Poslovni broj: Us I-2285/2024-23
Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik turističkog obrta " [obrt]" sa sjedištem u [adresa], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprava sigurnosti plovidbe, Lučka kapetanija Dubrovnik, Služba sigurnosti plovidbe, Vukovarska 16, Dubrovnik, radi inspekcijskog nadzora, nakon javne rasprave zaključene 5. studenoga 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja Krešimira Pugela, odvjetnika u OD Kovačević, Koren i Partneri d.o.o. Rijeka, te višeg inspektora sigurnosti plovidbe FI, objavljene 12. prosinca 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja usmenog rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprava sigurnosti plovidbe, Lučka kapetanija Dubrovnik, Služba sigurnosti plovidbe, sadržan u zapisniku o provođenju inspekcijskog nadzora KLASA: UP/I-342-24/24-03/1052, URBROJ: 530-04-11-1-24-1 od 28. kolovoza 2024., a čiji je pisani otpravak sačinjen pod KLASOM: UP/I-342-24/24-03/1052, URBROJ: 530-04-11-1-24-3 od 5. rujna 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Usmenim rješenjem Ministarstva mora prometa i infrastrukture, Uprava sigurnosti plovidbe, Lučka kapetanija Rijeka, Odjel za inspekcijske poslove, sadržanim u zapisniku KLASA: UP/I-342-24/24-03/1052, URBROJ: 530-04-11-1-24-1 od 28. kolovoza 2024., a čiji pisani otpravak je sačinjen pod KLASOM: UP/I-342-24/24- 03/1052, URBROJ: 530-04-11-1-24-3 od 5. rujna 2024., pod točkom 1. JI, vlasniku trgovačkog obrta " [obrt]" sa sjedištem u [adresa], ovdje tužitelju, zabranjuje se daljnja upotreba i gospodarsko korištenje nespornog dijela pomorskog dobra, u naravi morske obale na dijelu k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] u Dubrovniku, predio Uvala Sumartin, poluotok Lapad, na lokaciji broj18.6, koja uključuje i zabranu obavljanja djelatnosti na pomorskom dobru, obustavu građenja i/ili izvođenja radova, te svaki drugi oblik upotrebe ili korištenja pomorskog dobra i njegovih pripadnosti, zbog izvršene gradnje bez pravne osnove i obavljanja djelatnosti iznajmljivanja plovnih objekata, jer su navedene radnje izvan opsega dodijeljenih ovlaštenja temeljem rješenja o davanju dozvole na pomorskom dobru Grada Dubrovnika, KLASA: UP/I - 342-01/24-02/19, URBROJ: 2117-1-01-24-02 od 9. srpnja 2024., a nedostaci su utvrđeni Zapisnikom o inspekcijskom nadzoru predmetnog objekta pomorskog dobra KLASA: UP/I-342-24/24-03/1052, URBROJ: 530-04-11-1-24-1 od 28. kolovoza 2024. Pod točkom 2. naređuje se tužitelju da sa nespornog dijela pomorskog dobra, dijela k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], predio Uvala Sumartin, poluotok Lapad, koje u naravi predstavlja morsku obalu, ukloni pristan namijenjen privezu plovila (sastavljan od dvaju betonskih nosača, jedne poprečne - dimenzija 4,10m x 0,14 m i osam manjih greda - dimenzija 82 cm x 14 cm x 2 cm, sve izgrađenih od WPC materijala - kombinacije drvenih vlakana s termoplastičnim polimerom), jer je izvedeno stanje rezultat ljudskih radnji koje su poduzete protivno odredbama zakona i drugih propisa kojima se uređuje pomorsko dobro i koncesija na pomorskom dobru, te sigurnost plovidbe. Pod točkom 3. je utvrđen rok za otklanjanje nedostataka iz točke 2. u trajanju od 15 dana, računajući od dana primitka tog rješenja, pod prijetnjom prisilnog izvršenja putem treće osobe na trošak tužitelja i uz obvezu dostave pisane obavijesti o izvršenju naloženih upravnih mjera u roku od tri dana najkasnije po isteku roku propisanog za otklanjanje nedostataka. Pod točkom 4. je utvrđeno kako je to usmeno rješenje izvršeno 30. kolovoza 2024. na licu mjesta, postavljanjem službenog znaka na dijelu nezakonito izgrađenog pristana, na dijelu nekretnine katastarske oznake čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina] u Dubrovniku, s natpisom "STOP INSPEKCIJA - ZABRANA KORIŠTENJA" bez donošenja posebnog rješenja o izvršenju. Pod točkom 5. je određeno kako protiv tog rješenja žalba nije dopuštena.
2. Tužitelj je podnio tužbu protiv usmenog rješenja tuženika koja je kod ovog suda pod gornjim poslovnim brojem zaprimljena 27. rujna 2024., te je potom 11. listopada 2024. podnio tužbu protiv pisanog otpravka usmenog rješenja, koja je zaprimljena pod poslovnim brojem Us I-2395/2024, slijedom čega je ovaj sud rješenjem pod poslovnim brojem Us I-2288/2024-5 od 29. listopada 2024. predmetne spise spojio radi provođenja jedinstvenog postupka i donošenja zajedničke odluke, a sve na temelju odredbe članka 107. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/2024, dalje ZUS), pri čemu je riješeno kako će se spojeni jedins tveni spis nadalje voditi pod gornjim poslovnim brojem.
3. U tužbama tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog bitne povrede odredaba Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, dalje ZUP), prvenstveno navodeći kako u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za izdavanje predmetnog rješenja. Nadalje, ističe kako izreka nije sastavljena sukladno odredbama ZUP-a, te je nejasna i neodređena, budući da nije moguće iščitati kakva daljnja upotreba i gospodarsko korištenje se tužitelju zabranjuje. Također, kako nije jasno kakav pristan se naređuje tužitelju ukloniti, budući da tužitelj nije izgradio nikakav pristan, posebno ne pristan koji je namijenjen privezu plovila. Ujedno ističe kako je izreka suprotna sama sebi, budući da se u točki 3. izreke određuje rok za otklanjanje nedostataka pod prijetnjom prisilnog izvršenja, dok se u točki 4. konstatira kako je osporeno rješenje izvršeno 30. kolovoza 2024. Tužitelj dalje prigovara kako ni obrazloženje osporenog rješenja ne sadrži sve zakonom propisane dijelove, a što kako je već dovoljan razlog za poništenje osporenog rješenja. Nadalje, ističe kako je tuženik propustio uzeti u obzir gospodarsku bit „dozvola za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru“, koja kako počiva u činjenici da je tužitelj uredno podmirio davanja koja proizlaze iz dozvola, iz čega da vrlo jasno proizlazi kako tužitelj nema i nije imao namjeru ostvariti protupravnu i nepripadnu imovinsku korist obavljajući gospodarsku djelatnost na pomorskom dobru bez pravne osnove, već upravo suprotno. Tužitelj dalje navodi kako je za obavljanje djelatnosti obrazovanja i podučavanja u području sporta i rekreacije, nužno da na mikrolokaciji za koju se daje dozvola bude moguće ući u more, odnosno na jedrilice kao sredstvo s kojim se obavlja predmetna djelatnost, na siguran način. Stoga je, te imajući u vidu konfiguraciju same obale, bilo nužno postaviti montažnu konstrukciju (drvene daske), a što kako je tužitelj i učinio, kako bi osigurao ulazak polaznika tečaja na jedrilicu na siguran način. S tim u vezi napominje kako je predmetna montažna konstrukcija - drvene daske lako uklonjiva, nema nikakve betonske ili druge elemente, te ističe kako prilikom juga, većih valova i sl. iste skida u privatno spremište izvan pomorskog dobra. Navedeno kako se u pravilu obavlja više puta mjesečno, pa je razvidno kako predmetne drvene daske ne predstavljaju pristan niti je na istima omogućen pristan brodicama, a što je i potvrđeno rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, KLASA: UP/II-342-01/11-01/53, URBROJ: 530-04-10-5 od 22. studenog 2011. Stoga je mišljenja kako se u konkretnom slučaju radi o pokretnoj i lako prenosivoj napravi, kojoj se premještanjem ne mijenja oblik i koja nema građevinskog dijela niti je ugrađena u podlogu, a namjenski je oblikovana ili predstavlja jednostavni ili improvizirani samostojeći predmet koji se privremeno i povremeno postavlja na površinu pomorskog dobra, s koje se isključivo omogućava pristup jedrilicama. Stoga, kako je jasno da se u konkretnom slučaju ne radi o gradnji, kao i da postavljanje predmetnog pristupa ne predstavlja gradnju, niti radnju izvan opsega dodijeljenog ovlaštenja za korištenje pomorskog dobra. Iz navedenog da je razvidno kako tužitelj nikakve radove na pomorskom dobru nije izvršio, a posebice ne gradnju pristana. Dalje, napominje kako je on zatražio i ishodio dozvolu kako bi polaznici tečaja mogli praktično naučiti jedrenje - što kako je i smisao obrazovanja i podučavanja, te uključuje i ulazak i izlazak iz jedrilice, prilikom čega polaznici tečaja koriste predmetni pristup radi pristupa jedrilicama prilikom izvođenja tečaja, a tužitelj je osobno prisutan prilikom svakog od tih tečaja. Napominje kako on ne obavlja djelatnost obrazovanja i podučavanja u području sporta i rekreacije u svakom trenutku, budući da isto ovisi o interesu i vremenu koje odgovara polaznicima, ovisno o vremenskim (ne)prilikama i sl., pa je nejasno na koji način je tuženik utvrdio da tužitelj ne obavlja djelatnost obrazovanja i podučavanja u području sporta i rekreacije samo time što se navedena djelatnost nije provodila tijekom inspekcijskog pregleda. Dodatno, napominje kako je dozvola na pomorskom dobru upravni akt kojim se ovlašteniku daje vremenski ograničeno pravo na obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru, međutim, kojom se ne ograničava niti isključuje opća upotreba pomorskog dobra. Stoga, u situaciji kada je neka treća osoba iskoristila predmetne daske za ukrcaj i iskrcaj dok tužitelja tamo i nije bilo, je mišljenja kako isto ne predstavlja prekoračenje prava koje je tužitelj dobio predmetnom dozvolom, niti je on ovlašten spriječiti treće osobe u eventualnom ukrcavanju/iskrcavanju, budući da bi takvo postupanje bilo suprotno Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj 83/23). Zaključno, a u svezi postavljenog jarbola sa jedrima (navodno reklame), tužitelj ističe kao on nije postavio predmetu reklamu, niti je ista u njegovom vlasništvu, te navodi kako se ista nalazi izvan pomorskog dobra s kopnene strane šetnice, pa je tužitelj svakako nije ovlašten ukloniti, niti je tuženik ovlašten nalagati uklanjanje iste. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti usmeno rješenje tuženika koje je sadržano u zapisniku o provođenju inspekcijskog nadzora KLASA: UP/I-342-24/24-03/1052, URBROJ: 530-04-11-1-24-1 od 28. kolovoza 2024., a čiji je pisani otpravak sačinjen pod KLASOM: UP/I-342-24/24-03/1052, URBROJ: 530-04-11-1-24-3 od 5. rujna 2024., podredno predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak. Ujedno potražuje trošak upravnog spora.
4. U odgovoru na tužbe tuženik pobija tužbene navode tužitelja u cijelosti kao neosnovane. Predlaže da sud odbaci tužbu podnijetu protiv usmenog rješenja sadržanog u zapisniku o inspekcijskom nadzoru kao prijevremeno podnesenu, budući da je ista podnesena prije nego je tužitelj dobio pisani otpravak usmenog rješenja, u kojem su detaljnije obrazloženi razlozi donošenja rješenja i ostale okolnosti bitne za rješavanje ovog predmeta. Poziva se na razloge za donošenje usmenog rješenja, te pojašnjava kako su u konkretnom slučaju bili ispunjeni svi zakonski uvjeti za donošenje usmenog rješenja. U pogledu tužbenih prigovora glede pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ističe kako je u konkretnom slučaju nedvojbeno utvrđeno da tužitelj koristi postojeću mikrolokaciju kao ishodište za obavljanje gospodarske djelatnosti iznajmljivanja svojih brodica (jedrilica) uz prethodno stvaranje preduvjeta bespravnim izvršenjem zahvata u prostoru gradnjom pristana dana 20. kolovoza 2024., što je potvrđeno i izjavom svjedoka. Navedeno kako je tužitelj mogao izvršiti samo temeljem odredbe članka 49., a u svezi s odredbama članka 11., 12. i 48. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj 83/23), odnosno temeljem prethodno ishođene koncesije, te lokacijske i građevinske dozvole, a koje tužitelj nema. Nadalje, a u pogledu rješenja o davanju dozvole na pomorskom dobru Grada Dubrovnika KLASA: UP/I-34201/24-02/19, URBROJ: 2117-1-01-24-02 od 9. srpnja 2024., ističe kako na osnovu utvrđenih činjenica tijekom nadzora navedeno rješenje tužitelju isključivo služi kao formalno pokriće za dobivanje i korištenje predmetne mikrolokacije za obavljanije djelatnosti iznajmljivanja vlastitih jedrilica s kojima se obavljaju izleti. S tim u vezi nastavo ističe kako je nezakonito izgrađeni pristan namijenjen isključivo za ukrcaj/iskrcaj putnika i to uz pomoć gumene brodice model „ J 330", također u vlasništvu tužitelja, kojom se prevoze putnici na brodice (jedrilice) registrirane za gospodarsku djelatnost u vlasništvu tužitelja sa kojima se obavljaju jednodnevni (8 sati), poludnevni (4 sata) odnosno izleti u vrijeme zalaska sunca (2 sata), znači djelatnosti kojim se tužitelj bavi dugi niz godina sa istog predjela, kao i tijekom nadzora 23. kolovoza 2024., a što je i potvrđeno izjavom svjedoka. Korištenje pristana kako je suprotno i sa srži Pomorskog zakonika budući da se iskrcaj/ukrcaj putnika vrši izvan lučkog područja i bez odobrenja nadležne lučke kapetanije. Navedeno kako se reklamira putem interneta na web stranicama www.dubrovniksaiIing.com sa logom „Sail with us" (sa prikazanom predmetnom mikrolokacijom kao početnom točkom „meeting point", vrstama izleta, jedrilicama u vlasništvu tužitelja i samim tužiteljem u upravljanju istim) kao i putem reklame u obliku izdavanja brošura (reklamnih materijala) i bespravno postavljenog jarbola (sa istim istaknutim logom) na nespornom dijelu pomorskog dobra (istoj predmetnoj čestici zemlje) i bez ishođene dozvole za reklamiranje, a što je suprotno članku 13. Uredbe o vrstama djelatnosti i visini minimalne naknade za dodjelu dozvola na pomorskom dobru ("Narodne novine", broj 16/24). Zaključno, tuženik ističe kako je uvidom u izvadak obrtnog registra i Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti iz 2007. utvrđeno kako tužitelj nije registriran za djelatnost obrazovanja i podučavanja u području sporta i rekreacije, slijedom čega da se postavlja i pitanje pravne valjanosti rješenja od 9. srpnja 2024. Tuženik dalje ističe kako su izreka i obrazloženje osporenog rješenja sastavljeni sukladno zakonu, te ističe kako je mjera zabrane obavljanja djelatnosti i korištenja predmetnog dijela pomorskog dobra suprotno izdanom rješenju od 9. srpnja 2024., zbog hitnosti postupanja, izvršena tijekom inspekcijskog nadzora postavljenjem tabele - službenog znaka, a mjera uklanjanja, kao posebna mjera, će biti prisilno izvršena ako tužitelj u ostavljenom roku ne ukloni nezakonito izgrađeni pristan. Stoga, kako je razvidno da se radi o dvije različite zakonom propisane mjere koje je to tijelo primijenilo. Nadalje, ističe kako su nerazumljivi i netočni navodi tužitelja da on nije izvršio nikakve radove, pri čemu istovremeno navodi kako je to bilo nužno, čime potvrđuje kako je to i učinio. Pri tome tuženik ističe kako Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama predstavlja poseban propis („lex specialis") kojeg su se svi sudionici u gradnji i/ili obavljanju drugih radova i/ili zahvata prostoru na pomorskom dobru dužni pridržavati, te koji, uz ostalo, propisuje da se za izgradnju jednostavnih građevina na pomorskom dobru ne primjenjuju odredbe kojima se uređuje izgradnja jednostavnih građevina, nego je potrebno ishoditi odgovarajuće dokumente za izgradnju, što da podrazumijeva da bi za građenje građevina i izvođenje radova sadržanih u Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine", broj 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20, 74/22 i 155/23) bilo potrebno ishoditi građevinsku dozvolu ako se isti izvode na pomorskom dobru. U pogledu pozivanja tužitelja na rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture od 22. studenog 2011. u bitnom ističe kako objekt koji je tada bio postavljen nema nikakve veze s novopostavljenim izgrađenim objektom (trajnog karaktera - građevina, s betonskim nosačima, konstrukcijom s metalnim okvirom i WPC podlogom), pri čemu je isti bio postavljen istoj čestici pomorskog dobra, međutim na drugoj mikrolokaciji. Također, tuženik napominje kako je od 29. srpnja 2023. na snazi novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, koji detaljno propisuje sve uvjete za korištenje pomorskog dobra, a koje tužitelj nije ispoštovao. Tuženik dalje navodi kako tužitelj prema Planu upravljanja pomorskim dobrom na području Grada Dubrovnika ima pravo korištenja dijela pomorskog dobra na način kako je to određeno rješenjem pod 9. srpnja 2024., međutim, nema nikakvih prava izgradnje ili postavljanja bilo kakvog pristana, trajnog ili privremenog, n iti korištenja drugih sredstava, odnosno prostora većeg od dozvoljenog Planom upravljanja pomorskim dobrom za postojeću mikrolokaciju, niti smije obavljati nikakvu drugu djelatnost osim dozvoljene djelatnosti obrazovanja i podučavanja u području sporta i rekreacije, koju kako uopće ne vrši. Pored navedenog, kako tužitelj prema odredbama Pomorskog zakonika nema pravo privezivanja bilo kojih plovnih objekata na bespravni objekt, niti korištenja istog za ukrcaj/iskrcaj putnika, budući da isti, osim što je nezakonito izgrađen i koristi se bez koncesije, ne predstavlja i nije luka, niti dio lučkog područja u kojem je isključivo dozvoljeno obavljanje lučkih djelatnosti ukrcaja/iskrcaja putnika i to sa operativnog dijela luke. Ističe kako je točkom 4. rješenja od 9. srpnja 2024. određeno kako ovlaštenik ima obvezu obavljanja djelatnosti sredstvima za koje je podnio zahtjev, a u suprotnom kako će se rješenje ukinuti, odnosno da je točkom 5.1. određeno kako može obavljati djelatnost samo u opsegu i pod uvjetima utvrđenim u dozvoli, a što tužitelj nije ispoštovao. Tuženik dalje dostavlja Izvod iz obrtnog registra za obrt „ [obrt]“ (obrt u vlasništvu supruge tužitelja, na istoj adresi kao i prebivalište tužitelja ,…), kao dokaz o povezanosti tužitelja sa improviziranim bespravno postavljenim jarbolom sa jedrima, čije je jedina svrha reklama za obavljanje izleta kojim se tužitelj bavi, a za kojeg kako također nije izdana dozvola za reklamiranje na predmetnom dijelu pomorskog dobra. Zaključno, tuženik pojašnjava razloge za donošenje usmenog rješenja, u skladu s odredbom članka 43. Zakona o lučkim kapetanijama („Narodne novine“, broj 118/18 i 155/23), te ističe kako to tijelo uslijed iznijetih nepravilnosti, odnosno gospodarskog korištenja pomorskog dobra ovlaštenika dozvole suprotno opsegu i granicama određenim rješenjem o davanju dozvole na pomorskom dobru Grada Dubrovnika, te izvođenjem radova bez pravne osnove, mora poduzeti mjere sa ciljem prestanka daljnjeg gospodarskog korištenja pomorskog dobra suprotno izdanoj dozvoli, a što kako je i učinjeno donošenjem usmenog rješenja i pisanog otpravka istog. Pri tome ističe kako se zabranom koja je predmet pisanog otpravka usmenog rješenja ni na koji način ne ograničavaju slobode i prava tužitelja, budući da je odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama svakom pravnom subjektu, pa tako i tužitelju, zabranjeno gospodarski koristiti pomorsko dobro suprotno pravu stečenom temeljenog propisanog akta, odnosno vršiti radove na pomorskom dobru bez pravne osnove. Stoga, te s obzirom da tužitelj nije imao valjanu pravnu osnovu za izvođenje radova, te je gospodarski koristio pomorsko dobro izvan prava stečenih temeljem propisanog akta, pobijanim aktom kako se tužitelju samo izričito zabranilo ono što je već samim zakonom zabranjeno. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
5. Za istaći je kako su u sporu zaprimljeni podnesci Udruge Divlja liga vaterpolo Dubrovnik od 1. listopada 2024. i 4. studenoga 2024., koja je zatražila da je sud uključi u spor kao zainteresiranu osobu, navodeći kako je navedena Udruga sudionik javnog natječaja Grada Dubrovnika, za dodjelu dozvola na pomorskom dobru na vrhu lokacije 18.6 (sjeverna obala uvale Sumartin na Lapadu, k. č. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], u naravi kupalište Skale broj 3), koji da još uvije nije rezultirao izvršnim rješenjem. Rješenjem pod gornjim poslovnim brojem od 22. rujna 2025. sud nije dozvolio Udruzi Divlja liga vaterpolo sudjelovanje u ovom sporu kao zainteresirana osoba, budući da je sud ocijenio kako se osporenim rješenjem tuženika, čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, ne dira u pravo ili pravni interes navedene udruge, slijedom čega ne postoji aktivna legitimacija Udruge Divlja liga vaterpolo da u smislu odredbe članka 20. stavak 3. ZUS-a sudjeluje u ovom sporu.
6. Nadalje je za istaći kako sud nije našao osnovanim prijedlog tuženika da se odbaci tužba tužitelja od 27. rujna 2024. koja je podnesena protiv usmenog rješenja, budući da je tužitelj, suprotno stavu tuženika, odmah po izricanju usmenog rješenja bio ovlašten osporiti zakonitost takvog rješenja, i prije nego je zaprimio pisani otpravak tog rješenja, te je takva mogućnost propisana i odredbom članka 43. stavak 6. Zakona o lučkim kapetanijama.
7. U sporu je održana rasprava 5. studenoga 2025. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka, kojom prilikom je opunomoćenik tužitelja istaknuo kako tužitelj djelatnost na pomorskom dobru na predmetnoj mikrolokaciji obavlja već više od 15 godina, temeljem danih koncesijskih odobrenja odnosno sada dozvola na pomorskom dobru. Predmetni „pristan“, kako je već 2011. bio predmet ispitivanja te je rješenjem Ministarstva iz 2011. jasno obrazloženo kako je isti nužan za obavljanje djelatnosti za koju je tužitelju dana dozvola, a s obzirom na konfiguraciju terena na toj mikrolokaciji. Na navedenoj lokaciji kako tužitelj obavlja isključivo djelatnost za koju ima dozvolu, te je ujedno istaknuo kako za izlete na moru sukladno Uredbi po vrstama djelatnosti i visini minimalne naknadne za dodjelu dozvola na pomorskom dobru nije potrebna posebna dozvola. Opunomoćenik tužitelja je nadalje istaknuo kako činjenica da tužitelj obavlja drugim brodovima druge djelatnosti ne predstavlja nezakonito korištenje pomorskog dobra na predmetnoj mikrolokaciji, budući da tužitelj u odnosu na ta druga plovila ima sklopljen ugovor sa Županijskom lučkom upravom Dubrovnik za korištenje obale za ukrcaj i iskrcaj putnika na ta plovila. U svezi postavljenog jarbola je istaknuo kako je tužitelj mišljenja da se isti nalazi izvan granice pomorskog dobra, te se na istom kao što je to navedeno u obrazloženju pobijanog rješenja reklamira obrt u vlasništvu treće osobe, a ne tužitelja, pri čemu je ujedno napomenuo kako je tužitelju izdano rješenje Grada Dubrovnika kojim mu se dozvoljava postavljanje reklamne površine na toj lokaciji. U odnosu na navode iz obrazloženja pobijanog rješenja da su viđena dva putnika kako koriste pristan za ulazak na plovila različita od onih za koje je tužitelju dana dozvola, opunomoćenik tužitelja je ustrajao u navodima kako je u tom dijelu činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, budući da niti u rješenju niti u spisu predmeta ne postoje nikakvi podaci o tim putnicima, niti je utvrđeno da se radi o putnicima, ujedno navodeći kako su to su mogli biti i članovi obitelji tužitelja, a sve imajući u vidu odredbu članka 80. Zakona o obrtu. Ujedno, opunomoćenik tužitelja je ustrajao u navodima kako na predmetnoj mikrolokaciji tužitelj obavlja isključivo djelatnost za koju mu je dana dozvola.
Opunomoćenik tuženika se usprotivio navodima tužitelja kao neosnovanima. Ujedno je istaknuo kako je u međuvremenu, nakon donošenja pisanog otpravka usmenog rješenja, Grad Dubrovnik tužitelju ukinuo predmetu dozvolu za korištenje pomorskog dobra na navedenoj mikrolokaciji, koji pak postupak se nalazi u žalbenoj fazi.
8. Opunomoćenik tužitelja je popisao trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23, dalje Tarifa) na ime sastava dvije tužbe (protiv usmenog rješenja i pisanog otpravka istog) te zastupanja na raspravi 5. studenoga 2025., svaka radnja 500 bodova, ukupno 1500 bodova, odnosno 3.000,00 eura uvećano za PDV od 25 %.
9. Tijekom dokaznog postupka, radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, sud je pregledao i čitao dokumentaciju koja prileži sudskom spisu, kao i dokumentaciju priloženu u spisu upravnog postupka.
10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom članka 114. stavak 1. ZUS-a, ovaj sud je ocijenio kako tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
11. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS -a ocjena zakonitosti osporenog rešenja tuženika, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.
12. Iz spisa predmeta tuženika proizlazi kako je od strane viših inspektora Službe sigurnosti plovidbe Lučke kapetanije Dubrovnik, u vremenu od 22. kolovoza 2024. do 28. kolovoza 2024., obavljen inspekcijski nadzor nad korištenjem pomorskog dobra na dijelu k. č. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], predio Uvala Sumartin („Skale broj 3“), poluotok Lapad, koje u naravi predstavljaju morsku obalu, o čemu u spisu prileži zapisnik Klasa:
UP/I-342-24/24-03/1052, Urbroj: 530-04-11-1-24-1, kao i fotografije snimljene na mjestu očevida te ostala dokumentacija. Iz zapisnika proizlazi kako je inspekcijskim nadzorom utvrđeno kako tužitelj, kao vlasnik T.O. "Vjetar" sa sjedištem u [adresa], koristi predmetni dio pomorskom dobra – obale, dio čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], ispod k. č. [katastarska čestica] (Šetnica Nika i Meda Pucića) i k. č. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (pored skala broj 3.), suprotno pravu koje je stekao rješenjem o davanju dozvole na pomorskom dobru 18. Mikrolokcija "Uvala Sumartin, Uvala Lapad, izvan granica koncesioniranog područja", lokacija 18.6, doneseno od Grada Dubrovnika, Gradonačelnik, KLASA: UP/I-342-01/24-02/19, URBROJ: 2117-1-01-24-02 od 9. srpnja 2024. Tim rješenjem kako je tužitelju, odnosno T.O. "Vjetar" dana dozvola za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru, na navedenoj mikrolokaciji, i to za obavljanje djelatnosti obrazovanje i podučavanje u području sporta i rekreacije, sredstvo – otvoreni prostor za smještaj dvije male sportske jedrilice za podučavanje jedrenja (dimenzija 2,40 m x 1,20 m), maksimalne kopnene površine od 4 m2 po Planu upravljanja pomorskim dobrom na području grada Dubrovnika razdoblje 2024. - 2028., bez prava na postavljanje objekata za skladištenje tih sredstva. Obavljenim nadzorom, te provođenjem dokaza (saslušanje svjedoka EI, o čemu je priložen zapisnik), kako je utvrđeno slijedeće:
- tužitelj je izvan opsega utvrđenog rješenjem od 9. srpnja 2024., tijekom jutarnjih sati 20. kolovoza 2024., kao investitor i izvođač, izvršio radove na gradnji pristana, u obliku slova "T", između dviju stijena, na predmetnoj mikrolokaciji, izrađen od drva i WPC materijala, koji se sastoji od jedne poprečne grede (dužine 4.10 m, širine 14 cm, sa metalnim okvirom po sredini iste koji je pričvršćen na donji dio grede) i osam manjih greda (dužine 82 cm, širine 14 cm i debljine 2 cm, okomitih na prethodnu gredu). Predmetni pristan kako je namijenjen za privez plovila, pri čemu su inspekcijskim nadzorom od 22. i 23. kolovoza 2024. zatečene privezane brodice, jedrilica klase "Laser" i gumena brodica bez oznake model "Luna 330" , za ukrcaj/iskrcaj putnika na obližnju brodicu reg. oznaka [registarska oznaka] (u vlasništvu subjekta, te koja kako je nepropisano označena kao 552 DB). Prijevoz putnika kako se obavlja s navedenog pristana, gumenom brodicom, koja je pripadak navedene brodice. Navedenom brodicom kako se obavljaju izleti, koji se reklamiraju putem web stranice obrta " [obrt]" (vlasnik VI) sa navedenom početnom točkom ("meeting point"), odnosno sa dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], koja je rješenjem od 9. srpnja 2024. dana za obavljanje druge djelatnosti i sa drugim sredstvima. Također, navedena djelatnost kako se reklamira sa istog dijela predmetne mikrolokacije na način da je postavljen jarbol sa improviziranim jedrima, na kojima je ispisana reklama obrta "Dubrovnik Sailling" sa brojevima mobitela, te se reklamiraju dnevni i poludnevni izleti, te izleti zalaska, korištenjem brodica (kao i brodice 240553 SO);
- kako je uvidom u obrtni registar utvrđeno kako [obrt]" nije registriran za obavljanje djelatnosti obuke i podučavanja, a za koju je dobio rješenje (dozvolu) Grada Dubrovnika (rješenje od 9. srpnja 2024.), a što kako je u suprotnosti s odredbom članka 71. stavak 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama;
- kako je uvidom u izdana rješenja Grada Dubrovnika utvrđeno kako obrt " [obrt]" nema rješenje (dozvolu) za reklamiranje sa predmetne mikrolokacije. Nadalje, iz zapisnika proizlazi kako je 27. kolovoza 2024. zatečena jedrilica "Laser", koja nije dozvoljena predmetnim rješenjem od 9. srpnja 2024. Ujedno, iz zapisnika proizlazi kako je tužitelju pročitan sadržaj zapisnika, te mu je omogućeno očitovati se i činjenicama utvrđenim nadzorom. Na zapisniku je izdano usmeno rješenje kojim je tužitelju, kao subjektu nadzora, zabranjena upotreba ili gospodarsko korištenje pomorskog dobra, koji uključuje zabranu obavljanja djelatnosti, obustavu građenja i/ili izvođenja radova te svaki oblik upotrebe ili korištenja pomorskog dobra i njegovih pripadnosti, na dijelu pomorskog dobra, katastarske oznake dio čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], suprotno rešenju Grada Dubrovnika od 9. srpnja 2024.
13. Spisu tuženika je priložena službena bilješka KLASA: UP/I-342-04/24-03/1052, URBROJ: 530-04-11-1-24-2 od 30. kolovoza 2024. o postavljanju table „STOP INSPEKCIJA – ZABRANA KORIŠTENJA“.
14. Spisu tuženika je priloženo i rješenje Gradonačelnika Grada Dubrovnika, KLASA: UP/I-342-01/24-02/19, URBROJ: 2117-1-01-24-02 od 9. srpnja 2024. o davanju dozvole na pomorskom dobru 18. Mikrolokacija „Uvala Sumartin, Uvala Lapad, izvan granica koncesioniranog područja“, lokacija broj 18.6, kojim se turističkom obrtu „ [obrt]“, vlasnik JI (tužitelj) daje dozvola za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru na području Grada Dubrovnika na predmetnoj mikrolokaciji za obavljanje djelatnosti obrazovanje i podučavanje u području sporta i rekreacije, sredstvo - otvoreni prostor za smještaj dvije male sportske jedrilice za podučavane jedrenja dimenzija 2,40x1,20 m bez prava na postavljanje objekata za skladištenje tih sredstava sukladno grafičkom prikazu koji je sastavni dio toga rješenja, a koja dozvola se daje na pet godina uz zabranu ograničavanja ili isključenja opće upotrebe pomorskog dobra na kojem je dozvola dana. Nadalje, tim rješenjem je određeno kako ovlaštenik dozvole ima obvezu obavljanja djelatnosti sredstvima za koja je podnio zahtjev (ponudu), te je ujedno, pored ostalih propisanih uvjeta, određeno kako ovlaštenik dozvole na pomorskom dobru može obavljati djelatnost na pomorskom dobru samo u opsegu i pod uvjetima utvrđenim u dozvoli na pomorskom dobru.
15. Odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisan je javni red na pomorskom dobru na način da se određuje pomorsko dobro kao opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku koje ima njezinu osobitu zaštitu i koje se upotrebljava ili koristi pod uvjetima i na način propisan Zakonom (članak 4. stavak 1.), da upotreba pomorskog dobra može biti opća, posebna i na gospodarsko korištenje, da opća upotreba podrazumijeva da svatko ima pravo služiti se pomorskim dobrom sukladno njegovoj prirodi i namjeni, da je posebna upotreba vremenski ograničeno pravo upotrebe pomorskog dobra u svrhu obavljanja djelatnosti koja se ne obavlja radi stjecanja dobiti, s ili bez prava korištenja građevina i zahvata u prostoru te u skladu s uredbom iz članka 14. stavka 4. točke 11. ovoga Zakona, da je gospodarsko korištenje pomorskog dobra vremenski ograničeno pravo korištenja pomorskog dobra sa ili bez prava korištenja građevina i zahvata u prostoru, te u skladu s uredbom iz članka 14. stavka 4. točke 11. ovoga Zakona (članak 11 .), da nitko nema pravo bez pravne osnove na posebnu upotrebu, gospodarsko korištenje, obavljanje djelatnosti, gradnju i/ili obavljanje drugih radova i/ili zahvata u prostoru pomorskog dobra koji se prema posebnim propisima kojima se uređuje građenje ne smatraju građenjem, kao i uredbom iz članka 14. stavka 4. točke 11. ovoga Zakona, ograničavanje i/ili isključivanje opće upotrebe pomorskog dobra, te zaposjedanje pomorskog dobra na bilo koji način za sebe ili drugoga (članak 12. stavak 1.), da je pravna i fizička osoba koja je, na temelju akta koji predstavlja valjanu pravnu osnovu određenu ovim Zakonom, stekla pravo posebne upotrebe i/ili gospodarskog korištenja pomorskog dobra, gradnje i/ili obavljanja drugih radova, ograničenja ili isključenja dijela pomorskog dobra od opće upotrebe te drugog ovlaštenja stečenog na temelju odredbi ovoga Zakona, dužna to pravo koristiti na način, u opsegu i granicama određenim aktom kojim je to pravo stekla te u skladu s odredbama ovoga Zakona (članak 12. stavak 2.), da se na dijelu pomorskog dobra opća upotreba može ograničiti, ili iznimno isključiti na određeno vrijeme na temelju koncesije i posebne upotrebe pomorskog dobra (članak 13.).
16. Odredbom članka 181. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama je propisano kako poslove inspekcijskog nadzora pomorskog dobra obavljaju ovlašteni službenici Ministarstva i inspektori lučke kapetanije (u daljnjem tekstu: inspektori pomorskog dobra), u skladu s odredbama ovoga Zakona i propisa kojima se uređuje rad lučkih kapetanija.
17. Odredbom članka 185. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da je zabrana korištenja pomorskog dobra upravna mjera inspekcijskog nadzora koja uvijek uključuje zabranu i obustavu: gradnje, izvođenja radova, provedbu zahvata u prostoru koji se prema propisima o gradnji ne smatraju građenjem, te koji nisu u skladu s uredbom iz članka 14. stavka 4. točke 11. ovoga Zakona, postavljanje objekata gotove konstrukcije, tipskih i drugih objekata, odlaganje i skladištenja na pomorskom dobru, obavljanje gospodarske ili druge djelatnosti na pomorskom dobru odnosno zabranu gospodarske i bilo kakve druge upotrebe i korištenja pomorskog dobra, kao i da se mjera zabrane korištenja pomorskog dobra može donijeti kao zasebna upravna mjera inspekcijskog nadzora ili uz druge upravne mjere propisane odredbama toga Zakona.
18. Odredbom članka 186. stavak 1. točka 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je da je inspektor pomorskog dobra ovlašten donijeti rješenje o zabrani korištenja pomorskog dobra ako u obavljanju inspekcijskog nadzora, pored ostalih protupravnih djelatnosti, utvrdi protupravnu posebnu upotrebu i gospodarsko korištenje pomorskog dobra ili korištenje protivno uvjetima utvrđenim u koncesiji i dozvoli.
19. Prema odredbi članka 187. stavak 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama kada okolnosti slučaja zahtijevaju hitno izvršenje radi sprječavanja daljnjeg protupravnog ponašanja, mjera zabrane korištenja pomorskog dobra može se donijeti i usmenim rješenjem koje se izvršava na licu mjesta postavljanjem službenog znaka zabrane ili pečaćenjem objekta nadzora i/ili sredstva kojim se protupravno ponašanje na pomorskom dobru obavlja, bez donošenja posebnog rješenja o izvršenju .
20. Odredbom članka 188. stavak 1. točke 1. i 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano je kako naredba za uklanjanje je upravna mjera inspekcijskog nadzora koja se donosi radi uklanjanja građevine i njezinih dijelova, objekata gotove konstrukcije, tipskih i drugih objekata jednostavne gradnje, pomorskih objekata, lučkih uređaja, vozila, olupina, podrtina, štandova, raznih drugih predmeta, stvari, otpada i svega ostalog što je izgrađeno, postavljeno ili odloženo na pomorsko dobro, bez valjane pravne osnove propisane ovim Zakonom i drugim propisima donesenim na temelju ovoga Zakona, odnosno protivno uvjetima utvrđenim u koncesiji, posebnoj upotrebi i dozvoli. Prema stavku 3. te zakonske odredbe naredba za uklanjanje može se donijeti kao zasebna upravna mjera inspekcijskog nadzora ili uz druge upravne mjere propisane odredbama ovoga Zakona. Stavkom 4. te zakonske odredbe je propisano kako rješenje kojim nalaže uklanjanje inspektor pomorskog dobra može donijeti kao usmeno rješenje u skladu s odredbama članka 189. ovoga Zakona.
21. Sadržajno jednake odredbe sadrži i Zakon o lučkim kapetanijama, pa je tako prema odredbi članka 41. točka 4. tog Zakona ovlašteni službenik u obavljanju nadzora nad primjenom pomorskih i plovidbenih propisa, ovlašten izricati zabranu uporabe ili korištenja pomorskog dobra koja uvijek uključuje i zabranu obavljanja djelatnosti na pomorskom dobru, obustavu građenja i izvođenja radova na pomorskom dobru te svaki drugi oblik upotrebe ili korištenja pomorskog dobra i njegovih pripadnosti koji je protivan odredbama zakona i drugih propisa kojima se uređuje pomorsko dobro i koncesija na pomorskom dobru te sigurnost plovidbe.
22. Nadalje, odredbom članka 43. stavak 3. Zakona o lučkim kapetanijama je propisano kako ovlašteni službenik može tijekom pregleda iz stavka 1. ovoga članka, kada okolnosti slučaja zahtijevaju hitno izvršenje, radi onemogućavanja daljnjeg protupravnog postupanja koje je u suprotnosti s odredbama zakona i drugih propisa kojima se uređuje pomorsko dobro i koncesija na pomorskom dobru te sigurnost plovidbe, donijeti usmeno rješenje kojim se subjektu nadzora naređuje zabrana upotreba ili gospodarskog korištenja pomorskog dobra, koja uvijek uključuje i zabranu obavljanja djelatnosti na pomorskom dobru, obustavu građenja i/ili izvođenja radova na pomorskom dobru te svaki drugi oblik upotrebe ili korištenja pomorskog dobra i njegovih pripadnosti, koja se izvršava na licu mjesta, pečaćenjem objekta nadzora ili postavljanjem službenog znaka, bez donošenja posebnog rješenja o izvršenju. Prema stavku 4. te zakonske odredbe subjekt nadzora dužan je odmah postupiti po usmenom rješenju iz stavka 3. ovoga članka te bez odgađanja prestati s upotrebom ili gospodarskim korištenjem pomorskog dobra, obavljanjem djelatnosti na pomorskom dobru, građenjem i/ili izvođenjem radova na pomorskom dobru ili bilo kojim drugim oblikom upotrebe ili korištenja pomorskog dobra i njegovih pripadnosti.
23. Slijedom citiranih zakonski odredbi, te imajući u vidu naprijed iznijeto činjenično stanje, a iz kojeg nesporno proizlazi kako tužitelj kao ovlaštenik dozvole obavlja djelatnost izvan opsega i granica dozvoljenih navedenim rješenjem od 9. srpnja 2024., te s obzirom da je na pomorskom dobru postavio pristan, o čemu u spisu prileže fotografije, dok tužitelj u tužbi priznaje kako je na predmetnoj lokaciji postavio određeni objekt (naziva ga montažnom konstrukcijom za pristup jedrilicama), pravilno je tužitelju zabranjena daljnja upotreba i gospodarsko korištenje pomorskog dobra na predmetnoj mikrolokaciji, odnosno izrečena naredba za uklanjanje predmetnog pristana, te takvim postupanjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
24. Naime, iz sadržaja rješenja od 9. srpnja 2024. razvidno je kako tužitelj nema nikakvih prava izgradnje ili postavljanja bilo kakvog pristana, trajnog ili privremenog, niti korištenja drugih sredstava, odnosno prostora većeg od dozvoljenog Planom upravlja pomorskim dobrom za postojeću mikrolokaciju, niti smije obavljati nikakvu drugu djelatnost osim dozvoljene djelatnosti obrazovanja i podučavanja u području sporta i rekreacije, dakle, ne može vezati brodice, vršiti ukrcaj/iskrcaj. Pri tome razlozi zbog kojih je tužitelj postavio pristan, kao i činjenica je li isti trajnog ili privremenog karaktera, nisu od utjecaja kraj činjenice da je odredbom članka 14. stavak 4. točka 9. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama propisano kako se za izgradnju jednostavnih građevina na pomorskom dobru ne primjenjuju odredbe propisa kojima se uređuje izgradnja jednostavnih građevina, nego je potrebno ishoditi odgovarajuće dokumente za izgradnju, dakle, posebnu dozvolu ili odobrenje, a koje tužitelj nije ishodio.
25. Također, u konkretnom slučaju, suprotno navodima tužitelja, su bili ispunjeni uvjeti za izricanje usmenog rješenja, budući da su okolnosti slučaja zahtijevali hitno izvršenje, a s ciljem da se onemogući daljnje protupravno postupanje tužitelja, te koje postupanje inspektora ima uporište u naprijed navedenim odredbama kako Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, tako i Zakona o lučkim kapetanijama. Također, iz istih razloga je odmah izvršena izrečena upravna mjera zabrane daljnje upotrebe i gospodarskog korištenja pomorskog dobra, i to postavljanjem službenog znaka, dok je za izvršenje mjere uklanjanija tužitelju ostavljen rok za dobrovoljno postupanje, pri čemu je isti upozoren kako će se u slučaju nepostupanja po nalogu, predmetni pristan ukloniti putem treće osobe na njegov trošak, pa se prigovori tužitelja u tom smjeru otklanjanju kao neosnovani.
26. Zaključno je za navesti kako predmetnim usmenim rješenjem tužitelju nije naloženo uklanjanje postavljenog jarbola sa jedrima.
27. Slijedom navedenog, sud je pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.
28. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS -a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, to je odlučeno kao pod točkom I. izreke rješenja.
U Splitu, 12. prosinca 2025.
S U T K I NJ A
Anđela Becka
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. JI iz [adresa], vlasnik turističkog obrta " [obrt]" sa sjedištem u [adresa], putem opunomoćenika odvjetnika iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i Partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa]
2. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Uprava sigurnosti plovidbe, Lučka kapetanija Dubrovnik, Služba sigurnosti plovidbe, Vukovarska 16, Dubrovnik
3. u spis
