Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2413/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

RJE Š ENJE

Županijski sud u Zagrebu , kao sud drugog stupnja, po suću Robertu Jamboru kao sucu pojedincu , u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske , Ministarstvo obrane , OIB: 66486182714 , zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu , protiv tuženika CAiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branimiru Čoliću , odvjetniku u Rijeci , Janka Polić Kamova 111 , radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi na temelju odricanja Općinskog suda u Karlovcu , Stalna služba u Ogulinu , poslovni broj P-781/2023-29 od 22. travnja 2025. , ispravljenim rješenjem istog suda poslovni broj P-781/2023-33 od 26. rujna 2025. , dana 15. prosinca 2025.

rije š io je

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi na temelju odricanja Općinskog suda u Karlovcu , Stalna služba u Ogulinu , poslovni broj P-781/2023-29 od 22. travnja 2025. , ispravljenim rješenjem istog suda poslovni broj P-781/2023-33 od 26. rujna 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka nije prihvaćen preko dosuđenog iznosa od 1.562,50 eura.

II. Uvažava se djelomično žalba tuženika , preinačava se rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi na temelju odricanja Općinskog suda u Karlovcu , Stalna služba u Ogulinu , poslovni broj P-781/2023-29 od 22. travnja 2025. , ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj P-781/2023-33 od 26. rujna 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 312,50 eura, te se u tom dijelu rješava:

Nalaže se tužiteljici da tuženiku u roku od 15 dana nadoknadi daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 312,50 eura.

III. Nalaže se tužiteljici da tuženiku roku od 15 dana nadoknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 90,63 eura.

Obrazloženje

1. Presudom na temelju odricanja suda prvog stupnja, ispravljenom rješenjem od 26. rujna 2025., odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 15.147,23 eura / 114.126,80 kuna[1] sa zateznim kamatama tekućim od 24. listopada 2023. do isplate (točka I. izreke), te je naloženo tužiteljici da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura (točka II. izreke).

2. Protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u točki II. izreke presude u dijelu u kojem je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. u svezi s čl. 381. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže pobijano rješenje preinačiti.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. U žalbenom stadiju postupka sporna je odluka o troškovima parničnog postupka u odnosu na dio u kojem zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen u odnosu na trošak sastava odgovara na tužbu i trošak sastava podneska od 20. siječnja 2025. Sud prvog stupnja je naime, odlučujući o tom dijelu zahtjeva tuženika za naknadom troškova parničnog postupka, utvrdio da odgovor na tužbu tuženik nije podnio po punomoćniku odvjetniku, dok je u odnosu na trošak sastava podneska od 20. siječnja 2025. smatrao da isti nije bio nužan za vođenje postupka, te u tom dijelu zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvatio.

5. Tuženik žalbom osporava u tom dijelu rješenje o troškovima parničnog postupka ističući u istoj da je tužiteljica u podnesku navela da se ne protivi dosudi troška sastava odgovora na tužbu i još jednog podneska, te da nije bilo osnove da se tuženiku ne dosudi trošak odgovora na tužbu pogotovo stoga što se istome ne protivi sama tužiteljica. Također, tuženik u žalbi ističe i da je trošak podneska do 20. siječnja 2025. bio nužan za vođenje parnice jer se istim tuženik očitovao na tužiteljičin prijedlog za povlačenjem tužbe predlažući podneskom da se tužiteljica odrekne tužbenog zahtjeva, što je u konačnici i dovelo do donošenja presude na temelju odricanja.

6. Takvi žalbeni navodi tuženika su djelomično osnovani, te je sud prvog stupnja odlučujući o zahtjevu tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u dijelu u kojem isti nije prihvaćen djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo. U odnosu na nedosuđivanje troška sastava odgovora na tužbu pravilno je sud prvog stupnja postupio kada tuženiku nije dosudio trošak sastav navedenog podneska. Naime, tuženik predmetni podnesak nije podnio po punomoćniku odvjetniku, već osobno, pa nema nikakve osnove da se tuženiku koji nije odvjetnik dosuđuje trošak sastava odgovora na tužbu i da se na taj podnesak primjenjuje Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23 - dalje: OT) koja regulira način vrednovanja, obračunavanja i plaćanja radnji odvjetnika, a ne fizičkih osoba. Pritom je pravno neodlučno što je tužiteljica u podnesku od 6. veljače 2025. navela da se ne protivi dosuđivanju troška odgovora na tužbu. Osim toga, potrebno je i navesti da je tuženik, nakon što je osobno podnio odgovor na tužbu, putem punomoćnika odvjetnika podnio i podnesak od 30. rujna 2024. za koji mu je trošak dosuđen i priznat, iako je navode iz tog podneska bio dužan iznijeti u odgovoru na tužbu.

7. Međutim, iako je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada tuženiku nije dosudio trošak sastava odgovora na tužbu, isto je pogrešno primijenio odlučujući o trošku sastava podneska od 20. siječnja 2025. Naime, navedenim podneskom tuženik se očitovao na prijedlog tužiteljice iz podneska od 4. studenog 2024. da će tužiteljica povući tužbu ako bi se tuženik odrekao troškova postupka. Navedeni podnesak iniciran je dakle, radnjom tužiteljice, te je isti, suprotno stavu suda prvog stupnja, bio, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, nužan za vođenje parnice. Stoga tuženiku za sastav predmetnog podneska trebalo, sukladno Tbr. 8.3. OT, dosuditi trošak u iznosu od 250,00 eura, što uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 % koji iznosi 62,50 eura (Tbr. 46. OT), sveukupno iznosi 312,50 eura.

8. Troškovi tuženika iznose dakle, ukupno 1.562,50 eura, a ne 1.250,00 eura koliko je dosudio sud prvog stupnja. Stoga je tuženiku, osim troškova postupka dosuđenih pobijanim rješenjem, valjalo, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, dosuditi i daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 312,50 eura. Slijedom toga, valjalo je, temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP, djelomično uvažiti žalbu tuženika i preinačiti rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u presudi u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen za iznos od 312,50 eura te naložiti tužiteljici da tuženiku nadoknadi i taj iznos troškova parničnog postupka.

9. S druge strane, u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa troškova postupka od 1.562,50 eura, žalba tuženika nije osnovana, pa je u tom dijelu, temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, valjalo žalbu tuženika odbiti kao djelomično neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka nije prihvaćen preko dosuđenog iznosa od 1.562,50 eura.

10. S obzirom da je tuženik djelomično uspio sa žalbom, tuženiku su, temeljem čl. 166. sv. 2. u svezi s čl. 154. sv. 2. ZPP , a sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", br. 118/18, 51/23) , Tarife sudskih pristojbi (" Narodne novine ", br. 37/23 – dalje: TSP) i odredbama OT, priznati troškove žalbenog postupka s osnove troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 50,00 eura ( Tbr. 3. st. 2. i 4. TSP), troška sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura ( Tbr. 10.4. OT), što je uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25 % koja iznosi 62,50 eura ( Tbr. 46. ​​OT), sveukupno iznosi 362,50 eura.

11. Međutim, kako je tuženik u omjeru od 25 % uspio s žalbom (312,50 eura u odnosu na ožaljenih 1.250,00 eura), valjalo mu je temeljem čl. 166. sv. 2. u svezi s čl. 154. sv. 2. ZPP-a dosuditi troškove žalbenog postupka u iznosu od 90,63 eura (25 % od priznatih 362,50 eura).

12. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu , 15. prosinca 2025.

Sudac :

Robert Jambor