REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-912/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Biljane Bojanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Kristine Pavičić-Sirotić, članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja ĐJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivan Đurinac Vuković, odvjetnici u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., OIB:57500462912, Zagreb, Širolina 4, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Zagoršćak & partneri, odvjetnicima u Osijeku, radi naknade štete,odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-92/2022-32 od 12. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. prosinca 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Pn-92/2022-32 od 12. ožujka 2025.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

" I Nalaže se tuženiku Hrvatskim autocestama d.o.o. Širolina 4, Zagreb, OIB: 57500462912 da tužitelju ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime naknade štete iznos od ukupno 2.356,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku od 12.ožujak 2025. do konačne isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.918,51 EUR na koji trošak teku zakonske zatezne kamate od 12.ožujka 2025. do konačne isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sve u roku od 15 dana. "

2. Protiv ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz obvezu tužitelja na naknadu parničnih troškova tuženiku, a podredno da se ista ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz zahtjev troška sastava predmetne žalbe.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.,- dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredbi parničnog postupka , a sve kako je to propisano čl. 365. ZPP, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijana presuda pravilna.

7. Sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP na koju žalbom ukazuje tuženik, jer su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

8. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, pa je stoga i žalbu žalitelja valjalo ocijeniti u cijelosti neosnovanom.

9. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

10. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadom materijalne štete na autu nastale 20. studenog 2020., kada je na autocesti iz nezaštićenog dijela izletjela lisica na njegov osobni automobil marke i tip Volkswagen Passat.

11. U ovom dijelu postupka, obzirom i na žalbene razloge tuženika i dalje je sporna odgovornost tuženika za nastalu štetu i obveza isplate.

12. Sud prvog stupnja je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj dio spora, pravno relevantnih činjenica, utvrdio (čl. 8. ZPP):

-da se na autocesti, kod Općine Staro Petrovo Selo 20. studenog 2020. dogodila prometna nezgoda oko 22, 30 sati, na način da je tužitelj upravljajući vozilom naletio na divlju životinju – lisicu koja je istrčala na kolnik i tom prilikom je došlo do sudara prednjim dijelom vozila tužitelja na navedenu divlju životinju;

-da je iz iskaza saslušanog svjedoka RJ, zaposlenog kod tuženika na mjestu vozača i ophodara, utvrđeno, da je od Centra veze Županja obaviješten da je bio nalet na divljač, te su on i još dvojica kolega došli na mjesto gdje je došlo do sudara i tamo zatekli policiju, odnosno da ne zna da li je tamo bila policija ili je došla kasnije, da je tamo zatekao osobu koja je vozila automobil ali se ne sjeća točno više, obzirom na protek vremena, da su izvršili pregled zaštitne ograde uz autocestu u dužini 1 km prije i poslije mjesta gdje se nezgoda dogodila, te s obje strane autoceste nisu pronašli nikakvu rupu na ogradi, ali lisici i ne treba nikakva rupa jer ona preskoči;

-da se u jednoj smjeni redovno obavljaju dvije ophodnje, a 20. studenog 2020. bile su dvije redovne ophodnje i jedna na intervenciji;

-da toga dana nisu bila zabilježena oštećenja ograde, a da se ophodnja obavlja brzinom od 40 km/h i pri toj brzini se može uočiti sve što se zatekne na cesti, udarne rupe na kolniku, novčanike i slično, kao i uočiti eventualna oštećenja na ogradi, a po noći da se koriste bočni reflektori, lisica se može i popeti i prijeći preko ograde bez obzira na visinu ograde, što je nekolicinu puta i vidio i da je imao već nalet na lisicu, divlju mačku, srnu, zeca, koji također preskoče ogradu;

-prema iskazu policijskih službenika MJ i CJ proizlazi, da su obavili očevid 20. studenog 2020. na autocesti kod Starog Petrovog Sela i tamo zatekli automobil, njegovog vozača i putnika te uginulu lisicu, a nakon 15-tak minuta došla je ophodarska služba i preuzela lisicu, nisu vidjeli da li je ophodarska služba pregledavala zaštitnu ogradu, bio je mrak, a po mraku se i uz reflektore mogu vidjeti samo velika oštećenja;

-da je svjedok JJ, suvozač u vozilu kojim je upravljao tužitelj ĐJ, iskazao, da su putovali iz smjera Zagreba autocestom prema Slavonskom Brodu, a kod Starog Petrovog Sela im je s lijeve strane autoceste istrčala lisica koju je tužitelj udario automobilom i nije ju nikako mogao izbjeći, da u tom dijelu nema nikakvog osvjetljenja na autocesti i s jedne i s druge strane ceste na tom dijelu su oranice, uz autocestu je postavljena zaštitna ograda, da su pozvali policiju i kada su došli tražili su lisicu i pronašli ju, da su došli predstavnici Hrvatskih autocesta, da je policija došla najmanje za sat i po, a ophodarska služba ubrzo;

-da je tužitelj u svom iskazu naveo, da je sa JJ, kao suvozačem, putovao za Slavonski Brod i kod Starog Petrovog Sela osjetio da je u nešto udario i da se sve počelo lomiti, a nakon 50-ak metara zaustavio vozilo i zvao policiju i policija je došla nakon sat i pol, dva, a nakon njih došla je ophodarska služba, reflektorima su išli tražiti na što je naletio i pronašli su lisicu, nisu ni prelazili preko na drugu stranu ceste, te je policija pitala trebaju li zvati vučnu službu, te su svi otišli i ostavili ih;

-da je prije pet godina na autocesti naletio na čaglja i tu su mu štetu naknadili i da svaki vikend vozi tom autocestom i nikada nije po noći vidio da ophodarska služba reflektorima kontrolira ogradu, a u trenutku naleta ispred njega nije bilo nikakvih vozila, da stalno vozi pod kratkim svjetlima i na tom dijelu autoceste je ograničenje brzine 130 km/h, a on da stalno vozi 140 km/h, ni policija ni ophodarska služba nisu ništa pregledavali nego je samo ophodarska služba pokupila lisicu;

-da je po provedenom vještačenju stalnog sudskog vještaka Igora Nužde utvrđeno, da je na vozilu tužitelja došlo do pucanja obloge prednjeg branika u donjem desnom dijelu, loma srednje i desne rešetke branika, te utisnuća desnog svijetla za maglu, da oštećenja za vozilu i divljači ne upućuju na prekoračenje brzine kretanja vozila, a obzirom na položaj odbačenog dijela divljači i oštećenja na vozilu može se zaključiti da se tužitelj u trenutku naleta na divljač kretao desnom prometnom trakom, kao i analizirajući iskaz suvozača može se zaključiti da je divljač istrčala s lijeve strane vozila, da autocesta ima dvije fizičke odvojene kolničke trake za promet iz suprotnih smjerova, sa po najmanje dvije prometne trake širine 3,5 m i po jednu prometnu traku za zaustavljanje vozila u nuždi širine najmanje 2,5 m., na dionici gdje se dogodila prometna nesreće širina prometnog traka je 3,70 m, a širina zaustavnog traka je 2,55 m, noću se širina vidnog polja sužava i mogućnost uočavanja predmeta i stvari na cesti je smanjena, širina vidnog polja anatomski se ne smanjuje s povećanjem brzine kretanja vozila, nego se ono funkcionalno suzuje zato što vozač mora dalje od sebe fiksirati cestu, širina vidnog polja pri brzini od 140 km/h iznosi 30º, a u vrijeme reagiranja vozača u noćnim uvjetima je od 1,0 - 1,3 s, a obzirom da je vrijeme reagiranja vozača veće od vremena koje divljač provede na kolniku (od početka lijeve prometne trake do trenutka udara u vozilo), vozač nije imao tehničku mogućnost izbjegavanja prometne nesreće;

-u odnosu na primjedbe tuženika vještak je nadalje naveo da iako vožnja pod dugim svjetlima poboljšava vidljivost, njihova jačina može zaslijepiti vozača koji dolazi iz suprotnog smjera, pa je potrebno prebaciti na kratka svijetla, a duga svijetla smiju se koristiti samo kada je vozač siguran da neće ugroziti ili ometati druge sudionike u prometu.

13. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da se u predmetnom slučaju na kolniku ograđene ceste našla lisica, dokazan je propust tuženika u održavanju autoceste, tuženik nije u vrijeme štetnog događaja osigurao da se autocesta može koristiti na siguran način i nije poduzeo sve potrebne radnje radi odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa jer da je to učinio lisica ne bi mogla preskočiti zaštitnu ogradu ili se na drugi način zateći na kolniku unutar zaštitne ograde.

14. Prihvaćajući u cijelosti nalaz i mišljenje prometnog vještaka obzirom da nije utvrđeno postojanje doprinosa tužitelja nastanku štete, tuženiku je naloženo da na ime naknade štete na vozilu isplati zatraženi iznos od 2.356,50 eura temeljem odredbe čl. 1085. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO).

15. Obzirom na utvrđeno činjenično stanje suda prvog stupnja koje prihvaća ovaj sud, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik u obvezi i isplatiti tužitelju ovu utuženu novčanu tražbinu na ime nastale štete na njegovom vozilu.

16. Prema odredbi čl. 50. st. 1. i 2. Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21 i 114/22, 4/23 i 133/23, dalje:-ZJC) koju i cijeni prvostupanjski sud, za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje, te pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom, i opremom sukladno posebnim propisima. Ti posebni propisi, osim Zakona, na podzakonskoj razini bili bi Pravilnik o održavanju cesta ("Narodne novine" broj 90/14 i 3/21), Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi cestama ("Narodne novine" broj 92/19), Pravilnik o ophodnji javnih cesta ("Narodne novine" broj 75/14 i 7/21) i Pravilnik o osnovnim uvjetima kojima javne ceste izvan naselja ili njihovi elementi moraju udovoljavati sa stajališta sigurnosti prometa ("Narodne novine" broj 110/01 i 90/22).

17. Ono na što ukazuje tuženik svojom žalbom da u konkretnom slučaju nije dokazao da li je postojao zahtjev nadležnog lovišta i da li je tuženik bio dužan postaviti znakove odnosno signalizaciju, te ako je onda postavio ili ne, ne može se prihvatiti kao osnovan. Odgovornost pravne osobe koja upravlja javnom cestom ne iscrpljuje se samim pravilnim i propisanim postavljanjem signalizacije i opreme na cesti,nego su oni odštetno pravno odgovorni i u slučaju kada je do nezgode došlo upravo uslijed neprimjerenog održavanja javne ceste jer u suprotnom, do izlijetanja divljači na autocesti ne bi došlo. Redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocesti.

18. Teret dokaza da su poduzete sve radnje radi odvijanja nesmetanog i sigurnog prometa na strani su tuženika.

19. Prema provedenim dokazima i proizlazi da predmetna cesta nije osvijetljena, te da se kroz nju i ne može, na način kako to tuženik smatra, voziti dugim svijetlom, obzirom da postoji pri tome i opasnost , kao što to i vještak navodi, da bi u suprotnom smjeru i dolaskom osobnog vozila moglo doći i do daljnjeg oštećenja. Upravo činjenica da se divljač (lisica) našla na kolniku autoceste ukazuje na to da li je zaštitna ograda bila pravilno postavljena da spriječi ulaz divljači na autocestu jer se u suprotnom ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na prostoru kolnika ceste, a za to po načelu pretpostavljene krivnje odgovara tuženik (čl. 1045. ZOO).

20. U konkretnom slučaju divlja životinja – lisica mogla se pojaviti na autocesti samo kroz postojeću ogradu koju održava tuženik, što svakako i upućuje na zaključak da je izostao adekvatan nadzor, te pažljivije pregledavanje predmetne dionice autoceste, kao i da ograda i nije održavana na način da sa potpunom sigurnošću isključi mogućnost ulaska divlje životinje u zaštićeni prostor autoceste, koje se njome ne smiju kretati.

21. S tim u vezi, valja ukazati na iskaz svjedoka zaposlenog kod tuženika kao ophodara i da je isti već imao nalet na lisicu, divlju mačku, srnu, zeca koji su također preskakali predmetnu ogradu, pa se radi o činjenici da predmetni slučaj nije izoliran, te da ima i dosta naleta na divlje životinje na toj autocesti, što ukazuje da od strane tuženika nisu poduzete sve potrebne radnje kako bi se osigurao nesmetan i siguran promet na toj autocesti jer pravilnim održavanjem zaštitne ograde divlja životinja ne bi mogla ući na prostor autoceste. Na tuženiku je teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste, pri čemu tužitelj i nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste.

22. Pri tome, imajući u vidu da je dopuštena brzina kretanja na autocesti 130 km/h pa izbjegavanje divljači može imati kobne posljedice zbog čega je tuženik dužan po potrebi poduzimati mjere koje su veće od onih propisanih pravnim propisima na koje se poziva tuženik, jer je stanje na autocesti, obzirom da su se slučajevi naleta na divlju životinje i ranije događali, ukazivalo na nedostatnost postojeće zaštite i poduzimanja konkretnih mjera radi zaštite sigurnosti prometa. I prema nalazu vještaka proizlazi da nastalo oštećenja na vozilu i divljači ne upućuju na prekoračenje brzine kretanja vozila, pa se stoga i nije od strane prvostupanjskog suda i mogao utvrditi doprinos od strane tužitelja na nastalu štetu, bez obzira što je i naveo da se kretao brzinom od 140 km/h.

23. Stoga, činjenica da su ophodari na dan štetnog događaja izvršili ophodnju autoceste, pa ni njihova izjava da nisu primijetili nedostatak na zaštićenoj ogradi, ali i da lisica zna preskočiti navedenu ogradu, ne znači da ne postoji odgovornost pravne osobe zadužene za održavanje ceste, niti da propusta u održavanju zaštitne ograde nije bilo, jer se po logici stvari, ako je autocesta pravilno projektirana i održavana, divljač u konkretnom slučaju lisica, ne bi se mogla zateći na autocesti.

24. Obzirom da tuženik upravlja predmetnom autocestom bio je u obvezi održavati je i naknaditi štetu tužitelju, jer je ista prouzrokovana njegovim propuštanjem da postavi i održava takvu ogradu koja spriječava izlazak divljači na autocestu. Stoga činjenice da je postojala zaštitna ograda, te da osiguranik tuženika obavlja redovite preglede zaštitne ograde, nisu dovoljne za zaključak da je do štete došlo bez tuženikove krivnje.

25. Društvo koje upravlja autocestama ima zakonsku obvezu održavati autoceste, što uključuje i odgovarajuće mjere i radnje sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti, ali i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocesti.

26. Slijedom svega navedenog kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i pri tome nije počinio bitne povrede postupka na koje se žalbom ukazuje, a ni one na koje se pazi po službenoj dužnosti od strane ovog suda, žalba je odbijena kao neosnovana i temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuđeno je kao u izreci ove presude.

27. Odbijen je i zahtjev tuženika za naknadom troška žalbe sukladno čl. 154. st. 1. u vezi s odredbom čl. 166. t. 1. ZPP.

U Puli-Pola 15. prosinca 2025.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić