1

                 Poslovni broj: Kž-140/2023-2

 

                     

              Republika Hrvatska

      Županijski sud u Dubrovniku

                  Dubrovnik                                                                                                 

            Poslovni broj: Kž-140/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća, te Nikše Lučića i Zorana Čengije kao članova vijeća, uz sudjelovanje Nike Tomaš kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv I. P. zbog kaznenog djela iz članka 117. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbi okrivljenog I. P. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu pod poslovnim brojem K-200/2020 od 1. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba okrivljenog I. P. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud Pazinu proglasio je krivim optuženog I. P. zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesna ozljeda – iz članka 117. stavak 1. KZ/11, činjenično pobliže opisanog u izreci presude i na temelju istog zakonskog propisa osudio ga je na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca te mu je primjenom članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik u roku 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

1.1. Na temelju članka 158 stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, odluka Ustavnog suda 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19  i 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08) oštećeni S. Ž.  je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

 

 

 

 

 

 

1.2. Na temelju čl. 148. st.1. ZKP/08 naloženo je okrivljeniku I. P. podmiriti trošak ovog kaznenog postupka i to trošak paušala u iznosu od 1.000,00 kuna, koji iznos je dužan uplatiti u korist Državnog proračuna RH u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe te je dužan naknaditi troškove privatnom tužitelju S. Ž., u iznosu od 12.810,20 kuna, i to u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom ovrhe, a o ostalim troškovima po potrebi će se odlučivati posebnim rješenjem.

 

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi I. P. po branitelju E. K. odvjetniku u P., a žali se zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1., 2. i 3 ZKP/8, članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 te odredaba iz članka 468. stavak 2. i 3 . ZKP/08,  pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 465. KZ/11) i povrede Kaznenog zakona te predlaže pobijanu presudu preinačiti i optuženika osloboditi od optužbe, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

2.1. Odgovor na žalbu nije  podnesen. 

 

3. Žalba optuženog I. P. nije osnovana.

 

4. Iako optuženik u žalbi kao osnovu pobijanja presude ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka koja se sastoji u tome "da su razlozi odluke u odnosu na izreku iste nejasni i proturječni, o odlučnim činjenima postoji proturječnost između onoga što se u razlozima odluke navodi i dokazima koji prileže spisu", te tu žalbenu osnovu obrazlaže razlikama u sadržaju svjedoka i iskaza optuženika, ti istaknuti žalbeni prigovori usmjereni su na pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga će se navedeni prigovor razmatrati u dijelu koji se odnosi na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

4.1. Ovakvim žalbenim razlozima u vezi rečene povrede optuženi I. P. izražava nezadovoljstvo utvrđenim činjeničnim stanjem i načinom na koji je prvostupanjski sud ocijenio izvedene dokaze, uslijed čega se radi o prigovorima činjenične naravi. Optuženik se neopravdano žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer je izreka prvostupanjske presude sasvim razumljiva i nije proturječna razlozima presude, time da pobijana presuda sadrži valjano obrazložene razloge zbog kojih sud nalazi utvrđenim sve relevantne činjenice, koje čine i objektivna i subjektivna obilježja terećenog kaznenog djela.

 

4.2. Razlozi prvostupanjskog suda su jasni i određeni, a među tim razlozima nema nikakvog proturječja niti postoji znatna proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju pojedinih dokaza i samih tih dokaza, tako da je presuda potpuno razumljiva i može se ispitati. Ispitujući pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, nije utvrđeno da su pobijanom presudom počinjene postupovne povrede na koje je ovaj drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti, temeljem članka 467. stavak 1. ZKP/08.

 

4.3. Optuženik kao bitnu povredu odredaba kaznenog postupka navodi činjenicu da je isti osporavanom presudom oglašen krivim za isti događaj u nepravomoćnom postupku pred prekršajnim sudom navedi presudu zbog čega je povrijeđeno pravo okrivljenika na pravično suđenje zajamčeno ustavom i konvencijom za zaštitu ljudskih prava  i temeljnih sloboda međutim iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a time i zbog povrede kaznenog zakona smatrajući da se radi o presuđenoj stvari, odnosno da je optuženik za navedeno kazneno djelo nepravomoćno osuđen.

 

4.4. Nije u pravu okrivljenik kad u svojoj žalbi navodi da je on oslobođen za isti događaju prekršajnom postupku koji se vodio povodom istog događaja te je primjenom načela''ne bis in idem“, na temelju članka 452. točka 5. ZKP/08, protiv optuženika optužba trebala biti odbijena.

 

4.5. Naime takvi tvrdnje su pogrešne budući se ne radi o istim djelima, s obzirom da se optuženiku u privatnoj tužbi stavlja na teret da je tjelesno ozlijedio privatnog tužitelja, a opisane su i tjelesne ozljede koje mu je nanio, dok u prekršajnoj presudi (Općinskog suda u Pazinu, broj: Pp. J-498/2020-35. od 3. ožujka 2023.) nisu opisane tjelesne ozljede, uz to radi se o različitim kažnjivim djelima kojima se štite različite vrijednosti.

 

4.6. Iako je optuženik rečenom presudom u prekršajnom postupku oslobođen od krivnje zbog prekršaja iz članka 10. stavak 1. točka 2., a kažnjivo po članku 22. stavak 1. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji, koji se odnosi na isti inkriminirani događaj, a koji je predmet privatne tužbe,  suprotno stavu žalitelja, razvidno je da se ovdje ne radi o istim djelima (prekršaju iz presude i kazneno djelo iz privatne tužbe), niti o presuđenoj stvari.

4.7. Naime, razlike između činjeničnih opisa predmetnog kaznenog djela i prekršaja su očite, tako da zaključak žalitelja da se radi o presuđenoj stvari ne može prihvatiti.

4.8 Prema prekršajnoj presudi optuženik je oslobođen od optužbe da je  privatnog tužitelja udario u lijevi dio obraza'', dok se privatnom tužbom optuženiku stavlja na teret da je iste inkriminirane zgode fizički nasrnuo na privatnog tužitelja S. Ž. te ga udario šakama više puta u lice od čega je privatni tužitelj pao na tlo zadobivši tjelesnu ozljedu u vidu otekline ispod lijevog oka čime bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela, tjelesnom ozljedom iz članka 117. stavka 1. KZ/11.

4.9. Kod ovakvih činjeničnih opisa, posve je razvidno da su razlike među njima očite i znatne, s obzirom da se u prekršajnoj presudi navodi da je optuženik počinio inkriminirane radnje narušavajući Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji iako privatni tužitelj S. Ž. nije član njegove obitelji, dok je u kaznenom postupku oglašen krivim što je inkriminiranim radnjama tjelesno ozlijedio privatnog tužitelja, koja ozljeda je i navedena u činjeničnom opisu, tako da se nikako ne može raditi o istim djelima.

4.10. Osim toga, valja istaknuti da spomenuti prekršaj i kazneno djelo imaju različite zaštitne objekte (zaštita od nasilja u obitelji odnosno zaštita života i tijela), na koji način su njihovi potpuno različiti konstitutivni elementi i slijedom toga, ne radi se o istim djelima, niti o presuđenoj stvari.

5. Nadalje, iako žalitelj tvrdi da je povrijeđen i Kazneni zakon pozivajući se na institut  nužne obrane, iz sadržaja žalbe vezano za taj žalbeni osnov, proizlazi kako smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. To što smatra da u njegovom ponašanju nema svih obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim i pri tome pobija valjanost utvrđenog činjeničnog stanja, ne opravdava predmetni žalbeni osnov. Ovo stoga što se postojanje povrede kaznenog zakona presuđuje prema činjeničnom stanju iz izreke presude, a ne onom koje bi, sa stanovišta žalitelja, bilo ispravno. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela iz članka 117. stavaka 1. KZ/11, za koja je okrivljeni I. P. i osuđen, to u ovom slučaju ne postoji povreda Kaznenog zakona.

 

6. Nije u pravu žalitelj niti kad u svojoj žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kad je utvrdio da je privatni tužitelj iznudio nalaz od Zavoda za hitnu medicinu kojim se potvrđuje postojanje jedne bezazlene ozljede lica navodno nastale od udarca šakom  dok je prvostupanjski sud u ovom kaznenom predmetu napadače pretvorio u žrtve i proglasio krivim čovjeka koji je postupao u nužnoj obrani.

 

6.1. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iznio jasne i potpune razloge za svoja utvrđenja na temelju kojih je izveo pravilan zaključak o kaznenoj odgovornosti optuženika. Optuženik ispušta iz vida sve dokaze u svojoj ukupnosti, a kada se isti analiziraju u međusobnoj povezanosti, kako je to pravilno učinio prvostupanjski sud, proizlazi zaključak da je počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Naime, optuženik treba imati na umu da iz nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka doktora V. S. u odnosu na ozljede koje je zadobio u vidu površinskih ozljeda lica, a koje su ustanovljene medicinskom dokumentacijom je i potvrđeno da je privatni tužitelj zadobio tjelesnu ozljedu u vidu otekline i crvenila ispod lijevog oka, tjelesnu ozljedu u predjelu glave, te da je ista nastala djelovanjem mehaničke sile, tupo tvrde površine srednje jakosti, sa jednim srednje jakim udarcem, pogodnim mehaničkim sredstvom koje može predstavljati stisnuta šaka, što upravo i tvrdi privatni tužitelj.

 

6.2. Međutim, prvostupanjski sud je savjesno i kritički analizirao iskaz okrivljenika, privatnog tužitelja i svjedoka G. P. i T. K., ponaosob i dovodeći ih u međusobnu vezu te je pravilno utvrdio da iskaz okrivljenika kada negira da bi privatnog tužitelja udarao šakama više puta u predjelu lica - nije vjerodostojan. Takav zaključak prvostupanjski sud pravilno temelji na kontradiktornim, u bitnim dijelovima iskaza okrivljenika i svjedoka T. K. s jedne strane, a čiji iskazi i u suprotnosti s iskazima privatnog tužitelja i svjedoka G. P.. Pravilno je prvostupanjski sud iskaz privatnog tužitelja S. Ž. koji tvrdi da je okrivljeni I. P. udarali šakama u predjelu lica ocijenio vjerodostojnim jer je potvrđen nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka doktora V. S. u odnosu na ozljedu koju je zadobio u vidu otekline ispod lijevog oka , a pri tome cijeneći i mehanizam nastanka tih ozljeda. Naime, medicinski vještak dr. V. S. u nalazu i mišljenju je naveo da je kod privatnog tužitelja objektivno evidentirana tjelesna ozljeda u vidu  otekline i crvenila ispod lijevog oka koja je nastala djelovanjem mehaničke sile tupotvrde površine srednje jakosti tj. jednim srednje jakim udarcem u obzir dolazi stisnuta šaka ili slično.

 

6.3. Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski sud je pravilno cijenio,obrazložio i vrednovao iskaze svjedokinje T. K. i svjedoka G. P. i S. Ž. te drugostupanjski sud radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na taj dio obrazloženja prvostupanjskog suda. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka, privatnog tužitelja i vještaka, te optuženika detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti, te u svezi s drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba optuženika niti u tom dijelu nije osnovana.

 

6.4. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da su se u protupravnim radnjama okrivljenika ostvarila bitna obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 1. KZ/11. Za takvo utvrđenje prvostupanjski sud je dao jasne, argumentirane i dostatne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

7. S obzirom na činjenicu da se optuženik nije žalio zbog odluke o kazni, međutim, žalio se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede Kaznenog zakona, ovaj drugostupanjski sud je imajući na umu odredbu članka 478. ZKP/08 razmotrio i odluku o kazni. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud je ispravno utvrdio i ocijenio sve okolnosti o kojima ovisi vrsta i mjera kazne te je optuženiku izrekao uvjetnu osudu na način da je osuđen na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca uz vrijeme provjeravanja u trajanju 1 (jedne) godine. Tako izrečena kazna primjerena je svim utvrđenim okolnostima i istom će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela.

 

8. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

9.  S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci.

 

 

U Dubrovniku 5. siječnja 2024.

 

Predsjednik vijeća:

 

                                                                                                                Pero Miloglav v.r.