REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž -1271/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Biljane Bojanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Kristine Pavičić-Sirotić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Kunček, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d. iz Osijeka, Ivana Gundulića 5B, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Bojan Nikolić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, Pisarnica Osijek, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-84/2024-23 od 25. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-84/2024-23 od 25. kolovoza 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika i tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, da tužitelju BO isplati s osnova razlike rente od dana podnošenja tužbe 16. travnja 2024. pa do 31. srpnja 2025. iznos od 2.641,52 eur (dvije tisuće šesto četrdeset jedan euro i pedeset dva centa), te da s osnova rente umjesto iznosa od 231,76 eur mjesečno, kako je dosuđeno pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku broj P-867/06-51 od 30. prosinca 2009., plaća iznos od 408,98 eur (četiristo osam eura i devedeset osam centi) mjesečno, počevši od 1. kolovoza 2025. pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, najkasnije do 10-og u mjesecu, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na dospjele iznose od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.067,14 eur (tisuću šezdeset sedam eura i četrnaest centi), s zateznom kamatom od 25. kolovoza 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 dana."

2. Protiv te presude, žalbu pravovremeno, podnosi tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o trošku postupka.

Žalbeni je prijedlog da se preinači pobijana prvostupanjska presuda u glavnoj stvari i odluka o trošku postupka uz obvezu tužitelja na plaćanje troška postupka, razmjerno uspjehu tuženika u sporu, a podredno da se ista ukine u pobijanom dijelu i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz zahtjev naknade troška žalbe.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ((„Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

4. Odgovorom na žalbu tužitelj je smatra neosnovanom i neutemeljenom, uz prijedlog da se žalba odbije i potvrdi prvostupanjska presuda i dosudi trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano čl. 365. ZPP, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijana presuda pravilna.

7. Obzirom na žalbene razloge tuženika u dijelu kojim ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. s. 2.toč. 11. ZPP, valja i navesti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno,kao što ni o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

8. Uz to prvostupanjski i nije počinio ostale bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je žalba kojom ukazuje na bitne povrede odredbi parničnog postupka u cijelosti neosnovana.

8.1. I materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povišenje rente dosuđene osnovom pravomoćne presude tog suda poslovni broj XIX P-867/2006-51 od 30. prosinca 2009., potvrđene od Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-664/2011., od 12. svibnja 2011., i to radi izgubljene zarade zbog nastale ozljede izvan rada, u prometnoj nezgodi od 20. ožujka 2003., koju je prouzročio osiguranik tuženika, a kojom je za tužitelja nastala opća nesposobnost za rad, te mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu, zbog opće nesposobnosti za rad.

10. Navedenom pravomoćnom presudom dosuđena je isplata rente osnovom izgubljene zarade i razlike između mirovine i plaće koju je trebao primati tužitelj na poslovima lučkog radnika u tvrtki Luka Tranzit Osijek d.o.o.

11. U ovom dijelu postupka nije sporna odgovornost tuženika za isplatu rente izgubljene zarade, već je sporna visina dosuđene naknade,odnosno da li se u izračun rente može koristiti povećani odbitak u odnosu na jedno dijete.

12. Prvostupanjski sud je utvrdio da je nedvojbeno od strane tužitelja pretrpljena šteta, već ranije utvrđena presudom tog suda P-867/2006 od 30. prosinca 2009., te da i dalje trpi štetu u vidu izgubljene zarade koju mu je tuženik na temelju čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) dužan naknaditi,a na temelju čl. 1089.ZOO tužitelj ima pravo na naknadu izmakle koristi pri čemu se uzima u obzir dobitak koji se mogao očekivati prema redovnom tijeku stvari, a čije ostvarenje je i spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

12.1. Cijeneći čl. 1090. ZOO kao i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuđena je naknada u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

13. Prema provedenom vještačenju po stalnom sudskom vještaku Tonki Vulić osnovom utvrđenja visine razlike plaće koju ostvaruju radnici poduzeća Luka Tranzit Osijek d.o.o. na istom radnom mjestu na kojem bi radio tužitelj, utvrđeno je, da bi na izračun razlike primanja između plaće koju bi tužitelj ostvarivao da je u radnom odnosu i mirovine koju ostvaruje za vremensko razdoblje od siječnja 2024. pa nadalje, utvrđena prosječna bruto plaća lučkog transportnog radnika strojara, za razdoblje do lipnja 2024. u iznosu od 877,93 eura, a za razdoblje od srpnja do prosinca 2024., iznos od 972,22 eura. Nadalje je i utvrđeno od strane vještakinje da tužitelj uzdržava dvoje malodobne djece, te da je koeficijent odbitka iz platne liste supruge tužitelja 2,2, što odgovara osobnog odbitku 1+ prvo uzdržavano dijete, 0,5+ drugo uzdržavano dijete, te da se iz platne liste supruge tužitelja vidi da osobni odbitak nije iskorišten do kraja. Da je tužitelj radio, barem bi jedno dijete bilo prijavljeno na njegovoj plaći kao olakšica, pa je stoga u izračunu primijenila olakšicu za prvo dijete od 0,5 osobnog odbitka i tako utvrdila da je razlika između prosječne neto plaće lučko transportnog radnika strojara, na kojem radnom mjestu je tužitelj radio prije odlaska u invalidsku mirovinu, umanjena za mjesečnu rentu koju tužitelj prima u iznosu od 231,76 eura i primljenu mjesečnu mirovinu 1.850,28 eura, za razdoblje od siječnja do prosinca 2024., a prosjek utvrđenih razlika za zadnjih šest mjeseci iznosi 177,22 eura.

13.1. Vezano na prigovore tuženika za obračun osobnog odbitka, od strane vještakinje je navedeno, da je obračun temeljen na pretpostavci da bi jedno dijete bilo prijavljeno kod tužitelja, a drugo kod supruge, te bi onda oba supružnika imala po jedno dijete i olakšicu od 0,5 osobnog odbitka, te da se radi o uobičajenim situacijama podjele osobnog odbitka za djecu između supružnika, kao i da maloljetna djeca predstavljaju poreznu olakšicu, te je uobičajeno da se između supružnika dijeli osobni odbitak olakšice za zajedničku djecu, jer bi se u suprotnom ostvario puno manji neto iznos na ime plaće i da se radi se o zakonskom pravu koji imaju svi građani Republike Hrvatske.

14. Obzirom da je vještakinja utvrdila da je prosjek razlike isplaćene mirovine i isplaćene rente u odnosu na radno mjesto lučkog radnika u zadnjih 6 mjeseci iznosila 177,22 eura, ukupno bi razlika plaće lučkog radnika i isplaćene mirovine iznosila ukupno 408,98 eura mjesečno, a na ime ranije utvrđene i isplaćivane rente, te 177,22 eura na ime razlike između isplaćene mirovine i rente, u odnosu na prosječne plaće lučkog radnika unazad šest mjeseci. Time je umjesto ranije dosuđenog iznosa od 231,76 eura i osnovom određene invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad zbog koje i gubi zaradu, određeno da je odgovorna osoba dužna plaćati novčanu rentu kao naknadu štete temeljem čl. 1095. st.2. ZOO, za iznos od 408,98 eura mjesečno, počev od 1. kolovoza 2025. pa ubuduće.

15. Ovakva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, a posljedično tome i primjenom materijalnog prava, prihvaća i ovaj sud, u dijelu kojim je tuženik obvezan plaćati mjesečnu rentu na ime štete koju tužitelj trpi zbog opće nesposobnosti za rad i to osnovom izgubljene zarade i razlike između mirovine i plaće koju je trebao primati, kao i osnove koja je i utvrđena od strane vještačkog nalaza u odnosu na poreznu olakšicu za dijete na plaći tužitelja.

16. Žalbeni navodi da se prethodnom pravomoćnom presudom nije postavljao zahtjev kao niti tražilo da bi se uračunala olakšica za dijete na plaći tužitelja, takvi navodi nisu osnovani. To proizlazi iz činjenice da tužitelj u vrijeme kada je i donesena prvostupanjska presuda, sada pravomoćna, i na koju se i tuženik poziva, tada i tužitelj nije imao djece obzirom da je prvo dijete B rođena **.**.2011., a drugo dijete Č **.**.2017., pa stoga u vrijeme donošenja navedene odluke nije bilo moguće cijeniti korištenje povećanog osobnog odbitka umjesto osnovnog. Tužitelj u odnosu na zaključak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja i prethodno nije tražio tu naknadu koja je i nakon provedenog tog vještačenja i zatražena, ali to se ne može posebno cijeniti jer je i tužitelj svojom tužbom zatražio samo povišenje rente, kao i iznos mjesečne rente obzirom da posebno i nije mogao znati da bi se uračunati iznos odnosio na poreznu olakšicu za dijete na plaći tužitelja, pa stoga istu i nije posebno trebao navoditi.

17. Šteta zbog gubitka zarade ne očituje se samo gubitkom plaće kao stalnog oblika primanja iz radnog odnosa, već se može očitovati i gubitkom drugih primanja, primjerice i navedene naknade porezne olakšice za dijete na plaći tužitelja, kao što je to i uračunato od strane financijsko-knjigovodstvene vještakinje. Budući da je naknada štete zbog izgubljene zarade novi novčani zahtjev, tada je i utvrđeno da šteta nastala zbog nesposobnosti za obavljanje dotadašnjeg posla lučko transportnog radnika- strojara. Pri tome i sukladno čl. 1095. ZOO štetu ne čini uvijek iznos plaće koju oštećenik više ne ostvaruje zbog ozljeđivanja, već to može biti i razlika koju bi u odnosu na primanja oštećenik ostvario primanjem određene porezne olakšice. Stoga tužitelj, kao otac dvoje maloljetnih djeteta, ima pravo na poreznu olakšicu na plaći koju bi ostvario u odnosu na jedno maloljetno dijete, da je i dalje nastavio rad na svom radnom mjestu. To proizlazi i iz čl. 14.st. 1., 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, 151/22, 143/23 i 152/24), kojim je propisano da se u odnosu na olakšice za dijete na plaći izračunavaju primjereno propisanih koeficijenata i osnovom osobnog odbitka.

17.1. I u odnosu na žalbene navode priznatog troška, isti se ne mogu prihvatiti. Tužitelj je podneskom zatražio niži iznos od prethodno tužbom zatraženog, kojem se tuženik protivio u odnosu na djelomično povučenu tužbu, predlažući da se odluči o cjelokupnom tužbenom zahtjevu postavljenom tužbom, dok je naknadno na glavnoj raspravi tužitelj posebno specificirao svoje potraživanje, a tuženik se nije posebno očitovao na isto, pa time prvostupanjski sud nije imao osnove posebno odlučivati o prvotno postavljenom cjelokupno zatraženom iznosu od strane tužitelja.

18. Slijedom navedenog kako je prvostupanjski sud u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i time pravilno primijenio materijalno pravo, kada je kao osnovan prihvatio zahtjev tužitelja, sukladno provedenom vještačenju, a pri tome nije počinio bitne povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni one na koje je tuženik ukazivao svojom žalbom, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 368. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

19. Tuženiku nije priznat trošak sastava žalbe osnovom odredbe čl. 154. st.1. ZPP u vezi s čl. 166.ZPP, a ni tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu obzirom da isti nije bio potreban, pa je u odnosu na taj zahtjev tužitelja odlučeno sukladno čl. 155. u vezi s čl. 166. ZPP.

U Puli-Pola 15. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić