopio navedeni Dodatak Ugovora o kreditu sukladno ZID ZPK/15 valja istaknuti da, suprotno takvom zaključku, po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. t. 6. ZID ZPK/15 (Dodatak), nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije (jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK/15 i to po pravilima o stjecanju bez osnove, a sve za slučaj da to izrekom nije između stranaka riješeno navedenim sporazumom.

13. Navedeno iz razloga što odredbama ZID ZPK/15 nije reguliran način rješavanja posljedica ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima sa valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, tim više što je ratio donošenja navedenog Zakona sadržana u odredbi čl. 19.b ZID ZPK/15, kojom je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u euro i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u eurima, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima. Sklapanjem navedenog sporazuma (Dodatka) utemeljenog na odredbama čl. 19.c ZID ZPK/15 mora za posljedicu imati stvaranje potpune zaštite potrošača, kao korisnika kredita i prilikom njegova sklapanja mora biti u potpunosti uklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, koja je prethodno narušena ugovaranjem navedenih ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

14. Pri tome, u odnosu na zaključak prvostupanjskog suda u dijelu u kojem zaključuje da su sklapanjem navedenog Dodatka otklonjene sve pravne posljedice ugovorenih ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, valja ukazati na odredbu čl. 19.c st. 1. t. 2. ZID ZPK/15, kojom je propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se, između ostalog, na način da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u eure i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenje kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u eurima i u kunama s valutnom klauzulom u eurima na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, pa bi posljedično tome prilikom zaključka o tome je li sklapanjem navedenog Dodatka otklonjena navedena neravnoteža u odnosima potrošača i banke trebalo voditi računa i o tome da li je prilikom obračuna više preplaćenog banka uračunavala kamatnu stopu i tečaj valute za ugovore sklopljene u eurima koji su vrijedili na dan zaključenja osnovnog ugovora o kreditu ili uz promjene kamatne stope i tečaja eura kroz ugovoreno razdoblje do trenutka konverzije.

14.1. Valja još istaknuti da se aneksima (dodacima) ugovora o kreditu sklopljenim prema odredbama ZID ZPK/15 uređuju pitanja kamatnih stopa nakon sklapanja istih, ali ne i onih, nepoštenim postupanjem banaka, prethodno ugovorenih te da iz sadržaja navedenog Dodatka ne proizlazi da se prilikom njegovog sklapanja tužitelj odrekao ovih svojih prava, koja u ovom postupku zahtjeva, a niti je takvo odricanje propisano odredbama ZID ZPK/15, već je suprotno tome odredbom čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine broj 41/14, 110/15 i 14/19) propisano da se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti (slično, na odgovarajući način, i odredbom čl. 19.e ZID ZPK/15 u kojem kao učinak konverzije nije propisan gubitak prava potrošača iz osnovnog ugovora).

14.2. Dakle, u konkretnom slučaju, sklapanjem navedenog Dodatka, tužitelj i tuženik su, u skladu s odredbama ZID ZPK/15, trajno i konačno uredili svoj pravni odnos, ali za razdoblje nakon njegova sklapanja, ali ne i za razdoblje koje je tome prethodilo, kako to pogrešno zaključuje sud prvog stupnja. Ističe se i da je prema odredbama ZID ZPK/15 korisnik kredita bio u mogućnosti odbiti sklapanje ponuđenog sporazuma o konverziji, ali u okolnostima navedenog obveznopravnog odnosa u kojem su bili potrošači, kao korisnici kredita sklopljenih uz navedene nepoštene ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i banaka, kao njihovih davatelja - ova njihova zakonska dispozicija bila upitna i u biti samo prividna, budući da im je alternativa bila ostanak u ugovornom odnosu u kojem je tečaj CHF-a bio potpuno nepredvidiv pa su sklapanjem tih sporazuma potrošači spašavali svoju egzistenciju (na što upućuju i žalbeni navodi žalitelja).

15. Ovakvo pravo potrošača, kao korisnika kredita koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz čl. 19.c st. 1. t. 6. ZID ZPK/15 (Dodatak), da nakon sklapanja tog sporazuma ima pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u slučaju ako bi postojala razlika na štetu potrošača između ukupnog iznosa koji bi mu pripadao po osnovi ništetnosti navedenih odredbi do dana izvršene konverzije ( jednako kao i onim potrošačima i korisnicima kredita u CHF ili kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF koji nisu mogli ili nisu izvršili konverziju) i uplaćenog iznosa koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s čl.19.c ZID ZPK/15 i to po pravilima o stjecanju bez osnove, sukladno je pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 04. listopada 2021. Isto tako ovdje valja uputiti i na rješenje VSRH od 08. studenog 2022. u kojem je vezano za navedeno sud zauzeo pravni stav da: Sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.

16. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud zbog navedenog pogrešnog pravnog pristupa, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za pravilnu odluku u ovoj pravnoj stvari, valjalo je kao osnovanu prihvatiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 370. i čl. 380. t. 3. ZPP-a riješiti kao u st. I. izreke ovog rješenja.

17. U nastavku postupka prvostupanjski sud će pravilno u cijelosti raspraviti zahtjev tužitelja te utvrditi da li su navedene ugovorne odredbe ništetne, kako to tvrdi tužitelj pozivom na navedena pravna shvaćanja iz tzv. sporova o kolektivnoj zaštiti potrošača, odgovarajućim vještačenjem po vještaku financijske struke utvrditi će je li, uz primjenu navedenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, tuženik od njega više naplatio određeni novčani iznos, koji u ovom postupku on zahtjeva da mu tuženik isplati po pravilima o stjecanju bez osnove te će nakon toga za slučaj takvih utvrđenja utvrditi je li mu tako utvrđen novčani iznos (više plaćen uz primjenu navedenih ugovornih odredbi) u cijelosti uračunat u izračun konverzije prilikom sklapanja navedenog Aneksa, a sve uz pravilnu primjenu odredaba ZID ZPK/15, na način na koji je i prethodno navedeno.

17.1. Ovdje valja navesti i da tužitelj pogrešno drži da ima pravo i na razliku glavnice u zatraženom iznosu od 20.230,58 kuna jer su se o visini glavnice utvrđene sklapanjem navedenog Dodatka ugovorne strane međusobno suglasile i ona nije bila predmetom ispitivanja u tzv. kolektivnom sporu potrošača. Nakon provedenih dokaza predloženih po parničnim strankama prvostupanjski će sud donijeti novu, pravilno obrazloženu odluku prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a (bez nepotrebnog prenošenja cjelovitih podnesaka stranaka na 40 stranica odluke).

18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Puli – Pola 15. prosinca 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus