Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj Gž-2219/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Borisu Rukavini, odvjetniku u Samoboru, protiv tuženika BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Nikši Đuriću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P- 5555/2024-59 od 26. svibnja 2025., u sjednici vijeća, održanoj 15. prosinca 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika BL kao neosnovana i u pobijanom dijelu kojim je točkom I. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i u dijelu kojim je točkom II. izreke presude naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 2.250,00 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama, potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-5555/2024-59 od 26. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Utvrđuje se da je tužiteljica ČL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], jedini nasljednik ostavitelja EL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], umrlog **.**.2018., iza kojeg je raspoređena ostavinska imovina rješenjem o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. O-4683/18-5 od 3. srpnja 2018. godine i to stan na 1 (prvom) katu oznake (E-9), koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika, degažmana i lođe u ukupnoj površini od 73,98 m2, koji je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi – kao posebnog dijela stambene zgrade br. 49, [adresa], garaža, garaža, garaža, garaža i dvorište, ukupne površine 986 m2, sagrađene na zkčbr. [katastarska čestica] i upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], pa je tuženik BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužan trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu, temeljem ove presude, na cijelom stanu na 1 (prvom) katu oznake (E-9), koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika, degažmana i lođe u ukupnoj površini od 73,98 m2, koji je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi – kao posebnog dijela stambene zgrade br. 49, [adresa], garaža, garaža, garaža, garaža i dvorište, ukupne površine 986 m2, sagrađene na zkč. br. [katastarska čestica] i upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za korist tužiteljice AL (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 2.250,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 26. svibnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 200,00 eur sa zateznim kamatama.

2. Žali se tuženik, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom I. izreke presude usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i u dijelu kojim je točkom II. izreke presude naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 2.250,00 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači, na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužiteljice na utvrđenje, da je ona jedini nasljednik ostavitelja EL, umrlog **.**.2018., iza kojeg da je raspoređena ostavinska imovina rješenjem o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem O-4683/18-5 od 3. srpnja 2018. godine i to stan na prvom katu stambene zgrade sagrađene na zk. čbr. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz ovlaštenje tužiteljici da se u zemljišnim knjigama upiše kao vlasnica predmetnog stana, a koje pravo nasljedstva, kako to proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe, tužiteljica da temelji na činjenici, da je ona izvanbračna supruga sada EL, jer da su ona i sada pokojni EL živjeli u izvanbračnoj zajednici od 2002. godine pa do smrti sada pokojnog EL.

6. Nije u pravu žalitelj, kada prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu osporava zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

7. Naime, suprotno žalbenim navodima tuženika, u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je sud prvog stupnja obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

8. Budući, da prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu nije donesena uz bitnu postupovnu povredu, koju ističe tuženik, niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

9. Nije u pravu tuženik, niti, kada navodi da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice.

10. Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

11. Tako, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je sud prvog stupnja, po provedenom dokaznom postupku, a osnovom, kako nespornih, tako i onih činjenica utvrđenih temeljem izvedenih dokaza, utvrdio slijedeće:

- pokojni EL da je rođen **.**.1973., a da je umro **.**.2018.

- iza smrti pokojnog EL da je proveden ostavinski postupak, a nasljednikom temeljem zakona da je proglašen njegov brat BL, ovdje tuženik;

- tužiteljica da nije sudjelovala u ostavinskom postupku iza pokojnog EL;

- iz medicinske dokumentacije sada pokojnog EL, da se u Pismu liječniku Kliničke bolnice Sestre milosrdnice od 11. veljače 2008. navodi "Savjetovanje, sa nevjenčanom suprugom.", a u Pismu liječnika iste ustanove od 13. travnja 2010., pored ostaloga, da se navodi "terapiju može za period od 4-5 dana podizati i djevojka (pouzdana osoba)";

- iz Potvrde o prijavi boravišta od 16. veljače 2018., tužiteljica da je16. veljače 2018. prijavila boravište na adresi [adresa];

- tužiteljica da je živjela u izvanbračnoj zajednici sa sada pokojnim EL u stanu, na adresi [adresa] i to od 2002. godine pa do smrti pokojnog EL;

- iz preslika spisa tog suda pod poslovnim brojem O-8143/18, u ostavinskom postupku iza pokojnog EL, rođenog **.**.1973., a umrlog **.**.2018., njegovim nasljednikom, temeljem zakona, da je proglašen BL, brat ostavitelja, u cijelosti, a iz rješenja o nasljeđivanju donesenim u tom ostavinskom postupku da proizlazi, da ostavinsku imovinu, pored ostalog, čini suvlasnički dio nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to stambene zgrade broj 49. [adresa], garaže, garaže, garaže, garaže i dvorišta na kč. br. [katastarska čestica] površine 986 m2, na kojemu je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to stana na I. katu koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika, degažmana i lođe, u ukupnoj površini od 73,98 m, etaža 9, a kojeg stana ostavitelj da je vlasnik u cijelosti;

- između tužiteljice i sada pokojnog EL da je često dolazilo do svađa;

- u pismima, koje da je tužiteljici pisao sada pokojni EL, pored ostaloga, da navodi, da ju voli, da mu nedostaje i da mu je žao zbog svog ponašanja prema njoj, te samo na jednom pismu da je naznačen datum i to 8. siječnja 2004., dok ostala pisma da su bez datuma;

- obdukcijom da je utvrđeno, da je EL umro **.**.2018., a da je pronađen mrtav u stanu nakon proteka tri tjedna od njegove smrti;

- predmetni stan, kada da je u njemu pronađen mrtav pokojni EL, da je bio neuredan i pun smeća;

- iz iskaza tužiteljice, u noći s 11. na 12. travnja 2018., zbog nasilja u obitelji, tužiteljica da je zatražila intervenciju policije, te ista da je ostala u stanu do 12. travnja 2018., kojeg dana da je otišla u Dom za starije osobe po ručak, koji da je ostavila ispred vrata stana, a ključ da je ubacila kroz prozor stana, međutim, ista da nije imala namjeru prekinuti izvanbračnu zajednicu s EL, te tužiteljica da se osjećala jako loše i da je imala vrtoglavice, pa da je smatrala da zbog toga treba otići kod svojih roditelja i zatim se vratiti EL jer da ga je voljela, a, osim toga, da nije bila niti sigurna ima li EL ključeve ili ih je izgubio, pa da je htjela da ima ključeve, kako da bi mogao izaći iz stana ako želi, pri čemu da su sve njezine stvari ostale u stanu, odnosno sa sobom da nije ništa ponijela;

- iz iskaza tužiteljice, ista da nije odlučila prekinuti izvanbračnu zajednicu s EL, već da se namjeravala vratiti, što da se i ranije znalo događati, odnosno, tužiteljica da je i ranije zbog svađa odlazila od EL, ali da bi mu se uvijek nakon nekog vremena vraćala;

- roditelji sada pokojnog EL i to majka GL i otac JL da su umrli prije ostavitelja, sada pokojnog EL.

12. Kada je, a na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, te osnovom iskaza u postupku saslušanih svjedoka SL, TL, ALI, IL, ĆL, BLI, VL, ĐL, FL, NL i ZL, da je tužiteljica živjela u izvanbračnoj zajednici sa sada pokojnim EL u stanu na adresi [adresa] i to od 2002. godine pa do njegove smrti, sud prvog stupnja ispravno je zaključio, da je, a imajući u vidu odredbu članka 11. stavak 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: ObZ), tužiteljica dokazala da je bila u izvanbračnoj zajednici sa sada pokojnim EL od 2002. do njegove smrti, pa tužiteljica da je izvanbračni drug sada pokojnog EL i da je njegov zakonski nasljednik temeljem članka 8. stavka 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZN), pa je pravilno sud prvog stupnja postupio, kada je, a imajući u vidu činjenicu da su roditelji sada pokojnog EL umrli prije ostavitelja, sada pokojnog EL, te da je tužiteljica, kao izvanbračni drug jedina nasljednica pokojnog EL, pozivom na odredbe članaka 8. i 11. stavaka 1., 2. i 3., te odredbe članka 236. sve ZN-a, usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, presuđujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude.

13. To stoga, što je odredbom članka 11. stavkom 1. ObZ-a propisano, odredbe ovoga Zakona o učincima o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka.

14. Nadalje, odredbom članka članaka 8. ZN-a propisano je, na temelju zakona ostavitelja nasljeđuju svi njegovi potomci, njegova posvojčad i njihovi potomci, njegov bračni drug, njegovi roditelji, njegovi posvojitelji, njegova braća i sestre i njihovi potomci, njegovi djedovi i bake i njihovi potomci, i njegovi ostali predci (stavak 1.), na temelju zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim. Izvanbračnom zajednicom u smislu ovoga Zakona smatra se životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka (stavak 2), osobe iz stavka 1. ovoga članka nasljeđuju po nasljednim redovima (stavak 3.), nasljednici bližega nasljednog reda isključuju iz nasljedstva osobe daljnjeg nasljednog reda (stavak 4. ), dok je odredbom članka 11. stavkom 1. ZN propisano, ostavitelja koji nije ostavio potomke nasljeđuju njegovi roditelji i njegov bračni drug, a stavkom 2. istog članka propisano je, ostaviteljevi roditelji nasljeđuju jednu polovicu ostavine na jednake dijelove, a drugu polovicu ostavine nasljeđuje ostaviteljev bračni drug, te je stavkom 3. toga članka propisano, ako su oba roditelja umrla prije ostavitelja, bračni drug nasljeđuje cijelu ostavinu,dok je odredbom članka 236. ZN-a propisano, osoba koju ne veže pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu, a koja smatra da ima pravo kao nasljednik ili zapisovnik, može to svoje pravo ostvarivati samo u parnici.

15. Prema tome, žalbenim navodima tuženika – kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka, te daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotnu od pravilno utvrđenog činjeničnog stanja po sudu prvog stupnja, smatrajući da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je tužiteljica bila u izvanbračnoj zajednici sa sada pokojnim EL od 2002. godine do njegove smrti, a slijedom toga i pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice pa se tuženik, a kako bi se izbjeglo suvišno i nepotrebno ponavljanje, upućuje na obrazloženje prvostupanjske presude, kojim obrazloženjem je sud prvog stupnja dao jasne i valjane razloge o tome, zašto je točkom I. izreke prvostupanjske presude usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice, a koje razloge kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

16. Tuženiku je, a u odnosu na njegove žalbene navode, i za odgovoriti, da iz rezultata kompletne raspravne građe i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda zaista proizlazi, da je tužiteljica bila u izvanbračnoj zajednici sa sada pokojnim EL od 2002. godine do njegove smrti, te da njezino ponašanje 12. travnja 2018., kada je sada pokojnom EL ostavila ručak ispred vrata stana i kroz prozor stana mu ubacila ključeve toga stana, nije dovelo do prekida te izvanbračne zajednice tužiteljice i sada pokojnog EL, a kako je to ocjenom svih izvedenih dokaza ispravno i zaključio sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude.

17. Nadalje, žalitelju je i za navesti, da iz stanja spisa predmeta i izvedenih dokaza po sudu prvog stupnja proizlazi, da su se tužiteljica i sada pokojni EL od 2002. godine pa do smrti EL, dakle, tijekom trajanja njihove izvanbračne zajednice, znali često svađati i da bi tužiteljica, koja je svoje boravište prijavila na adresi sada pokojnog EL nepuna dva mjeseca prije smrti pokojnog EL, znala odlaziti od sada pokojnog EL na određeno vrijeme, ali bi se nakon tih odlazaka uvijek vračala sada pokojnom EL, iz čega proizlazi, da, niti tužiteljica, a niti sada pokojni EL, nisu pokazivali volju za prekidom njihove izvanbračne zajednice, a i iz iskaza same tužiteljice, danom na ročištu rasprave, održanom 1. travnja 2025. (stranice od 231 do 235 spisa), između ostalog, proizlazi, da tužiteljica odlaskom iz stana 12. travnja 2028. godine, u kojem stanu su, kako ista navodi, ostale sve njezine stvari, nije imala namjeru prekinutu izvanbračnu zajednicu sa pokojnim EL, već da je smatrala da treba otići u obiteljsku kuću i zatim se vratiti EL, jer da ga je voljela, iz čega bi također proizlazilo, da tim odlaskom u obiteljsku kuću, tužiteljica, neovisno o tome što je ista u svom iskazu navela kako se sa sada pokojnim EL telefonski čula 17. travnja 2018., te da ga je susjeda vidjela ispred zgrade 19. ili 20. travnja 2018. godine, nije imala namjeru, a niti volju, prekinuti izvanbračnu zajednicu sa sada pokojnim EL.

18. Žalitelju je i za navesti, da je sud prvog stupnja pravilno postupio, kada je odbio izvođenje dokaza psihijatrijskim vještačenjem sada pokojnog EL na okolnosti njegove eventualne nesposobnosti za rasuđivanje, a izvođenje kojeg dokaza je tuženik predložio nakon zaključenja prethodnog postupka, pri tome ne dokazujući razloge zbog kojih izvođenje tog dokaza nije mogao predložiti ranije.

19. Slijedom svega navedenog, žalba izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

20. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, u dijelu kojim je točkom II. izreke presude naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi prouzrokovan parnični trošak u iznosu od 2.250,00 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama, kako po osnovu (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tuženika i u ovom dijelu, koji se svojom žalbom na odluku o troškovima postupka u biti samo paušalno žali, ukazuje neosnovana.

21. Budući, da na izloženi način nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, a prvostupanjskom presudom u pobijanom dijelu, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, dok je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo ispravno primijenjeno, to je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

22. Nepobijani dio (točku III. izreke prvostupanjske presude), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

Split, 15. prosinca 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac